Grčka (grč. Ελλάδα [eˈlaða]; službeno Helenistička Republika, grč. Ελληνική Δημοκρατία [eliniˈci ðimokraˈti.a]; istorijski Helada, stgrč. Ἑλλάς [ˈhɛləs]), država u južnom delu Balkanskog poluostrva, između Egejskog mora na istoku, Jonskoga na zapadu i Sredozemnoga na jugu. Na severozapadu graniči s Albanijom, na sjeveru s Sevrnom Makedonijom i Bugarskom, a na istoku s Turskom; obuhvaća 131 957 km2.

Helenistička Republika Grčka[1]
Ελληνική Δημοκρατία
Zastava Grb
GesloΕλευθερία ή Θάνατος, "Sloboda ili smrt" (tradicionalno)
Položaj  Grčka  (dark green) – on the European continent  (green & dark grey) – in Evropska unija  (green)  —  [Legend]
Položaj  Grčka  (dark green)

– on the European continent  (green & dark grey)
– in Evropska unija  (green)  —  [Legend]

Položaj  Grčka  (dark green)

– on the European continent  (green & dark grey)
– in Evropska unija  (green)  —  [Legend]

Glavni grad
i najveći grad
Atina
37°58′0″N23°43′0″E
Službeni jezici grčki
Religija pravoslavlje
Demonim Grci
Vlada
 -  predsjednik Katerina Sakellaropoulou
 -  premijer Kirijakos Micotakis
stvaranje
 -  nezavisnost proglašena od Osmanskog Carstva 1. januar 1822 
 -  priznata 3. februar 1830 
 -  trenutni ustav 11. jun 1975 
Površina
 -  Ukupno 131,957 km2[2] (97..)
Stanovništvo
 -  Popis iz 2012  10,816.286[3] (77..)
 -  Gustoća 82[4]/km2 (120..)
BDP (PPP) procjena za 2014
 -  Ukupno $271.308 billion[5] (51..)
 -  Per capita 24,574 $[5] (41..)
BDP (nominalni) procjena za 2014
 -  Ukupno 249.449 mrld. $[5] (44..)
 -  Per capita 22.594 $[5] (37..)
Gini (2012)34.3[6]
srednji
HDI (2013) 0.853[7]
jako visok  29..
Valuta Euro ()b (EUR)
Vremenska zona EET
 -  Ljeti (DST) EEST (UTC+3)
Pozivni broj +30
Web domena .grc
a. Rezultati grčkog popisa se odnose na državljane, s obzirom da Grčka ne prikuplja podatke o etnicitetu.
b. prije 2002, grčka drahma.
c. Domena .eu se koristi, kao i u drugim državama članicama Evropske unije.

Grčka se nalazi na križanju Evrope, Azije i Afrike. Sadrži baštinu klasične Grčke, Bizantskog carstva te skoro četiri vijeka otomanske vlasti [8]. Smatra se kolijevkom zapadne civilizacije i rodnim mjestom demokracije,[9] zapadne filozofije,[10] Olimpijskih igara, zapadne književnosti, političkih nauka, najvažnijih naučnih principa i drame[11] (uključujući tragediju i komediju), te je imala posebno dugu i bogatu historiju s kulturnim naslijeđem koje je utjecalo na Evropu, Sjevernu Afriku i Bliski Istok. Danas je Grčka razvijena zemlja, članica Evropske unije od godine 1981 te Ekonomske i monetarne unije od 2001. Atena, Solun, Pirej i Patra su najveći gradovi u državi.

Geografija uredi

Glavni članak: Geografija Grčke
Vidi takođe: Popis gradova u Grčkoj

Grčka izlazi na Egejsko, Jonsko, i na Mediteransko more između Albanije i Turske. Nalazi se na 39 stepeni SGŠ i 22 stepena IGD.

Kopnene granice su joj duge ukupno 1.288 km. Graniči se sa Albanijom u dužini od 282 km, Bugarskom 494 km, Turskom 206 km, Republikom Makedonijom 246 km. Obale su joj duge 13.676 km.

Obala je veoma razuđena, sa mnoštvom ostrva, poluostrva i zaliva. Njihova obala je po razuđenosti druga u Evropi. Najveći deo države je pod planinama, najviši vrh je Olimp sa 2.911 metara nadomrske visine. Zemlja nije pogodna za razvoj poljoprivredne kulture osim u nekim dolinama uz reku.

Reljef Grčke je pretežno planinski. Duž zapadnih obala pružaju se Pindske planine, na koje se nastavljaju planine na Peloponezu i Kritu. U severoistočnom delu su Rodopske planine. Nizija je malo i nastale su taloženjem rečnih nanosa. To su u dolini reke Pinios Tesalija, u dolini reke Vardar Solunska nizija i u dolini reke Marice Trakija. Tlo je na ovom prostoru nestabilno, zbog čega su česti zemljotresi.

