Nobelova nagrada za mir

Nobelova nagrada za mir dodjeljuje se od 1901. godine.


1900-e - 1910-e - 1920-e - 1930-e - 1940-e - 1950-e - 1960-e - 1970-e - 1980-e - 1990-e - 2000-e

1900-e uredi

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1901 Jean Henri Dunant (Švicarska) osnivač Crvenog križa i začetnik Ženevske konvencije.
Frédéric Passy (Francuska) osnivač i predsjednik Société Française pour l'arbitrage entre nations.
1902 Élie Ducommun (Švicarska) i Charles Albert Gobat počasni sekretari Permanentni međunarodnog biroa mira in Berne.
1903 Sir William Randal Cremer (UK) sekretar Međunarodne lige za arbitražu.
1904 Institut de droit international (Gent, Belgija).
1905 Bertha Sophie Felicitas Baronin von Suttner, née Countess Kinsky von Chinic und Tettau (Austrija) pisac, počasna predsjednica Permanentnog međunarodnog biroa mira.
1906 Theodore Roosevelt (SAD) predsjednik SAD, za sastavljanje mirovnog ugovora na kraju rusko-japanskog rata.
1907 Ernesto Teodoro Moneta (Italija) predsjednik Lombardska liga mora.
Louis Renault (Francuska) professor međunarodnog prava.
1908 Klas Pontus Arnoldson (Švedska) osnivač of the Švedske lige za arbitražu i mir.
Fredrik Bajer (Danska) počasni predsjednik Permanentnog međunarodnog biroa mira.
1909 Auguste Marie Francois Beernaert (Belgija) član Cour Internationale d'Arbitrage.
Paul Balluet d'Estournelles de Constant, Baron de Constant de Rebecque (Francuska) osnivač i predsjednik francuske parlamentarne grupe za međunarodnu arbitražu, osnivač Comité de défense des intérets nationaux et de conciliation internationale

1910-e uredi

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1910 Bureau International Permanent de la Paix (Permanentni međunarodni biro mira), Bern.
1911 Tobias Michael Carel Asser (Nizozemska) začetnik Međunarodnr konferencije o privatnom pravu u Den Haagu.
Alfred Hermann Fried (Austrija) osnivač Die Waffen Nieder.
1912 Elihu Root (SAD) za poticanje raznih dogovora o arbitraži.
1913 Henri la Fontaine (Belgija) predsjednik Permanentnog međunarodnog biroa mira.
1914 nije dodijeljena
1915
1916
1917 Međunarodni Crveni križ, Ženeva.
1918 Not awarded
1919 Woodrow Wilson (SAD) za osnivanje Lige naroda.

1920-e uredi

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1920 Léon Victor Auguste Bourgeois predsjednik Vijeća Lige naroda.
1921 Hjalmar Branting (Švedska) premijer, švedski delegat u Vijeću Lige naroda.
Christian Lous Lange (Norveška) generalni sekretar Interparlamentarne unije
1922 Fridtjof Nansen (Norveška) norveški delegat u Ligi naroda, začetnik Nansenovog pasoša za izbjeglice.
1923 nije dodijeljena
1924
1925 Sir Austen Chamberlain (UK) za Ugovor u Locarnu.
Charles Gates Dawes (SAD) predsjednik Savezničke komisije za reparacije i začetnik Dawesovog plana.
1926 Aristide Briand (Francuska) za Ugovor u Locarnu.
Gustav Stresemann (Njemačka) za Ugovor u Locarnu.
1927 Ferdinand Buisson (Francuska) osnivač i predsjednik Lige za ljudska prava.
Ludwig Quidde (Njemačka) delegat na brojnim mirovnim konferencijama.
1928 nije dodijeljena
1929 Frank B. Kellogg (SAD) za Briand-Kellogov pakt.

