Rijeka (grad)

Rijeka - Fiume

Rijeka riva city.png

Osnovni podaci
Gradonačelnik Marko Filipović (SDP)
Županija Primorsko-goranska
Stanovništvo
Stanovništvo () 128.624
Geografija
Koordinate 45°20′N 14°26′E / 45.33°N 14.44°E / 45.33; 14.44
Rijeka - Fiume na karti Hrvatske
Rijeka - Fiume
Rijeka - Fiume
Rijeka - Fiume na karti Hrvatske


Koordinate: 45° 19′ 48" SGŠ, 14° 26′ 24" IGD

Rijeka (autohtono Rekà - Rika, slov. Reka) - Fiume (tal.: [ˈfjume]) je grad na Kvarneru i glavna luka u Hrvatskoj. Sjedište je kvarnersko-goranske regije (Primorsko-goranske županije). Po popisu stanovništva iz 2011. g., grad je imao samo 128.624,[1] a prema podacima za 2019. spao je na 116.362 stanovnika.

Wikiquote

Fiume, cuore e simbolo dell'Europa del secolo Ventesimo
Rijeka, srce i simbol Evrope dvadesetog stoljeća

Osvaldo Ramous
()

O propadanju grada govori i ċinjenica da je Grad Rijeka s okolicom (bivša općina Rijeka - Kastav, Viškovo, Grobnik, Kostrena, Bakar) kao jedan od najznačajnijih privrednih centara Jugoslavije imala je preko 217.000, a danas to područje ima 163.000 stanovnika (manje nego što je grad imao 1991.). Grad se još u XIX. stoljeću zbog svog idealnog geografskog položaja i dubine mora u Kvarnerskom zaljevu, razvio u jednu od najvećih srednjoeuropskih luka i moćno industrijsko središte. Rijeka je bila značajna i kao jedno od najvažnjih finacijskih središta Jugoslavije. Pod novim poretkom devedesetih dolazi do upropaštavanja industrije i cjelokupne privrede i do naglog smanjenja lučkog prometa čime je uništeno preko 30.000 radnih mjesta pa se u novom mileniju Rijeka svodi na razvoj turizma i uslužnog sektora što dovodi do stalnog i ubrzanog smanjenja broja stanovnika pa je Rijeka (2019.) imala samo 31.000 stanovnika više nego što je imala skupa sa Sušakom uoči 2. svjetskog rata.

GeologijaUredi

Šire područje Rijeke je izgrađeno od vapnenca mezozojske starosti, dok se u severnom delu oko Kastva nalaze zone izgrađene od dolomita. Mestimično su preko vapnenačke osnove nataložene nepropusne naslage fliša paleogenske starosti, koji se najčešće nalazi u udolinama. Tako u reljefu šireg područja postoji izmena vapnenačkih grebena sa dolomitskim ili flišnim udolinama. Grad Rijeka je isprepletena podzemnim vodotokovima s izvorima koji su kanalizirani: na Školjiću, Beli kamik (Sasso bianco), na Brajdi (podzemni potok sa Belvedera) i na Potoku gdje je izlazila ponornica Škurinjskog potoka. Rijeka ima i tipične kraške spilje (Plase i Zametska pećina).

GeografijaUredi

 
Pogled sa Trsata na grad, Riječki zaljev i Učku
 
Panorama Rijeke, pogled s Učke

Rijeka se nalazi na 45°21′0″N14°26′0″E, na zapadu Hrvatske i jugoistoku Slovenije, a najbliži gradovi su Trst, 72 km zapadno, Pula 92 km jugozapadno, Ljubljana, 120 km sjeverozapadno i Zagreb 168 km sjeveroistočno. Rijeka je smještena na sjevernoj obali Riječkog zaljeva, kao dijela većeg Kvarnerskog zaljeva Jadranskog mora, koje se kao veliki zaljev Sredozemnog mora, uz Tršćanski zaljev najdublje uvuklo u evropsko kopno. Riječki zaljev, koji je preko Velih (između Istre i otoka Cresa), Srednjih (između Cresa i Krka) i Malih vrata (između Krka i kopna) spojen s južnim dijelom Kvarnerskog zaljeva, je dovoljno dubok (oko 60 m) za uplovljavanje najvećih brodova, što je Rijeci omogućilo da je nekad bila važna morska luka.

Grad Rijeka leži na ušću rijeke Rječine u subregiji Kvarnersko primorje, na razmeđi 2 povijesnih regija, Hrvatsko primorja na istoku i Julijske krajine na zapadu. U Rijeci započinju dva važna kopnena prometna pravca. Prvi iskorištava činjenicu da se Rijeka nalazi u području u kojem su Dinaridi najuži (50-ak km), što omogućuje lakše povezivanje obale Jadranskog mora i panonske unutrašnjosti. Dok je drugim Rijeka preko Postojnskih vrata povezana s istočnoalpskim prostorom.

KlimaUredi

Rijeku
Klimatogram
JFMAMJJASOND
 
 
132
 
20
-11
 
 
113
 
21
-13
 
 
105
 
24
-8
 
 
114
 
27
-0
 
 
103
 
32
2
 
 
104
 
37
7
 
 
78
 
40
10
 
 
101
 
38
9
 
 
167
 
35
5
 
 
179
 
29
1
 
 
182
 
26
-5
 
 
153
 
20
-9
Prosečne maks. i min. temperature u °C
Ukupne padavine u mm
Izvor: Državni hidrometeorološki zavod Hrvatske

Prema Kepenovoj klasifikaciji klima Rijeka ima umereno toplu vlažnu klimu (tip Cf). Prosečna temperatura vazduha u gradu iznosi 13,8 °C, srednja januarska temperatura je 5,6 °C, dok srednja temperatura u julu iznosi 23,3 °C. Godišnje u 86 dana sa padavinama ukupno padne 1529 mm padavina. Na količinu padavina i njihovu godišnju raspodelu izravno utiču jesenje i proletne ciklone nastale u Genovskom zalivu. Uz senjsku, na Jadranu je poznata i riječka bura, hladan i suv vetar severoistočnog smera, čija brzina na mahove dostiže i orkanske vrednosti (160 km/h), a najčešće nastaje u hladnijem delu godine prelevanjem hladnog vazduha iz Panonske nizije preko Dinarida.

 
Godine koje se pamte, Rijeka (Mlaka, Podmurvice.Gels-) 2010. pod snijegom
Mesec
I.
II.
III.
IV.
V.
VI.
VII.
VIII.
IX.
X.
XI.
XII.
Godišnje
Sr. maks. dnevne temperature (°C) 5,6 6,1 8,7 12,4 17 20,6 23,3 23,3 19,1 14,5 10 6,9
14,3
Sr. količina padavina (mm) 133,7 109,3 105,9 114,4 99,3 104,7 79,6 97,8 166,1 180,5 181,8 155,9
1529
Izvor: Državni Hidrometeorološki zavod Hrvatske

Administrativna podjela gradaUredi

 
Sušak je podijeljen na 12 MZ (odbora)

Grad Rijeka je administrativno podijeljen na 34 mjesne zajednice (tzv. odbori):[2]

Osnovni podaci o RijeciUredi

 
Gradski toranj-Torre civica (Pod Uron, Leroj), glavna ulazna porta u medievalni grad
  • Površina: 44 km²
  • Srednja godišnja temperatura: 13,8 stupnjeva C
  • Prosječna vlažnost tijekom godine 58 %
  • Ukupne padaline godišnje: 1228 mm
  • Ukupno 86 kišnih dana u godini
  • nakon Zagreba Grad Rijeka ima drugi proračun Grada na nivou Republike Hrvatske, Zagreb ima cca. oko 6 milijardi kuna, Rijeka cca. 800 milijuna kuna, Split cca. 500 milijuna kuna itd.
  • gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, je predsjednik udruge gradonačelnika svih gradova Republike Hrvatske

Zastava, grb i simbol RijekeUredi

Vidi: Riječka zastava

 
Zastava Slobodne Države Rijeke (1920–1924).

Trenutačna službena zastava Grada Rijeke plava sa žuto uokvirenim grbom u sredini, izglasana na Gradskom vijeću 1998. godine. Gradsko vijeće grada Rijeke je u travnju 2005. godine donijelo zaključak kojim se ponovno pokreće proces povratka povijesnih gradskih simbola.

Povijesni grb grada Rijeke temelji se na grbu koji je dodijelio car Svetog Rimskog carstva Leopold I. 6. VI. 1659. U crvenom ovalnom štitu desnom nogom stojeći na stijeni dvoglavi crni orao uzdignutih krila obiju glava gledajući u lijevo sa zlatnim kljunovima i nogama i crvenim jezicima, lijevom nogom drži vrč prirodne boje iz kojeg se obilno izlijeva voda koja se razlijeva oko stijene. Iznad orla je kruna kuće Habsburg s dvije plave trake koje izlaze iz nje. Ispod štita je traka s natpisom "INDEFICIENTER" (nepresušan).

 
Morčić

Službeno se koristi verzija grba bez krune i natpisa Indeficienter budući su odbijeni 'mišljenjem' ministarstva Uprave iz 1998. jer je realno od 1990-ih Rijeka pretvorena u "deficienter".
Vidi: Riječki grb

Morčić ili Mori, višestoljetni simbol Rijeke 1991. Grad Rijeka i službeno prihvaća i uzima ga kao "svoju maskotu" i simbol grada, pa se na primjer morčić kao zaštitni znak Rijeke nalazi na čelu povorke poznatog i popularnog Riječkoga karnevala, a i karnevalska zastava u znaku je moretta.

Vidi: Morčić

 
Bonavia, jedan od 30-ak hotela Fiume kao glavne migracione luke Austrougarske

ZanimljivostiUredi

  • Prvi torpedo izrađen je u Rijeci. Projektirali i izradili su ga Giovanni Luppis, pomorski kapetan te Robert Whitehead, engleski inženjer
  • U Rijeci je prvi put u povijesti fotografiran let puščanog zrna. Učinio je to Dr. Peter Salcher
  • Riječki kirurg Antonio Grossich prvi je 1907. uveo u praksu primjenu jodne tinkture u pripremi za operativne zahvate
  • Prvo komunalno groblje u Evropi izgrađeno je u Rijeci, na Kozali
  • Prve novine tiskane na talijanskom jeziku (uključujući Italiju) «Notizie del giorno» tiskane su u Rijeci
  • Prva država koja je priznala Lenjinovu boljševičku Rusiju bila je D'Annunzijeva riječka talijanska regencija Kvarnera
  • Prva međunarodna nogometna utakmica na tlu današnje Hrvatske igrala se u Rijeci 1905. između lokalnog kluba Atletico Fiumano i kluba s broda SS Slavonia, kompanije Cunard Line, koji je plovio na liniji Rijeka-New York
  • Na Trsatu je Laval Nugant otvorio prvi muzej u Hrvatskoj. Kolekcija je završila u Zagrebu i nikad vraćena.
  • u Rijeci je 1896. godine bila otvorena prva tvornica čokolade na Balkanu [1]
  • 1905. je izgrađena 1. autogaraža na prostoru jugoistočne Evrope jedinstvene arhitekture s 14 bokseva orijentalnog secesijskog stila smještenih oko trga kružnog oblika, nalazila se na vrhu Via Ciotta (od 1956. Ul. Erazma Barčića).
 
