Saksofon, skraćeno Sax., je drveni duvački instrument, iako je, kao i flauta, napravljen od metala, no po izvođačkoj tehnici i građi pripada ovoj porodici, kojoj se pridružio tek polovinom 19. veka. Nazvan je po svom izumitelju, znamenitom graditelju tog doba Adolfu Saksu (Adolphe Sax). On je kombinovao iskustva dotadašnjih instrumenata, pa saksofon ima usnik kao klarinet – sa prostim trščanim jezičkom, mehanizam i prstna tehnika su mu najsličniji oboi, a zvuk fagotu (čiji se visoki registar i naziva ”saksofonski”).

Saksofon
Saksofon
Klasifikacija
Raspon tonova
Srodni instrumenti

Ostali saksofoni, Klarinet

Glazbenici

Popis saksofonista

Graditelji

Adolphe Sax

Saksofon se gradi u čitavom nizu registara, od najdublje do najviše zvučnosti, ali najčešći su alt-, tenor-, a donekle ređi i sopran- i bariton-saksofon. Najviše varijante imaju pravu cev, pa liče na limenu obou ili klarinet. Ostalima je cev karakteristično savijena u početku i završetku, sa izduženim levkom podignutim uvis. Saksofon je konstruisan za potrebe vojne muzike i u nekim zapadnoevropskim zemljama tu funkciju ima i danas. U simfonijskim orkestrima i umetničkoj muzici se koristi srazmerno retko (Moris Ravel Bolero (sopran in B i tenor in B), Modest Petrovič Musorgski Slike sa izložbe u orkestraciji Morisa Ravela (alt in E♭), Bendžamin Britn Simfonia da Requiem (alt in E♭), Mikis Teodorakis Grk Zorba (alt in B) i drugi), ali je u ansamblima zabavne muzike, naročito u džezu, vrlo istaknut, sa velikim nizom značajnih solista-virtuoza.

Literatura uredi

  • Adolphe Sax (Adolfu Saksu), Malou Haine, Bruxelles, Editions Université Bruxelles, 1980
  • Sax, Mule & Co, Jean Pierre Thiollet, Paris, H & D, 2004. ISBN 2 914 266 03 0

Vanjske veze uredi