Paragvaj je država na prijelazu južnog u središnji dio Južne Amerike, bez izlaza na more. Na sjeverozapadu graniči s Bolivijom, na sjeveroistoku s Brazilom te na jugozapadu s Argentinom.

Republika Paragvaj
República del Paraguay
Tetã Paraguái
Geslo"Paz y justicia"
"Mir i pravda"
Himna: "
Paraguayos, República o Muerte
Paragvajci, republika ili smrt"
Lokacija Paragvaja
Glavni grad[[Asunción]]
25°16′0″S57°40′0″W
Najveći gradAsunción
Službeni jezici
Etničke skupine
(2000)
Demonim(i)Paragvajci
Government
Santiago Peña
Hugo Velázquez
Komora senatora
Komora zastupnika
Nezavisnost od Španije
• objavljena
14. maj 1811.
• priznata
15. maj 1811.
Površina
• Ukupno
406.752 km2
Stanovništvo
• Procjena za 2011
6,561.748[3] (104..)
• Gustoća
14.2 /km2 (204..)
BDP (PPP)procjena za 2019 
• Ukupno
101,08 mrld. $
• Per capita
14.131 $
BDP (nominalni)procjena za 2019 
• Ukupno
44,56 mrld. $
• Per capita
6.229 $
Gini (2008)48.8
visok
HDI (2018)0.724
visok (98..)
ValutaGuaraní (PY)
Vremenska zonaUTC-4
• Ljeti (DST)
UTC-3
Pozivni broj+595
Veb-domena.py
  1. miješano evropsko i amerindijansko.

Geografija

uredi

Rijeka Paragvaj dijeli zemlju na dva dijela: na sjeverozapadu je ravni i rijetko naseljeni Gran Chaco, dok je istok reljefno raznolikiji (na jugoistoku se nalazi najviši vrh, Cerro Pero, visok 842 m) i naseljeniji (u njemu živi 95% paragvajskog stanovništva).

Klima je u Gran Chacu tropska s velikim varijacijama temperature, a na istoku suptropska.

Historija

uredi

Prvi evropski kolonisti su stigli su taj kraj područje početkom 16. vijeka, a 1537. Španjolci su osnovali Asunción koji je ubrzo postao središte kolonijalne provincije. Jezuiti su kroz mrežu misija kolonizirali ostatak istočnog Paragvaja, ali su u drugoj polovici 18. vijeka istjerani. Godine 1776. cijelo je područje postalo dio Vicekraljevstva Rio de la Plata sa sjedištem u Buenos Airesu. Paragvaj je proglasio nezavisnost zbacivši lokalne španjolske vlasti 15. maja 1811.

Paragvajski rat kojeg je zemlja od 1864. do 1870. vodila protiv Brazila, Argentine i Urugvaja gotovo ju je uništio. Izgubila je dvije trećine muškog stanovništva i 140.000 km² teritorija. Sljedećih pola vijeka Paragvaj je ekonomski stagnirao. Ropstvo je ukinuto 1870. godine.[4] U Ratu za Chaco od 1932. do 1935. uspio je obraniti zapadni dio zemlje od bolivijskog napada. Od 1954. do 1989. zemljom je vladao diktator Alfredo Stroessner, isprva blizak Sjedinjenim Američkim Državama, a kasnije Brazilu. Razvoj demokracije koče korupcija i nedostatak demokratske političke kulture.

Stanovništvo

uredi

Paragvajsko je stanovništvo među najhomogenijima na kontinentu: 95% stanovništva čine mestici Španjolaca i Američkih Indijanaca koji uglavnom govore guaranskim, a 3 /4 stanovništva koristi se i španjolskim. 4 700 000 paragvajskih državljana govori nekim od indijanskih jezika kao materinskim (više od 90% od ukupnog stanovništva), a najrasprostranjeniji je guarani (4 650 000).[5] Manje zajednice doseljenika iz Njemačke, Japana, Koreje i drugih zemalja djelomice su zadržale svoj jezik i kulturu. Vjerski, stanovnici uglavnom pripadaju rimokatoličkoj crkvi, uz manje skupine menonita i drugih protestanata.

Privreda

uredi

Paragvaj ima tržišnu privredu s velikim sektorom sive ekonomije zbog tradicionalno nižih cijena nego u susjednom Brazilu i Argentini. Značajan je izvoz poljoprivrednih dobara te električne energije koja se proizvodi u golemoj hidroelektrani Itaipu, najvećoj na svijetu po instaliranoj snazi, koja se nalazi na rijeci Parani na granici s Brazilom, i također velikoj elektrani Yaciretá na granici s Argentinom.

BDP je za 2019. procijenjen na 14.131 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

Gradovi

uredi

Izvori

uredi
  1. Paraguay – Constitution, Article 140 About Languages. International Constitutional Law Project. Pristupljeno 3. XII 2007  (see translator's note)
  2. „8 LIZCANO”. Convergencia.uaemex.mx. Arhivirano iz originala na datum 2014-02-24. Pristupljeno 5. X 2012. 
  3. Department of Economic and Social Affairs Population Division (2011) (PDF). World Population Prospects, Table A.1. 2011 revision. United Nations. Pristupljeno 2009-03-12. 
  4. Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.o.o., Zagreb 2007., str. 79.
  5. www.ethnologue.com, "Guaraní, Paraguayan", pristupljeno 28. aprila 2016.