Otvori glavni meni
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Tabas. Za druga značenja, v. Tabas (razvrstavanje).

Tabas (perz. طبس) je grad u Južnohorasanskoj pokrajini na istoku Irana, u kojem je prema popisu stanovništva iz 2006. godine živjelo 30.681 ljudi.

Tabas
((fa)) طبس
Vrt Golšan u Tabasu
Vrt Golšan u Tabasu
Koordinate: 33°35.7′N 56°55.5′E / 33.5950°N 56.9250°E / 33.5950; 56.9250
Država  Iran
Pokrajina Južni Horasan
Okrug Tabaški okrug
Visina 652 m
Stanovništvo (2006.)
 - Grad 30.681
Vremenska zona IRST (UTC+3:30)
 - Ljeto (DST) IRDT (UTC+4:30)
Pozivni broj 056
Službena stranica www.tabas.ir
Karta
Tabas is located in Iran
Tabas
Tabas
Tabas na karti Irana

Sadržaj/Садржај

GeografijaUredi

Glavni članak: Geografija Irana

Tabas je položen u 60 km širokoj depresiji koja se pruža u smjeru sjever-jug i na istoku i sjeveru je omeđena Šotorijskim planinama (2929 m), prema zapadu planinom Agol-Vahši (1715 m), te prema jugu planinom Taršu (1009 m). Najniža točka ove depresije je jezero tj. slanište Ruh-e Morgum (605 m), smješteno 35 km južno od Tabasa. Nadmorska visina grada varira od 650 do 730 m, a snižava se prema zapadu. Oko 15 km istočno pruža se Šotorijski planinski lanac poprečno ispresijecan s više vodonosnih dolina koje napajaju tabasovu oazu. Na najbližoj dolini izgrađena je suvremena Nahrinska brana, dok se tri kilometra uzvodno nalazi i vjekovna Abasova brana. Klima u Tabasu je vruća pustinjska (BWh) s visokim temperaturama (do 44,4 °C) i malom količinom padalina (77 mm godišnje). Sjeverno od tabaške depresije proteže se pustinja Dašt-e Kavir odnosno prema jugu Dašt-e Lut,[1] čineći grad geografski izuzetno izoliranim u odnosu na okolne iranske gradove. Tabas se tako nalazi 220 km zapadno od pokrajinskog sjedišta Birdžanda, 230 km jugozapadno od Kašmara, te 300 km sjeveroistočno od Jazda. Administrativno, grad i okolni Tabaški okrug pripadali su Horasanskoj pokrajini[1] do 2001. kada su pripojeni Jazdskoj pokrajini, no 2013. potpali su pod Južnohorasansku pokrajinu koja se u međuvremenu odvojila od Horasanske.

Klimatološki medijani za Tabas
Mjesec jan-sij feb-velj mar-ožu apr-tra maj-svi jun-lip jul-srp aug-kol sep-ruj okt-lis nov-stu dec-pro godina
Apsolutni maksimum (°C) 14,8 17,5 22,7 27,7 34,5 40,3 41,9 44,4 37,4 31,4 23,1 16,5 44,4
Srednja dnevna (°C) 7,9 10,8 16,3 20,2 26,6 31,6 33,6 33,9 28 22,2 14,7 8,7 21,2
Apsolutni minimum (°C) 1 4,1 10 12,8 18,7 23 25,4 23,4 18,6 13 6,3 1 1
Precipitacija (mm) 14 12 15 16 6 0 0 0 0 2 7 5 77
Izvor: Climate data

