Eurosong
Pesma Evrovizije (engl. Eurovision Song Contest, fr. Grand Prix Eurovision de la Chanson), prvi put održana 1956, je godišnji festival zabavne muzike takmičarskog karaktera sa velikim brojem zemalja obuhvaćenim televizijskim prenosom, u kojem učestvuju izvođači iz brojnih zemalja čiji su nacionalni televizijski emiteri aktivni članovi Evropske radiodifuzne unije.
Ime festivala vezano je za televizijsku distributivnu mrežu Evrovizija (naziv pod kojim se danas najčešće podrazumeva sama Pesma Evrovizije) Evropske radiodifuzne unije koja pokriva potencijalnih milijardu gledalaca. Danas se putem radija i televizije, osim u Evropi, ovaj program prenosi i širom sveta, te direktnim videotokom putem Interneta. Evropska radiodifuzna unija je organizacija potpuno odvojena od Evropske unije.
Američka mreža NBC je u pregovorima sa ERU oko otkupljivanja prava za američku verziju takmičenja. Pesma Evrovizije 2007. održala se u Helsinkiju, glavnom gradu Finske.
FormatUredi
Evropska radiodifuzna unija osmislila je Pesmu Evrovizije na predloga Marsela Besona, po uzoru na izuzetno uspešni pilot-projekat, sada čuveni Festival u San Remu. Bio je to još jedan mali pokušaj u nizu takvih, u istom periodu kad je osnovana i sama Evropska zajednica za ugalj i čelik, da se posleratna (zapadna) Evropa napokon okrene razumevanju i saradnji. U prvom takmičenju, održanom u švajcarskom Luganu 24. maja 1956, učestvovale su Francuska, SR Nemačka, Italija, Holandija, Luksemburg, Belgija i domaćin Švajcarska. Naredne godine, priključile su se i Velika Britanija, Danska i Austrija, koje su sa prvog festivala diskvalifikovane zbog zakasnelih prijava. Broj zemalja učesnica od tada neprestano raste; u Pesmi Evrovizije 2005. učestvovalo je čak 39 zemalja.
Pesma Evrovizije održava se u dve večeri, kvalifikacionoj polufinalnoj večeri u kojoj učestvuje najviše 26 zemalja, i "velikom Finalu" dva dana kasnije u kojem se takmiče 24 pesme: direktno se kvalifikuju predstavnik domaćina, zatim tzv. "velika četvorka" (Francuska, Nemačka, Velika Britanija i Španija), i još 9 drugih najbolje plasiranih zemalja sa prošlogodišnjeg takmičenja; a njima se pridružuje i 10 najbolje plasiranih pesama iz polufinala.
Takmičenje se po pravilu održava na lascivno opremljenoj i osvetljenoj grandioznoj pozornici; izraz kojim se ovakav izgled ponekad opisuje je "all balls out" (sr. "sve na sunce"), i domaćini delegiraju dva svoja poznata voditelja, po običaju ženu i muškarca, koji vode program naizmenično na zvaničnim jezicima festivala, engleskom i francuskom. Izvođenju svake pesme prethodi kratka "razglednica". U ranijim izdanjima svakom razglednicom bi se predstavila zemlja čija će pesma biti izvedena, ali u novijoj praksi u "razglednici" se predstavlja zemlja domaćin. Pesme se izvode tako da se na unapred pripremljenu instrumentalnu podlogu ("matricu") vokali izvode uživo.
Po izvođenju svih pesama, publika se kratkim isečcima podseća na sve izvedene pesme, i zatim u kratkom vremenskom intervalu (10 minuta) glasa za svoje favorite okretanjem posebnih brojeva telefona za svaku pesmu. Ovaj postupak poznat je kao teleglasanje, i izvodi se u svakoj zemlji posebno, pri čemu publika ne može glasati za predstavnika svoje zemlje. Nakon ovoga, slede direktna uključenja satelitom iz studija nacionalnih televizija, koji, nakon pozdrava, uobičajenih komplimenata domaćinima i često poneke šaljive primedbe, prema rezultatima teleglasanja svojih gledalaca, dodeljuju gledaocima) pesmama redom 1,2,...,7,8,10 i 12 poena. Voditelji ponavljaju dodeljene poene na drugom od zvaničnih jezika ("Serbie-et-Monténégro, douze points!"), i zatim ih sabiraju. Ceo postupak sabiranja glasova traje preko sat vremena, ali za prave poklonike Pesme Evrovizije ovo je prvoklasna zabava.
