Mostar je grad u Bosni i Hercegovini, kulturno i gospodarsko središte Hercegovine te upravno sjedište Hercegovačko-neretvanskog kantona. Ime je dobio po čuvarima mostova (mostarima), na obalama rijeke Neretve. Grad je poznat po čuvenom Starom mostu, izgrađenom u 16. stoljeću. Stari most je prvi kulturni spomenik u Bosni i Hercegovini koji se nalazi na UNESCO-voj listi zaštićenih spomenika kulture svijeta.

Mostar
Stari most atrakcija grada
Stari most atrakcija grada
Stari most atrakcija grada
Koordinate: 43°20′N 17°48′E / 43.333°N 17.800°E / 43.333; 17.800
Država  Bosna i Hercegovina
entitet Federacija Bosne i Hercegovine
kanton Hercegovačko-neretvanski
Površina
 - Ukupna 1.175 km²
Stanovništvo
 - Grad 111.364
Vremenska zona UTC+1 (UTC)
Poštanski broj 88000
Pozivni broj (+387) 036
Karta
Mostar na mapi Bosne i Hercegovine
Mostar
Mostar

Grad je najveći urbani centar u Hercegovini i peti grad po veličini u Bosni i Hercegovini. Prema popisu iz 1991. godine imao je 75.865 stanovnika. Danas je broj stanovnika u samom gradu nešto manji i iznosi 64.301. U cijeloj općini, prema procjenama Zavoda za statistiku Federacije Bosne i Hercegovine iz 2003. godine, ukupno živi 105.448 ljudi. Od toga, 50.019 Bošnjaka, 50.929 Hrvata, 3.644 Srba, i 856 ostalih. Okolina Mostara je veoma naseljena, sa bogatim selima poput sela Potoci (2921 stanovnika 1991. god.), Vrapčići (3461 stanovnika 1991. god.), i Rodoč (4499 stanovnika 1991. god.).

Povijest uredi

Pretpovijesno doba uredi

Šire područje današnjeg Mostara bilo je naseljeno još u pretpovijesnom razdoblju, što potvrđuju brojna nalazišta (više od 150) iz neolitika, bakrenog, brončanog i željeznog doba. Među njima su naseljene pećine, grobovi, oružje, predrimski novac i sl. Uz stočarstvo i zemljoradnju u željeznom se dobu razvija i trgovina s okolnim središtima.

Rimsko doba uredi

Za vrijeme rimske uprave područje su naseljavala ilirska plemena, a administrativno je pripadao rimskoj dalmatinskoj provinciji. U to doba nastaju i ceste u dolini Neretve. Bazilika iz IV - VI stoljeća u Cimu (danas dio Mostara) vjerojatno je bila sjedište biskupije Sarsenterum, koja se nalazila na području današnje Hercegovine.

Srednji vijek uredi

Novo razdoblje nastaje padom Rimskog carstva i doseljenjem Slavena. Tokom ranog srednjeg vijeka područje Mostara pripadalo je pokrajini Zahumlje (Hum). Unatoč vrhovnoj vlasti Franaka, ovi su krajevi imali određeni stupanj samostalnosti, posebice za kneza Mihajla Viševića (910. - 950.). Područjem su jedno vrijeme vladali Nemanjići, zatim bosanski ban, a tijekom XIV - XV. stoljeća sve su snažniji humski knezovi. Jedan od njih - Stjepan Vukčić Kosača, koji je stolovao u Blagaju pored Mostara 1448. dobiva naslov hercega (odatle i naziv Hercegovina).

Osnutak grada Mostara vezan je uz izgradnju dviju kula/utvrda, sredinom XV stoljeća, vjerojatno u doba Hercega Stjepana. Utvrda na desnoj obali Neretve zvala se Tara, a na lijevoj Helebija. Kula Herceguša je sagrađena neposredno uz kulu Taru. Služila je u obrambene svrhe, a i za čuvanje nekadašnjeg visećeg drvenog mosta. Izgrađena je za vrijeme Herceg Stjepana, po kome je dobila i ime.

