Valentin Ćorić
Valentin Ćorić (Paoča, 23. lipnja 1956.), bosanskohercegovački političar hrvatskog porijekla i bivši zvaničnik Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio ga je na 16 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.[1][2]
| Valentin Ćorić | |
|---|---|
 Valentin Ćorić 2017. na suđenju u MKSJ | |
| Rođenje | 23. 6. 1956. Paoča, Čitluk, FNRJ |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Državljanstvo | |
| Obrazovanje | Inženjerstvo |
| Zanimanje | političar |
| Godine aktivnosti | 1992–1995. |
| Vjeroispovijest | Rimokatoličanstvo |
Biografija uredi
Valentin Ćorić rođen je 23. 6. 1956. u Paoči, blizu Čitluka, u NR Bosni i Hercegovini, FNR Jugoslavija. Diplomirao je inženjerstvo koje je upotrijebio radeći u rudnicima boksita u Čitluku. Prešao je iz rudarstva u vojsku kad je postao zapovjednik kasarne za obuku u Krvavicama u Hrvatskoj. Godine 1992. imenovan je zamjenikom za sigurnost i zapovjednikom vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Krajem 1993. postao je ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Republike Herceg-Bosne.[1][2]
Suđenje uredi
Optužnica uredi
Prema optužnici, Ćorić je do aprila 1994. bio „član organizacije u sjeni čiji je cilj bio stvoriti etnički čistu teritoriju koja će biti pripojena i spojena u Veliku Hrvatsku”. Sud je optužio Ćorića za „izazivanje političke, etničke i vjerske mržnje, a istovremeno se koristio silom, zastrašivanjem i terorom (uglavnom masovnim hapšenjima tokom kojih su ljudi ubijani) da bi etnički istjerao nehrvate s teritorija pod kontrolom HVO-a”.[1][2]
Optužbe uredi
Preuzeto iz saopštenja za javnost UN-a:
- devet tačaka za teške povrede Ženevskih konvencija (hotimično ubistvo; nečovječno postupanje (seksualni napad); protivpravna deportacija civila; protivpravno premještanje civila; protivpravno zatočenje civila; nečovječno postupanje (uslovi zatočeništva); nečovječno postupanje; opsežno uništavanje imovine, neopravdano vojnom nuždom i provedeno nezakonito i bezobzirno; prisvajanje imovine, neopravdano vojnom nuždom, i provedeno nezakonito i bezobzirno).
- devet tačaka za kršenje zakona i običaja ratovanja (okrutno postupanje (uslovi zatočeništva); okrutno postupanje; nezakonit rad; bezobzirno uništavanje gradova, mjesta ili sela ili razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili namjerno oštećenje institucija) posvećen religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine; nezakonit napad na civile; nezakonito nanošenje terora civilima; okrutno postupanje) i
- osam tačaka za zločine protiv čovječnosti (progoni na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; ubistvo; silovanje; deportacija; nehumana djela (prisilno premještanje); zatvaranje; nehumana djela (uslovi zatočenja); nehumana djela).[1][2]