Zemlji čija pesma pobedi pripada i čast da organizuje narednu Pesmu Evrovizije. Iako ovo predstavlja i veliko finansijsko opterećenje, što je dovelo čak i do spekulacija da neke zemlje namerno šalju lošije kompozicije kako bi bile sigurne da će ih ova obaveza mimoići, Pesma Evrovizije predstavlja jedinstvenu mogućnost da se svaka zemlja predstavi kao izuzetno atraktivna turistička destinacija, a sa novijim naglim rastom popularnosti Pesme Evrovizije, povećane su i mogućnosti komercijalnog sponzorstva. Na primer, Pesma Evrovizije 2004. je koštala 15 miliona evra. Irska nacionalna televizija je devedesetih godina bila u ozbiljnim finansijskim problemima zbog četiri pobede u roku od pet godina.
Odskora, Pesmu Evrovizije prati i nekoliko najpoznatijih kladionica na Internetu. Postoji i bezbroj fan sajtova aktivnih tokom čitave godine, a i nekoliko domaćih.
PravilaUredi
U takmičenju mogu učestvovati sve zemlje čiji su emiteri aktivni članovi Evropske radiodifuzne unije. Ovo uključuje i vanevropske zemlje kao što su Izrael, Maroko, Tunis, Alžir, Egipat, Liban, Libija i Sirija, ali od ovih zemalja do sada su učestvovali jedino Izrael i Maroko, dok je Liban trebao nastupiti prvi put 2005, ali se povukao (značajno posle roka) nakon odbijanja da prenosi nastup izraelskog predstavnika. Prve godine, zemlje su slale po dve pesme, ali kako je broj zemalja rastao, ukupan broj pesama (već 1957. svaka zemlja je ograničena na po jednu pesmu, ali ni to nije bilo dovoljno) i njihovo trajanje (trenutno ograničeno na tri minuta) morao se ograničiti pošto je sadašnje troiposatno trajanje takmičenja sasvim dovoljno za najveći broj televizijskih gledalaca. Sekcija o istorijatu sadrži pregled izmena ovih pravila, a od 2004. godine ustanovljen je postojeći sistem sa dve večeri, polufinalnom u trajanju od dva sata, u kojoj se ne čitaju rezultati glasanja pojedinačnih zemalja već jedino, slučajnim redosledom, deset pesama koje su se plasirale u finale; te finalnom u trajanju od tri sata. Ovakav format dozvoljava najviše 26 trominutnih pesama u polufinalu i 24 u finalu, i već 2005. se pokazao nedovoljnim kada se za učešće prijavila 41 zemlja, mada su izmene ove godine izbegnute jer su se Češka Republika i kasnije Liban povukli. Zemlje "velike četvorke" imaju pravilnikom garantovano učešće u finalu zbog najvećeg učešća u budžetu Evrovizije, te velike praćenosti Festivala među njihovom publikom koju ne bi bilo poželjno izgubiti. Primena ovog )ipak neophodnog) pravila, dovela je do apsurdnog događaja 2005, kada su upravo zemlje "velike četvorke" zauzele sva četiri poslednja mesta— i svejedno se direktno plasirale u finale naredne godine.