Jadranski trg i Palača Adria. Prije rata zvao se po Crnogorki, princezi Jeleni; Piazza regina Elena, a poslije rata Trg Republike; Piazza Repubblica pa Togliatijev trg, sve do ovog novog imena
  • Rijeka je bila nezavisna država (Stato libero Fiume) od 8. rujna 1920. do 24. siječnja 1924. i da je njen izabrani predsjednik Riccardo Zanella zahtijevao od međunarodne zajednice i Tita 1945. godine obnovu nezavisnosti.
  • Od 1918. do 1924. Rijeka je izdavala međunarodno priznate poštanske marke. U filatelističkoj literaturi se nalaze po nazivom Fiume. Isto tako Rijeka ima svoju valutu - riječka kruna.
  • U D'Annunzijevu okupiranu Rijeku dolaze mnogi umjetnici, među njima i osnivač futurizma Filippo Tommaso Marinetti (u septembru 1919.), ali ga rojalista D'Annunzio uskoro istjera zbog Marinettijevog propagiranja republikanskih ideja.
  • Američki predsjednik Wilson je 1919. predložio Rijeku za sjedište Lige naroda – preteče Ujedinjenih naroda
  • Riječani koji su rođeni 1913. i koji su doživjeli 1991. promijenili su 7 država (settebandiere): Austro-Ugarsku, D'Annunzijeva riječka talijanska regencija Kvarnera, Slobodnu Državu Rijeka, Kraljevinu Italiju, Treći Reich (Njemačku), SFR Jugoslaviju, Republiku Hrvatsku
     
    Rijeka 1899. uvodi električni tramvaj dok su u Zagrebu konji vukli tramvaje do 1910. g. Snimljeno u današnjoj Ulici L. A. Adamicha

  • Rijeka je 80-ih godina 19. st. imala industrijsku proizvodnju veću od čitave Hrvatske
  • U kasnom 19. i ranom 20. st. Riječani su ravnopravno koristili 4 jezika – hrvatski, talijanski, mađarski i njemački, a izlazile su novine na 5 jezika (pored navedenih i na latinskom jeziku). Tal. jez. je bio u Rijeci službeni jezik sve dok 'demokratska' Hrvatska nije ukinula to stečeno pravo.
  • Rijeka je početkom XX. st. imala veći broji mjesta za gledaoce u kazalištima i kinima nego čitava Hrvatska.
  • U Rijeci su se govorila 2 dijalekta, Recani su govorili cakavski ekavski (nestao nakon 2.svj.rata), a Fijumani svojim idiomom venetskog dijalektal (dialetto fiumano) s utjecajem cakavskog i u manjoj mjeri njemačkog[3]. koji je u nestajanju (npr. Mi gavevo perduto le ciavi che ga trovà la mia mlecariza. El Nini me dise per zinque volte che son una mona, ma xe ciaro che non xe vero.)
  • PCSLF - Komunistička partija Slobodne Države Rijeke-Partito comunista di Stato libero Fiume osnovana 1921. godine bila je među najmanjim članicama III. Internacionale (150 članova). Manje su bile npr. komunističke stranke Palestine i Turkestana. Glavni tajnik („generalni sekretar”) je bio Simon Arpad.
  • U Rijeci, od 55.000 Riječana prije rata, danas živi oko 3.O00 autohtonih Riječana (i njihovih potomaka), a osim većinski naseljenog hrvatskog stanovništva nakon 2. sv. r., u Rijeci danas žive i pripadnici 11 većih etničkih zajednica - Talijani, Srbi, Židovi, Albanci, Bošnjaci, Česi, Mađari, Crnogorci, Romi, Slovaci i Slovenci

Sveučilište u Rijeci osnovali sui 1627. juzuiti

 
Rječina 12 stoljetna granica Rijeke prema Hrvatskoj. Granični most između Italije i Jugoslavije i 1933.
  • Jugolira je bio novac koji se koristio nakon 2. svj. rata do 1947/48. g. u Rijeci, tj. čitavoj Okupacionoj zoni Julijske krajine
  • Poslije 2.svj. rata, Rijeka kao dio Julijske krajine trebala biti 7. republika u sastavu jugoslavenske federacije - Republika Julija - zbog multietničkog sastava tog područja, kao i radi specifične povijesti. Toj Titovoj namjeri žestoko se suprostavlja hrv. i slov. rukovodstvo na čelu s Vladimirom Bakarićem i Edvardom Kardeljem, koji između sebe dijele Julijsku krajinu, što je izazvalo egzodus 200 do 250.000 stanovnika s ovog područja.
  • U prošlom stoljeću u Rijeci je djelovalo 20 konzulata, i imala je preko 20 hotela u razdoblju uoči I. svjetskog rata
  • U svojoj novijoj povijesti Rijeka je, pored autohtonog imena Reka i Fiume imala 3 službena imena – hrvatsko ime Rijeka i talijansko i mađarsko ime Fiume te stari njemački naziv Sankt Veit am Pflaum
  • János Kádár, dugogodišňji vođa mađarske komunističke partije i prvi čovjek socijalističke Mađarske je rođen u Rijeci 1912. godini
  •  
    Palazzo Arbori, prvi neboder u Italiji
  • Riječki neboder je prvi neboder izgrađen u Italiji, a Sušački neboder (pored Albanije u Beogradu) je prvi neboder izgrađen u Jugoslaviji
  • Rijeka ima svoju Maginot liniju na Katarini i Velom vrhu, obrambenu liniju koju je gradila Italija s bunkerima spojenim kilometarskim tunelima po kojima su vozili vagoneti, podzemnim skladištima i prostorima za boravak vojnika, podzemnom artiljerijom koju se podizalo za djelovanje. Prilikom operacija za oslobođenje Rijeke 1945. na toj je liniji poginulo preko 2.000 partizana.
  • Riječki pokretni most je željeznički most na ulazu u Mrtvi kanal koji se okreće oko svoje osi kako bi omogučio uplovljavanje brodića i nakon II. sv. rata se nije pomicao osim 1969. za vrijeme velike pobune lučkih radnika kada se prvi i posljednji put nakon rata pomiče kako bi se spriječilo da se dokeri iz Porto Baroša pridruže riječkim lučkim radncima,
  • Rijeka ima mnoge stare fijumanske starogradske pjesme (poput Xe meio un bicer del dalmato) od kojih je neke komponirao i Ivan Zajc (Le sartorele fiumane), a Fiumera, kao pristanište mnogih dalmatinskih bracera (transport vina, voća i povrća), opjevana je i u dalmatinskoj narodnoj Kad su se dva Bracanina inkotrala na Fjumeri
  • Legendarni Ernesto Che Guevara je na čelu kubanske delegacije 19. VIII. 1959. posjetio Rijeku (brodogradilište „3. maj“, Trsatsku gradinu te prošetao centrom grada)
  • Rijeka je imala prvi disko-klub u Jugoslaviji i među prvima u čitavoj Evropi. Bio je to "Husar", otvoren u jesen 1957. u Dežmanovoj 3., a pokrenulo ga je riječko "Društvo prijatelja zabavne muzike" na čelu s Vitom Franovichem.i djelovao je do 1964.
  • U Rijeci se trenutačno nalazi najveći trgovački centar u ovom dijelu Evrope, poznatiji kao Tower Centar Rijeka na Pećinama (popularni WC Centar).

PovijestUredi

Glavni članak: Historija Rijeke
 
Rimski luk u Starom gradu (Zitavecia)
 
Kosi toranj.

Antičko dobaUredi

Tarsatica - je naziv najstarijeg naselja-gradine keltsko-ilirskog plemena Japoda smješteno na brdu Trsat (kelt. tar, klisura, kanjon). Kasnije se gradi rimski castrum (vojna utvrda) s istim imenom, ali na ušću Rječine (Tarsia flumen) na području današnjeg Starog grada-Zitavecia, 180. godine Stare ere nakon što su rimske legije pobijedile liburnske pirate, starosjedioce na ovome prostoru i osvojile čitavu Liburniju (od rijeke Raše-Arsa do rijeke Krke-Titius). Za vladavine cara Klaudija između 41 i 42 godine spominje se da je Aulus Plautius, budući rimski osvajač Britanije, bio zadužen za gradnju ceste Via Flavia koja od Tergestea (Trsta), preko Albonae (Labina) vodi do Tarsatice, Ad Turresa (Crikvenice), Senie (Senja) i dalje preko Like (Iapvudia Secunda) do Aenone (Nina) i Jadere (Zadra). Krajem II,. st. gradi se 2. važna cesta kroz Carsia Juliju Aquilea-Avesica-ad Malum-Titulos-Tarsatica te rimska cesta od Trsta (Tergeste) do Postojnskih vrata i za Tarsaticu, a od Postojnskih vrat do Emone (Ljubljana i dalje na sjever.

U doba cara Augusta rimska Tarsatica je več važno planski izgrađeno naselje južno i zapadno od castruma. Sačuvani su ostaci zgrada i castruma, podzidane obale, terme (hipocaust i mozaici), te kasnoantički ostaci poput Rimskih vrata te temelja bazilike i bedema.

Srednji vijekUredi

U turbulentnim vremenima ranog Srednjeg vijeka građani rimske Tarsatice se sklanjaju na sigurnije područje gradine na Trsatu gdje do danas ostaje toponim Trsat-Tarsatico, a od VII st. se sporadično spominje naselje izgrađeno na ruševinama rimske Tarsatike koje Slaveni nazivaju Reka, a Veneti Flumen. Tarsatica je prije provale Avara i Slavena bila pod vlašću Ostrogota i Bizanta, da bi potom došli pod longobardsku i franačku vlast. U XIV. st. Rijeka je posjedu devinskih baruna (Duino), da bi ih u prvoj polovici XV.st naslijedila porodica od Walesa. 1466. Na temelju ugovora o uzajamnom nasljeđivanju, Wolfgang Walsee predaje Liburnijski feud, kao obiteljsko nasljedno dobro, Friedrichu III. Habsburgu, a sebi zadržava pravo na doživotno uživanje Rijeke, koja ostaje pod vlašću obitelji Habsburg.kao dio Kranjske grofovije (Carinzia) sve do 1779.. kada Rijeka dobiva status Corpus separatuma mađarske krune. Rijeka je sve do 1606. bila pod eklezijastičkom jurisdikcijom aquilejskih patrijarha

 
Augustinski (pa dominikanski) manastir sv. Jeronima u Starom gradu

Kada su sv. Vid i Modesto postali patroni grada nije poznato, a prvi put se početkom XIV. st. u dokumentima venecijanskih trgovaca spominje ime Terra Fluminis Sancti Viti, a kasnije na njem. jeziku kao Sanct Veit am Phlawon ili ... am Pflaumb, ili ... am Flusse. G. Kobler upozorava na riječ phlawon koja na keltskom jeziku znači mala rijeka pa pretpostavlja da je to, pored Tarsia flumen, antičko ime za Rječinu.

 
Trsat u XV.st. postaje posjed Frankopana. Kašte rekonstruira početkom XIX. st. Laval-Nugent

U XIV. st. se jasno razdvaja grad Rijeka (na hrv. u XV. st. kao Reka San Vida) od Trsata (Tarsatico) koji u XV. st. dolazi u posjed krčkih feudalaca Frankopana (Frangipani).

Srednjovjekovna Rijeka je tipičan feudalni grad opasan zidinama s kulama i rovovima (kanalima) - (otud i toponim Contrada del fosso) s uskim kalama koji su pratili raster rimskog grada s širim glavnim prometnicama decumanusa (Cale dei canapini - Kala užara) i carda, kale koja od južnog gradskog tornja izgrađenog u XV. st, s baroknom restauracijom gornje dijela u XVIII.st (Pod uron-Torre civica) na pjacu (gdje je bio pretpostavljeni rimski forum s tabernakulima) pa na sjever u gornji dio grada gdje se nalaila stara crkva sv. Vida (hram s portikom srušen 1638. radi izgradnje nove jezuitske rotonde), srednjovjekovni kaštel (srušenu u XIX. st.), grad s 15-ak crkvica i kapela i gradskom ložom. Tako 1315. Hugo II de Duino osniva augustinski samostan (kasnije dominikanski manastir) i gradi crkvu S. Girolamo (Jerolim), a 1377. gradi se Kosi toranj i crkva Marijinog navještenja.

Znatan ekon. procvat grada počep je u XV. st. zasnivao se na trgovini željezom (dopremanim iz kranjskih fužina), maslinovim uljem (iz Italije i Dalmacije) i drvom, kožom i stokom (iz Hrvatske). 1438. R. dobiva prvi ospedale (bolnicu), a ubrzo i apoteku (drogheria)

Novi vijekUredi

Na samom početku XVI. st. Venecija u ratu s carom Maximilianom je dva puta spalila grad (1509. i 1513.). U tom stoljeću u Rijeci djeluje glagoljska štamparija. Krajem XVI. i poč. XVII. st zastoj u razvoju Rijeke zbog turskih upada (dolaze do Grobnika i Klane) i mletačko-uskočkog sukoba. Dolaskom Jezuita u R. unapređuje se kult. i prosvjetni život. Od 1627. djeluje isusovačka gimnazija, što se smatra začetkom Universitas flumeniensisa - Riječkog sveučilišta. 1690. u R. se otvara prvi konzulat i to Dubrovačke republike, da bi sredinom XVIII. st, postojali još i konzulati Papinske države (1742.), Danske (1758.) i Francuske (1753.)

1659. car Leopold oslobađa R. od feudalnih obaveza dajući mu status slobodnog grada, a 1719. austrijski car Karlo Vi. daje R. (i Trstu) status slobodne luke (porto franco). U prvoj polovici 18. stoljeća djeluju mnoge manufakture: mnogobrojni mlinovi, kožare, konopljare, cereria (voštara), a prva prava tvornica u R izgrađena je:

 
Barokna palača Zuccheriere (1786.)

1750. Zuccheriera - rafinerija šećera koja se nalazila uz samu tadašnju obalu mora, koju je otvorila jedna belgijska tvrtka, a prerađivala je šećernu trsku istovarivana na molu u Mandraču. Barokna palača Zuccheriere (upravna zgrada) izgrađena je 1786., a restaurirana palača s mnogim baroknim freskama 2020.je data na upravljanje Muzeju grada. Zuccheriera je radila do 1828. g.

Izgradnjom Karolinske ceste (1728. kada Karlo VI. dolazi u R.) povećava se promet u riječkoj luci (smještenoj na ušću Rječine (današnji Mrtvi kanal). Iako 1750. jak potres razara R. (300 poginulih) grad se brzo oporavlja i biježi porast stanovnika, 1777. ima 5.132 stanovnika da bi krajem stoljeća 1794. bilježila 6. 764 stanovnika (Zagreb tada ima 2.815 stanovnika). R. Karlovim ukazom postaje privlačna za emigrante pa tako Kobler navodi da Grci i pravoslavni Slaveni 1733. grade svoju prvu drvenu crkvu, 1778. podižu i kapelu Sv. Đorđa, a 1791. izgrađena je i ortodoksna crkva sv. Nikole.

Carica Maria Theresia početkom 70-ih godina proširuje riječku luku te svojom odlukom iz 1779. Rijeka prestaje biti posjed Habsburgovaca te postaje corpus separatum, odnosno tijelo izdvojeno i autonomno od država koje okružuju grad (Austrje i Hrvatske), izravno u sastavu ugarske krune.

XIX stoljećeUredi

1799. R. je privremeno okupirana od francuske vojske da bi od 1806. ostala.pod okupacijom. Od 1809. do 1913. je u sastavu Ilirske provincije Napoleon gradi uz more cestu od Kraljevice do Dalmacije, Dubrovnika i Boke kotorske, 1808. završava se Ludovicea ili Luizjana (Luzijana), nova cesta od Rijeke do Carlstadta (Karlovac) nazvana po Napoleonovoj ženi Lodovici (Lujza). U oktobru 1813. Rijeku okupira austrijska vojska te je R. s čitavom Julijom u sastavu Tršćanske gubernije koja je 1816. ušla u sastav austrjske Kraljevine Ilirije, ali već 1822. Rijeci se vraća status Corpus separatuma Hungaricuma.

 
Riječka Peškarija izgrađena 1866.
 
Crtež riječke rive prije proširenja riječke luke

1848. panduri Josipa Jelačića okupiraju Rijeku kao nagradu za gušenje radničkog ustanka u Beču te separatističkog ustanka u Budimpešti, Tom odlukom se ujedno kažnjava Budimpeštu. Kroničari bilježe kako se na Sušaku pandurima u pohodu na Rijeku pridružila horda od 500 seljaka (i dosta žena) oboružanih s vrečama za pljačku. Jelačić raspušta gradsku upravu i sebe imenuje guvernerom, po samom sebi naziva najveći riječki trg Urmeny, proglašava tzv. Riječku županiju čije interese u hrvatskom saboru 'zastupaju' stranci poput Ante Starčevića. Takva neprimjerena vladavina u kolonjalnom duhu te stagnacija izaziva veliko ogorčenje i stalne proteste Riječana koji zahtjevaju povratak statusa koji su stekli 1779. g. tako da se 1868. Rijeci vraća status corpus separatuma pod ugarskom krunom gdje je ostala sve do 1918. godine(v. Riječka krpica).

Riječka kazališta u 18. i 19. st. - Prvi put se 1759. unutar zidina Starog grada spominje kazalište Teatro de Gerliczy, a koje je od 1784. u najmu Grada. U njemu su najčešće gostovale komičke družine (Commedia dell' Arte ili Opera buffa).

 
Teatro Adamich demoliran 1883.

1805. to kazalište prestaje s radom jer se otvara nova zgrada kazališta, tada jedna od najvećih u Evropi, Teatro Adamich koji je izgradio Andrea Lodovico Adamich, a mogao je primiti preko 700 gledalaca, a u doba karnevala primao je preko 1.000 gostiju (stajaća mjesta na parteru). Na 1. katu je bio casino (klubske prostorije). U tom kazalištu je stalno djelovala dramska glumačka skupina s 40-ak predstava godišnje, a djelovao je i komorni orkestar od 13. članova. Od 1834. Teatar je u najmu Grada, a 1856. u ovo kazalište se uvodi plinska rasvjeta. 1883. je demoliran zbog opasnosti od požara dotrajalih plinskih instalacije i rasvjete (na tom je mjestu izgrađen Palazzo Modello). Paralelno je u Starom gradu od 1840. postojalo i kazalište Antonija Millera koje je kasnije preseljeno izvan zidina "gdje su izgrađene škole" (na mjestu današnjeg teatra Fenice), gdje je tada poznata balerina Catarina Riccotta 1880-ih otvorila Teatro Ricotta koji je imao i ljetnu pozornicu i u kome su se davale popularnije predstave za šire građanstvo (početkom XX. st. na ovom je mjestu izgrađen secesionistički Teatro Fenice sa 2.500 mjesta za gledaoce).

 
Filodrammatica (lijevo)

1885. otvoren je novi Teatro Stabile osvijetljen s 800 el. žarulja i u kome nastupaju tadašnji eminentni evropski umjetnici. Između 2 rata zove se Teatro Verdi da bi nakon. 2.svj.r. bio nazvan NK Ivan Zajc, koji se 90-ih obogaćuje pridjevima: hrvatski i plemeniti (sve te godine u njemu djeluje hrv. i tal. drama, opera i balet te orkestar) 1890. Societa filodrammatika (Društvo ljubitelja drame) gradi polivalentnu kazališnu zgradu Filodrammatica po projektu Giacoma Zammattija (danas u prizemlju nekadašnje kavane smještena je gradska biblioteka do premještanja u T-objekt ex Tabacchiere).

Nakon 1868. sljedi razdoblje procvata Rijeke, ubrzanog razvoja industrije i lučkog prometa zbog modernizirane i proširene luke, proširene ceste prema Karlovu, Trstu i Postojni, a naročito nakon izgradnje željezničke pruge preko Zagreba do Budimpešte te preko Ljubljane do Beča. 1873. g.

 
Zammottijeva Casa veneziana u Whiteheadovoj ulici Dolac

Gradonačelnik Giovanni Ciotta - "Zlatno doba Rijeke" Riječki Fin d'siecle pod znakom je G. Ciotte koji upravlja gradom od 1872. do 1896. Najprije 1874, donosi generalni urbanistički plan koji doprinosi urbanom izgledu današnjeg centra R., od Parka na Mlaki (Giardino pubblico) do nasutog novog kvarta u kome su smještene zgrada glavnog riječkog kazališta, paviljoni 'Glavne pjace' (Piazza del Mercato), stambene i poslovne zgrade i palače (poput Palače Transjuga i 'Turske kuće'). Treba istači veliku pomoć desne ruke G. Ciotte, arhitekte Giacoma Zammattija čije su Palača Ploech te ulica Dolac koju je izgradio Robert Whitehead (vlasnik Tvornice Torpedo), sa zgradama 'Casa Veneziana', osn. škole za djevojčice (danas Naučna biblioteka) i osn. škole za dječake (danas Liceo italiano). Na Brajdi se gradi blok zgrada te paviljon tržnice. Ciotta je puno polagao u kulturu, pa vlastitu zbirku slika i umjetnina smješta u Gradski muzej izgrađen 1893., a gradi se i Filodrammatica, a Prirodoslovni muzej je osnovan još 1876. Važno napomenuti da je G. Ciotta svojim sredstvima izgradio 1891. novu vodovodnu mrežu - Acquedotto Ciotta.

 
Početak bivše Industrijske ulice početkom XX st., privredne žile kucavice Rijeke. Lijevo hotel 'Emigranti', a u nastavku je slijedila Riseria, Rafinerija nafte pa sve do Piopa i Tvornice Torpedo i brodogradilišta Danubius

1857. započinje u Rijeci era modernog visokog školstva otvaranjem Accademije Marine, obrazovne i znanstveno-istraživačke institucije.

Od bogate riječka industrije treba se izdvojiti Stabilimento tecnico fiumano - brodogradilište željeznih brodova i tvornica parnih strojeva koji djeluje od 60.ih godina da, nakon što je Whitehead još 1866. uspješno isprobao prvi torpedo na svijetu te postepenim usvajanjem serijske proizvodnje torpeda 1875., STF postaje tvornica Torpedo.

Grade se tri najveće tvornice u AU:

  • Tabacchiera, tvornica duhana, otvorena 1851. zapošljava 1.000 radnica, da bi nakon izgradnje T-objekta 1861. i H-objekta 1886. postala najveća te zapošljavala 2.000 radnica/ka,
  • Riseria - ljuštionica riže i tvornica štirka, otvorena 1882.,
  • Rafinerija nafte izgrađena 1883, i koja je prerađivala 60.000 t nafte.

XX stoljećeUredi

Društveno-ekonomsko stanjeUredi

Riječki Novecento se obzirom na društvenoekonomski aspekt dijeli u 4 faze:

  1.  
    Secesija je obilježila urbanitet grada. Zgrada Rauchel - Hotel Royal, jedan od 20-ak ex hotela Rijeke. (arh. Emilio Ambrosini, 1906.)
    faza brzog napretka Rijeke kao Corpus separatuma pod AU do 1. svj. rata. Karakterizira ga nastavak razvoja iz Fin de siecla kada R. 1900. ima 38.985 stanovnika, da bi pred Veliki rat dosegla 55.000 stanovnika. Pored postojeće industrije 1905. se modernizira i proširuje postojeće brodogradilište na Kantridi Danubius, koji na 5 navoza gradi najmodernije trgovačke parobrode te ratnu mornaricu poput najvećeg AU razarača Szent Istvan. Početkom stoljeća grade se mnoga lučka skladišta (Magazzini ungaresi), što dovodi do povećanja prometa, a R. je i dalje najveća migraciona luka AU za SAD što doprinosi daljnjem jačanju uslužnih djelatnosti.
  2. faza stagnacije za 1. svj. rata pa 5 godina burne povijesti R. (v. Političku povijest) te pod Kraljevinom Italijom (1924-1943). Nakon raspada AU dolazi do 1. egzodusa Riječana u 20. st. (5.000 stanovnika v. Polit. povijest). Smanjuje se promet riječkom lukom. Industrijska se proizvodnja svodi na nastavak postojeće proizvodnje uz neke nadopune, poput proizvodnje lokomotiva u Cantiere navale (brodogradilištu). Status slobodne carinske zone (porto franco) za čitav grad omogućuje viši standard života u odnosu na ostali dio Julije. Imeđu 2 rata treba u R. zabilježiti vrijedna arhitektonska ostvarenja. Za razliku od R. na Sušaku se bilježi značajniji rast, zahvaljujući prvenstveno tome što Porto Baroš postaje glavna luka Kraljevine Jugoslavije. Uoči 2. svj. rata Sušak ima 20.000 stanovnika.
  3. faza relativno usporeng rasta pod Hrvatskom u sastavu jugoslavenske federacije (od 1945. do 1990.). Dok se u čitavoj socijalističkoj Jugoslavij ostvaruje bum u razvoju od čak 11% godišnje, to se ne može reći za ovaj grad. Navedimo neke pokazatelje relativno usporenog rasta u odnosu na druge sredine. R. je nakon pripojenja bila najjači privredni centar u Jugoslaviji da bi krajem 80-ih završila na 7. mjestu, R. je u tih 45 g. udostručila broj stanovnika, dok se npr. Zagreb peterostruko povećao, a Split 7 puta povećao broj stanovnika. Razloge ne treba Emilio Ambrosinitražiti u 2. riječkom egzodusu u 20. st. kada nakon aneksije Hrvatskoj oko 50.000 Riječana napušta svoj grad (v. Politička pov.), jer se uskoro doseljavanjem novih stanovnika grad popunio. Glavni uzrok leži u politici vlasti u Zagrebu kojima je R. služila i služi kao izvor prihoda[4]. Načini kako je to činjeno mogu se svrstati u tri vida iskorištavanje R.: Navodimo ih: α). U R. sa statusom okupacione zone (do 1947.). Dok Riječani dobrovoljnim radom obnavljaju proizvodnju i obnavljaju miniranjem Nijemaca potpuno srušeno brodogradilište i lučku infrastrukturu po direktivi iz Zagreba moderne strojeve Tvornice duhana se premješta u zagrebačku TD, a najmodernija hladnjača (iz 1938.) iz riječke luke je razmontirana i istrunula je u Zagrebu jer je nisu znali montirati. R. je imala 3 velike pržionice kave (Torrefazione) čija je sva oprema završila u tvornici Franck u Zagrebu, a zadarski Bagat podignut je strojevima iz jedne riječke tvornice..... β) 2. vid drastičnog otimanja riječkog prihoda kroz republički budžet je bio najočitiji. Neko vrijeme do 60-ih godina 30-40% budžeta Hr. bio je popunjen novcem riječke privrede da bi se samo 5% do 7% od riječkih sredstava vraćalo u Rijeku. Najveći dio riječkih novaca nije išao za investicije u nerazvijenim dijelovima Hr., već je završavao u zagrebačkim investicijama za zagrebačke kulturne, zdravstvene, sportske i urbane potrebe. 70-ih godina se situacija nije nimalo poboljšala u procesu decentralizacije Federacije jer se sve zaustavilo na snažnom republičkom centralizmu. Jedino je raspolaganje republičkim fondovima (SIZ) bilo transparentnije pa se lako moglo vidjeti da od novaca koje je davala tadašnja općina Rijeka npr. u SIZ za kulturu se vraćalo u R. samo 4,5%, dok se za obrazovanje vraćalo 'čak' 7% od riječkog davanja u taj fond...... γ) 3. način otimanja odvijao se nasilnim stavljanjem riječkih poduzeća pod zagrebačku kapu. Navedimo 2 drastičnija primjera. Rijeka je pod AU imala snažnu osiguravajuću kuću "Fiume" (palača preko puta Filodrammatike) koju se ni fašistički poredak Kraljevine Italije nije usudio dirati tako da su u čitavoj Italiji postojale samo 2 osiguravajuće kuće 'A. Generali' i 'Fiume'. Hrv. vlasti 'Fiume' stavljena pod zagrebačku 'Croatiu', čime ne samo što je oteta vrijedna imovina, nego sav profit postaje zagrebački porezni prihod, a i sponzoriranjem zagrebačkih manifestacija i klubova dodatno otuđuje riječki prihod. Ista stvar je učinjena s INA-om. Vlasti u Zagrebu Riječku rafineriju nafte, najveću u AU, najveću u Italiji, najveću u Jugoslaviji stavljaju 1964. pod vlasništvo izmišljenog zagrebačkog poduzeća nazvanog INA koje ostvaruje ogromne profite zahvaljujući minimalnom plaćanju prerađevina rafinerija u Rijeci i Sisku. Sav taj riječki novac završavao je u Zagrebu. Uzalud su se riječki rafinerci bunili. Kvislinška vlast u Rijeci je jedino znala puzati, kako pod vlašću SRH, tako i pod vlašću RH. (Ista stva se dogodila s riječkom tvornicom Elektrolux, TP Istrapapir,,,,,... δ) 4. oblik iskorištavanja Rijeke odvijao se na 2 načina: 1. visokoprofitabilna Riječka luka postaje zlatni rudnik za vlasti
     
