Opsada Mostara
Opsada Mostara odnosi se na dvije faze bitke za Mostar tijekom Rata u Bosni i Hercegovini. U prvoj fazi, koja je trajala od travnja do lipnja 1992.,[2] Armija Republike Bosne i Hercegovine (Armija BiH) i HVO su branile i obranile grad od napada JNA. U drugoj, puno razornijoj fazi, HVO je od 9. svibnja 1993. započeo drugu opsadu istočnog dijela grada kako bi proglasio Mostar novim glavnim gradom Hrvatske Republike Herceg-Bosne (HRHB), napao bošnjačku stranu te se borio protiv Armije BiH.
| Opsada Mostara | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Segment Rat u Bosni i Hercegovini | |||||||
 Uništena zgrada u Mostaru | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
1992. Republika Bosna i Hercegovina Hrvatska Republika Herceg-Bosna
|
1992. JNA
| ||||||
| Komandanti i vođe | |||||||
| Alija Izetbegović Sefer Halilović Rasim Delić Enver Hadžihasanović
|
Jadranko Prlić Valentin Ćorić Milivoj Petković Bruno Stojić Slobodan Praljak
| ||||||
| Žrtve i gubici | |||||||
| Ukupno 1.023 mrtvih[1] | |||||||
Druga opsada trajala je skoro deset mjeseci te je dovela do velikog razaranja Mostara, među njima i do uništenja Starog mosta, pod zaštitom UNESCO-a, te velikih žrtava i protjerivanja oko 30.000 Bošnjaka iz zapadnog dijela grada, pod kontrolom HVO-a.[3] Razaranja grada privukla su pozornost svjetskih medija i dovele do osude hrvatske strane. Opsada je završila u siječnju 1994. Nakon intervencije međunarodne zajednice, potpisan je Washingtonski sporazum kojim je ukinuta HRHB i završen Bošnjačko-hrvatski sukob. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je optužio i osudio nekoliko pripadnika HVO-a te je u presudama iznio stav da je opsada Mostara bila dio šireg plana za stvaranje Velike Hrvatske. Nakon rata, grad je bio podijeljen na zapadni, hrvatski te istočni, bošnjački dio, da bi se s vremenom grad ponovno ujedinio i postao jedna cjelina.
Prva bitka za Mostar (1992.)
uredi1991., općina Mostar je brojala 126.067 žitelja, a sam grad 83.686. U gradu, Bošnjaci su činili 34 %, Hrvati 29 %, Srbi 19 % a Jugoslaveni 15 % sastava stanovništva.[4] U općini, Bošnjaci su čini 34.6 %, Hrvati 33.9 % a Srbi 18.8 % sastava stanovništva.[5]
Prva bitka za Mostar odvila se početkom travnja 1992., paralelno uz izbijanje rata u Bosni i Hercegovini. JNA je usmjerila svoje oružje protiv grada, dok su se Bošnjaci i Hrvati udružili u obrani. Oba naroda su isprva organizirala zajedničku obranu u sklopu HVO-a.[6] Srpska strana nikada nije ozbiljno pokušavala prijeći Neretvu, već je samo planirala zauzeti istočni dio Mostara. Usprkos bombardiranju, stari dio grada je tek umjereno razoren.[7] JNA se povukla u lipnju iste godine nakon neuspjeha ofenzive.
Druga bitka za Mostar (1993.-1994.)
urediNakon povlačenja JNA, odnosi između HVO i Armije BiH su se počeli pogoršavati. Do svibnja 1993., između 16.000 i 20.000 bošnjačkih izbjeglica iz drugih dijelova Bosne je našlo utočište u Mostaru. Činovnici HRHB-a su toliko povećanje Bošnjaka u Mostaru smatrali "demografskom agresijom" te krenuli u širenje prevlasti u zapadnom Mostaru.[5] Druga opsada grada započela je 9. svibnja 1993.[8] Napad je izazvao osudu UN-a.[9] HVO je kontrolirao sve ceste koje su vodile u grad te je međunarodnim organizacijama zabranjen pristup. Radio Mostar je objavio da svi Bošnjaci moraju objesiti bijele zastave kroz svoje prozore.[10] Oko 10.000 bošnjačkih izbjeglica, koji su prije našli utočište u Mostaru, je potom moralo ponovno napustiti hrvatski, zapadni dio grada.[11] Između 1.500 i 2.500 bošnjačkih civila je iz zapadnog dijela grada odvedeno u logor Heliodrom.[12]
Stanovništvo istočnog Mostara je povećano za oko 30.000 do 35.000 stanovnika koji su prešli iz zapadnog dijela. Humanitarna situacija u istočnom, okruženom dijelu grada je bila loša: nije bilo pitke vode, struje niti hrane.[12] 9. studenog 1993. u eksploziji granate uništen je Stari most, simbol grada. MKSJ je u optužnici protiv Jadranka Prlića i drugih krivicu svalio na HVO. BBC je također krivicu svalio na HVO.[13] Neki su razrušeni Mostar čak nazvali "hercegovačkim Vukovarom".[14] Opsada je trajala skoro devet mjeseci, a HVO je iz osvojenih mostarskih četvrti protjerivao Bošnjake te sveukupno izbacio 100.000 granata i čahura na Mostar tijekom bitke.[9] Uništio je i 17 džamija širom grada.[15]
Borba je polako jenjavala početkom siječnja 1994. pošto je se HVO našao u pat poziciji, sukobljen sa velikim razaranjem s jedne strane i oštrih kritike svijeta i malih napredaka prema dugoročnom završetku sukoba s druge. Nakon pritiska međunarodne zajednice, sklopljen je Washingtonski sporazum kojim je u ožujku završen Bošnjačko-hrvatski sukob.
