Rašidunski Kalifat (arapski: الخلافة الراشدية) je naziv kojim se opisuje arapska, odnosno islamska država u periodu prva četiri kalifa od Muhamedove smrti 632 (10. godina A.H.), poznatih i kao pravedni kalifi. Na svom vrhuncu se kalifat prostirao od Arabijskog poluotoka, Levanta, Kavkaza i Sjeverne Afrike na zapadu, do Iranske visoravni i Centralne Azije na istoku. Predstavljao je najveće carstvo u historiji do tog vremena.[1] Također je predstavljao i jedno od najbrže stvorenih carstava u historiji, s obzirom da je najveći dio teritorija osvojen u nepune dvije decenije nakon nastanka, pri čemu je potpuno uništeno Sasanidsko Carstvo na istoku; a trajno oslabljeno Bizantsko Carstvo na zapadu. Osvojena područja su zadržana usprkos unutrašnjih sukoba koje su eskalirale u građanski rat koji će 661. dovesti do stvaranja omejadske dinastije, odnosno loze kalifa koji predstavljaju nasljednike Rašidunskog Kalifata.
الخلافة الراشدة Rašidunski Kalifat
| Carstvo
|
| Položaj Rašidunskog KalifataRašidunski Kalifat (tamozeleno) na svom vrhuncu 654, uključujući vazalne države (svjetlozeleno).
| Glavni grad
|
Medina, Kufa
| Jezik/ci
|
Arapski, aramejski, armenski, berberski jezici, grčki, gruzijski, hebrejski, kurdski, srednjoperzijski,
| Religija
|
islam
| Vlast
|
Kalifat
| Amir al-Mu'minin¹
| - 632–634
|
Abu Bakr
| - 634–644
|
Umar
| - 644–656
|
Uthman
| - 656–661
|
Ali
| Historija
|
| - Uspostava
|
| - Prestanak
|
| Stanovništvo
| - est.
|
40,300,000
| Valuta
|
Dinar, Dirham
| Danas dio
|
| ¹ Amir al-Mu'minin (أمير المؤمنين), Caliph (خليف)
|
|
- ↑ Rein Taagepera (1979), "Size and Duration of Empires: Growth-Decline Curves, 600 B.C. to 600 A.D.", Social Science History, Vol. 3, 115-138