    Gdje je završavao prihod visokoprofitabilne Luke Rijeka? Ulaz u luku 1966.
    u Zagrebu, pa pored toga što su morali izdvajati svoja sredstva za zagrebačke infrastrukturalne investicije, Luka je velikim dijelom svojim sredstvima morala graditi luku u Pločama i 3 desetljeća pokrivati sve dugove splitske luke, a sve na štetu modernizacie riječke luke i preko leđa potplaćenih lučkih radnika koji 1968. podižu ustanak (v. Politička povijest). Svi ovi vidovi eksploatacije Rijeke nisu bili dovoljni pa se od najjačih riječkih poduzeća zahtijeva da participiraju u obnovi zagrebačkog HNK, u izgradnji dvorane Lisinski, muzeja MSU, Sveučilišne knjižnice, sportskih objekata za Univerzijadu, Sveučilišne bolnice, itd., a kada se morala renovirati zgrada NK I. Zajca u Rijeci, republički fond za kulturu ne želi participirati uz cinično 'jer je Rijeka bogat grad', pa je Rijeka bila prisiljna preko 10 g. obnavljati svoje kazalište iscrpljujući svoju privredu. ..... ζ) Navedena eksploatacija Rijeke prema kojoj se vlasti u Zagrebu odnose kao prema svojoj koloniji nije bila dovoljna nego se još osujećuje razvoj Rijeke. Tako 60-ih godina NR Slovenija namjerava izgraditi drugi kolosjek i modernizirati prugu od Ljubljane do Rijeke, kako bi Rijeka bila glavna slo. luka i za tranzitni promet prema sjeveru (Austrja, Čehoslovačka i Poljska). Vlasti u Zagrebu drsko odbijaju tu namjeru slov. vlasti koje su time prisiljene izgraditi prugu do Kopra (1967.) čija luka se ubrzano razvija (na štetu riječke luke), tako da 2013. pretovaruje 18 miliona t., dok je riječka luka spala od 22 mil. t. (1989.) na 7 mil. t. Kako se 70-ih godina transport sve više prebacuje na cestovni promet, sudbinsko pitanje uspješnog opstanka riječke luke postaje izgradnja autoceste prema Zagrebu, ali hrv. vlasti grade zagrebačku zaobilaznicu i autocestu do Karlovca blokirajući, unatoč povoljnom kreditu, daljnju izgradnju do Rijeke iz jeftinih politikantskih razloga (kako Dalmatinci ne bi zamjerili što se ne gradi politička (neisplativa) trasa prema Dalmaciji). Ogorčeno rukovodstvo Rijeke (Neda Andrić) tada poduzima samoubilačku izgradnju autoceste i to najskuplje dionice zapadne zaobilaznice od Jurdana do Sušačke Drage i dalje prema sjeveru do Grobničkog aerodroma, tako da je do sada Rijeka jedini grad u svijetu koji je svojim sredstvima gradio autostradu. (o ostalim aspektima v. Ekonomija i Promet).
  4.  
    Grafiti govore
    faza propadanja Rijeke pod restauracijom kapitalizma u Hrvatskoj (od 1990. do.....) Grad Rijeka od 184.000 stanovnika strmoglavo u 29 godina pada na 116.000 stanovnika (1919.) Odmah nakon smjene socijalističke partitokracije s kapitalističkom partitokracijom, tj. uspostavom radikalne nacionalističke vlasti u Zagrebu, započinje uzbrzano uništavanje i propadanje Rijeke. Uzroci su u destruktivnoj i neznalačkoj politici hrv. vlasti, od eksproprijacije društvenog vlasništva i ukidanja demokracije na radnom mjestu (prepuštanja poduzeća sistematskoj pljački i uništenju podržavljene imovine u tv. procesu privatiacije), preko odcjepljenja od Federacije (gubitka jedinstvenog jugoslavenskog tržišta s velikim posljedicama za privredu) te preko kvislinške politike prema Zapadnoj Evropi i olakog prepuštanja nezaštićene hrv. privrede subvencioniranoj i stimuliranoj zap.evropskoj industriji i poljoprivredi, do nepostojanja ikakve suvisle strategije razvoja Hrvatske. Uspostavljena strahovlada strogo centralizirane vlasti u Zagrebu (v. Politička povijest) pored toga što žešće nastavlja politiku prema Rijeci iz prethodnog razdoblja (1945-90.), nego pristupa otvorenoj pljački riječke privrede (kao što je to slučaj s prodajom Jugolinijine flote od 64 broda ukupne nosivosti preko milion DWT). Dok je BDP per capita u Općini Rijeka 1989. iznosio 19.7 50 $ a 2010. čak i nominalno (bez ukalkulirane inflacije dolara), pao na 12.850 $ (i to uvećan s obračunatom sivom ekonomijom), taj trend se i dalje nastavlja pa je kvarnersko-goranska regija od 2000. do 2018. zabilježila nazadovanje (pad BDP-a) u odnosu na Zagreb od čak 14,3%.[5]

Politička povijestUredi

Nakon 1. svjetskog rata 'Riječko pitanje' postaje veliki međunarodni problem. Naime Londonskim ugovorom iz 1915. Kraljevini Italiji je dato čitavo područje Julije osim Rijeke, čiji status nije definiran, pa se ovdje instaliraju savezničke snage (Francuske, SAD-a i Italije). U novembru

 
Talinanski razarač u riječkoj luci (ispred Pjace Dante) 1918.

1918. riječki hrv. iredentisti formiraju Hrvatsko narodno vijeće koje na Guvernerovoj palači vjesi hrvatsku trobojnicu i proglašava aneksiju Hrvatskoj, tj. Kraljevini SHS, što izaziva burnu reakciju Riječana (s većinskim tal. stanovništvom) koji osnivaju Consiglio nazionale koji preuzima upravljanje gradom. Riječki tal. iredentisti traže priklučenje Italji, ali tal. vlast odbija držeći se Londonskog sporazuma, te ti radikalni nacionalisti pozivaju Gabriela D'Annunzija koji u septembru 1919. sa 2.600 odmetnutih legionara okupira Rijeku (koju branin 10-ak redara) i proglašava aneksiju Italiji. Kraljevina Italija odbija tu njegovu odluku pa D'Annunzio proglašava Rijeku, kao samostalnu Regenzu di Quarnero. (O D.Annunzijevoj okupaciji - 'Impresa di Fiume - i vladavini v. pod Taljanska uprava Kvarnera)

1920. Rapalskim se ugovorom definira status Rijeke uspostavom Slobodne Države Rijeka - Stato Libero di Fiume. Na izborima 1921. g. pobjeđuju autonomaši na čelu s Riccardom Zanellom s dvostruko više glasova nego nacionalistička koalicija što ukazuje na većinsku težnju Fijumana (građana Rijeke). Prije toga D'Annunzio ne želi prepustiti vlast autonomašima (Krvavi Božić 1920.) pa saveznički brodovi pucaju na Guvernerovu palaču i hrabri Ardit bježi u Italiju kojoj je prije toga kao najavio rat. Nezadovoljni radikalni nacionalisti - fašisti 1921. izvršavaju državni udar (sedam mjeseci prije Marcia a Roma Mussolinijevih fašista) i uspostavljaju marionetski režim sklon aneksiji Riječke države Italiji. Autonomaši, pored komunista, su prvi na meti fašista i Riccardo Zanella sa pristašama se sklanja u Kraljevicu. Po Rimskom ugovoru iz 1924. Rijeka se 16. III. 1924 anektira Italiji, a Sušak i Kastavština Kraljevini SHS. Povijsna granica između Rijeke i Hrvatske se sa Rječine premješta na desnu obalu Mrtvog kanala čime se Delta i Porto Baroš dodjeljuje Kraljevini SHS pa ta luka postaje glavna luka Kraljevine Jugoslavije i faktor snažnijeg razvoja Sušaka koji uoči 2. svj. rata dostiže 30.000 stanovnika dok je Rijeka imala 55.000 stanovnika.

 
Kontrada od jarka - Contrada del Fosso između 2 rata

Pod fašističkom vlašću italianissima Rijeka (Mussolinijeva kovanica u njegovom govoru ispred Guvernerove palače), se guši riječki identitet multikultualnosti grada, što dovodi do egzodusa oko 5.000 Riječana (Mađara, Njemaca, Hrvata, Slovenaca, Čeha i Slovaka) koji emigriraju u novostvorene države. Isto tako se 'obračunava' sa svime što ukazuje na posebnost Rijeke, od dekapitacije riječkog orla do brisanja naziva ulica po poznatim Riječanima poput Giovannija Ciotte. Ništa ne smije ukazivati na 'izdajnički' status Corpus separatuma. Sličan proces se na žalost ponovio od 1947. do danas, ali s drugim nacionalnim predznakom.

 
RAF bombardira Rijeku 1944.

Kapitulacijom Italje i okupacijom od strane nacističke Njemačke Rijeka s čitavom Julijom se pripaja Trećem Reichu što rezultira neviđenim terorom. Strijeljaju se ili šalju u konc. logore pripadnici ilegalne PCI (Komunističke partije Italije) i ostali antifašisti. U Rijeci, koja je do septembra 1943. doslovno bila luka spasa za Židove koji su iz NDH i srednjoevropskih zemalja bježali od pogroma, pod nacističkom vlašću se oko 2.000 fijumanskih Židova internira u koncentracione logore smrti. 1944. Gestapo spaljuje i sefardsku sinagogu. Dok velik broj Sušačana odmah nakon okupacije Sušaka 1941. pristupa pokretu otpora (Tuhobički odred na čelu s Mošom Albaharijem je prvi partianski odred na tlu Hrvatske), od 1943. velik broj Fiumana se u organizaciji PCI i u suradnji s KPJ priključuje partizanskom pokretu na Učki i u Gorskom kotaru, gdje skupa s Istrijanima formiraju 2 brigade. 1944. Rijeka je izložena savezničkim bombardiranjima i to prvenstveno R:O:M:S:A: (rafinerija nafte) i brodova u Riječkoj luci, kada su uništene i stambene zgrade i palače u centru grada (na mjestu RK Ri na riječkoj rivi i na mjestu ex Riječke banke na današnjem Jadranskom trgu...).

 
Spomenik oslobodiocima Rijeke

U operacijama jedinica NOVJ za oslobođenje Rijeke (Bitka za Rijeku) u travnju 1945. podnijete su velike žrtve na Katarini (oko 2.000 poginulih i ranjenih, kojima je i podignut spomenik Oslobodiocima Rijeke na Delti) pa se zaobišlo Rijeku i krenulo prema Ilirskoj Bostrici gdje su dočekali njemačku diviziju koja se morala povući iz Rijeke koji su prilikom povlačenja minirali svu infrastrukturu luke i Cantiere navale (brodogradilište) na Kantridi. Partizanske jedinice su ušle u Rijeku 3. maja 1945., koji datum se slavi kao Dan oslobođenja Rijeke

Nakon 2. svjetskog rata, mirovnim ugovorom u Parizu 1947. dio Julije (Rijeka i dio Istre) službeno je pripojen Jugoslaviji, tj. Hrvatskoj (drugi dio Julije priključen je Sloveniji, a A zona Slobodnog teritorija Trsta daje se Italiji).