Izvođači pesama—njih najviše šest na sceni—mogu biti bilo koje nacionalnosti. Nebrojeno mnogo francuskih izvođača nastupalo je za Monako i Luksemburg; Kanađanka Selin Dion i Estonke "Vanila Nindža" su među švajcarskim predstavnicima; Amerikanka Katrina Leskanič pevala je za Veliku Britaniju, a Dejv Benton sa karipskog ostrva Aruba za Estoniju. Neke zemlje, međutim, ograničavaju nacionalnost kompozitora ili tekstopisaca. Sami izvođači moraju imati 16 godina na dan 31. decembra u godini u kojoj se festival održava. Ovo pravilo je uvedeno nakon Pesme Evrovizije 1989, kada je izraelski predstavnik imao 11, a francuska predstavnica 12 godina; za mlađe izvođače se od 2003. organizuje posebna, tzv. Mala Pesma Evrovizije. Pesme mogu biti u jeziku po izboru, ali najveći broj izvođača peva na engleskom. Neki se odlučuju da deo pesme pevaju na maternjem, a ostatak na engleskom jeziku.
Način izbora predstavnika na Pesmi Evroviziji stvar je svake zemlje posebno. Najrasprostranjeniji je sistem sa nacionalnim finalom sa pesmama koje emiter odabere od pristiglih na konkurs ili interno, u kojem o pobedniku odlučuje publika (teleglasanjem), žiri ili kombinovano. Finalu često prethodi nekoliko kvalifikacionih polufinala sličnog formata: Srbija i Crna Gora imaju dva (Beoviziju i Monteviziju), Švedska šest, a Ukrajina čak petnaest. U nekim zemljama, Makedoniji na primer, gledaoci prvo biraju izvođača, a tek potom pesmu koju će izvoditi. Neki emiteri, poput Portugala ili Švajcarske, predstavnika biraju jednostavnom internom selekcijom. Španija je 2002. godine organizovala "šou stvarnosti" pod nazivom Operación Triunfo (Operacija trijumf) u kojem su birani i obučavani do tada nepoznati pevači, pri čemu je publika na kraju birala najuspešnijeg za predstavnika na Pesmi Evrovizije. Ovakav metod izbora bio je izuzetno dobro primljen, te je nastavljen a slični formati su postali popularni i drugde. Tako, na primer, irska verzija Idol-a, "You're a Star" (Ti si zvezda) pobednicima takođe omogućuje učešće na Pesmi Evrovizije, međutim, tako izabrani predstavnici nisu, do sada, postizali uspehe kao i njihovi prethodnici, zbog čega se cela ideja preispituje.
IstorijatUredi
Ovde treba još dosta dodati, sledećom prilikom...
Nil puan (Nul points)Uredi
Kako svaka zemlja učesnica dodeljuje čitav niz bodova, ne događa se ni često ni slučajno da određena pesma ne dobije ama baš ni jedan poen—prema sadašnjim pravilima to bi značilo da pesma nije ušla među deset najbolje ocenjenih ni u jednoj jedinoj zemlji. Na taj način, ovakav događaj pesmi donosi posebno ponižavajući status, u evrovizijskom žargonu poznat pod sarkastičnim nazivom nil puan (nul points), prema praksi čitanja bodova svake zemlje na francuskom paralelno sa engleskim jezikom. U prvim godinama Pesme Evrovizije dodeljivalo se manje poena te se nil puan dešavao češće; u novije vreme u proseku po jedna pesma svake druge godine ne dobije niti jedan poen. U Velikoj Britaniji je sa pristojnom dozom šoka primljen nil puan grupe Džemini 2003, dovoljno da je BBC naredne godine vodio kampanju za izbor predstavnika za Pesmu Evrovizije pod sloganom Nil puan, nikad više ("Nul points, never again"). Šampion ove neslavne kategorije je Norveška, sa 4 nil puan nastupa: "Norvège, nul points! Norway, zero points!".