HistorijaUredi

Glavni članak: Historija Irana

Historija Tabasa seže u stari vijek, najkasnije sasanidski period (3.7. v.), o čemu svjedoče radovi srednjovjekovnih historičara i geografa.[1] U djelima ranoislamskih geografa, konkretno u Samanijevom Kitab al-Ansabu i Jakutovom Mudžam al-buldanu, Tabas je spomenut kao al-Tabasani.[1] Ponekad je nazivan i kao Tabas al-Tamr (dosl. Tabas datulja), zbog razlikovanja od ondašnjeg Tabas al-Unnaba (dosl. Tabas žižula), gradića smještenog 320 km istočno (kod suvremene granice s Afganistanom) kojeg se danas naziva Tabas-e Masinom.[1] Navedeni geografi navodili su da se grad nalazi na zapadu Kuhestana,[1] neprecizno definirane regije na jugu Horasana. Prema iranskom historičaru Balazuriju iz 9. vijeka, sasanidski Tabas je potpao pod vlast Umarovog kalifata 640-ih, nakon što ga je zauzela Huzafova vojska poslana iz Kermana.[1] Međutim, do većeg oružanog sraza nije došlo s obzirom da je stanovništvo sklopilo mirovni ugovor s rašidunskim snagama.[1] U 10. vijeku Tabas je bio utvrđeni gradić s džamijom, regionalno poznat datuljama i plodnim vrtovima navodnjavanim pomoću kanata.[1] Razvoju srednjovjekovnog Tabasa pogodovalo je pomicanje političko-ekonomskog žarišta Irana k Centralnoj Aziji čime se našao na jednoj od glavnih ruta koje su povezivale Fars i Horasan,[1] zbog čega je nosio nadimak "Vrata Horasana".[2] Godine 1051. gradom je prošao Nasir Hosrov i u svojoj Safarnami zabilježio da stanovnici za naziv mjesta koriste toponim Tabas Gilaki, po reisu Abul-Hasanu Gilakiju.[1] U 11. vijeku Tabas je potpao pod vlast kuhestanskih ismailita, a 1102. godine napadnut je i djelomično razoren pred naletom seldžučke vojske poslane od strane sultana Sandžara.[3] Zahvaljujući geografskoj izolaciji, Tabas je ostao relativno nedirnut tokom brutalnih mongolskih provala, a pod ilhanidskom vlašću doživio je velik procvat o čemu svjedoče napredni sistemi navodnjavanja, osobito Abasova i Kuritska brana iz 14. vijeka.[4] Tokom 1320-ih u Tabas se privremeno sklonio utjecajni ilhanidski general Amir Čupan, bježeći na istok pred vojskom sultana Abu Saida.[5]

Novovjekovni Tabas zadržao je ulogu važne karavanske stanice na ruti između Jazda i Kermana na jugu odnosno Mašhada i Nišapura na sjeveru. Tokom ranog safavidskog perioda obnovljena je stara ilhanidska brana i od tada nosi ime po Abasu Velikom.[4] Međutim, za vrijeme njegove vladavine grad je teško stradao pred vojnom navalom Uzbeka.[1] Godine 1621. Tabas je posjetio prvi Evropljanin, šleski plemić i putopisac Heinrich von Poser.[1] Grad je dobio na značaju krajem 18. vijeka kada je gradom upravljao lokalni guverner Amir Muhamed-han, u vrijeme općeg kaosa zbog građanskog rata između lokalne zandijske i kadžarske dinastije.[6] Taki-han, guverner grada Jazda, kasnih 1780-ih pobunio se protiv zandijskog šaha Džafar-hana i u pomoć je pozvao tabaškog guvernera.[6] Džafar-hanova vojska neuspješno je opsjedala Jazd i na koncu se panično povukla nakon dolaska tabaških trupa, nakon čega je Amir Muhamed-hana zaplijenio velike količine vojne opreme i sprava.[6] Njegov uspjeh bio je kratkog vijeka jer se ubrzo upustio u pohod protiv Isfahana, gdje ga je dočekao guverner Džafar Koli-han i brzo porazio, preotevši pritom artiljeriju i ostalo oružje.[6] Godine 1792. u Tabasu je uz dozvolu lokalnog guvernera privremeno boravio zandijski šah Loft Ali-han (na proputovanju od Kermana do Jazda), bježeći pred Muhamed-hanom i skupljajući trupe za nove okršaje protiv njegove kadžarske vojske.[6] Sudeći po evropskim putopisima, Tabas je bio značajno mjesto i u ranom 19. vijeku.[1] Sir John Malcolm tako navodi da je gradom ranih 1810-ih vladao utjecajni guverner Mir Husein-han koji je raspolagao s velikom vojskom.[1] Prema procjeni Johna Macdonalda Kinneira, Tabas je istovremeno imao oko 20.000 stanovnika i bio je među 14 najvećih iranskih gradova.[6] Međutim, krajem 19. vijeka vojni značaj grada je bitno stagnirao – prema Georgeu Nathanielu Curzonu, lokalni guverner Mirza Bakir Imad al-Mulk raspolagao je sa samo 150 konjanika.[1]