 
Rijeka 1960-ih
  • 1954. (30. novembra) neposredno pred održavanje azijsko-afričke konferencije u Bandungu, jugoslaveski predsjednik Josip Broz Tito kreće motornim brodom "Galeb" u posjetu Indiji i Burmi u pratnji razarača "Triglav" i "Biokovo", pristajući u lukama Port Said, Aden, Bombay, Vizagapatan, Calcutta, Rangoon, Madras, Cochin. Nakon 75 dana provedenih na putovanju vratili su se 12. II. 1955. u Rijeku, dočekani od mnoštva ljudi iz Rijeke, Kvarnera, Istre i Gorskog kotara.
  • 1955. godine, odlukom ondašnjih vlasti iz Hrvatske (u Zagrebu), ukida se samostalnost Radio Rijeke te se nasilno pretvara u studio Radio Zagreba s ograničavanjem vremena emitiranja kada se cjelodnevno emitiranje svodi na program u trajanju od najviše 90 minuta dnevno; ukidanjem financija: Radio Rijeci se ukida samostalnost i dotadašnji prihodi od pretplate, ukidaju se svi ansambli i dramska sekcija u korist raznih dobro dotiranih zagrebačkih ansambala Radio Zagreba, kao i redakcije sa svim popratnim službama, te sve tehničke, administrativne, propagandne i financijske službe, a broj zaposlenih se sa 120 drastično smanjuje na samo 11.; smanjivanjem snage i pokrivenosti odašiljaća pa tako postojeći riječki 15 kW repetitor na Učki preuzima Radio Zagreb, program Radio Rijeke se emitira s 2 kW srednjevalnog odašiljača smještenog na Kozali.
  • 1956. "socijalistički domoljubi" iz Zagreba pokušavaju ugasiti Talijansku dramu, ali Osvaldo Ramous uspijeva uspješno obraniti tu riječku kulturnu ustanovu.
  • Revolucionarna 1968. najviše se u Jugoslaviji, pored Beograda, osijetila u Rijeci. Dok su u Zagrebu i Ljubljani studenti protestirali zbog povećanja cijene menze, u Rijeci dolazi do ustanka oko 4.000 lučkih radnika zbog niske plaće, nedovoljne stambene izgradnje, uvjeta rada i povećanja norme (dvostruko viša nego kod londonskih dokera). Ogorčeni dokeri ulaze u centar grada ganjajući tadašnjeg direktora Luke Kazimira Jelovicu. Tada se prvi i posljednji put nakon rata pomiče Pokretni most na Mrtvom kanalu, kako im se ne bi pridružili dokeri iz Porto Baroša. Sutradan su jake policijske snage iz Slovenije i Hrvatske preplavile centar Rijeke i uvele opsadno stanje. Tada su uhapšeni vođe ustanka, a o njihovoj sudbini se do danas ništa ne zna (nisu provedena povijesna istraživanja). Uzroci su ležali u tome što je Riječka luka bila zagrebački zlatni rudnik za investicije po Zagrebu, za izgradnju luke Ploče i za pokrivanje gubitaka luke Split, a sve na uštrb eksploatiranih riječkih dokera. Tada je nastao slogan "Rijeka radi - Zagreb se gradi".
  • 1971. predsjednik Općine Rijeka Dragutin Haramija započinje sredstvima Općine izgradnju autoputa kroz Grobničko polje te zapadnog dijela Rijećke zaobilaznice, ogorčen što vlast u Zagrebu odustaje od gradnje autostrade Rijeka-Zagreb u dionici od Rijeke do Karlovca bitne za razvoj riječke luke
  • 7.678 Riječana krajem lipnja 1991. potpisuje Antiratnu peticiju kojom se zahtijeva od hrvatskih vlasti da izazivanjem ratnih sukoba ne rješava političku krizu (po uzoru na Sloveniju).
  • 1991-1995. riječki MUP je zabolježio 150 terorističkih činova od strane nacionalističkih prorežimskih paramilitarnih snaga usmjerenih na politički nepodobne (aktiviste i na Televeziju Rijeka - Televisione Fiume) i na sugrađane srpske nacionalnosti u cilju zastrašivanja, tj. etničkog čišćenja. Nikad nisu otkriveni počinioci iako je pri jednom takvom činu poginuo jedan terorist (policajac).
  • Operacija spašavanja Rijeke. Kada u jesen 1991., po uzoru na slovensku ratnu opciju odcjepljenja, nacionalistički režim u Zagrebu naređuje napade partijskih paramilitarnih jedinica na kasarne JNA, riječki HDZ regrutira oko 1.000 mladih riječkih vojnih obvenika, naoružava ih i šalje da napadnu kasarnu u Klani. Kako se radilo o očitom žrtvovanju riječkih mladića, gradonačelnik Rijeke Slavko Linić šalje riječku policiju koja sprečava napad, a isto tako čisti mitraljeska gnijezda partijskog ZNG-a postavljena na krovu Sušačke bolnice, preko puta Trsatske kasarne. Takvim odlučnim djelovanjem Linić nije samo spriječio masakr i žrtvovanje grada, nego je time utro put za uspješne pregovore s generalom Marijanom Čadom o mirnom povlačenju JNA s riječkog i istarskog područja.
  • 1992. Zagreb ukida općinu Rijeka, a umjesto nje 'nastaju' gradovi Rijeka, Kastav, Bakar i Kraljevica, te općine Viškovo,
     
    Glavna Pjaca ili Merkat (Piazza del Mercato) - slika "Zlatnog doba" Giovannija Ciotte, Lijevo od paviljona Palazzo Modello, desno Teatro stabile (NK I. Zajc).
    Kostrena, Čavle, Jelenje i Klana. I takva partikularizacija dovodi do štetnih privrednh posljedica pa npr. Riječka industrijska zona na Grobničkom polju dolazi pod Bakar, čija uprava sprečava izgradnju tvornice automobila KIA na tom području. Formirana je Županija Primorsko-goranska koja obuhvaća Kvarner i Gorski kotar.
  • 2003. Kreativna republika Benčić proglašava odcjepljernje od Grada Rijeke u cilju zaštite arhitektonske cjeline Benčića. Republika je srušena miniranjem energane i rušenjem paviljona unatoč "art barikadama" sačinjenih od umjetničkih radova i instalacija i unatoč živom zidu aktivista.
  • 2003-2010. urbanističko divljanje autokratske vlasti i oportunizam Konzervatorskog zavoda dovodi do urbicida u Rijeci, kada se ruše 3 (tri) vrijedna kulturno-povijesna objekta: Secesijske garaže iz 1905. (najstarije u jugoistočnoj Evropi), Sušački kolodvor iz 1938. originalne arhitekture po uzoru na Lovranske vile te historicistički paviljon s kraja XIX st. u arei Benčića
  • 2020. Rijeka postaje Evropska metropola kulture - EPK 2020

AdministracijaUredi

  •  
    Stari Municipij sa srednjovjekovnim gradskim stupom (Stemma)
    Gradsko vijeće je predstavničko tijelo građana Grada Rijeke i tijelo tzv. lokalne samouprave koje donosi akte u okviru djelokruga Grada Rijeke. Gradsko vijeće ima 33 člana, a autohtone talijanske i srpske etničke zajednice biraju po jednog člana iz reda obje zajednice.
  • Gradonačelnik zastupa Grad i s Poglavarstvom je nosilac izvršne vlasti u Gradu Rijeci. Bira se neposredno. Riječki gradonačelnik je ujedno i predsednik Poglavarstva. Gradonačelnik ima pravo stopiranja izvršenja nekog od akata
     
    Srednjovjekovni gradski municipij (palazzo Comunale)
    Vijeća.. Gradonačelnik ima dva zamenika koji ga u slučaju njegove sprečenosti zamenjuju. Trenutni gradonačelnik Grada Rijeke je Vojko Obresnel iz redova SDP-a.
  • Poglavarstvo Grada Rijeke je svojevrsna „gradska vlada“, koja obavlja izvršne poslove lokalne samouprave i poslove državne uprave koje su mu povjerene zakonom. Predsednik poglavarstva je gradonačelnk. Za svoj rad P. je odgovorno Gradskom vijeću i broji devet članova.
     
    Novi municipij - uprava Grada
    Mjesni odbor ima drastično manja ovlaštenja od Mjesnih zajednica u vrijeme 'nedemokratskog' socijalizma kada se neposredno odlučivalo o (ne)davanju dozvola za razne infrastrukturalne zahvate, prenamjene prostora, za uslužne djelatnosti, što sada rješavaju činovnici iz gradske uprave na često nezadovoljstvo nemoćnih građana. M.O. su svedeni na prijavu oštećenja na ulicama ili trotoarima ili na naručivanje baja za krupni otpad ili prijavu divljeg odlagališta otpada, itd.

Prema rezultatima posljednjih redovnih lokalnih izbora na vlasti u Gradu Rijeci je koalicija liberalnog centra na čelu sa SDP-om.

EkonomijaUredi

Nakon Drugog svetskog rata u industrijskoj se proizvodnji obnavljaju, tj. nastavljaju i proširuju industrijske grane naslijeđene još od AU. Od nove industrije jedino se izdvaja RIO (proizvodnja konfekcije) što dovoljno govori o zapuštanju Rijeke. Najvažniji privredni subjekti, osim tvornice papira „Hartera“, bili su Rafinerija nafte (koja je prešla u zagrebačke ruke), riječka brodogradilišta 3. maj i Viktor Lenac, tvornica brodske opreme Rikard Benčić, Tvornica konopa i Torpedo.

 
Škver '3. maj' 1960.

Brodogradilište 3. maj je osnovno 1892. godine, koje je posle kratkog prekida rada ponovno osnovano 1906. godine pod imenom „Danubius“. Austro-ugarska carska administracija izabrala je upravo to brodogradilište za gradnju novih brodova za ratnu mornaricu monarhije.[7]1945. godine, pred povlačenje, nemačka vojska uništava sve objekte i mašine brodogradilišta. Već 1948. godine brodogradilište je u stanju graditi manje brodove. Uz nastavak obnove, Brodogradilište 3.maj se orijentira na gradnju trgovačkih brodova. 1956. godine brodogradilište zaključuje svoj prvi izvozni ugovor za švajcarskog naručioca. Do kraja 1980-ih godina brodovi iz brodogradilišta su izvezeni u ukupno 24 države sveta.[8] Prosječno je godišnje izvršavano 7 do 11 primopredaja brodova, 7.500 zaposlenih (bez kooperanata) da bi ga novi režim 90-ih pretvorio u ruinu od 700 radnika.

 
Palača Adria - simbol pomorske moći nekadašnje Fiume

Brodogradilište Viktor Lenac danas jedno od najvećih remontnih brodogradilišta na Sredozemnom moru. Osnovano je 1896. godine pod imenom „Lazarus“, kao brodogradilište za popravak austro-ugarskih i talijanskih trgovačkih i ribarskih brodova. Od 1948. godine nosi današnje ime.[9]

 
Rijeka ima alternativu, ali nikako privrednu. Ri graffiti
 
Dizalice u riječkoj luci

U Rijeci od 1947. godine djeluje Jadrolinija – poduzeće za pomorski prevoz putnika i tereta, koje ima stoljetnu tradiciju. Iako je osnovano 1947. godine smatra se nasljednicom raznih udruženja malih brodara obalne plovidbe, koja datiraju još od 1872. godine. Djelatnost je izrazito sezonskog karaktera i pod velikim je uticajem turizma. U floti Jadrolinija ima 56 brodova, od čega 5 velikih i 37 manjih trajekata i 8 katamarana.[10]

 
Palača JUGOLINIJE u sklopu palače Rinaldi na Rivi, na podsjećanje na uništeno bogatstvo Rijeke

Priču o prodaji 64 broda Jugolinije za potrebe hrvaske države jedino treba napomenuti u kontekstu uništenja cjelokupne riječke privrede pod novim kapitalističkim režimom.

Nakon poslijeratne obnove, Rijeka je preuzela funkciju glavne luke Jugoslavije, a potom i funkciju tranzitne luke podunavskih zemalja u zaleđu - Austrije, Mađarske i Čehoslovačke. U lučkom sistemu Kvarnerskog zaljeva je do 1990. izgrađeno nekoliko terminala različitih namena.

1997. godine je proširena Slobodna zona luke Rijeka i na:

  • Skladišni kompleks Škrljevo i
  • Lučki bazen Raša.[11]

Danas je grad Rijeka mjesto uništenih i neiskorištenih privrednih mogućnosti. Nekadašnji industrijski grad sveden je u grad u kojem dominiraju uslužne delatnosti sa navodnim naglaskom na razvoj riječkog prometnog pravca (od ravničarske pruge, unatoč odobrenim sredstvima, već 25 godina: ništa!!!) te na urbani turizam.[12]. Koliko su takvi planovi obezglavljeni najbolje govor činjenicai da jedna Venecija, koju godišnje posjeti više turista nego čitavu Hrvatsklu, se nikako ne odriče svoje industrije i prometnih usluga kao što je hrvatski politički vrh učinio s Rijekom u proteklih 30 let..

Navodnim privatnim 'investicijama' koje su svedene na davanje u koncesiju postojećeg moderniziranog kontejnerskog terminala na Brajdici umjesto davanja u koncesijsku investiciju novog terminala, nesposobnog, politički podobnog menagementa, Luka je otužno svedena na epitet 'najveće hrvatske luke', s ogromnim kašnjenjem dograđivao se cestovni pravac kao zakašnjela podrška razvoju luke, dok se dio lučke infrastrukture prenamenjuje u javne, turističke i komercijalne sadržaje poput marine u bivšoj putničkoj luci s rivom, ogradom odvojenom od građana i turista.[12]

Uništena riječka privredaUredi

1990-ih u procesu restauracije kapitalima (prvobitne akumulacije kapitala, tzv. privatizacije) najviše je na udaru bila cjelokupna riječka privreda. Uništeni su: Tvornica papira Rijeka, Torperdo, tvornica Rikard Benčić, Riječka tvornica konopa, RIO, Vulkan, riječki Rade Končar, GP Primorje, GP Konstruktor, GP Kvarner te podružnice (OOUR-i) Industrogradnje i Zidara Kočevje, Jugolinija, Autopromet, Gradšped, Sladis, Riječka banka, Jugobanka Rijeka, a desetkovana je proizvodnja ili usluge: Brodogradilišta 3. maj (10% nekadašnje proizvodnje), željeznički i lučki promet, špediterska poduzeća

 
Riječka luka 1897-99-

PrometUredi

 
Trajekt u riječkoj luci.

