Putopis je književnonaučna vrsta u kojoj putopisac nastoji svjedočiti o svome putovanju, odnosno o okolnostima s kojima je se susreo tijekom svoga putovanja u nepoznatoj zemlji u svome vremenu. Ako s jedne strane putopis se pretstavlja kao zabavno štivo, on s druge strane ima nerijetko i znanstvenu prirodu, tako da iskaz o onome što je zabavno, zanimljivo, neviđeno, neobično bude često vektor novog znanja i filozofski otponac za istragu. Stil putopisa ima uprirođenu sklonost prema predstavi iskrenosti i iznenađenja, dok u mnogim tekstovima gradivo se izlaže čitaocu na ivici zbilje i zablude zbog vremenske udaljenosti – iskustva i akta pisanja – i prostorne udaljenosti – gdje sam bio/gdje pišem svjedočanstvo. Stoga ta varajuća granica ispovijesti koja dijeli istinito svjedočastvo i magloviti memoar otvara prostore psihološkim, filozofskim, antropološkim istragama. Osnovna osobina putopisa je to što svjedoči putovanje, dakle veliki prelaz preko prostora i vremena, neovisno o statusu teksta, koji može imati naučnu namjeru kako i isključivo književnu ili fantastično–zabavnu.

Znameniti putopisiUredi

Spoljašne vezeUredi

BilješkeUredi

IzvoriUredi

BibliografijaUredi