Nil puan su do 2005 zavredele sledeće pesme: Ton Nom (Fud Leclerc, Belgija 1962), Llalame (Viktor Balager, Španija 1962), Nur in der Wiener Luft (Eleonore Švarc, Austrija 1962), Katinka (De Spelbrekers, Holandija 1962), Een Speeldos (Ani Palmen, Holandija 1963), Solherv (Anita Talaug, Norveška 1963), Muistojeni Laulu (Lajla Halme, Finska 1963), En Gang I Stockholm (Monika Zeterlund, Švedska 1963), Mann Gewohnt Sich So Schnell An Das Schone (Nora Nova, Nemačka 1964), Oracao (Antonio Kalvario, Portugal 1964), Život je sklopio krug (Sabahudin Kurt, SFR Jugoslavija 1964), I Miei Pensieri (Anita Traversi, Švajcarska 1964), Que Bueno, Que Bueno (Končita Bautista, Španija 1965), Paradis, Wo Bist Du? (Ula Vizner, Nemačka 1965), Als Heet Weer Lente Is (Lize Marke, Belgija 1965), Aurinko Laskee Lanteen (Viktor Klimenko, Finska 1965), Bien Plus Fort (Tereza, Monako 1966), Dio Come Ti Amo (Domeniko Modunjo 1966), Quel Coeur Vas-Tu Briser? (Žeraldin, Švajcarska 1967), Je Suis Tombe Du Ciel (David Vinter, Luksemburg 1970), Mil Etter Mil (Jan Tejgen, Norveška 1978), Aldri I Livet (Fin Kalvik, Norveška 1981), Nuku Pommiin (Kojo, Finska 1982), Opera (Četin Alp, Turska 1983), Quien Maneja Mi Barca (Remedios Amaja, Španija 1983), Sargim Sevki Ustune (Sejal Taner, Turska 1987), Lisa, Mona Lisa (Vilfrid, Austrija 1988), Pad Sem Enginn Ser (Danijel, Island 1989), Venedig im Regen (Tomas Forstner, Austrija 1991), Lopysine Mylimaj (Ovidijus Visnijauskas, Litvanija 1994), San Francisco (Tor Endreson, Norveška 1997), Antes De Adeus (Silija Loson, Portugal 1997), Lass Ihn (Gunvor, Švajcarska 1998), Cry Baby (Džemini, Velika Britanija 2003), te u polufinalu Celebrate (Piero&Music Stars, Švajcarska 2004).
Da li ste znali da...?Uredi
- Žena je značajno više među pobednicima Pesme Evrovizije. U proseku, na svakog muškog izvođača koji je pobedio bile su 3-4 ženske pobednice.
- Pesme su pevane i na manjinskim i gotovo zaboravljenim jezicima i dijalektima. Švajcarska pesma je 1989. pevana na reteromanskom jeziku. Francuska je slala pesme na korzikanskom i bretonskom, Austrija na posebnom alpskom, a Litvanija na zapadnolitvanskom dijalektu. 2003. godine, belgijska grupa Urban Trad osvojila je drugo mesto pesmom Sanomi na potpuno izmišljenom jeziku. 2005, predstavnici Ukrajine pevali su (u tri minuta) na sedam jezika, a letonski duet je deo pesme izveo i na jeziku znakova.
- Pesmu Volare, koja je postala svetski hit u izvedbi Džipsi Kingsa, prvi je pevao Domeniko Modunjo na Pesmi Evrovizije 1958. pod nazivom Nel blu Dipinto di blu, i osvojio treće mesto.
- Evrovizijska pravila ohrabruju (no ne obavezuju) zemlje da u svoje kompozicije i nastupe uvrste i elemente nacionalne kulture i da pevaju na svom jeziku.
- Prepoznatljiva uvodna melodija (poslušajte ovde ili ovde Arhivirano 2007-09-28 na Wayback Machine-u), kojom svake godine počinju prenosi Pesme Evrovizije i Bečkog novogodišnjeg koncerta, je ritornel tema Pozorišta remek-dela, iz preludijuma orkestraciji Te deuma Mark-Antoana Šarpantijea (H.146 u numeraciji Hjua Vajlija Hičkoka).