1930-e uredi

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1930 Nadbiskup Lars Olof Nathan (Jonathan) Söderblom (Švedska) vođa ekumenskog pokreta.
1931 Jane Addams (SAD) međunarodna predsjednica Ženske međunarodne lige za mir i slobodu
Nicholas Murray Butler (SAD) za promicanje Briand-Kelloggov pakta.
1932 nije dodijeljena
1933 Sir Norman Angell (Ralph Lane) (UK) pisac, član Izvršnog odbora Lige naroda i Nacionalnog vijeća za mir.
1934 Arthur Henderson (UK) predsjednik Konferencije o razoružanjuLige naroda
1935 Carl von Ossietzky (Njemačka) pacifistički novinar.
1936 Carlos Saavedra Lamas (Argentina) predsjednik Liga naroda i posrednik u sukobu između Paragvaja i Bolivije.
1937 The Viscount Cecil of Chelwood osnivač i predsjednik Internationalne mirovne kampanje.
1938 Nansenov međunarodni ured za izbjeglice, Ženeva.
1939 nije dodijeljena

1940-e uredi

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1940 nije dodijeljena
1941
1942
1943
1944 Međunarodni komitet Crvenog križa (dodijeljen retroaktivno 1945).
1945 Cordell Hull (SAD) za ko-iniciranje Ujedinjenih naroda.
1946 Emily Greene Balch (SAD) počasna međunarodna predsjednica Ženske međunarodne lige za mir i slobodu
John R. Mott (SAD) predsjednik Međunarodnog misionarskog vijeća i predsjednik Svjetske alijanse udruženja mladih kršćana
1947 Vijeće pomoći prijatelja (UK) i The Vijeće pomoći američkih prijatelja (SAD) za Vjersko društvo prijatelja, poznatije kao Kvekeri.
1948 nije dodijeljena
1949 The Lord Boyd-Orr (UK) direktor Opće organizacije za hranu i poljoprivredu, predsjednik Nacionalnog vijeća za mir, predsjednik Svjetske unije mirovnih organizacija.

1950-e uredi

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1950 Ralph Bunche za posredovanje u Palestini (1948).
1951 Léon Jouhaux (Francuska) predsjednik Međunarodnog odbora Vijeća Evrope, potpredsjednik Međunarodne konfederacije sindikata, potpredsjednik Svjetske federacije sindikata, član Vijeća ILO, delegat UN.
1952 Albert Schweitzer (Francuska) za osnivanje Bolnica Lambarene u Gabonu.
1953 američki državni sekretar George Catlett Marshall for the Marshallov plan.
1954 Ured Visokog povjerenika UN za izbjeglice.
1955 nije dodijeljena
1956
1957 Lester Bowles Pearson (Kanada) predsjednik sedme sjednice Opće skupštine Ujedinjenih naroda za uvođenje mirovnih snaga u svrhu rješavanja Sueske krize.
1958 Georges Pire (Belgija) vođa L'Europe du Coeur au Service du Monde, organizacije za pomoć izbjeglicama.
1959 Philip Noel-Baker (UK) za njegovo životno djelo na polju međunarodnog mira i suradnje.

1960-e uredi

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1960 Albert Lutuli (Južnoafrička republika) predsjednik ANC (Afrički nacionalni kongres).
1961 Dag Hammarskjöld (Švedska) generalni sekretar Ujedinjenih naroda (dodijeljena posthumno).
1962 Linus Carl Pauling (SAD) za kampanju protiv testiranja nuklearnog oružja.
1963 Međunarodni komitet Crvenog križa, Ženeva.
Liga društava Crvenog križa, Ženeva.
1964 Martin Luther King Jr. (SAD) borac za građanska prava.
1965 Fond UN za djecu (UNICEF)
1966 nije dodijeljena
1967
1968 René Cassin (Francuska) predsjednik Evropskog suda za ljudska prava.
1969 Međunarodna organizacija rada (I.L.O.), Ženeva.