Teritorijalna organizacija uredi

 
Satelitski snimak

Grčka je neformalno sastavljena iz nekoliko istorijsko-geografskih oblasti:

Grčka je izdeljena na 13 periferija (περιφέρειες), dok se Sveta gora, crkvena država na poluostrvu Atos, nalazi pod grčkim suverenitetom.

Svaka periferija je izdeljena na više noma ili prefektura (νομοί,νομός), kojih ukupno ima 54.

Stanovništvo uredi

Glavni članak: Demografija Grčke

Grčku nastanjuje oko 10 miliona Grka. Grčka je najčistija etnička država na Balkanu. Grci čine više od 95 procenata stanovništva a ostale etničke manjine su Turci, Albanci i Makedonci. Od samog početka, odnosno od vremena kada je Grčka prvi put nastanjena, pre nekih 7.000 godina pa do današnjih dana, njeni stanovnici su se trudili da dokažu da su ljudi posebnog kova. I danas se veliki broj Grka ponosi svojim poreklom i istorijom u kojoj su granice ove zemlje mnogo puta bile pomerane.

Religija uredi

Glavni članak: Religija Grčke
 
Crkva Grčke pravoslavne crkve

Više od 95 procenata Grčke populacije pripada grčkoj pravoslavnoj crkvi (jedna od tri veće vrste hrišćanstva) koja je ovde tradicionalno većinska. Skoro svi Grci poštuju pravila o braku i sahrani koje ova crkva propisuje. Civilni brakovi su uvedeni 1980. godine. Glavni religijski praznici su Vaskrs i praznik Uspenje Presvete Bogorodice.

Mnogi Grci se za ove praznike vraćaju u svoja rodna mesta, da bi ih proslavili uz jagnjeće pečenje i dobro vino. Nekih 10 procenata pripadnika ove Crkve su tzv. starokalendarci, koji su odbili gregorijanski kalendar (usvojen 1923. godine u Grčkoj) i još poštuju julijanski kalendar.

Moderni grčki jezik je jezik većine populacije. Moderni grčki koristi isti alfabet koji su koristili i stanovnici u antičkim vremenima. Tokom 19. i 20. veka grčki jezik bio je predmet diskusija. Grčki naučnici su pokušali da preurede moderni grčki i da ga naprave sličnijim nekadašnjem jeziku. Oni su uveli Katarevusa formu grčkog jezika koji se razlikovao od Demotike (moderni govorni jezik u Grckoj) u gramatici, sintaksi i nekim rečima. Od 1976. godine Demotike je postao glavni jezik u Grčkoj. Posle modernog grčkog najzastupljeniji su nemački i engleski, kao i jezici manjina: turski, albanski i makedonski jezik.

Politika uredi

Glavni članak: Politika Grčke

Grčka je po državnom uređenju parlamentarna republika (monarhija je odbijena na referendumu 8. decembra 1974).

Privreda uredi

Glavni članak: Privreda Grčke
 
Korintski kanal rastavlja Peloponez od grčkog kopna. Dug je 6,3 km, širok 22 m i dubok 8 m.

Grčka je razvijena zemlja sa ravijenim ribolovom, industrijom, pa donekle i poljoprivredom. Po izvještaju iz 1998. godine 7 procenata državnih prihoda bilo je od ovih delatnosti. Više se gaje masline, duvan, pamuk, grožđe i još neke vrste voća. Koze i ovce su obeležje grčkog stočarstva. Šume obuhvataju 28 procenata površine države. Grčka privreda nalazi se pod uticajem stranog kapitala, ali u poslednje vreme jača državni sektor, a samim tim i unutrašnja ulaganja.

Poljoprivreda je slabije razvijena zbog nedostatka pogodnog tla ali se sve više navodnjava tako da je svake godine sve veće proizvodnja. Glavne poljoprivredne kulture su: pšenica, kukuruz, ječam, pirinač, masline, agrumi i mandarine. Takođe se praktikuje i vinogradarstvo.

Rudarstvo, uslovljeno prirodnim bogatstvom ruda, se u poslednjem veku poprilično razvilo. Grčka je bogata rudama: boksit, mangan, nikl, cink, barit, sumpor, so, srebro i dr.

Industrija se razvila poslednih 30 godina. Razvijena je obojena metalurgija, prehrambena, tekstilna, hemijska, elektrotehnička, farmaceutska, tekstilna industrija, brodogradnja, kožna i drvna industrija. Takođe postoji i nekoliko rafinerija nafte u Grčkoj.