U 2007. godini, kroz riječku je luku prošlo 7 miliona tona tereta, u odnosu na 21 milion t. pretovara u SFRJ. S Hrvatskom i regijom Rijeka je povezana cestovnim, zastarjelim AU željezničkim i avionskim vezama. Autoput A6 Zagreb-Rijeka započet 1970. je dovršen tek 2004. godine. Iste godine je dovršen i dio autoputa A7, koji povezuje Rijeku sa slovenskom granicom. Preko tunela Učka, kroz istoimenu planinu, Rijeka osigurava vezu sa brzom cestom A8/A9, tzv. Istarskim ipsilonom. Konačno je tek 2008. završena gradnja drugog traka Riječke obilaznice koju je Rijeka svojim sredstvima izgradila još 70-ih godina XX.st., a glavni spoj Riječke luke sa zaobilaznicom je tek u primislima.

Rijeka od 1970. godine ima aerodrom. Kako se nalazi na obližnjem ostrvu Krku, više je orijentiran na ljetne čarter letove. Godine 2005. kroz riječki je aerodrom prošlo 130.000 putnika..

Rijeka je nekad bila dobro integrirana u mrežu Jugoslavenskih željeznica, a sa time i u mrežu međunarodnih železničkih koridora. Elektriificirana pruga koja Rijeku povezuje sa Zagrebom, te dalje Koprivnicom i mađarskom granicom je bila dio panevropskog koridora Vb, ali

 
Idila Riječke luke bez brodova

izgradnjom direktne moderne brze pruge od Kopra do Budimpešte 90-ih g. XX. st., Rijeka drastično zaostaje u tranzitnom prometu za Mađarsku. Dva su razloga:

1. Slovensko rukovodstvo namjerava 50-ih godina izgraditi 2. kolosijek pruge od Rijeke do Postojne kako bi Rijeka postala glavna luka za prevoz slovenske robe i za tranzit dalje prema sjeveru, ali se hrv. rukovodstvo tome suprostavljalo, čime su prisilili Sloveniju da izgradi dvokolosječnu prugu za Kopar.

2. Kašnjenje izgradnje nizinske pruge Rijeka-Zagreb, koja bi na koridoru Vb omogućila postizanje brzina od 250 km/h zbog nezgotovljenog projekta koji se izrađuje punih 30 godina (dok je AU prugu izgradila u 2 godine). Uzalud je Evropska unija još 2005. odobrila financiranje 85% troškova kada projekt još do 2020. nije zgotovljen.

Iz tih je raloga i nagli pad putničkog željezničkog prevozai jedino još sezonske linije (uključiv i noćne) za Minhen u Nemačkoj i Salzburgom u Austriji, te za Budimpeštu spašavaju poraznu statistiku.

Preko trajektnih linija Rijeka je povezana s ostalim lukama i ostrvima u Hrvatskoj - Splitom, Dubrovnikom, Korčulom i Starim Gradom na ostrvu Hvaru.

DemografijaUredi

Prema popisu iz 2001. uži prostor grada Rijeke ima 144 043 stanovnika. Od toga je 75 532 žena i 68 511 muškaraca. Prosječna starost stanovništva je 41.2 godine. U narodnosnom smislu preko 80% čine Hrvati dok su od nacionalnih manjina najbrojniji Srbi, Talijani, Bošnjaci i Slovenci. Prema vjeri 76% stanovnika se izjašnjava katolicima, 3.8% muslimanima, 7% agnosticima te 5% kao ateisti. Zbog pljačke i uništenja privrede primjetan je egzodus koji traje već 30 godina, tako da prema službenim podacima Rijeka je 2019. g. imala 116,000 stanovnika što je gubitak od 50.000 stanovnika. Uskoro se očekuje pad na 85.000 stanovnika, koliko je Rijeka sa Sušakom imala uoči II. svj. rata.

Nemilosrdna demografska statistika grada RijekeUredi

godina popisa ukupno- Hrvati Srbi Jugoslaveni Bošnjaci Talijani Slovenci ostali
2011. 128.624 106.136

(82,52%)

8.446

(6,57%)

nisu

prikazani

2.650

(2,06%)

2.445

(1,90%)

1.090

(0,85%)

784

(0,61%)

2001. 144,043 115.797

(80,39%)

8.946

(6,57%)

nisu

prikazani

1.975

(1,37%)

2.763

(1,92%)

1.575

(1,o9%)

12.987

(9,02%)

1991 167,964 117,178 (69,76%) 18,891 (11,24%) 6,925 (4,12%) 4,803 (2,85%) 3,247 (1,93%) 2,709 (1,61%) 14,211 (8,46%)
1981 159,433 103,248 (64,75%) 14,436 (9,05%) 27,167 (17,03%) 2,505 (1,57%) 1,917

(1,20%)

2,897 (1,81%) 7,263 (4,55%)
1971 132,222 98,121 (74,20%) 14,079 (10,64%) 6,152 (4,65%) 1,487 (1,12%) 2,964 (2,24%) 3,944 (2,98%)


Izvor:

  • Izdanje Državnog zavoda za statistiku RH: Narodnosni sastav stanovništva RH od 1880-2011. godine.

KulturaUredi

Razdoblje propadanja Rijeke praćeno uništavanjem i pljačkom privrednih resursa grada započeto restauracijom kapitalizma 1990-ih odrazilo se na kulturu Rijeke ne samo stalnim smanjivanjem udjela za kulturu u budžetu Grada, nego i antikulturalnim procesima tipičnim za prvobitnu akumulaciju kapitala, otimačinom nekretnina namijenjenih za kulturu (Teatro Fenice i svih šest kino dvorana), prenamjenom (preprodajom) ili zapuštanjem tih prostora (Dopolavoro 3. maja na Mlaki, Dom željezničara na Brajdi, Kazalište Viktor Car Emin...) Posebno je bila pogubna teorija tadašnjeg gradonačelnika Slavka Linića da kultura i umjetnost treba tržišno poslovati, a ne živjeti od dotacija. Prema navodima štampe u tom svojevrsnom kulturocidu posječena su 42 riječka kulturno-umjetnička drušva. Poseban je skandal izazvan s kulurnim ustanovama smještenim u Pičmanovom Narodnom domu na Sušaku u kome je djelovalo Pionirsko kazalište sa razgranatom djelatnošću, pored teatarske za mlade i sa baletnom školom, dječjim zborom Sezam, zatim Centar za kulturu Rijeka (dokumentarna, bibliotečna, muzičko-scenska produkcija i gostovanja, filmska djelatnost (prikazivačka i proizodnja) i izložbena djelatnost te suradnja i razmjena sa sličnim jugoslavenskim i evropskim centrima). 1991., u skladu sa režimskom ideologijom, preimenuju se na prijedlog Nenada Mišćevića u HKD (Hrvatski kulturni dom). Unatoč tome što je Grad odbio sufinancirati djelatnost tih ustanova, one ipak opstaju od raznih prihoda, na što Slavko Linić 1995. mijenja brave na ulazima u Narodni dom, svim zaposlenima dijeli otkaze iako im Grad nije bio nalagbodavac. Do danas (2021,) Rijeka nema svoje kazalište mladih.

Oficijelne kulturne ustanove u kroničnoj besparici naprosto vegetiraju, kvalietne kulturne manifestacije doživljavaju veliki pad u kvaliteti u procesu provincijalizacije Rijeke, a pojedini pokušaji, poput Riječke ljetne noći, iz političkih razloga. "neprepoznavanja" nadležnih ministarstava u Zagrebu, osuđuju se na odumiranje.

Čak se uvijek živa alternativna (subkulturalna) scena umrtvljuje. Centar alternative i pobune mladih, Palah se uništava davanjem u najam komercijalnim firmama te paranevladinom sektoru ("žutim udrugama"), miljenicama lokalnih vlastodržaca, koje su glavni krivci za upropaštavanje EPK 2020. sa svim pojavnostima bolesnog društva (mediokritetstvo, nekreativnost, glupost, podobnost, kumstvo, primitivizam, pranje novca, malverzacije).

Kulturne ustanove i udruženjaUredi

Vizualna umjetnostUredi
 
Guvernerova palača, centar mnogih povijesnih događanja gdje su se smjenjivale zastave vladara nad Rijekom. Danas je u njemu Povijesni i pomorski muzej
  • MMSU - Muzej moderne i suvremene umjetnosti
     
    Muzej grada Rijeke smješten u parku Guvera. Dolje, kraj automobila tzv. kulturnih djelatnika, vide se stupovi za vezivanje konja koji su se nalazili ispred kuče A. L. Adamicha na Fiumari a na njima su ovjekovjećene isklesane glave krivokletnika koji su 'svjedočili' protiv Adamicha.
 
Teatro Stabile - Teatro Verdi - NK Ivan Zajc - HNK Ivana pl. Zajca
Muzičko-scenska umjetnostUredi
Ostale ustanoveUredi
ČasopisiUredi

U međuratnom razdoblju u Fiumi Mario Carli 1920. izdaje ljevičarsko furuistički "La Testa di ferro". Od 1923. do 1925. izlazi književni časopis "Delta", a tu su još "Fiumanella" i "Termini".

Od poslijeratnih časopisa za kulturu i društena pitanja izdvaja se “Riječka revija” koja je počela izlaziti 1952. i održala se do 1968. godine mijenjajući više izdavača. Prvi je izdavač bilo Narodno sveučilište Rijeka i Pula, potom Matica Hrvatska – ogranak Rijeka, a posljednji Riječko književno i naučno društvo. Ključna osoba svih sedamnaest godina izlaženja bio je Vinko Antić, čiji je rad osiguravao ujednačenost cijelog projekta. Krajem šezdesetih godina “Riječka revija”, izvršivši ulogu otkrivanja potencijala na ovom području, prestala je izlaziti potisnuta časopisom “Dometi” kojega pokreće Žvane Črnja 1968. godine, a izdaje Matica Hrvatska. U dvije godine izlaženja “Dometima” se priključuje “Kamov” s Nedeljkom Fabriom kao glavnim urednikom. Kraj “maspoka” je kraj i prvog razdoblja “Dometa” i “Kamova”. Nakon 1971. godine pa sve do 1992. godine ponovo izlaze “Dometi” ali u redizajniranom i kvalitetnijem obliku, a tome treba pridodati i teoretski časopis za društvena pitanja "Argumenti". Danas izlaze sljedeći časopisi za kulturu:

 
Rijeka 1943, gradski toranj bez orla, a optužuje se partizane da su ga oni skinuli
  • La battana (Edit)
  • Sušačka revija (Klub Sušačana)
  • Bijela pčela (Prosvjeta)
  • RE (studenti Filozofskog fakulteta)
  • Sotto la Torre (Edit)

ManifestacijeUredi

Riječke kulturne manifestacije uslijed svoje kvalitete veoma su važne za kalendar kulturnih događanja, ne samo Rijeke, već i šire regije. To su prije svega: Riječke letnje noći u organizaciji teatra

 
Presretač Ivana Kožarića

Ivana Zajca, Ljeto na Gradini, Revija lutkarskih kazališta u organizaciji Gradskog kazališta lutaka Rijeka, Međunarodni festival malih scena - Rijeka, Džez tajm festival, zatim Međunarodno bienale crteža, Izložba mladih Mediterana - u organizaciji MMSU (Muzeja moderne i savremene umjetnosti), Književna nagrada "Drago Gervais" i brojne druge, što je okrunjeno time da je 2020. Rijeka postala evropska prijestolnica kulture.

Riječke ljetne noći su kulturna manifestacija koju na inicijativu Mani Gotovac organizira najviša kulturna ustanova u gradu - Kazalište Ivana Zajca. Održava se u junu i julu na raznim specifičnim lokacijama u gradu, koje nisu karakteristične za izvedbu muzičkih i scenskih predstava, poput lokacija ex Hartere i ex Torpeda, terase ex Park-hotela pa publika ima izuzetnu priliku upoznati se s baštinom industrijske arhitekture grada i mnogim drugim atraktivnim lokalitetima R.. Zahvaljujući hrvatskom, tj. zagrebačkom Ministarstvu kulture koje sve ove godine nije željelo sufinancirti ovu vrijednu manifestaciju, dolazi do njenog gašenja.

Matetičevi dani - Bienalna manifestacija istarsko-kvarnerske ozbiljne muzike.

Recitali u Guveru koji su se održavali svakog četvrtka u uvijek prepunoj Mramornoj dvorani Guvernerove palače, sigurno su bili najkvalitetnija glazbena događanja u Rijeci proteklih 30 godina, ali nerazumijevanjem Gradskog odjela za kulturu, krajem prve dekade 2000-ih godina je ugašena na veliko nezadovoljstvo Riječana.

Student day je trodnevna studentska manifestacija s bogatim programom, od rock koncerata značajnijih bendova s područja Jugoslavije te mnogim drugim kulturnim i znanstvenim sadržajima. Održavaju se u 6. mjesecu na Delti kraj Porto Baroša.

 
Riječki street art

Porto etno, vrijedna manifestacija na kojoj nastupaju najeminentnija imena etno, jazz etno i eksperimentalne etno muzike. Taj festival se održava od 2018. u septembru u Porto Barošu.