1970-e uredi

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1970 Norman Borlaug (SAD) za istraživanje u Međunarodnom centru za poboljšanje kukuruza i pšenice.
1971 Kancelar Willy Brandt (Njemačka) za Zapadno-Njemačku 'Istočnu politiku, kreirajući novi stav prema istočnoj Europi i Istočnoj Njemačkoj.
1972 nije dodijeljena
1973 državni sekretar Henry A. Kissinger (SAD) i ministar vanjskih poslova Le Duc Tho (Vijetnam, odbio je primiti) za mirovni sporazum kojim je formalno okončan Vijetnamski rat.
1974 Seán MacBride (Irska) predsjednik Međunarodnog mirovnog biroa i Komisije za Namibiju Ujedinjenih naroda.
Eisaku Sato (佐藤榮作) (Japan) premijer.
1975 Andrej Dmitrijevič Saharov (SSSR) za kampanju za ljudska prava.
1976 Betty Williams i Mairead Corrigan osnivači sjevernoirskog mirovnog pokreta.
1977 Amnesty International, London za kampanju protiv torture.
1978 Predsjednik Mohamed Anwar Al-Sadat (Egipat) i premijer Menachem Begin (Izrael) za mirovne pregovore između Egipta i Izraela.
1979 Majka Tereza za kampanju kojom se upozorava na problem siromaštva (Indija)

1980-e uredi

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1980 Adolfo Pérez Esquivel (Argentina) ljudska prava
1981 Ured Visokog međunarodnog predstavnika za izbjeglice.
1982 Alva Myrdal (Švedska) i Alfonso García Robles (Meksiko) delegati Opće skupštine UN za razoružanje.
1983 Lech Wałęsa (Poljska) osnivač Solidarność i borac za ljudska prava. Bio prvi Predsjednik Poljske poslije pada komunizma
1984 Biskup Desmond Mpilo Tutu (Južnoafrička republika) za rad protiv apartheida.
1985 Međunarodni liječnici za sprečavanje nuklearnog rata, Boston.
1986 Elie Wiesel (SAD) autor, preživjeli svjedok nacističkog progona
1987 Óscar Arias Sánchez (Kostarika) za iniciranje mirovnih pregovora u Centralnoj Americi.
1988 Mirovne snage Ujedinjenih naroda , New York.
1989 Tenzin Gyatso, četrnaesti Dalaj Lama.

1990-e uredi

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
1990 Predsjednik Mihail Gorbačov (SSSR) "za njegovu vodeću ulogu u mirovnog procesu koji danas karakterizira važne dijelove međunarodne zajednice"
1991 Aung San Suu Kyi (Burma) "za njenu nenasilnu borbu za demokraciju i ljudska prava"
1992 Autor Rigoberta Menchú (Gvatemala) "kao priznanje za njen rad na socijalnoj pravdi i etno-kulturnom pomirenju temeljenom na poštivanju prava domorodačkog stanovništva"
1993 Predsjednik Nelson Mandela (Južnoafrička republika) i bivši predsjednik Frederik Willem de Klerk (Južnoafrička republika) "za njihov rad na mirnom okončanju režima apartheida, i za polaganje tememlja nove demokratske Južnoafričke republike"
1994 predsjednik PLO Yasser Arafat (Palestina), ministar vanjskih poslova Shimon Peres (Izrael) i premijer Yitzhak Rabin (Izrael) "za njihove napore na uspostavljanju mira na Bliskom istoku"
1995 Józef Rotblat (Poljska/UK) i the Pugwashka konferencija o nauci i svjetskim pitanjima "za njihove napore na smanjivanju uloge nuklearnog oružja u međunarodnoj politici, i, na dulji rok, eliminaciji takvog oružja"
1996 Carlos Felipe Ximenes Belo (Istočni Timor) i José Ramos Horta (Istočni Timor) "za njihov rad u smjeru pravednog i mirnog rješenja sukoba u Istočnom Timoru"
1997 Međunarodna kampanja za zabranu protupješadijskih mina (ICBL) i Jody Williams "za njihov rad na zabrani i uklanjanju protupješadijskih mina"
1998 John Hume (UK) i David Trimble (UK) "za njihove napore na pronalaženju mirnog rješenja sukoba u Sjevernoj Irskoj"
1999 Médecins Sans Frontie`res, Bruxelles. "kao priznanje za pionirski humanitarni rad organizacije na nekoliko kontinenata"