Kritike Pesme EvrovizijeUredi
Rašireno je mišljenje da je većina numera na Pesmi Evrovizije isuviše plitka i da se ne razlikuje mnogo od najjednostavnijih šlagera. Šou, šljokice, koreografija i jeftini trikovi sve su prisutniji na takmičenju, izgleda da su prilično efikasni u trominutnoj borbi za poene i postali su važniji od kvalitetne kompozicije i izvedbe. Samo 2004. godine, na sceni su viđeni srpski opanci, kožni korseti, štule, rolšue, anđeoska krila, gimnastičar u potkošulji, dodole (prizivačice kiše), te grupa koja se njihala u ritmu koitusa i niz sličnih, eksplicitnih aranžmana. Sa ovim atributima, Pesma Evrovizije je jedan od tipičnih primera onoga što se u Sjedinjenim Državama i drugde naziva evrosmećem (eng. Euro-trash). Ovakvom imidžu dodatno doprinosi paternalističko-sarkastičan odnos i zvaničnih spikera nekih zapadnoevropskih televizija—dugogodišnji i omiljeni komentator BBC-ja Ser Teri Vogan je izvanredan ali ne i usamljen primer.
Druga, veoma važna zamerka, odnosi se na "prijateljsko", politički zasnovano glasanje. Tako na primer, Grčka i Kipar iz decenije u deceniju razmenjuju maksimalnih 12 poena. Izuzetno su jaki i baltički/ekssovjteski, skandinavski i balkanski glasački blokovi. Nade da će ovaj problem biti ublažen uvođenjem teleglasanja pokazale su se jalovim; naprotiv, osim što je problem čak i pojačan, pojavio se i dodatni problem - demografski faktor, pošto emigranti masovno glasaju za svoje etničke matice, na taj način nadglasavajući domicilno stanovništvo. Ova pojava je najprimetnija kod izvođača iz zemalja sa velikom emigracijom, na primer Turske i Grčke, ili etnički mešovitih regiona poput Balkana, tako da rezultati teleglasanja neretko podsećaju na podatke iz kakvog etničkog popisa. (Primera radi, 2005, glasanje u finalu otvorila je Austrija ovako: 6 poena—Rumunija, 7 poena—Turska, 8 poena—Hrvatska, 10 poena—Bosna i Hercegovina, 12 poena—Srbija i Crna Gora. Glasanje je propraćeno gromoglasnim negodovanjem gledalaca u sali.) Pobornici Evrovizije ovu pojavu objašnjavaju time da je prirodno da publika na geografski i kulturno bliskim prostorima, često na tržištu istih medija i muzičkih kuća, ima sličan muzički ukus, te i da lakše prepoznaju izvođače iz bliskih zemalja. Konačno, prijateljsko glasanje, kao neodvojivi deo Evrovizije, steklo je i određenu draž.
Neretko se može čuti i da Pesma Evrovizije nije proizvela baš velik broj stvarnih međunarodnih zvezda i mega-hitova. Ovo je svakako pitanje subjektivne procene; vidi odeljak o istorijatu za neke od najpoznatijih učesnika.
Konačno, među konzervativnijim posmatračima ne ostaje neprimećena u novije vreme jako izražena prisutnost izvođača drugacijeg seksualnog opredeljenja : brojni lezbejski i gej izvođači, transseksualci i transvestiti već su imali zapažene a često i veoma uspešne nastupe.
I pored svih stvarnih ili izmišljenih nedostataka, Pesma Evrovizije ostaje jedan od najgledanijih, i sve gledanijih, televizijskih događaja u celoj Evropi. Prenos Pesme Evrovizije 2004. bio je najgledaniji televizijski termin u Srbiji te godine.
Mala Pesma EvrovizijeUredi
Mala Pesma Evrovizije (eng. Junior Eurovision Song Contest), takmičenje za pevače od 8 do 15 godina starosti, formata i propozicija nalik na Pesmu Evrovizije, održava se od 2003. godine, takođe u organizaciji Evropske radiodifuzne unije. ERU je takmičenje osnovala po uzoru na dečije takmičenje pesama, kasnije "Nordijsku dečiju Evroviziju", koja je od 2000. godine održavana u Danskoj; Danska je tako bila i domaćin prve Male Pesme Evrovizije.