I prvi pisani spomen Mostara vezan je uz ove dvije kule: dubrovački izvještaj od 3. travnja 1452. opisuje kako se Vladislav Hercegović pobunio protiv oca Stjepana, otevši mu neke posjede. U izvješću stoji: "ha preso quello di ... Blagay et do castelli al ponte de Neretva (uzeo je ... Blagaj i dvije utvrde na mostu na Neretvi).

Ime Mostar prvi se put pojavljuje u osmanskom popisu stanovništva iz 1468.-1469., a da se ono odnosi na naselje oko dviju kula na Neretvi jasno je iz jednog dokumenta sa sjednice vijeća Dubrovačke Republike 1474., što ga svrstava u relativno starija naselja Hercegovine. Od njega su stariji Blagaj (1297.) i Gacko (1176), koje se prvi put spominje kao glavno središte trgovačkih puteva, razvijenim zanatstvom i trgovinom. Predstavljao je glavno središte Hercegovine, Bosne i Zete.

Osmansko doba uredi

Osmanlije su osvojile Mostar vjerojatno 1468. godine. U Mostaru je tada boravilo oko 35 osmanlijskih vojnika, kojima su podijeljeni posjedi, a zatečeni stanovnici su postali kmetovi. Isprva središte kajmakamluka, Mostar je zahvaljujući prometnoj važnosti prijelaza preko Neretve početkom XVI. stoljeća postao sjedištem hercegovačkog sandžaka. Godine 1566. dotadašnji drveni most zamijenjen je kamenim; odluci je doprinio administrativni i prometni razvoj grada.

U XVI i XVII stoljeću bilježi se intenzivno širenja grada. Krajem ovog razdoblja Mostar je imao oko 10.000 stanovnika. Grad se razvijao kao tipično osmanlijsko naselje, s karakterističnim stambenih četvrtima - mahalama, i trgovačkom četvrti - čaršijom. Tokom XVIII stoljeća došlo je do stagnacije i pada broja stanovnika.

Godine 1833. osnovan je poseban hercegovački pašaluk, sa sjedištem u Mostaru, na čelu s Ali-pašom Rizvanbegovićem, koji je dobio i vezirski naslov. Otvoreni su i konzulati nekih zemalja, poput Austrije, Italije, Rusije, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske. Prometnom značaju pridonijela je izgradnja ceste Mostar-Metković 1862.

Austrougarsko doba uredi

Savremeno doba uredi

Glavni članak: opsada Mostara

Vlada uredi

Geografija uredi

Mostar, "grad na Neretvi", jedan je od gradova u BiH koji ima velik broj mostova. Oni su simbol tog grada. Glavni mostarski mostovi, poredani uzvodno: Avijatičarski most, Tekijski most (most Hasana Brkića), Lučki most (most Mujage Komadine), Stari most, Bunurski most, Most Musala (Titov most), Carinski most, Željeznički most. Na rijeci Radobolji je Kriva ćuprija.

Naseljena mjesta uredi

Klima uredi

 
Mostar

Privreda uredi

Stanovništvo uredi

Nacionalna struktura stanovništva općine Mostar po popisu iz 1991:

1991 Mostar %
Bošnjaci 43.930 34,85
Hrvati 42.648 33,83
Srbi 23.909 18,97
Jugoslaveni 12.654 10,04
Ostali 2.925 2,32
Ukupno 126.066 100,00

Danas se pretpostavlja da u Mostaru živi oko 60% Hrvata, 35% Bošnjaka i 5% Srba. Srbi se se pomalo počeli vraćati u Mostar nakon rata.

Kultura uredi

Vidi opširnije: Nacionalni spomenici u Mostaru

Sport uredi

Promet uredi

Slavni ljudi uredi

Turizam uredi

Vanjske veze uredi