Kultura uredi

Glavni članak: Grčka kultura

Kultura Grčke se razvijala tokom perioda od nekoliko hiljada godina, sa svojim početkom Mikenske kulture, nastavljajući uglavnom u Klasičnu Grčku, tokom Helenskog perioda, tokom uticaja Rimskog Carstva i svog Grčkog Carstva koje je nastalo na naleđu Vizantijskog Carstva.

Običaji uredi

Glavni članak: Grčki običaji

Mnoge grčke žene se udaju u ranim dvadesetim, dok muškarci pretenduju da se žene kasnije, najčešće u 30-im. Kroz nekoliko prošlih decenija žene su dobile veća prava, ali u grčkom društvu je i dalje jači uticaj muškaraca. Za stare Grke porodica, religija, tradicija i obrazovanje predstavljaju glavne vrednosti.

Kuhinja uredi

Glavni članak: Grčka kuhinja
 
Baklava

Najčešći sastojci grčkih obroka su govedina, jagnjetina, piletina i svinjetina. Riba i morski plodovi se konzumiraju na ostrvima i u velikim gradovima. Ne sme se zaboraviti ni maslinovo ulje koje ovim sastojcima daje lep ukus. Salate se jedu uz glavna jela. Tradicionalno jelo je suvlaki (ražnjić od jagnjećeg ili svinjećeg mesa, sa biljnim dodacima i pomfritom). Deserti su najčešće neke vrste voća ili baklava. Poznato jelo jesu i kokoretsi (sastoji se od jagnjece džigerice).

Ručak je glavni obrok i servira se oko 14 časova, ali zbog obaveza i radnog vremena mnogi ručaju uveče oko 19 časova. Restorani nude bogat izbor jela, tako da za Grke nije neprijatno da uđu u kuhinju restorana i izaberu šta žele iz mnogobrojnih lonaca sa hranom.

Književnost uredi

Glavni članak: Grčka književnost

Najpoznatiji savremeni grčki pesnik je Jorgos Seferis, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1963. godine. Njegova poezija je puna simbolike i jednostavne lepote. Drugi veliki grčki pesnik, Odisej Elitis, dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 1979. godinu "za svoju poeziju koja, na pozadini grčkog predanja, senzualnom snagom i intelektualnom jasnoćom odslikava borbu modernog čoveka za slobodu i stvaralaštvo".[12]Konstantin Kavafi, grčki pesnik koji je većinu života proveo u Aleksandriji u Egiptu, dobio je međunarodno priznanje u 20. veku. Drugi veliki pesnici grčkog literarnog procvata u dvadesetom veku su Janis Ricos, Miltos Sahturis, Tasos Livaditis i Manolis Anagnostakis. Od proznih pisaca najpoznatiji je Nikos Kazancakis čiji su romani „Grk Zorba“ (1943.), „Poslednje Hristovo iskušenje“ i „Hristos ponovo razapet“ doživeli svetsku slavu i prevedeni na mnoge jezike. Drugi značajni savremeni prozaisti su Vasilis Vasilikos, Rea Galanaki i Takis Teodoropulos.

Bilješke uredi

  1. „Greece: Government”. World Factbook. Central Intelligence Agency. 15 March 2007. Arhivirano iz originala na datum 2016-08-25. Pristupljeno 7. IV 2007. 
  2. „Country Comparison: Area”. The World Factbook. Central Intelligence Agency. Arhivirano iz originala na datum 2020-11-13. Pristupljeno 7. I 2013. 
  3. „Announcement of the demographic and social characteristics of the revised Resident Population of Greece according to the 2012 Population – Housing Census.” (PDF). Piraeus: Hellenic Statistical Authority. 20 March 2014. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-24. Pristupljeno 20- IIII 2014. 
  4. „Announcement of the results of the 2011 Population Census for the Resident Population” (PDF). Piraeus: Hellenic Statistical Authority. 28 December 2012. Arhivirano iz originala na datum 2013-11-13. Pristupljeno 24. VIII 2013. 
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 „Greece”. International Monetary Fund. Pristupljeno 29. VI 2014. 
  6. „Gini coefficient of equivalised disposable income (source: SILC)”. Eurostat Data Explorer. Pristupljeno 5. I 2014. 
  7. „2014 Human Development Report Summary”. United Nations Development Programme. 2014. str. 21–25. Pristupljeno 27. VII 2014. 
  8. "Greece." Encyclopædia Britannica. 2006. Encyclopædia Britannica Online. 6 Sept. 2006 <http://search.eb.com/eb/article-9106266>.
  9. Finley, M. I. Democracy Ancient and Modern. 2d ed., 1985. London: Hogarth.
  10. History of Philosophy, Volume 1 by Frederick Copleston
  11. Brockett, Oscar G. History of the Theatre. 6th ed., 1991. Boston; London: Allyn and Bacon.
  12. Zvanična prezentacija Nobelove fondacije:[1].

Vanjske veze uredi