Socijaldemokratska partija Hrvatske

Socijaldemokratska partija Hrvatske (akronim SDP), socijaldemokratska/liberalna[2] stranka lijevog centra u Hrvatskoj.

Socijaldemokratska partija Hrvatske
PredsjednikPeđa Grbin
OsnivačIvica Račan
PotpredsjedniciMilanka Opačić
Ranko Ostojić
Tonino Picula
1 ispražnjeno mjesto
Osnivanje3. 11. 1990 (1990-11-03)
SjedišteZagreb
PodmladakForum mladih SDP
Članstvo  (2016)36.987[1]
Ideologijasocijaldemokracija
liberalizam
Politička pozicijalijevi centar
Nacionalna afilijacijaNarodna koalicija (2016)
Međunarodna afilijacijaSocijalistička internacionala
Evropska afilijacijaStranka evropskih socijalista
Mjesta u Saboru
13 / 151
Evropski parlament
4 / 12
Župana
2 / 21
Gradonačelnika
22 / 128
Općinskih načelnika
53 / 428
Službene stranice
www.sdp.hr

Nastala je 1990. trasnformacijom tada vladajućeg Saveza komunista Hrvatske, koji je pred prve demokratske izbore promijenio ime u Savez komunista Hrvatske - stranka demokratskih promjena. Na tim je izborima SKH-SDP izgubio vlast, a njegov status nominalno najjače opozicijske stranke je vrlo brzo erodirao zahvaljujući izbijanju rata u Hrvatskoj, kao i sve većim okretanjem desnim političkim opcijama i prešutnoj podršci nacionalističkoj politici predsjednika Tuđmana i vladajućeg HDZ-a.

SDP je usprkos tome održao određenu glasačku bazu među penzionerima. Svoj današnji naziv dobio 1994. godine ujedinjenjem s malom Socijademokratskom strankom Hrvatske. Od izbora 1995. godine počinje njegov oporavak, prvenstveno u Zagrebu koji će, uz Rijeku, postepeno postati njegovo glavno uporište. Nakon predsjedničkih izbora 1997. godine se nametnuo kao glavna opozicijska stranka, nadvisivši tadašnju Hrvatsku socijalno-liberalnu stranku. Savez SDP-a i HSLS-a stvoren 1998. je omogućio pobjedu na parlamentarnim izborima, a vođa SDP Ivica Račan je tada postao premijer. Njegova vlada, koja se sastojala od koalicije šest stranaka (iz koje je 2002. godine izašao HSLS) je poznata pod nazivom Trećesiječanjska vlast. Međutim, godine 2003. SDP je izgubio izbore.

Danas se SDP smatra glavnom opozicijskom strankom, a podrška toj stranci u anketama je počela postupno rasti nakon što se početkom 2007. saznalo da je Račan - najdugovječniji čelnik veće političke stranke u historiji višestranačke Hrvatske - teško obolio. Nakon što je 11.4. 2007. Račan i formalno podnio ostavku, SDP je organizirao konvenciju s ciljem izbora novog čelnika, te poslije višetjedne javne kampanje između četvorice kandidata izabrao Zorana Milanovića za svog novog predsjednika. Godine 2007. SDP je pod Milanovićevim vodstvom tijesno izgubio parlamentarne izbore od HDZ-a.

2010. se SDP sa strankama HNS, IDS i HSU pred parlamentarne izbore udružio u izborni/koalicijski blok kolokvijalno poznat kao Kukuriku koalicija. Taj je blok osvojio apsolutnu većinu na izborima 2011. te je sastavljena koalicijska vlada na čelu sa Milanovićem kao premijerom.

Od tog datuma je podrška SDP-u, prije svega zbog nastavka negativnih ekonomskih trendova, počela padati, te je SDP poražen na svim izborima kojima je sudjelovao, a nakon izbora 2015. je izgubio vlast. Usprkos izrazitoj nepopularnosti kratkotrajne desničarske vlade Tihomira Oreškovića i prednosti u anekatama, SDP je osvojio još manje glasova na izborima 2016. godine, te je ostao u oporbi. Dan kasnije je Milanović najavio da se neće kandidirati na sljedećim izborima za predsjednika stranke. Na njima je za novog vođu SDP-a izabran Davor Bernardić, mladi fizičar i predsjednik zagrebačke organizacije SDP.

Izvori

uredi
  1. „Konačni službeni rezultati izbora za predsjednika SDP-a - SDP”. Sdp.hr. 2016-04-26. Pristupljeno 2. V 2016. 
  2. Politika plus (2. X 2011). „POLITIČKI ZAOKRET Zoran Milanović: SDP je liberalna stranka centra!?”. Arhivirano iz originala na datum 2011-10-07. Pristupljeno 2011-10-20. 

Eksterni linkovi

uredi