Bruno Stojić

Bruno Stojić (Hamzići, 8. travnja 1955.), bosanskohercegovački političar hrvatskog porijekla i bivši načelnik Odjela obrane Hrvatskog vijeća obrane (HVO), vojne formacije nepriznate Hrvatske Republike Herceg-Bosne tijekom Rata u Bosni i Hercegovini.[1] Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio ga je 29. 5. 2013. na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti.[2]

Bruno Stojić
Bruno Stojić.jpg
Biografske informacije
Rođenje 8. travnja. 1955.
Hamzići, Čitluk, BiH
Državljanstvo Hrvat
Karijera
Čin vojni zapovjednik,
načelnik Odjela (kasnije Ministarstva) obrane HVO-a
Ratovi Rat u Hrvatskoj
Rat u Bosni i Hercegovini
Vojska Hrvatsko vijeće obrane

ŽivotopisUredi

Bruno Stojić rođen je 8. 4. 1955. u selu Hamzićima, u općini Čitluk, Narodna Republika Bosna i Hercegovina.

Suđenje u HaaguUredi

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) izdao je 2004. optužnice protiv šest čelnika bivše Hrvatske Republike Herceg-Bosne Jadranka Prlića, Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića.[1] Stojić je optužen za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protivpravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš te opsadu Mostara u sklopu Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939.[1]

Stojić se dobrovoljno predao sudu i izjavio da nije kriv ni po jednoj točki optužbe. Suđenje je počelo 26. 4. 2006, a završne riječi su se održale u ožujku 2011. Tužilaštvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4.914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana,[3] što taj predmet čini najdužim u povijesti suda.[4]

Dana 29. 5. 2013. osuđen je na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.[5]

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi