Daorsi
Daorsi (Daversi) su ilirsko pleme koje je, najkasnije od 9/8 vijeka p.n.e. živjelo u krajevima na lijevoj i desnoj obali rijeke Neretve, na području današnje Bosne i Hercegovine.
Najstariji podatak o njima potiče iz oko 500. god. pne. Spominju se i u legendi o nastanku ilirskog imena i plemena, koju je Apian zabilježio oko 200. god. p.n.e. Pošto su imali bliske odnose sa Grcima i stalne trgovačke veze sa njima, preuzeli su grčki jezik i pismo i postepeno se helenizirali.[1][2]
Daorsi su podigli veliki broj gradinskih utvrđenja, razmještenih po određenom planu, kako bi se osigurao promet komunikacijama, prvenstveno onih prema moru. Bio je to akt organizovane društvene moći (države?), koja je sve to tako uredila. Komunikacije su Daorsima omogućile da budu posrednik između sjevernih ilirskih plemena i mediteranskih trgovaca i da u mnogo čemu preteknu svoje ilirske susjede.[3]
Daorson
urediVjerovatno pod uticajem Dalmata kao najbližih i moćnih susjedom, Daorsi su se od 5. vijeka postepeno povlačili na lijevu obalu Neretve, koju su postepeno pretvarali u prepreku za moćnije pleme. Plemensko središte Daorsa se nalazilo u velikom utvrđenom naselju kod današnjeg naselja Ošanjića u blizini Stoca, po imenu Daorson (Daorsum) (grčki: ΔΑΟΡΣΩΝ).[4] Smatra se da je grad Daorson osnovan u IV-III stoljeću pne. na području naseljenom još u bronzano doba. Karl Pač je smatrao da su u njemu uvijek živjeli Iliri. Đuro Basler je mišljenja da su grad izgradili Grci kao svoju trgovačku koloniju. Iliri (Daorsi) su se postepeno infiltrirali i pomiješali sa grčkim kolonistima, da bi poslije preuzeli upravljanje gradom.
Veličina i očuvanost ovog grada navode na zaključak da je pleme bilo prosperitetno i u dobrim odnosima sa susjedima, sve dok nisu došli pod rimsku dominaciju.[1]
Novac
urediU jednom manjem objektu u gradu Daorsonu pronađena je kovnica novca s prigodnim alatima i matricama, 39 raznih novčića (29 s likom kralja Ballaiosa iz 168. pne., te 9 novčića sa grčkim natpisom ΔΑΟΡΣΩΝ i likom lađe).[5] Novac je značio nezavisnost plemena Daorsa, kao i potvrdu da su imali razvijeno zanatstvo, kulturu i trgovinu sa drugim narodima. Brodovi prikazani na daorskim novčićima govore o značaju trgovine za Daorse pa i za širu okolinu. Među brodovime se razlikuju ratni i trgovački, koji su plovili Neretvom i neretvanskim kanalom. Luka i brodogradilište bili su u današnjim Tasovčićima.[2]
Nacionalni spomenik
urediKomisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 21. do 27 januara 2003. godine, donijela je odluku da se stari grad Daorson proglasi za nacionalni spomenik BiH.[6]
Daorsi i Dalmati
urediDaorsi su bili u sastavu Ilirske države u vrijeme Ardijejske dinastije, do njene propasti 167.pne u vrijeme posljednjeg kralja Gencija. Nakon toga Daorsi su postali zona uticaja Rimskog carstva.[7]
Tada je Neretva postala sjeverozapadna granica Rimske Republike na Balkanu, pa i granica Daorsa. Sa druge strane Neretve bilo je moćno ilirsko ratničko pleme Dalmati, koji su često iz pravca rijeke Cetine napadali Daorse. Zbog učestalih dalmatskih napada Daorsi su se 158. godine p.n.e. žalili Rimskom senatu. Rat protiv Dalmata se vodio od 156. do 155. godine p.n.e. Rimljani su krenuli u ratne operacije protiv Dalmata iz Narone, gdje su imali jako uporište i potporu Daorsa, koji su svoju teritoriju štitili od Delmata na Neretvi i prije dolaska rimske vojske u Naronu. U tom ratu Dalmati su teško poraženi i oslabljeni za duže vrijeme.
