Paragvaj je država na prijelazu južnog u središnji dio Južne Amerike, bez izlaza na more. Na sjeverozapadu graniči s Bolivijom, na sjeveroistoku s Brazilom te na jugozapadu s Argentinom.

Republika Paragvaj
República del Paraguay
Tetã Paraguái
Zastava Grb
Geslo"Paz y justicia"
"Mir i pravda"
Državna himna: "
Paraguayos, República o Muerte
Paragvajci, republika ili smrt"
Položaj Paragvaja
Glavni grad[[Asunción]]
25°16′0″S57°40′0″W
Najveći grad Asunción
Službeni jezici
Etničke grupe (2000)
Demonim Paragvajci
Vlada
 -  predsjednik Mario Abdo Benítez
 -  potpredsjednik Hugo Velázquez
 -  Gornji dom Komora senatora
 -  Donji dom Komora zastupnika
Nezavisnost od Španije
 -  objavljena 14. maj 1811. 
 -  priznata 15. maj 1811. 
Površina
 -  Ukupno 406.752 km2
Stanovništvo
 -  Procjena za 2011  6,561.748[1] (104..)
 -  Gustoća 14.2/km2 (204..)
BDP (PPP) procjena za 2019
 -  Ukupno 101,08 mrld. $
 -  Per capita 14.131 $
BDP (nominalni) procjena za 2019
 -  Ukupno 44,56 mrld. $ 
 -  Per capita 6.229 $ 
Gini (2008)48.8
visok
HDI 0.724
visok  98..
Valuta Guaraní (PY)
Vremenska zona (UTC-4)
 -  Ljeti (DST)  (UTC-3)
Pozivni broj +595
Web domena .py
a. miješano evropsko i amerindijansko.

Geografija uredi

Rijeka Paragvaj dijeli zemlju na dva dijela: na sjeverozapadu je ravni i rijetko naseljeni Gran Chaco, dok je istok reljefno raznolikiji (na jugoistoku se nalazi najviši vrh, Cerro Pero, visok 842 m) i naseljeniji (u njemu živi 95% paragvajskog stanovništva).

Klima je u Gran Chacu tropska s velikim varijacijama temperature, a na istoku suptropska.

Povijest uredi

Europljani su stigli na ovo područje početkom 16. stoljeća, a 1537. Španjolci su osnovali Asunción koji je ubrzo postao središte kolonijalne pokrajine. Isusovci su kroz mrežu misija kolonizirali ostatak istočnog Paragvaja, ali su u drugoj polovici 18. stoljeća istjerani. Godine 1776. cijelo je područje postalo dio Potkraljevstva Rio de la Plata sa sjedištem u Buenos Airesu. Paragvaj je proglasio neovisnost zbacivši lokalne španjolske vlasti 15. svibnja 1811.

Rat trojnog saveza kojeg je zemlja od 1864. do 1870. vodila protiv Brazila, Argentine i Urugvaja gotovo ju je uništio. Izgubila je dvije trećine muškog stanovništva i 140.000 km² teritorija. Sljedećih pola stoljeća Paragvaj je gospodarski stagnirao. Ropstvo je ukinuto 1870. godine.[2] U Ratu za Chaco od 1932. do 1935. uspio je obraniti zapadni dio zemlje od bolivijskog napada. Od 1954. do 1989. zemljom je vladao diktator Alfredo Stroessner, isprva blizak SAD-u, a kasnije Brazilu. Razvoj demokracije koče korupcija i nedostatak demokratske političke kulture.

Stanovništvo uredi

Paragvajsko je stanovništvo među najhomogenijima na kontinentu: 95% pučanstva čine mestici Španjolaca i Američkih Indijanaca koji uglavnom govore guaranskim, a tri čevrtine stanovništva koristi se i španjolskim. 4 700 000 paragvajskih državljana govori nekim od indijanskih jezika kao materinskim (više od 90% od ukupnog stanovništva), a najrasprostranjeniji je guarani (4 650 000).[3] Manje zajednice doseljenika iz Njemačke, Japana, Koreje i drugih zemalja djelomice su zadržale svoj jezik i kulturu. Vjerski, stanovnici uglavnom pripadaju rimokatoličkoj crkvi, uz manje skupine menonita i drugih protestanata.

Gospodarstvo uredi

Paragvaj ima tržišno gospodarstvo s velikim sektorom sive ekonomije zbog tradicionalno nižih cijena nego u susjednom Brazilu i Argentini. Značajan je izvoz poljoprivrednih dobara te električne energije koja se proizvodi u golemoj hidroelektrani Itaipu, najvećoj na svijetu po instaliranoj snazi, koja se nalazi na rijeci Parani na granici s Brazilom, i također velikoj elektrani Yaciretá na granici s Argentinom.

BDP je za 2019. procijenjen na 14.131 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

Gradovi uredi

Izvori uredi

  1. Department of Economic and Social Affairs Population Division (2011) (PDF). World Population Prospects, Table A.1. 2011 revision. United Nations. Pristupljeno 2009-03-12. 
  2. Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.o.o., Zagreb 2007., str. 79.
  3. www.ethnologue.com, "Guaraní, Paraguayan", pristupljeno 28. travnja 2016.