Pesma IntervizijeUredi
Od 1977. do 1980. godine, zemlje bivšeg Istočnog Bloka organizovale su svoje slično takmičenje, poznato pod nazivom Pesma Intervizije, koje je organizovala Intervizija, televizijska mreža nacionalnih emitera ovih socijalističkih zemalja. Ono je održavano u Sopotu u Poljskoj, kao zamena za ranije takmičenje, Međunarodni festival pesama u Sopotu.
PobedniciUredi
- ↑ Puni rezultati natjecanja nikada nisu objavljeni; poznat je samo pobjednik.
- ↑ Četiri su zemlje imaje jednak broj bodova 1969. i tako zauzele prvo mjesto. Kako nije bilo pravila u slučaju izjednačenog broja bodova, sve su 4 zemlje proglašene pobjednicima.
- ↑ Irska i Francuska su 1990. bili drugoplasirani s jednakim brojem bodova.
- ↑ Švedska je 1991. pobijedila nakon tie-breaka jer je imala jednak broj bodova kao i Francuska.
- ↑ Od 2004., uvedeno je jedno polufinale. Od 2008. bit će ih dva.
- ↑ Od 2008., Eurosong je, zbog velikog broja natjecatelja, uveo dva polufinala.
- ↑ Iako je na Eurosongu 2022. godine pobijedila Ukrajina, zbog ratnog stanja u zemlji odlučeno je kako će Ujedinjeno Kraljevstvo, čiji je predstavnik bio drugoplasirani te iste godine, organizirati natjecanja. Kao grad domaćin odabran je Liverpool.
Najuspešnije zemlje učesniceUredi
Evo tabelarnog pregleda zemalja čije su se pesme u prvih 50 takmičenja (zaključno sa 2006) plasirale među tri najbolje. Ovakve statistike su nezvanične; Evropska radiodifuzna unija ne prati uspeh zemalja u dosadašnjim takmičenjima.Nnajuspešnijim se smatraju Velika Britanija i Irska; međutim, poslednjih godina, uz primetno bolji prijem numera iz istočne Evrope, nijedna od tradicionalno uspešnih zemalja (prema donjoj tabeli) nije postigla zapaženiji rezultat.
|
|
Od svih dosadašnjih zemalja učesnica, među tri prvoplasirane još uvek nisu bile Andora, Albanija, Belorusija, Kipar, Litvanija, Mađarska, Maroko, Makedonija, Portugalija, Slovenija, i Hrvatska.
Učešće zemalja nekadašnje SFRJUredi
SFR Jugoslavija bila je do pada Berlinskog zida jedina socijalistička zemlja na Pesmi Evrovizije. Jugoslavija se Festivalu pridružila 1961, a odsustvovala 1977–1980; te 1985. jer se te godine Festival održavao 4.maja. Najuspešniji nastup bilo je prvo mesto grupe Riva u Lozani 1989, te četvrta mesta Lole Novaković 1962, Danijela 1983 i Novih Fosila 1987.
Srbija i Crna Gora učestvovala je 1992. pod tadašnjim imenom SR Jugoslavija. Prekid učešća izazvan ratom, izolacijom i ekonomskom krizom, trajao je sve do 2004, kada se Srbija i Crna Gora spektakularno vratila na velika vrata, osvojivši drugo mesto pesmom Lane Moje Željka Joksimovića.
Bosna i Hercegovina, Slovenija i Hrvatska pridružile su se Festivalu 1993. pobedivši u posebnim ad-hok kvalifikacijama četiri druge istočnoevropske zemlje. Nastupi Bosne i Hercegovine izazivali su ratnih godina izuzetno veliku medijsku pažnju i izlive simpatija publike. Makedonija je prvi put nastupila tek 1998.