Suvremenu historiju Tabasa obilježila su dva važna događaja – katastrofalni potres i neuspješna američka vojna operacija. Grad i širu okolicu tradicionalno je krasila sigurna reputacija kod seizmoloških krugova s obzirom da na tom području nikad do kasnih 1970-ih nije zabilježen snažan potres, za razliku od brojnih drugih iranskih gradova.[2] Međutim, dana 16. 9. 1978. Tabas je pogođen razornim potresom magnitude Mw = 7,4 – 7,7 i većina građevina u gradu je teško stradala, dok je većina populacije usmrćena na licu mjesta.[2] Masovnoj tragediji kumovalo je niz nesretnih okolnosti – nisu zabilježena nikakva ranija slabija podrhtavanja, prodoran zvuk iz tla nastupio je samo 4,0 – 4,5 sekundi prije udara, a nastupio je u ranim večernjim satima kada je većina stanovnika bila u kućama.[2] Spasilačku operaciju dodatno je otežalo razaranje lokalne elektrane zbog čega je provedena u teškim noćnim uvjetima.[2] U konačnici, u gradu je smrtno stradalo 11.000 od 13.000 ljudi, odnosno čak 85 % gradskog stanovništva.[2] Dodatnih 9000 ljudi poginulo je u okolnim mjestima, s obzirom da je potres devastirao ukupno 90 sela i blaže oštetio još 50.[2] Ubrzo nakon katastrofe počela je temeljita fizička obnova grada i zahvaljujući doseljavanju iz okolnih pogođenih mjesta, Tabas se demografski oporavio kroz manje od deset godina i već 1991. brojao je 17.071 stanovnika.[1] Drugi bitniji historijski događaj odigrao se pokraj grada 25. 4. 1980. kada su američke specijalne snage pokušale izvesti operaciju Orlova kandža. Cilj pohoda bilo je oslobađanje američkih zatočenika u Teheranu, dok je okolica Tabasa trebala poslužiti kao usputna stanica za slijetanje vojnih helikoptera i avio-tankera zbog punjenja gorivom. Operacija se u konačnici pretvorila u debakl jer su se na predviđenom mjestu letjelice sudarile i eksplodirale, usmrtivši pritom osam Amerikanaca. Ovaj pohod u Iranu je poznat kao "tabaška operacija", što je pridonijelo popularnosti samog grada.

PrometUredi

Usprkos geografskoj izolaciji, Tabas je na međugradskoj razini dobro prometno povezan cestama, željeznicom i aerodromom. Kroz grad prolazi cesta 68 koja ga prema jugoistoku spaja s Dejhukom, Arababadom (čvorište sa cestom 91) i Birdžandom, odnosno prema jugozapadu s Robat-e Pošt-e Badamom, Sagandom i Jazdom. Druga državna cesta 62 vodi prema zapadu i povezuje ga s Hurom, Anarakom, Najinom i Isfahanom. Treća važna cesta pruža se prema sjeveru i vodi do naselja Deh-e Muhameda, odakle se račva prema gradovima Bošruji i Bardaskanu. Prema istoku vodi i jedna lokalna cesta, prolazeći kroz Tabaški kanjon sve do planinskog sela Haravan-e Sofle. Uz Tabas također prolazi i željeznička pruga koja ga povezuje s Torbat-e Hejdarijom na sjeveru, dok na jugu vodi k Čadormalua odakle se račva prema Ardakanu i Bafku. Gradski željeznički kolodvor smješten je na sjeverozapadu grada. Sjeverno od grada nalazi se Aerodrom Tabas koji ima jednu asfaltiranu uzletno-sletnu stazu dužine 3041 m, a koristi se za domaće letove. Vodeći avioprijevoznik koji nudi redovne letove za Teheran (Aerodrom Mehrabad) na ovom aerodromu je Iran Air.

