Slobodan Praljak

Slobodan Praljak (Čapljina, 2. siječnja 1945.Den Haag, 29. studenog 2017.) bio je hrvatski komandat iz Bosne i Hercegovine, koji je kao general Hrvatske vojske (HV) služio u Ratu u Hrvatskoj, a potom kao general Hrvatskog vijeća obrane u Bošnjačko-hrvatskom sukobu. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio ga je 29. 5. 2013. na 20 godina zatvora zbog kršenja ratnih zakona, zločina protiv čovječnosti i kršenja Ženevskih konvencija tokom Bošnjačko-hrvatskog sukoba

Slobodan Praljak
{{{opis}}}
{{{opis}}}
Karijera
Služba 1991-1995
Čin General-bojnik
Važnije bitke Rat u Hrvatskoj
rat u BiH
Rod vojske Hrvatska vojska
Hrvatsko vijeće obrane

Između ostalog, snage pod njegovom komandom srušile su 1993. godine Stari most u Mostaru. Slobodan Praljak diplomirao je elektrotehniku na Zagrebačkom Sveučilištu. Nakon diplomiranja radio je u kazalištu, TV, te predavao filozofiju i sociologiju u Zagrebu. 1989. godine je snimio igrani film Povratak Katarine Kožul ali postao jedan od istaknutih članova novostvorene desničarske Hrvatske demokratske stranke (HDS).

Pažnju javnosti privukao je 1991, nakon izbijanja rata, kada se kao dobrovoljac priključio novostvorenim snagama HV i formirao jedinicu sastavljenu od zagrebačkih umjetnika i intelektualaca s kojom je zauzeo položaje u Sunji. Iako nije imao nikakvog vojnog obrazovanja, s njome je uspješno branio taj položaj od tehnički nadmoćnih snaga JNA i RSK. Nakon Sarajevskog primirja stekao je čin general-bojnika i dobio niz odgovornih dužnosti u Ministarstvu obrane, te jednog od 14 članova Vijeća nacionalne obrane. Dana 13. 5. 1993. imenovan je za predstavnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske u HZ Herceg-Bosni i HVO-u, a poslije je postao zapovjednik snaga HVO.

Praljak je nakon rata stekao bogatstvo koje Haški tribunal procjenjuje na 6,5 miliona eura.

OptužnicaUredi

Zajedno s hrvatskim časnicima Valentinom Čorićem, Jadrankom Prlićem, Milivojom Petkovićom, Brunom Stojićem i Bersilavom Pusićom tužilaštvo MKSJ-a je podiglo optužnicu protiv Slobodana Praljka zbog ratnih zločina. Optužnica ih tereti za agresiju RH na BiH i za Bošnjačko-hrvatski sukob, a posebna važnost Praljka za optužnicu je njegov visok položaj u Hrvatskoj vojsci i njegov službeni položaj vojnog predstavnika Hrvatske u Herceg-Bosni.

29. svibnja 2013., je nepravomoćno osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. 29. studenog 2017. je nakon izricanja njegove drugostupanjske presude popio otrov uz riječi: "Sudci, Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vasu presudu!" te ubrzo nakon toga preminuo. Njegovo samoubojstvo je bilo treće u povijesti Haškog suda (nakon Slavka Dokmanovića i Milana Babića), ali jedino počinjeno za vrijeme samog postupka. S obzirom da su izricanje presude pratile televizijske kamere u direktnom prijenosu, Praljkov čin su imali prilike vidjeti gledatelji širom svijeta. Praljak je zbog toga u dijelu hrvatske javnosti, prije svega desno i nacionalistički orijentiranoj, stekao status heroja i mučenika.

KnjigeUredi

Slobodan Praljak je napisao 18 knjiga koji se bave ratom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali sva njegova djela ove tematike su od strane ministarstva kulture 2008. godine proglašena djelima bez znanstvene vrijednosti i da uopće nisu knjige, nego brošure pa stoga nisu oslobođene plaćanja poreza na šund kao i ostale knjige.

Vanjske povezniceUredi