Andetrium je bio ilirska gradina i naselje na mjestu Brečeva ili Bečka stolica i rimski vojni logor i naselje u današnjem naselju Gornji Muć u Dalmaciji, Hrvatska.[1] Podigli su ga pripadnici plemena Dalmati, nakon što su u predrimskom vremenu, svoju teritoriju proširili na zapad, na račun susjednih Liburna.[2]

Mapa završetka ilirskog ustanka 6 - 9 god.

Ilirski period uredi

Podignut je na dobro izabranom strateškom položaju Ćukova greda sjeverozapadno od brda Visovac-Dobreč iznad Gornjeg Muča. Greda stoji na osami: duga je oko 400 m., na nadmorskoj visini 450 m. Na njoj su konstrukcije u suhozidu, u obliku pačetvorine različitih dužina. Najduži je jugoistočni zid od 120 m, i odaje utisak dobro utvrđene konstrukcije. Oko gadine su duboki usjeci kroz koje teku potoci. Sa nje, radi kontrole, pruža pogled na Mučko polje.[3]

Tokom ilirskog ustanka od 6 - 9. god. Andetrij je predstavljao jedno vrlo bitno ustaničko uporište i naselje na dalmatskom području, u neku ruku i središte otpora na priobalnom području. Pred nadmoćnijim rimskim snagama, povlačeći se prema jugu, u julu mjesecu 9. god. ovdje je utočište našla glavnina pobunjeničke vojske koju je lično vodio vođa ustanka Baton. Rimskim trupama je komandovao budući car Tiberije. Ratovanje se pretvorilo u opsadu tokom koje su se odigrali presudni događaji koji su doveli do propasti ustanka.[4]

Opsjednuti Iliri su bili dobro opskrbljeni i namirnicama, a i planine u blizini su bile u rukama pobunjenika. Tiberije je već ranije, prije nego je došao pred Andetrij odvojio jedan dio snaga i uputio ih sa Germanikom na čelu prema ostalim ustaničkim središtima. Branioci Andetrijuma su uspješno odolijevali, a kako je vrijeme odmicalo okolnosti su počele da odgovaraju rimskom zapovjedništvu. Skoro sva ustanička uporišta, među njima i Arduba, bila su osvojena. Baton Dezitijatski je bio prisiljen poslati Tiberiju svoga sina kao glasnika, radi predaje.[5]

Baton je u duhu najboljih rimskih pravnih normi i tradicija izveden pred improvizovano sudište. Ovaj postupak je iznenađujući imajući u vidu rimsko postupanje sa drugim zarobljenim vođama koji nisu imali tu privilegiju da budu izvedeni pred bilo kakav sud gdje bi mogli prezentirati svoju obranu. Takav slučaj je bio sa Jugurtom i Vercingetoriskom, pa i makedonskim kraljem Persejem.

Nakon što je Baton Dezitijatski održao svoj govor, Tiberije je u svojstvu sudca upitao Batona zašto su se odlučili na ustanak i ratovali tako dugo, na što je uslijedio Batonov sažeti odgovor (prema rimskom istoričaru Kasiusu Dionu):[5]

Vi (Rimljani) ste krivi za ovo, vi ste poslali za čuvare vaših stada ne pse ili pastire, nego vukove

(υJµειæς τουvτων αι“τιοιv εjστε εjπι; γα;ρ τα; υÓµωÚν φυvλακαV ουj κυvναV ουjδε; νοµεvαV ajlla; luvkouV pevmpete).

Baton je odveden u Rim, po običaju prema kojem su se poražene vođe pokazivali kao trofeji, a ostatak života je proveo u Raveni.[6].

Rimski period uredi

Nakon Oktavijanove kampanje protiv Ilira 35 - 33. god. p.n.e. prešao je u ruke Rimljana.[7][8] Nakon propasti Batonovog ustanka, u blizini ilirske gradine, u ravni polja, Rimljani su izgradili svoj stalni vojni logor za pomoćne jedinice (auxilia) i dali mu isto ime kao naselju. Lokacija logora je bogato nalazište rimskih ostataka i natpisa, CIL 3, 2743-2747 i 9782-9789, pogotovo lokalitet "Orgija", gdje je bilo rimsko naselje.[9]

Reference uredi

Literatura uredi

  • Slobodan Čače, Pogranične zajednice i jugoistočna granica Liburnije u kasno predrimsko i u rimsko doba, Diadora, 11, Zadar, 59-91.
  • Ante Milošević, Arheološka topografija Cetine, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Katalozi i monografije, 3, Split.
  • Karl Pač, Zbirke rimskih i grčkih starina u bos.-herc. Zemaljskom muzeju, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXVI, Sarajevo, 141-219 + 2 tab.
  • Mirjana Sanader, Tilurium, Burnum, Bigeste. Novi prilog pitanju datacije delmatskog limesa, u: Arheološke studije i ogledi, Zagreb, 120-128.
  • Mirjana Sanader (sa suradnicima), Tilurium I. Istraživanja 1997. – 2001., Arheološki zavod Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Dissertationes et Monographiae, 4, Zagreb.
  • Mirjana Sanader, O rimskoj vojsci, vojnicima i njihovim taborima, u: Dalmatinska Zagora – nepoznata zemlja, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske – Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 67-75.