2000-e uredi

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
2000 Predsjednik Kim Dae Jung (金大中) (Južna Koreja) "za rad na demokraciji i ljudskim pravima u Južnoj Koreji i Istočnoj Aziji uopće, te posebno napore za miru i pomirenje sa Sjevernom Korejom"
2001 Ujedinjeni narodi i generalni sekretar Kofi Annan (Gana) "za njihove napore u svrhu bolje organiziranog i mirnijeg svijeta"
2002 Jimmy Carter - bivši predsjednik SAD-a "za stoljeca neumornih pokušaja da nađe rješenja međunarodnih sukoba, promicanja demokracije i ljudskih prava, economskog i društvenog razvoja"
2003 Shirin Ebadi (شیرین عبادی), (Iran) "za njene napore za demokraciju i ljudska prava. Ona se posebno fokusirala na borbu za prava žena i djece."
2004 Wangari Maathai (Kenija) "za njen doprinos održivom razvoju, demokraciji i miru"
2005 Mohamed El Baradei (شیرین عبادی), (Egipat), generalni direktor IAEA "za napore na sprečavanju upotrebe nuklearne efforts u vojne svrhe te nastojanje da se nuklearna energija u mirovne svrhe koristi na najsigurniji mogući način."
2006. Muhammad Yunus (মুহাম্মদ ইউনুস), (Bangladeš) i banka Grameen (গ্রামীণ ব্যাংক), (Bangladeš) za unapređivanje ekonomskih i socijalnih mogućnosti siromašnih, posebno žena, kroz projekt davanja mikrokredita
2007. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) i Al Gore, (SAD) za napore koje su uložili radi širenja saznanja o klimatskim promjenama koje izaziva čovjek i za polaganje temelja mjera koje su neophodne da bi se klimatske promjene zaustavile
2008. Martti Ahtisaari (Finska) za višedesetljetno angažiranje i posredovanje u uspostavljanju mira i rješavanju sukoba na više kontinenata
2009. Barack Obama - predsjednik SAD-a zbog poziva na smanjenje zaliha nuklearnog naoružanja i rada za mir u svijetu.
2010. Liu Xiaobo - Kina zbog dugoročnih i nenasilnih napora u promicanju ljudskih prava u Kini.

2010-e uredi

Godina Pojedinac ili organizacija Djelo
2010. Liu Xiaobo - Kina zbog dugoročnih i nenasilnih napora u promicanju ljudskih prava u Kini.
2011. Ellen Johnson Sirleaf, Leymah Gbowee - Liberija i Tawakel Karman - Jemen zbog nenasilne borbe za ženska prava
2012. Europska unija zbog šest desetljeća borbe u promicanju mira i ljudskih prava
2013. Organizacija za zabranu kemijskog oružja zbog nastojanja da se eliminira kemijsko naoružanje
2014. Kailaš Satjarti - Indija i Malala Jusafzai - Pakistan zbog borbe za dječja prava na Indijskom potkontinentu
2015. Kvartet za tuniski nacionalni dijalog »za njegov odlučan doprinos izgradnji pluralističke demokracije u Tunisu u osvit Jasminove revolucije 2011.«[1]
2016. Juan Manuel Santos - Kolumbija »za njegove rezolutne napore da privede kraju pedesetogodišnji građanski rat u svojoj zemlji, rat koji je odnio živote najmanje 220,000 Kolumbijaca i raselio oko šest milijuna ljudi.«[2]
2017. Međunarodna kampanja za ukidanje nuklearnog oružja - Švicarska »za njezin rad na ukazivanju na katastrofalne humanitarne posljedice korištenja bilo kakvog nuklearnog oružja i za njezine pionirske napore u ostvarivanju sporazumne zabrane takvog oružja.«[3]
2018. Denis Mukwege - DR Kongo i Nadia Murad - Irak »za njihov trud u sprječavanju korištenja seksualnog nasilja kao oružja u ratu i oružanim sukobima.«[4]

Reference uredi

  1. „The Nobel Peace Prize 2015”. Nobel Foundation. Pristupljeno 11. oktobra 2015. 
  2. „The Nobel Peace Prize 2016”. Nobel Foundation. Arhivirano iz originala na datum 2016-10-09. Pristupljeno 7. oktobra 2016. 
  3. „The Nobel Peace Prize 2017 - Press Release”. www.nobelprize.org. Pristupljeno 2017-10-06. 
  4. „The Nobel Peace Prize 2018 - Press Release”. www.nobelprize.org. Pristupljeno 2018-10-05. 

Eksterni linkovi uredi