Posljedice
uredi
|
| |
Rekonstrukcija Starog mosta (lijevo) i obnovljeni most 2006. (desno)
| ||
U kolovozu 1994., zapadni Mostar je imao 38.475 žitelja i 11.245 raseljenih ili protjeranih, što je sveukupno 49.722 u usporedbi sa 51.110 stanovnika prije rata, 1991. Istočni Mostar je 1994. imao samo 20.308 žitelja te 31.072 raseljenih ili protjeranih, što je sveukupno 51.380 stanovnika, puno više u usporedbi sa 24.695 prije rata.[16] Četvrti koje su najviše nastrada su bile Brankovac (87 % svih zgrada je uništeno ili oštećeno), Luka I (86 % svih zgrada uništeno ili oštećeno) i Rondo (55 % svih zgrada uništeno ili oštećeno).[17] Uz pomoć međunarodne zajednice, 2004. je obnovljen razrušen Stari most, simbol grada.[13]
Ewa Tabeau procjenjuje da je od svibnja 1993. do travnja 1994. ukupno umrlo najmanje 539 osoba u Mostaru, od čega su 87,8 % bili Bošnjaci. Od 539 ubijenih, 267 su bili civili.[1] Za dodatnih 484 žrtava se ne zna mjesto smrti, ali potječu iz Mostara tijekom tog razdoblja, čime se broj mrtvih penje na ukupno 1.023 žrtve.[1] Od najmanje 539 žrtava, 45,3 % je uzrok smrti bilo granatiranje, 10,4 % pucnjava a 44,3 % nepoznat uzrok.[1]
Izvori
urediReference
uredi- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Tabeau 1999., str. 383
- ↑ Petrović 2012., str. 72
- ↑ Peter Burdin (26. listopada 2005). „Bosnia war children live in hope”. BBC News. Pristupljeno 26. siječnja 2013.
- ↑ Yarwood, Seebacher, Strufe & Wolfram, str. 2
- ↑ 5,0 5,1 Tužitelj protiv Mladena Naletilića i Vinka Martinovića - Presuda, 2003., str. 14
- ↑ Tužitelj protiv Mladena Naletilića i Vinka Martinovića - Presuda, 2003., str. 6
- ↑ Petrović 2012., str. 73
- ↑ Petrović 2012., str. 74
- ↑ 9,0 9,1 Burg & Shoup 1999., str. 135
- ↑ Tužitelj protiv Mladena Naletilića i Vinka Martinovića - Presuda, 2003., str. 15
- ↑ Tužitelj protiv Mladena Naletilića i Vinka Martinovića - Presuda, 2003., str. 17
- ↑ 12,0 12,1 Tužitelj protiv Mladena Naletilića i Vinka Martinovića - Presuda, 2003., str. 18
- ↑ 13,0 13,1 BBC News (23. srpnja 2004). „Mostar bridge opens with splash”. bbc.co.uk. Pristupljeno 26. siječnja 2013.
- ↑ Teeuwen 2002., str. 91
- ↑ Nation 2003., str. 164
- ↑ Yarwood, Seebacher, Strufe & Wolfram 1999., str. 4
- ↑ Yarwood, Seebacher, Strufe & Wolfram 1999., str. 6
Literatura
uredi- Knjige
- Burg, Steven L.; Shoup, Paul S. (1999). The War in Bosnia-Herzegovina: Ethnic Conflict and International Intervention. New York: .M.E. Sharpe. ISBN 9781563243080.
- Nation, R. Craig (2003). War in the Balkans, 1991-2002. Strategic Studies Institute. ISBN 9781584871347.
- Petrović, Jadranka (2012). The Old Bridge of Mostar and Increasing Respect for Cultural Property in Armed Conflict. Leiden: Martinus Nijhoff Publishers. ISBN 9789004210288.
- Teeuwen, Mariken (2002). Harmony and the Music of the Spheres: The Ars Musica in Ninth-Century Commentaries on Martianus Capella. Köln: Brill. ISBN 9789004125254.
- Yarwood, John R.; Seebacher, Andreas; Strufe, Niels; Wolfram, Hedwig (1999). Rebuilding Mostar: Urban Reconstruction in a War Zone. Oxford: Liverpool University Press. ISBN 9780853239031.
- Ostali izvori
- Ewa Tabeau (2009). „Casualties of the 1990s wars in the former Yugoslavia (1991-1999)”. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji. Pristupljeno 26. siječnja 2013.
- „Tužitelj protiv Mladena Naletilića i Vinka Martinovića - Presuda”. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 31. ožujka 2003. Pristupljeno 20. prosinca 2012.
Vanjske veze
uredi- Mostar: devet godina poslije Arhivirano 2013-05-22 na Wayback Machine-u