DemografijaUredi

God. Pop. Izvor
1810-e 20.000 Kinneir[6]
1950. 8.114 Popis[1]
1978.
(potres)
13.000 Berberian[2]
2.000 Berberian[2]
1991. 17.071 Popis[1]
2006. 30.681 Popis

ArhitekturaUredi

Glavni članak: Iranska arhitektura

Najstarije građevine u Tabasu su gradska citadela i saborna džamija, datirane najkasnije u 10. vijek.[1] Citadela je kvadratičnog tlocrta i ima dimenzije od 100 x 100 m, a džamija se nalazi 200 m sjeverozapadno i također je kvadratičnog oblika (88 x 88 m) s dvorištem od 40 x 40 m i kupolom dijametra 12 m. Oba zdanja teško su stradala u potresu 1978. godine, ali su većinom restaurirana. Najmonumentalnija građevina u Tabasu je Huseinova imamzada, posvećena Huseinu al-Kazimu. Ovaj suvremeni kompleks nalazi se na sjeverozapadu grada, elipsastog je tlocrtnog oblika i proteže se 420 x 360 m, a arhitektura grobnice i džamije su u tradicionalnom horasanskom stilu. U gradu se nalazi i više parkova među kojima je najveći Golšanski park na sjeveroistoku, uz kojeg se nalazi gradska vijećnica. Kasnih 1970-ih čak 98 % stambenih kuća bila je jednoetažnog tipa, izgrađeno sa zidovima od kamena ili nepečene opeke, te krovovima s drvenim gredama i nabijenom zemljom.[2] Nakon tragedije iz 1978. pri gradnji počinju prevladavati armirani beton i čelik, dok opeka počinje dobivati fasadni karakter. Izvan grada smještene su dvije velike građevinarske znamenitosti – lučne brane stare oko 700 godina.[4] Abasova brana nalazi se 20 km istočno i ima visinu od 20 m,[7] ali nije upotrebljiva zbog rupe pri dnu. Kuritska brana smještena je oko 35 km jugoistočno i trostruko je viša (60 m), s tim da je 4,0 m nadograđeno 1850. godine.[7]

ObrazovanjeUredi

U Tabasu djeluje Islamski slobodni univerzitet s kampusom na sjevernom dijelu grada.

PovezanoUredi

IzvoriUredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 ((en)) Bosworth, C. E. (2000). "Ṭabas". u: Bearman, P. J.; Bianquis, Th.; Bosworth, C. E.; Donzel, E.; Heinrichs, W. P.. T – U. Encyclopaedia of Islam. 10 (N. izd.). Leiden: E. J. Brill. str. 22-23. ISBN 9789004112117. OCLC 164878157. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 2,9 ((en)) Berberian, Manuel (1978). Tabas-e-Golshan (Iran) Catastrophic Earthquake of 16 September 1978; A Preliminary Field Report. Disasters. II 4. Oxford: Pergamon Press. ISSN 0361-3666. OCLC 672371635. http://www.manuelberberian.com/Berberiab%201979%20-Tabas%20Disast.pdf. 
  3. ((en)) Daftary, Farhad (1990). The Isma'ilis: Their History and Doctrines. Cambridge, UK; New York: Cambridge University Press. str. 341. i 354. ISBN 9780521370196. OCLC 19553682. 
  4. 4,0 4,1 4,2 ((en)) Lambton, Ann K. S. (1988). Continuity and Change in Mediaeval Persia: Aspects of Administrative, Economic and Social History, 11th-14th Centuries. Columbia Lectures on Iranian Studies. 2. Albany, New York: SUNY Press; Bibliotheca Persica. str. 183. ISBN 9780887061349. OCLC 883361879. 
  5. ((en)) Melville, C. P. (1999). The Fall of Amir Chupan and the Decline of the Ilkhanate, 1327-1337: A Decade of Discord in Mongol Iran. Papers on inner Asia. 30. Bloomington, Indiana: Indiana University, Research Institute for Inner Asian Studies. str. 24. ISSN 0893-1860. OCLC 42210826. 
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 6,6 ((en)) Avery, P. W.; Hambly, G.; Melville, C. P. (1989). "7. European Contacts with Persia: 1350–1736". From Nadir Shah to the Islamic Republic. The Cambridge History of Iran. 7. Cambridge, UK; New York: Cambridge University Press. str. 15, 120-125, 468, 471. i 546-548. DOI:10.1017/CHOL9780521200950. ISBN 9780521200950. OCLC 59959684. 
  7. 7,0 7,1 ((en)) Pedro, Jose O. (1999). Arch Dams: Designing and Monitoring for Safety. Courses and Lectures. 367. Wien; New York: Springer. str. 11-12. ISBN 9783211831496. OCLC 43610307. 

Vanjske vezeUredi

Ostali projekti
 U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Tabas