Rimski istoričar Polibije ostavio je jedan značajan podatak iz kojeg se vidi da su Daorsi Delmatima plaćali danak u žitu i stoci. Da li iz tog vremena potječu, bar dijelom, i gradinske tvrđave s obe strane kanjona Neretve između Bišća polja (južno od Mostara) i Metkovića, zasad nije utvrđeno, a nije se ni istraživalo. U pitanju su dva međusobno suprotstavljena lanca tvrđava još iz predrimskog doba. Međutim, u tome lancu ima i rimskih utvrđenja, kao što je Mala gradina sa „suburbijem" kod ušća Bune u Neretvu, na desnoj obali, dok se na visini Žitomislića, na području sela Tepčići u Brotnjom, nalazi ruševina Kozmaj--grada, također rimske tvrđave.[8]
U vrijeme građanskih ratova između Cezarovih i Pompejevih pristalica na obali Jadranskog mora Dalmati su se našli na jednoj strani, a Daorsi na suprotnoj. Pompejev legat M. Octavius je 49. godine p.n.e. stupio u savez sa Dalmatima i njima pridruženim plemenima. U ova Dalmatima pridružena plemena sigurno nisu spadali Daorsi, jer Cezarov pretor P. Vatinius započinje ratne operacije protiv Dalmata najkasnije u proljeće 45. godine p.n.e. Iste je godine P. Vatinius izvršio još jedan upad u Dalmaciju, zauzeo 6 gradova, a ispred sedmog se morao povući zbog hladnoće i jakih kiša. Dalmati su odmah počeli napadati okolna područja i dijelove obale. Skoro je sigurno da su Dalmati baš u to vrijeme (44./43. godine) napali centar Daorsa, grad Daorson, i potpuno ga razorili. Tada je uništen i dio plemena Daorsa. U to vrijeme Daorsi su imali 17 dekurija, a Dalmati su imali čak 342 dekurije, što dovoljno govori o brojčanom odnosu snaga. Na ruševinama grada Daorsona nikada nije nastalo novo naselje.[5]
U Rimskom carstvu
urediNakon što su i jedni i drugi 27. god. postali dio rimske provincije Ilirik, (kasnije Dalmacije), novi centar Daorsa razvio se u dijelu Vidova polja i današnjeg Stoca početkom I stoljeća p.n.e. kao municipij Diluntum, kada su sva ilirska plemena u sastavu Rimskog carstva.
Diluntum se spominje još u kasnoj antici kao municipium Dellontinum, na području biskupije Sarsiterensis (533. g.)
Arheološka nalazišta
urediPoznata arheološka nalazišta:
- Martinovića gomila u Hodovu, sa ostacima zida od pravougaonih kamenih blokova.
- Konštica (Paprati kod Stoca),
- Gradina u Prenju kod Stoca, sa nalazima keramike i jedan Balejev novčić
- Zvonigrad u Gornjem Pologu. I ovdje je izgrađen helenistički bedem od pravougonih fino glačanih kemenih blokova, sa ispupčenjem na prednjoj strani. Ovdje su pronađene grčke amfore,
- Hutovo Blato (Desilovci),
- Mala gradina u Čapljini, sa nalazima gnathia keramike i plastičnim natpisom Menandros
- Gradac (Ljubinje),
- Gradac (Neum),
- Narona.
Literatura
uredi- Miočević, Duje Rendić (1968). Ilirski vladari u svjetlu numizmatičkih i epigrafskih izvora. Historijski zbornik, Povijesno društvo Hrvatske, Zagreb. Arhivirano iz originala na datum 2020-01-30. Pristupljeno 2020-02-14.
- Papazoglu, Fanula (1969). Porijeklo i razvoj ilirske države. ANUBiH - DJELA KNJIGA XXX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l. SARAJEVO. Arhivirano iz originala na datum 2020-07-14. Pristupljeno 2021-08-20.
- Mesihović, Salmedin (2014). Historija Autarijata. Filozofski fakultet Sarajevo. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-21. Pristupljeno 2020-02-14.
Reference
uredi- ↑ 1,0 1,1 „Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA”. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ 2,0 2,1 „Zdravko Marić - helenistički uticaji na pleme Daorse”. ANUBiH - GODIŠNJAK KNJIGA / 31 Sarajevo 2000. Arhivirano iz originala na datum 2020-11-30. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ↑ „Ivo Bojanovski: Rimska cesta Narona Leusinium kao primjer saobraćajnog kontinuitete”. Arhivirano iz originala na datum 2022-06-20. Pristupljeno 2022-10-30.
- ↑ „Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ 5,0 5,1 John Wilkes - Iliri; Laus, Split 2001
- ↑ „Helenistički grad Daorson u Ošanićima kod Stoca”. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Arhivirano iz originala na datum 2021-11-29. Pristupljeno 24. 8. 2021.
- ↑ „Zippel G. 1877. Die Römische Herrschaft in Illyrien”. Pristupljeno 9. 2. 2018.
- ↑ „Bosna i Hercegovina u antičko doba”. ANUBiH, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016.
Ilirski vladari
Ilirski gradovi
Abri - Albani - Amantini - Andizeti - Ardijejci - Azali - Arijani - Autarijati - Bilioni - Breuci - Glindioni - Dalmati - Daorsi - Dasareti - Derentini - Deuri - Dezitijati - Dindari - Dicioni - Dokleati - Enhilejci - Grabi - Haonci - Helidonci - Jasi - Kolapijani - Labeati - Mezeji - Melkumani - Molosi - Partini - Piketi - Pirusti - Salentini - Sardeati - Taulanti Ilirsko-tračanska Dardanci - Galabri - Peonci - Tunati Ilirsko-keltska Ilirsko-venetska Histri - Japodi - Karni - Katari - Liburni Nezavisna |