Ljeto na Gradini je muzičko-scenska manifestacija koja se održava na Trsatu, a pokrenuta je 2006. godine.

Revija lutkarskih kazališta u Rijeci je jedini festival takve vrste u kvarnersko-istarskoj i goranskoj regiji. Cilj ove manifestacije je publici grada i regije predstaviti uspješna ostvarenja domaćih i inostranih lutkarkih kazaliišta. Osim predstava za djecu i odrasle, za vrijeme održavanja revije organiziraju se i niz popratnih događanja, poput izložbi i predavanja ili likovnih i lutkarskih radionica za djecu.

Jazz time festival je festival koji je uveliko pomogao u promociji džez muzike u Rijeci. Festival je takođe pomogao afirmaciji darovite generacije riječkih džez muzičara poput Elvisa Stanića, Denisa Razza Razumovića, Zorana Majstorovića, Spartaka Črnjarića te omogućio riječkoj publici upoznavanje s džez izvođačima iz drugih zemalja.

Književna nagrada "Drago Gervais" je utemeljena u počast književniku čije je ime i delo obiležilo riječko kulturno podneblje. Nagradu je osnovala bivša opština Rijeka 1961. godine kao najviše književno priznanje riječkog kraja, dodeljuvši je od 1974. svake druge godine. Za nagradu se mogu takmičiti svi autori koji borave ili su porijeklom s područja Rijeke, Hrvatskog primorja, Gorskog kotara ili Istre, a književni radovi moraju biti tematski, problemski i jezično vezani za navedeni prostor.

KRAF - Kvarnerska revija amaterskog filma je tradicionalan revija amaterskog filma pokrenuta 1969. godine koja je od revije filmova lokalnog značenja prerasla u međunarodno poznatu reviju. Revija je takmičarskog karaktera, tematika filma je slobodna, a ograničenje je trajanje filma na 15 minuta.

Ri RockUredi

 
Punk is not dead - riječki graffiti
 
Mrle i Prlja iz Let 3

U muzičkim vodama jaka riječka rok scena važna je ne samo u okvirima Hrvatske, već i svih zemalja Jugoslavije. Tradicija rocka seže u rane 60-te kada tisak bilježi preko 50 rock sastava, od kojih su najpoznatiji bili Sonori, Demoni, Henrik VIII. Boemi, III b, Uragani, Sinovi mora, Vrišteći pauci, Coloseum Ars 9, Boom band...Svakog vikenda se na par mjesta istovremeno odrżavaju koncerti-plesnjaci (Nafta, Tenis, Car-Emin, Dom željezničara, Stereo, Dopolavoro Mlaka, Novi list), a treba zabilježiti i stalne nastupe ljubljanske R&B grupe Mladi levi koja postaje sastavni dio riječke rock scene, a po ljeti su tu bila i gostovanja britanskih rock bendova, od kojih su neki nastupali (na Tenisu) i po par tjedana. 23. januara 1968. u kinu "Neboder" je održan "Susret riječkih VIS-ova" u kojem je nastupilo 11 Vokalno Instrumentalnih Sastava, i to: "The New","Morituri", "Grejs", "Bohemi", "III. b", "Rondo", "Henric III", "Blow Up", "Uragani", "Kockari" i "Suveniri". Program je zamišljen kao natjecateljski, uz besplatan nastup bendova, a prihod je bio namijenjen "Fondu za pomoć omladine riječke Općine narodu Vijetnama". Susret riječkih VIS-ova preteča je festivala Ri rock. Veliki značaj Ri rocku je davala riječka publika koja je bila faktor selekcije po kvalitei, tako da razvikani sastavi (poput Grupe 220, Roboti-5 up...) doživljavaju fjasko, a komercijalni pop sastavi, poput Grupe 777. mogli su imati koncerte po ĉitavoj Jugoslaviji, ali ne i u Rijeci, a pop zvjezdice (poput Miše Kovača, Kesovije) nisu imale šanse za nastup u Rijeci. Sa propadanjem Rjeke započetom 1990-ih, postepeno dolazi i do kulturološkog pada, a riječi Radomira Mihajlovića Točka najbolje oslikavaju taj pad: Dok sam ranije sa velikim strahom nastupo pred riječkom publikom, sada tu rock nema šta tražiti dok mladi doživljavaju ekstaze sa raznim Rozgama.

 
Damir Urban (Lauferi)

70-ih godina starta nova rock generacija pod nazivom Novi val. Dana 22. marta 1978. u Rijeci je održan rok koncert na kojem je među ostalim izvođačima nastupila i grupa Paraf. Taj se događaj, prema kroničarima, smatra prvim (prijavljenim i evidentiranim) pank koncertom u Jugoslaviji. Nakon Parafa, sa radom započinju i drugi pank bendovi: Termiti, Protest, Mrtvi kanal, Grč, Lom i Zadnji.

 
Zoff - Zoran Štajduhar, legenda Novog vala

Od 1979. godine do danas održava se Ri Rok festival - festival koji je stvorio riječku rok scenu, točnije riječki novi talas i pank, poznate pod zajedničkim nazivom Ri Rok (sh. Ri Rock). Ri Rok festival je najdugovječniji rock festival na području Jugoslavije. Okupljalište riječke alternativne, rok i pank scene tih će godina postati Omladinski klub Palah u kojem su se organizovali brojni koncerti, slušaone, izložbe itd. Tokom 1980-ih deluju grupe Grč, Paraf, Termiti, Mrtvi kanal, Xenia, Vrijeme i zemlja, grupa Denis & Denis...

Tokom 80-ih i 90-ih godina novu grupu izvođača čine grupa Let 3, za koju su karakteristični česti eksplicitni tekstovi i provokativni nastupi koji uključuju golotinju, te grupe Laufer, s pjevačem Damirom Urbanom, FIT, An face,.Mandrili, Staf... Do danas su uz Let 3, Urbana i njegov prateći bend 4, jesu ili bile su aktivne grupe Pasi, Sjekire, Father, Downfall, Aggressive Snail Attack, Acaid, Discptique, Carmina Puttana Orchestra, Školjke, OŠ Sulud III, Quazar, One piece puzzle, Jonatan....a Rijeka ima i snažnu hip-hop scenu

Riječki karnevalUredi

 
Fijumanski karneval početkom XX. st.
 
Halubajski zvončari - zaštitni znak Riječkog karnevala

Uz bogatu tradiciju karnevalskh povorki i balova talijanskog, austrijskog, mađarskog, ruskog, nemačkog plemstva, kao i plemstva iz ostatka Evrope iz XIX. veka, kao i domaćih pokladnih običaja (Zvončari), Riječki je karneval danas jedan od najvećih karnevaskih povorki u Evropi i svetu. Riječki karneval spoj je venecijanskog i austrijskog građanskog karnevala i elemenata folklora i mitologije starih Slovena. Od 1982. godine, kada su Korzom organiziovano prošetale tri maskirane grupe, do danas Riječki je karneval izrastao u manifestaciju sa preko 15.000 učesnika, dece i odraslih, organizovanih u preko 200 karnevalskih grupa, koju godišnje vidi više od 100.000 gledalaca.

Rijeka 2020 epkUredi

REMK-FMEC je naziv inicijative koju je 2003/4. pokrenuo DPK-SCC "Otvoreni krug - Cerchio aperto" za kandidaturu Rijeke za Evropsku Metropolu Kulture - Fiume Metropoli Europea di Cultura, što su lokalne vlasti odbacile zbog kandidiranja Rijeke za Mediteranske igre, da bi se 12 g. kasnije vratili toj ideji s promijenjenim nazivom te je Rijeka 2020. Europska prijestonica kulture koja se trebala navodno predstaviti s 600 kulturnih programa koji doprinose proširenju turističke ponude grada, Kvarnera i Gorskog ktara (projekt susjedstva) pod motom "Luka različitost". EPK je otvorena 1. II. 2020. u riječkoj luci izvedbom originalnog djela stvorenog za ovu priliku, Opera industriale, autora Josipa Mršića i Zorana Medveda.

ObrazovanjeUredi

 
Bivša Muška gimnazija, od 1947. Naučna biblioteka

Na području Grada Rijeke radi 28 ustanova osnovnoškolskog obrazovanja, od kojih je Grad Rijeka osnivač njih 24, kao i 20 srednjih škola, 5 gimnazija: Andrije Mohorovičića, Prva riječka, Prva sušačka, Privatna gimnazija Pećine i Salezijanska klasična, zatim je tu Talijanski liceo - Scuola media superiore italiana di Fiume (SMSI) te 12 stručnih škola: Ekonomska škola Mije Mirkovića, Srednja škola za elektrotehniku i računalstvo, Medicinska škola, Građevinska tehnička škola, Građevinska škola za industriju i obrt, Tehnička škola za strojarstvo i brodogradnju, Srednja škola za elektrotehniku i računalstvo (ex Elektrotehnička škola Rijeka), Elektroindustrijska i obrtnička škola, Prometna škola, Strojarska škola za industrijska i obrtnička zanimanja, Prirodoslovna i grafička škola i Trgovačka i tekstilna škola te dvije škole umjetničkog usmjerenja: Škola za primijenjenu umjetnost i Srednja muzička škola "Ivan Matetić Ronjgov".

 
Liceo italiano

Od 1973. godine Rijeka je univerzitetski grad. U sklopu Riječkog univerziteta danas deluju Akademija primijenjenih umjetnosti, Ekonomski, Filozofski, Građevinski, Medicinski, Fakultet zdravstvenih studija (ex Fakultet medicinskih znanosti), Pomorski, Pravni, Tehnički te Učiteljski fakultet, Univerzitetska biblioteka (Sveučilišna knjižnica Rijeka) i Studentski centar. U sklopu Riječkog univerziteta u Puli deluju i Fakultet ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“, Filozofski fakultet i Viša učiteljska škola. U Gospiću takođe deluje Viša učiteljska škola, dok u Opatiji (Ika) deluje Fakultet za turistički i hotelski menadžment (ex Hotelijerski fakultet).

 
Nova zgrada Filozofskog fakulteta na Kampusarni

Po uzoru na angloameričke univerzitete u Rijeci je trend izbacivanja studenata iz centra (bila) grada i smještanja u izolirnu kasarnu na Trsatu. U KAMPUSARNU (kampus+kasarna) je najprije istjeran Filozofski fakultet (smješten u zgradi bivše Ugarske pomorske akademije na Belvederu) čiji su studenti bili inicijalno paljenje za mnoge društvene nemire (proteste) u Rijeci. (v. Sušak)

 
Zgrada bivše Pedagoške akademije - O.Š. Nikola Tesla

U Rijeci postoje i studije koji nisu u sastavu riječkog Univerziteta: nakon što je ministarstvo u Zagrebu zabranilo djelovanje Muzičkog konzervatorija Nina Mirkovića (navodno zbog nedostatne opremljenosti - 19 klavira) te odbijanja Grada da Ivo Pogorelić na Costabelli otvori svoju školu, uveden je instant studij na tzv Glazbenoj akademiji iz Zg koji je 2018. ministarstvo ukinulo. Zbog naraslih režimskih potreba u hrvatskim školama otvoren je i studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu,

U Rijeci djeluje i znanstveno-edukativni Astronomski centar Rijeka.

Pored Narodnog sveučilišta (po novogovoru: Pučko učilište) u Rijeci deluje i Veleučilište (ex više škole).

Veleučilište u Rijeci se sastoji od ukupno 14 stručnih studija, preddiplomskih i specijalistički diplomski: Informatika, Mediteranska poljoprivreda, Cestovni promet, Održivi agroturizam, Poduzetništvo. Sigurnost na radu, Telematika, Vinarstvo, Željeznički promet i Informacijska tehnologija u poslovanju.

MedijiUredi

Novinske kućeUredi

U Rijeci izlaze 2 dnevne novine: Novi list i La voce del popolo (koji se distribuira u čitavoj Juliji).

Pored toga izdavačka kuća Edit izdaje polumjesečnik Panorama te dječji časopis Arcobaleno i časopis La scuola nostra, te časopis iz kulture La battana.

SKD Prosvjeta Rijeka izdavala je časopis Artefakti te izdaje dječji časopis Bijela pčela.

RE je glasilo studenata riječkog Filozofskog fakulteta.

Izdavanje časopisa Argumenti i Dometi ukinuto je 1990.

 
Magaševa "socijalistička" crkva u Ul. Giuseppe Carabino

Elektronski medijiUredi

SportUredi

 
Kantrida - stadion izgrađen 1911. svrstan je među pet najatraktivnijih stadiona na svijetu. Ovdje su se smjenjivali nogometni klubovi "ATLETICO FIUMANO", US "FIUMANA", SD-SS "KVARNER-QUARNERO", NK "RIJEKA" i HNK "RIJEKA", te Atletski klub "Kvarner"

Historija sporta u Rijeci počinje između 1885. i 1888. kada se osniva Club Alpino Fiumano 1885, zatim Young American Cycle Club 1887. i Nautico Sport Club Quarnero 1888. (ovaj su osnovali riječki Mađari). Prije toga 1873., na inicijativu Roberta Whiteheada, u Rijeci je organizovana prva nogometna utakmica između ekipe Mađarskih železnica i engleskih inženjera iz tvornice Stabilimento Tecnico di Fiume, koja kasnije postaje Torpedo Fabrik von Robert Whitehead pkoji je ušao u povijest proizodnje torpeda. Prvi fudbalski klub u Rijeci osnovan je 1905. unutar kluba Atletico fiumano (osnovanog 1890.)