Predstavnici SFR Jugoslavije na Pesmi Evrovizije birani su na posebnom takmičenju, tzv. Jugoviziji, organizovanom po ugledu na samu Pesmu Evrovizije, koje je priređivala tadašnja Jugoslovenska radio-televizija. Pesme su na Jugoviziju delegirali matični radio-televizijski studiji republika i pokrajina, a glasovi koje bi im po izvođenju dodelili njihovi stručni žiriji su zatim bili redom čitani i dodavani u direktnom uključenju. Kao i na Pesmi Evrovizije, politika je bila veoma prisutna i na Jugoviziji, što je postalo i potpuno ogoljeno na poslednjem takmičenju 1991. Vidi članak o Jugoviziji za više informacija o ovom festivalu.
Srbija i Crna Gora bira svoje predstavnike na festivalu Evropesma-Europjesma. Pravilnik iz 2005. predviđa učešće 14 pesama odabranih na Beoviziji koju organizuje Radio Televizija Srbije i 10 pesama odabranih na Monteviziji koju organizuje Radio Televizija Crne Gore; te glasanje po četiri člana žirija u Beogradu i Podgorici i rezultat teleglasanja u ulozi devetog člana žirija.
Bosna i Hercegovina svoje predstavnike bira u živom prenosu BH Eurosong koji je prvobitno organizovala tadašnja Radio Televizija Bosne i Hercegovine (koja je pokrivala područje Federacije), a sada to radi državni Javni radio-televizijski servis PBS BiH. Izuzetno, 2004. godine prvo je izabran predstavnik Deen, a zatim su žiri, i gledaoci teleglasanjem odabrali najbolju od nekoliko njegovih ponuđenih pesama. Ovakav format poslednje dve godine koristi i Makedonija. Hrvatska svoje predstavnike bira na festivalu Dora, a Slovenija na EMA, koja je 2005. vraćena na prvobitni format ukidanjem četiri polufinalne večeri.
Godina | Pesma | Izvođač | Studio | Plasman |
---|---|---|---|---|
SFR Jugoslavija | ||||
1961 | Neke davne zvezde | Ljiljana Petrović | Ljubljana | 8 |
1962 | Ne pali svetlo u sumrak | Lola Novaković | Ljubljana | 4 |
1963 | Brodovi | Vice Vukov | Zagreb | 11 |
1964 | Život je sklopio krug | Sabahudin Kurt | Sarajevo | 13 (nil puan) |
1965 | Čežnja | Vice Vukov | Sarajevo | 12 |
1966 | Brez Besed | Berta Ambrož | Ljubljana | 7 |
1967 | Vse rože sveta | Lado Leskovar | Ljubljana | 8 |
1968 | Jedan dan | Dubrovački trubaduri | Zagreb | 7 |
1969 | Pozdrav svijetu | Ivan & 3M | Zagreb | 13 |
1970 | Pridi, dala ti bom cvet | Eva Sršen | Ljubljana | 11 |
1971 | Tvoj dječak je tužan | Krunoslav Slabinac | Zagreb | 14 |
1972 | Muzika i ti | Tereza Kesovija | Zagreb | 9 |
1973 | Gori vatra | Zdravko Čolić | Sarajevo | 15 |
1974 | Moja generacija | Korni Grupa | Beograd | 12 |
1975 | Dan ljubezni | Pepel in kri | Ljubljana | 13 |
1976 | Ne mogu skriti svoj bol | Ambasadori | Sarajevo | 17 |
1981 | Leila | Seid Memić-Vajta | Sarajevo | 15 |
1982 | Halo, halo | Aska | Beograd | 14 |
1983 | Džuli | Danijel | Titograd | 4 |
1984 | Ćao amore | Vlado i Izolda | Titograd | 18 |
1986 | Željo moja | Doris Dragović | Zagreb | 11 |
1987 | Ja sam za ples | Novi fosili | Zagreb | 4 |
1988 | Mangup | Srebrna krila | Zagreb | 6 |
1989 | Rock me | Riva | Zagreb | 1 |
1990 | Hajde da ludujemo | Tajči | Zagreb | 7 |
1991 | Brazil | Bebi Dol | Beograd | 21 |
|
|
PovezanoUredi
Vanjske vezeUredi
- www.eurovision.tv—Zvanično mesto Pesme Evrovizije