Daorsi (Daversi) su ilirsko pleme koje je živjelo u dolini rijeke Neretve, na području današnje Bosne i Hercegovine. Najstariji podatak o njima potiče iz oko 500. god. pne. Spominju se i u legendi o nastanku ilirskog imena i plemena, koju je Apian zabilježio oko 200. god. pne. Pošto su imali bliske odnose sa Grcima i stalne trgovačke veze sa njima, preuzeli su grčki jezik i pismo i postepeno se helenizirali.[1][2]

Karta koja približno pokazuje razmještaj ilirskih plemena u Iliriji
Daorsi u okviru Ilirskog (Ardijejskog) kraljevstva

Daorsi su bili u sastavu Ilirske države u vrijeme Ardijejske dinastije, do njene propasti 167.pne u vrijeme posljednjeg kralja Gencija.[3]

Nakon toga Neretva je bila sjeverozapadna granica Rimske Republike na Balkanu, pa i granica Daorsa. Sa druge strane Neretve bilo je moćno ilirsko ratničko pleme Dalmati, koji su često iz pravca rijeke Cetine napadali Daorse. Zbog učestalih dalmatskih napada Daorsi su se 158. godine p.n.e. žalili Rimskom senatu. Rat protiv Dalmata se vodio od 156. do 155. godine p.n.e. Rimljani su krenuli u ratne operacije protiv Dalmata iz Narone, gdje su imali jako uporište i potporu Daorsa. Oni su Neretvu štitili od Delmata i prije dolaska rimske vojske u Naronu. U tom ratu Dalmati su teško poraženi i oslabljeni za duže vrijeme.

DaorsonUredi

Plemensko središte im se nalazilo u velikom utvrđenom naselju kod mjesta Ošanići u blizini Stoca po imenu Daorson (Daorsum) (grčki: ΔΑΟΡΣΩΝ).[4] Smatra se da je grad Daorson osnovan u IV-III stoljeću pne. na području naseljenom još u bronzano doba. Karl Pač je smatrao da su njemu uvijek živjeli Iliri. Đuro Basler je mišljenja da su grad izgradili Grci kao svoju trgovačku koloniju. Iliri (Daorsi) su se postepeno infiltrirali i pomiješali sa grčkim kolonistima, da bi poslije preuzeli upravljanje gradom.

Veličina i očuvanost ovog grada navode na zaključak da je pleme bilo prosperitetno i u dobrim odnosima sa susjedima pošto, sve dok nisu došli pod rimsku dominaciju.[1]

U vrijeme građanskih ratova između Cezarovih i Pompejevih pristalica na našoj obali Jadranskog mora opet su se Dalmati našli na jednoj strani, a Daorsi na suprotnoj. Pompejev legat M. Octavius je 49. godine p.n.e. stupio u savez sa Dalmatima i njima pridruženim plemenima. U ova Dalmatima pridružena plemena sigurno nisu spadali Daorsi, jer Cezarov pretor P. Vatinius započinje ratne operacije protiv Dalmata najkasnije u proljeće 45. godine p.n.e. Iste je godine P. Vatinius izvršio još jedan upad u Dalmaciju, zauzeo 6 gradova, a ispred sedmog se morao povući zbog hladnoće i jakih kiša. Dalmati su odmah počeli napadati okolna područja i dijelove obale. Skoro je sigurno da su Dalmati baš u to vrijeme (44./43. godine) napali centar Daorsa, grad Daorson, i potpuno ga razorili. Tada je uništen i dio plemena Daorsa. Na ruševinama grada Daorsa nikada nije nastalo novo naselje.[5]

U vrijeme osnivanja rimske provincije Ilirik (oko 27. godine pr.n.e.) Daorsi su imali 17 dekurija, a Dalmati su imali čak 342 dekurije, što dovoljno govori o odnosima snaga. Novi centar Daorsa razvio se u dijelu Vidova polja i današnjeg Stoca početkom I stoljeća p.n.e. kao municipij Diluntum, kada je već cijela Ilirija u sastavu Rimskog carstva.

NovacUredi

U jednom manjem objektu u gradu Daorsoi pronađena je kovnica novca s prigodnim alatima i matricama, 39 raznih novčića (29 s likom kralja Ballaiosa iz 168. pne., te 9 novčića sa grčkim natpisom ΔΑΟΡΣΩΝ i likom lađe).[5] Novac je značio nezavisnost plemena Daorsa, kao i potvrdu da su imali razvijeno zanatstvo, kulturu i trgovinu sa drugim narodima. Brodovi prikazani na daorskim novčićima govore o značaju trgovine za Daorse pa i za širu okolinu. Među brodovime se razlikuju ratni i trgovački, koji su plovili Neretvom i neretvanskim kanalom. Luka i brodogradilište bili su u današnjim Tasovčićima.[2]

Arheološka nalazištaUredi

Poznata arheološka nalazišta:

  • Martinovića gomila u Hodovu, sa ostacima zida od pravougaonih kamenih blokova.
  • Konštica (Paprati kod Stoca),
  • Gradina u Prednju kod Stoca, sa nalazima keramike i jedan Balejev novčić
  • Zvonigrad u Gornjem Pologu. I ovdje je izgrađen helenistički bedem od pravougonih fino glačanih kemenih blokova, sa ispupčenjem na prednjoj strani. Ovdje su pronađene grčke amfore,
  • Hutovo Blato (Desilovci),
  • Mala gradina u Čapljini, sa nalazima gnathia keramike i plastičnim natpisom Menandros
  • Gradac (Neum),
  • Narona.

LiteraturaUredi

ReferenceUredi