Vrbnik
Za ostala značenja, v. Vrbnik (razvrstavanje).
Vrbnik (italijanski Verbenico, njemački Vörbnick), je općina, istoimeno naselje i manje pristanište na otoku Krku u Hrvatskoj. Nalazi se u Primorsko-goranskoj županiji.
Vrbnik | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Gradonačelnik | Franjo Toljanić |
Županija | Primorsko-goranska |
Stanovništvo | |
Stanovništvo (2001-/-2011-/-2021) | 1.245 |
Geografija | |
Koordinate | 45°05′N 14°40′E / 45.08°N 14.67°E |
Površina | 50 km² |
Ostali podaci | |
Poštanski kod | 51516 Vrbnik |
Koordinate: 45° 04′ 48" SGŠ, 14° 40′ 12" IGD


ZemljopisUredi
Pitoreskni mediteranski gradić smješten na litici 50-ak m nad morem na istočnoj strani otoka Krka, nasuprot, preko Vinodolskog kanala je Novi Vinodolski.
Susjedne općine su: Dobrinj na sjeveru, Krk na zapadu, Punat i Baška na jugu. Od Punta i Dobrinja Vrbnik je udaljen 8 km, a od Titovog mosta 28 km.
Područje općine Vrbnik je valovito, a na jugu brdovito s vrhovima preko 400 m n/v. Obale su pretežno strme i nepristupačne, naročito na južnom dijelu, a prema sjeveru su pristupačnije. Najznačajnije uvale su: Ogrul, Sršćica, Sveti Juraj, Pod Črnice u južnom dijelu te Kostrijčica, Dresteina, Melska i Sveti Marak na sjevernom dijelu.
Vegetacija je bujna, a prema jugu rijedi. Kroz vrbničko (vrbensko) polje protječe povremeni potok Vretenica, ili samo Potok, koji se iskorištava i za navodnjavanje polja. U zaseoku Paprata kraj Garice je veći izvor pitke vode.
Naselja općine VrbnikUredi
StanovništvoUredi
Po popisu iz 2001. g., općina Vrbnik je imala 1.245 stanovnika, a sam gradić Vrbnik 944 stanovnika.
PovijestUredi
O naseljenosti Vrbnika svjedoče arheološki nalazi naselja ilirskih plemena na lokalitetima Kostrilj, na području sela Garice i Risike. Prvi poznati stanovnici Vrbnika bili su Japodi. Njih su potisnuli Liburni. U vrbničkom području pod Hlamom, na glavnoj cesti Vrbnik-Krk znatan je broj grčkih tragova. Početkom prvog stoljeća otok su osvojili Rimljani.
Slaveni se na otok doseljavaju koncem VI. i početkom VII. stoljeća. U pisanim dokumentima Vrbnik se prvi put spominje zajedno s Dobrinjem u najstarijoj poznatoj glagoljskoj Darovnici slavnog Dragoslava od 1. I. 1100.
Vrbnik je 1118. potpao pod mletački utjecaj, iako su do 1480. njime vladali krčki feudalci. Vrbnik je dobio Vrbnički statut 1388., pisan čakavskim jezikom i glagoljskim pismom. Vrbnički statut drugi je po postanku među hrvatskim statutima uopće, odmah iza Vinodolskog. Većinu svojih propisa posvećuje kaznenom pravu. Nije sačuvan u izvorniku, već u prijepisu vrbničkog svećenika Grgura Žaškovića iz 1526. Danas je pohranjen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Vrbnik je stoljećima bio glagoljaško središte. U vrbničkom glagoljskom skriptoriju nastao je najveći broj danas sačuvanih glagoljskih rukopisa npr. Blaž Baromić je napisao Mavrov brevijar.
U Vrbniku je prema prvom poznatom podatku iz 1527. živjelo 500 stanovnika, a 50 godina kasnije oko 1000.
Nakon preko 300 godina vlafavine Mletačke Republike krajem XVIII. st. dolazi Habsburška Monarhija koja, s prekidom Napoleonovog Ilirika vlada do 1918. Školovanje djevojčica prvi put je omogućeno 1848.
PrivredaUredi
Najznačajnija privreda grana u Vrbniku je poljoprivreda, prvenstveno vinogradarstvo. Vrbničko polje koje se nalazi u zaleđu Vrbnika, uz bašćansku dolinu, je najveće područje
plodne zemlje na otoku. Stoljećima je ono bilo vrlo intenzivno obrađivano. Nakon nekoliko desetljeća djelomične zapuštenosti tijekom 20. st., osamdesetih godina prošlog stoljeća započelo je ponovno obrađivanje polja koje je danas u potpunosti iskorišteno te se i širi krčenjem okolnih šuma. Tome je naročito doprinjela "Poljoprivredna zadruga" koja organizira otkup svog uroda grožđa i preradu u vino. Osim PZ-a, postoji i nekoliko vrbničkih obitelji koje se tradicionalno bave uzgojem loze, otkupom i proizvodnjom vina. Naročito je u vrbničkom polju velikom oko 150 ha zastupljena autohtona sorta Žlahtina. Godišnja proizvodnja Žlahtine iznosi oko 1.200.000 butelja. Najkvalitetnije vino se izvozi u zapadnoeuropske zemlje i SAD.
Osim Žlahtine posljednjih se godina proizvodi i pjenušac Valomet čije se butilje pohranjuju u more ispred Vrbnika zbog dozrijevanja. Iako se ne proizvodi u velikim količinama, Valomet se uspješno izvozi u zapadne zemlje.[1]
Razlog opstanku pa i jačanju vinogradarstva u Vrbniku je u uspješnoj promociji, dobro organiziranom otkupu grožđa te raširenoj distribucionoj mreži. Rezultat toga je vrlo visoka otkupna cijena, otkupljuje se čitav urod te nema problema u isplati. Jedna od spomenutih obitelji u novije vrijeme značajno širi uzgoj vinove loze i na nekada također lozom obrađivanu bašćansku dolinu.
U Garici i Risiki je najznačajnije stočarstvo, odnosno ovčarstvo. Iako prisutno na cijelom području općine, maslinarstvo nije razvijeno kao na ostalim dijelovima otoka.
Turizam je od svih sedam krčkih općina najslabije razvijen u općini Vrbnik, unatoč postojanju uvjeta. Osim jednog manjeg hotela, manji je broj apartmana u Vrbniku i Risiki.
Iako se nalazi na moru, djelatnosti u vezi s morem, ribarstvo, pomorstvo, nikada nisu bile primarne. Razlog je promjenjivost vremenskih prilika u Velebitskom kanalu kojem Vrbnik gravitira.