Glauk
Glauk (grč. Γλαυκίας) je bio ilirski kralj (325-302. pne), posvjedočen kao kralj Taulanata 335. god. pne (Arijan).
Borba protiv Aleksandra Velikog uredi
Glauk se 335. god. pne pridružio Klitu u pobuni protiv Aleksandra Velikog. Poslije zajedničkog poraza kod Peliona, njegova država je ostala nezavisna.[1] U izvorima (Plutarh, Justin, Diodor), koji se odnose na period 317. – 302. god. pne Glauk se izričito naziva kao kralj Ilira. Papazoglu smatra da je nakon smrti kralja Klita, Glauk svom kraljevstvu prisajedinio zemlje svog bivšeg saveznika. Prestiž ilirskog imena bio je takav da je ono preovladalo u ujedinjenom kraljevstvu. Od tog vremena ilirska kraljevina se prostirala od Epira i Makedonije do jadranske obale.[2]
Kasander, nasljednik Aleksandra Velikog je porazio Glaukijasa u bici iz 314. godine p. n. e.[2] Nakon poraza, grčke kolonije Dyrrachium (današnji Drač u Albaniji) i Apolonija koje su Iliri ranije osvojili, vraćene su Makedoncima a Glaukijas je primoran na sporazum kojim je obećao mir Makedoncima i njihovim saveznicima. Ponovo je 312. god neuspješno ratovao za Apoloniju, ali je uz pomoć Korkirana vratio Epidamn, a Apolonija je postala nezavisna.
Glauk i epirski kralj Pir uredi
Glauk se pominje u hronikama antičkih historičara u vezi sa Pirom (319-272. p. n. e.), princom i kasnije, kraljem Epira. Naime 317. godine p. n. e. Pirov otac Eakid je uklonjen sa trona a porodica i Pir (tada beba) su našli utočište kod kralja Glauka. Naime, Glauk je bio oženjen Berhoejom, molosijanskom princezom iz kraljevske porodice Eakida tako da je Pir bio bezbjedan kod svoje tetke. Kasander je nudio 200 talenata (mjera za težinu i vrijednost u zlatu ili češće srebru, oko 26 kg) za Pira ali je Glauk to odbio. Kasnije je pomogao Piru da se vrati na prijesto 306. godine p. n. e.
...Nakon što su pobjegli od progonitelja, uputiše se k Glaukijasu, kralju Ilira. Zatekoše ga kako sjedi kod kuće sa ženom pa položiše dijete na pod između njih dvoje. Kralj je bio veoma zamišljen, jer se plašio Kasandera, smrtnog neprijatelja Eakida i dugo je ćutao. Tada je mali Pir sam dopuzao do Glaukijasa, uhvatio se za njegov ogrtač i uzdigao na koljena. Kralj se na to nasmiješio i sažalio na dijete... Kažu i da Pir nije prišao Glaukijasu već se uhvatio za oltar što je možda navelo Glaukijasa da pomisli da mališana vodi neko božansko proviđenje. Potom je Glaukijas dao Pira svojoj ženi da ga uzgaja skupa sa njenom djecom. Ubrzo se pojavio i neprijatelj, tražeći da mu se preda dijete; Kasander je čak ponudio 200 talenata ali je Galukijas to odlučno odbio i kad je Piru bilo 12 godina poveo ga je s vojskom u Epir i vratio na prijesto...Plutarh, Pirova biografija, III[3]
Bez obzira na Glaukijasovo dobročinstvo Pir je kasnije kao kralj, prisajedinio taulantsku teritoriju u epirsko kraljevstvo. Taulanti su nestali zauvijek iz istorije.[2]. Posljednji put Glauk se u izvorima spominje 302. god. pne.
Literatura uredi
- Miočević, Duje Rendić (1968). Ilirski vladari u svjetlu numizmatičkih i epigrafskih izvora. Historijski zbornik, Povijesno društvo Hrvatske, Zagreb. Arhivirano iz originala na datum 2020-01-30. Pristupljeno 2020-02-26.
- Papazoglu, Fanula (1969). Porijeklo i razvoj ilirske države. ANUBiH - DJELA KNJIGA XXX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l. SARAJEVO. Arhivirano iz originala na datum 2020-07-14. Pristupljeno 2021-08-24.
- Mesihović, Salmedin (2014). Historija Autarijata. Filozofski fakultet Sarajevo. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-21. Pristupljeno 2020-02-26.
Reference uredi
- ↑ „N.G.L. Hammond, F.W Wallbank - A HISTORY OF MACEDONIA”. Oxford university press, 2001. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Papazoglu, 1969
- ↑ John Wilkes - Iliri; Laus, Split 2001