Na području nekadašnje opštine Rijeka postoji 297.000 m² korisnih sportskih površina, no samo mali deo, 23.000 m² (7,6%) čine zatvoreni sportski objekti. Nakon formiranja prigradskih opština, na području grada Rijeke preostalo je 187.000 m² sportskih prostora.

Usled povoljnog položaja na području grada Rijeke je moguće obavljati

 
Nogometni kompleks na Rujevici

brojne sportske aktivnosti tokom čitave godine. U gradu je registrovano 38 sportskih grana pa čak i za sportsko-plesne aktivnosti poput capueire.

Lokalni fudbalski klubovi su NK Rijeka, koji se takmiči u prvoj ligi i višestruki je osvajač Kupa maršala Tita i Kupa Hrvatske, te gradski rival NK Orijent, koji se takmiči u drugoj ligi. O nekad mnogobrojnih nogometnih klubova preostali su NK „Lokomotiva“, NK „Lučki radnik“ i NK „Kozala“. (v. Nogomet u Rijeci)

U Rijeci deluju i košarkaški klubovi „Kantrida“ i „Kvarner“ koji igraju u Sportskoj dvorani 'Dinko Lukarić' na Kozali te u 'Dvorani mladosti' na Trsatu.

Atletika ima u Rijeci dugu tradiciju (klub Atletico fiumano osnovan 1890.), a naročito se uslovi poboljšavaju izgradnjom atletskog stadiona na Kantridi 1911. Nakon drugog svetskog rata Atletski klub Kvarner jedan je od vodećih klubova u Jugoslaviji koji je i dao svetskog rekordera na 800 m - Luciana Sušnja. Klub je 2010. dobio i novu Atletsku dvornu na Kantridi. Teško atletski klub 'Rijeka' je davao višestruke prvake Jugoslavije koji su sudelovali i na Olimpijskim igrama.

 
Sportska dvorana Zamet
 
U spomen na 1. nogometnu utakmicu u Rijeci na Piopima (Pod Jelšun)

U Rijeci postoji jaka tradicija M i Ž rukometa, a najpoznatiji je RK 'Zamet' (ex 'Partizan Zamet'). te rukometni klubovi „Kozala“, „Pećine“ i „Trsat“.

U Rijeci se nalazi i sportsko društvo „Primorje“ koji je nastavak preratne sušačke 'Victorie' u koje su udruženi plivački, vaterpolo klub sa klubom za sinhrono plivanje i za skokove u vodu. U plivačkom klubu „Primorje“ trenirao je i Miloš Milošević, višestruki osvajač medalja na svetskim i evropskim prvenstvima i evropski rekorder u disciplini „delfin“.

Između dva rata u Rijeci je bio naročito popularan boks i biciklizam. Zbog velikog interesa su se mečevi održavali u Teatru Fenice. Rijeka je dala olimpijskog prvaka u boksu (Bantam kategorija) Ulderica Serga, te evropskog i svetskog prvaka u profesionalnom boksu Sema Malvicha koji je boksao i za Italiju i Francusku. Nakon rata, promenom stanovništva, jenjava interes za te sportove, ali krajem 60-ih Sem Malvich obnavlja BK 'Rijeka', a osniva se i Biciklistički klub 'Rijeka'.

U uvali Preluka, koja je po vetru (tramontana) poznata i izvan Hrvatske moguće je jedrenje na dasci (surf). U blizini Rijeke se nalaze regatna polja na Žurkovu i u Mošćeničkoj Dragi, na kojima se održavaju državne i međunarodne regate, od kojih je najpoznatija „Fiumanka“. Takođe, u akvatoriju Cresa se već tradicionalno održavaju IMS svetska i evropska prvenstva u

 
Ski centar Platak - Rijeka

klasi krstaša. Na veslačkom polju u Rijeci deluje VK 'Jadran', a u Omišlju, pa i u Bakru, u prirodnim uvalama se održavaju međunarodne veslačke regate.

Na automotodromu na Grobniku se održavalo Svetsko prvenstvo u motoutrkama za Veliku nagradu Jugoslavije, nasledivši slavnu PRELUKU ( s tradicijom automobilskih utrka od 20-ih godina XX. veka). U poslednjih 30 godina sa svojim pratećim objektima je prostor gdje se održavaju treninzi domaćih i stranih auto-moto takmičara, sa propuštenom perspektivom da postane pista za održavanje trka u Formuli 1.

Na poslednjim Olimpijskim igrama u Pekingu riječka sportistkinja Snježana Pejčić je u disciplini vazdušna puška na deset metara osvojila bronzanu medalju, prvu za Hrvatsku u Pekingu.

Poznati Riječani i SušačaniUredi

* Iginio Scarpa, značajan gradonačelnik Rijeke i začetnik turizma u Opatiji (Villa Angiolina)
  • Giovanni de Ciotta, najjvažniji gradonačelnik Rijeke (1872-96.)
  • Ivan Simonetti, slikar
  • Andrea Lodovico Adamich - Andrija Ljudevit Adamić, mecena, izgradio teatar
  • Giovanni Luppis, izumitelj
  • Ivan Zajc, kompozitor i dirigent
  • Giovanni Kobler, povjesničar
  • Janko Polić Kamov, avangardni pjesnik, prozaist i dramatičar
  • Mihovil Logar, kompozitor i dirigent
  • Odon von Horvath, književnik
  • Fiorello La Guardia, konzul, gradonačelnik New Yorka
  • Ida Grammatica, glumica
  • Paul Nemenyi, fizicar
  • Ulderico Sergo, boksač, prvak na OI 1936. u bantam kat.
  • Lovro Matačić, dirigent,
  • Romolo Venucci. slika i kipar
  • Sem Malvich, evropski prvak u prof. buksu
  • Giacomo Scotti, pjesnik
  • Luciano Sušanj, atletičar, svj. rekorder
  • Milan Srdoč, glumac
  • Osvaldo Ramous, književnik,
  • Mirella Katarinčić Toić, operna diva
  • Giorgio Surian, operni solist
  • Žak Valenta, plesač, koreograf
  • Vinko Francisković, kirurg
  • Nerreo Scaglia, glumac
  • Igor Emili, arhitekt
  • Damir Prtenjača, pjesnik
  • Igor Eškinja, vizualni umjetnik
  • Milovan Tuhtan, brodograditelj
  • Zvonimir Kamenar, kipar
  • Raniero Brumini, glumac
  • Zdravko Kovačević, arhitekt
  • Drago Gervais, pjesnik
  • Vladimir Vujasinović, vaterpolista, najbolji igrač svijeta
  • Damir Desnica, najpoznatiji nogometaš NK Rijeke
  • Mirza Džomba, rukometaš
  • Leonora Surian, pjevaćica, glumica
  • Valter Matošević, rukometaš
  • Sandro Damiani, književnik, publicist
  • Alvaro Načinović, rukometaš
  • David Stefanutti, celist, dirigent, kompozitor
  • Vesna Spinčić-Prelog, spikerica i voditeljica na TVZ i HRT-u.
  • Robert Haller, pijanist
  • Zdravko Kovačić-Ćiro, vaterpolist u Kući slavnih u vodenim sportovima
  • Galiano Pahor, glumac
  • Renato Sulić, rukometaš
  • Denis Razz Razumović, jazz saksofonist i gitarist
  • Mateo Hrvatin, rukometaš
  • Biserka Perman, kuglačica i političarka
  • Andrea Zanon, brodograditelj
  • Lucifero Martini, pjesnik, pisac
  • Zlata Stefanova, manekenka i model po izboru portala "Kult"
  • Edvin Liverić, kazališni, filmski glumac i plesač
  • Nevia Rigutto. pop pjevačica
  • Igor Hinić, vaterpolist
  • Veljko Narančić, atletičar i učesnik OI
  • Samir Barać vaterpolist
  • Ivica Jobo Curtini, vaterpolist
  • Zoran Roje, vaterpolist i vaterpolo trener
  • Marino Baždarić, košarkaš
  • Ksenija Pajić, glumica
  • Danijel Premuš, vaterpolist
  • Franjo-Luka Predanić, atletičar, učesnik OI
  • Zoran Majstorović, jazz gitarist
  • Saša Buneta, kazališni i filmski glumac
  • Marija Štrajh, voditeljka i spisateljica
  • Ratko Štritof, vaterpolista
  • Elvis Stanić, jazz gitarista
  • Nenad Gračan, nogometaš i trener
  • Zoran Štajduhar Zoff, rocker
  • Lidija Perkov, pjesnikinja
  • Atilio Venturini, plivač, učesnik OI
  • Neda Šimičić, pjesnikinja, konceptualna umjetnica
  • Marijan Mance, košarkaš
  • Emil Hrvatin - Janez Janša, konceptualni umjetnik
  • Ana Vilenica, kazališna, televizijska i filmska glumica
  • Dario Ottaviani, pop-rock muzičar
  • Anas Sharbini, nogometaš
  • Damir Stojnić, slikar
  • Roberto Bartini, dizajner zrakoplova
  • Nikola Polić, pjesnik, esejist, feljtonist i glazbeni kritičar
  • Zoran Mustur, vaterpolist i trener
  • Damir Urban, rock muzičar
  • Siniša Štemberger, košarkaš
  • Stipe Leko - Ćipa, ultramaratonac
  • Nikola Franković, vaterpolist
  • Sementa Rajhard, glumica
  • Mauro Ravnich, nogometaš
  • Ismet Mutiši Morski, plesač, koreograf
 
Secesija u Rijeci - kuća Mattiassi (ex kino Corso)

ZnamenitostiUredi

 
Katedrala Sv. Vida

KonzulatiUredi

 
Skulptura Prijateljstvo, poklon Kawasakija, na fontani na trgu koji Riječani zovu Pjaca Scarpa

Gradovi prijateljiUredi

PovezanoUredi



ReferenceUredi

  1. https://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_01/h01_01_01_zup08_3735.html
  2. https://www.rijeka.hr/mjesni-odbori/
  3. Nicola Pafundi, Dizionario fiumano-italiano italiano-fiumano, Associazione Libero Comune di Fiume in Esilio, Padova 2011; Salvatore Samani, Dizionario del dialetto fiumano, Società di Studi Fiumani, Roma 2007 (seconda edizione 2008).
  4. Licul Z., Jahači riječke poslijeratne privrede 1 - 6, Press, Rijeka-Fiume godina I. br. 1 do br. 6; 5.VII. - 23. VIII. 1990.
  5. Novosti, br. 1111 - 2021-04-02
  6. Luigi Lusenti, La soglia di Gorizia. Storia di un italiano nell'Istria della guerra fredda, Comedit Editore 2008, p. 123; AA.VV., Istria, Fiume, Dalmazia, laboratorio d'Europa. Parole chiave per la cittadinanza, Editoriale Umbra, Perugia 2009, p. 83.
  7. Brodogradilište 3. maj
  8. Brodogradilište 3. maj
  9. Brodogradilište Viktor Lenac
  10. Jadrolinija
  11. 11,0 11,1 Luka Rijeka
  12. 12,0 12,1 Grad Rijeka
  13. http://www.rijeka-klik.hr/klikni-rijeku/grad-i-zupanija/veleposlanstva-konzulati
  14. rijeka.hr, Međunarodna suradnja Grada Rijeke s drugim gradovima, pristupljeno 10. srpnja 2011.

IzvoriUredi

  • Kobler, Giovanni, Memorie per la storia della liburnica città di Fiume, Stab. Tipo-lit. Fiumano di E. Mohovich, Fiume 1896
  • Rijeka-Zbornik, Zagreb 1954.
  • Susmel E. Un secolo di vita teatrale fiumana (1824 - 1924), Fiume, 1924

Vanjske vezeUredi

Gradovi i općine Primorsko-goranske županije
Gradovi

Bakar | Cres | Crikvenica | Čabar | Delnice | Kastav | Kraljevica | Krk | Mali Lošinj | Novi Vinodolski | Opatija | Rab | Rijeka | Vrbovsko


Općine


Baška | Brod Moravice | Čavle | Dobrinj | Fužine | Jelenje | Klana | Kostrena | Lokve | Lopar | Lovran | Malinska-Dubašnica | Matulji | Mošćenička Draga | Mrkopalj | Omišalj | Punat | Ravna Gora | Skrad | Vinodolska općina | Viškovo | Vrbnik

Ostale općine i gradovi u Hrvatskoj

Zagrebačka županija | Krapinsko-zagorska županija | Sisačko-moslavačka županija | Karlovačka županija | Varaždinska županija | Koprivničko-križevačka županija | Bjelovarsko-bilogorska županija | Primorsko-goranska županija | Ličko-senjska županija | Virovitičko-podravska županija | Požeško-slavonska županija | Brodsko-posavska županija | Zadarska županija | Osječko-baranjska županija | Šibensko-kninska županija | Vukovarsko-srijemska županija | Splitsko-dalmatinska županija | Istarska županija | Dubrovačko-neretvanska županija | Međimurska županija


Popis općina u Hrvatskoj | Popis gradova u Hrvatskoj