Teuta

Teuta je bila ilirska kraljica koja je vladala od 231. pne. do 228. pne.. Vladala je kraljevstvom Ilira kao regent umjesto svog maloljetnog posinka Pinesa nakon smrti njenog muža Agrona, koji je vladao u periodu od oko 250-231. godine p.n.e., tokom kojeg je Ilirija bila na vrhuncu moći. Prije Teute bio je oženjen Triteutom koja mu je rodila Pinesa.

Teuta je vladala iz Skadra, dobro utvrđene ilirske prijestonice uz pomoć philoi (gr. prijatelj) - savjetnika bivšeg kralja. U to vrijeme kraljevstvo se prostiralo od rijeke Neretve na sjeveru do rijeke Aous (Vjosa, u Albaniji) na jugu.

Iliri su imali dobru flotu brzih i okretnih brodova te su je koristili za presretanje i pljačkanje brodova koji su plovili južnim Jadranom i Jonskim morem.^[1] Posebno su bili ugroženi Grci jer je njihova ekonomija bila bazirana na trgovini morem. Treba imati u vidu da u antičko doba piratstvo nije bilo neuobičajeno, naprotiv, to je bila unosna aktivnost i time su se bavili svi, pa i moćni Rim. Međutim, ilirski pirati nisu pravili razliku između saveznika i neprijatelja pa su time nanijeli veliku štetu političkim odnosima Ilirije.

Invazija na Epir

Glavni članak: Bitka kod Foinike

Teuta je pokušala proširiti kraljevstvo zauzimanjem preostalih grčkih kolonija i dijelova Epira. Tek što je preuzela kraljevsku vlast, dala je pojedinačna odobrenja brodovima za pljačku. Mornarica i vojska su 230. god. p.n.e. napale Elidu i Meseniju na Peloponezu. U povratku su se iskrcali u Epiru i osvojili Foiniku. Kopnena vojska, koju je pedvodio Skerdilaida je ušla u sjeverni Epir. Za vrijeme njihove okupacije ovog najvećeg trgovačkog grada u Epiru, izvjestan broj ilirskih brodova privatnih vlasnika oružano je napadao talijanske trgovce. Pošto je uslijedila opasnost od Dardanaca, Iliri su se morali povući. Vidjevši ilirsku snagu, Epirani su poslali izaslanstvo Teuti, prihvatajući obavezu o zajedničkoj borbi protiv Grka.^[2]

Pregovori sa Rimom

Regentkinja Teuta naređuje svojoj gardi ubistvo rimskog izaslanika - Augustyn Mirys. Teutin odgovor rimskim izaslanicima: Kraljevima ne dopušta zakon da sprečavaju Ilire da se na privatan način obogate plodovima mora (Polibije)^[3]

S druge strane, ni Teuta nije imala kontrolu nad svojim vazalima a vodila je izolacionističku politiku. Brojne molbe za pomoć su upućivane prema Rimu od strane ilirskih žrtava ali je Rimu trebalo dugo vremena da se odluči riješiti ovaj problem. Issa (Vis) je bio godinu dana pod opsadom a rimski trgovci gubili brodove. Nakon opsade Foinike, Rim je poslao izaslanstvo, braću Korunkami, da pregovaraju sa Teutom a jedan od njih je uvrijedio kraljicu koja je reagirala sa strašću i nerazumno (Polibije). Po njenom naređenju jedan od braće je ubijen prilikom povratka.^[3]

Osvajanje Krfa

Glavni članak: Bitka kod Paksosa

Bez obzira na propale pregovore sa Rimom, Teuta je 229. god. pne. naredila novi pomorski pohod prema jugu, čak veći nego oni predhodni. Većina brodova uputila se u napad na Krf (Korkiru). Neki su se iskrcali u Epidamn (Drač), sa skrivenim oružjem, pod izgovorom da se snabdiju vodom. Bili su odbijeni, pa su se pridružili glavnini u napadu na Krf. Korkirani su zatražili pomoć od Grka. Poslije pomorske bitke kod otoka Paksos, Iliri su osvojili otok, a zapovjednik garnizona postao je Demetrije Hvarski.

Prvi ilirski rat

Kraljevina Ilirija za vrijeme Agrona (kasnije Teuta) i Kraljevina Dardanija pod Longarusom 230 god. pne.

Glavni članak: Ilirski ratovi

Rimljani su 229. godine pne. sakupili su vojsku od 20.000 vojnika, 2000 konjanika i 200 ratnih brodova i po prvi put došli na Balkan. To je bio početak prvog rimsko-ilirskoga rata.^[4] Prvo su napali Krf kojim je zapovijedao Demetrije Hvaranin (Demetriusa). Nije jasno da li se jednostavno predao ili je bio potkupljen i izdao Teutu. U svakom slučaju bio je bogato nagrađen od strane Rimljana koji su mu dali veliki dio Teutinih posjeda. Nakon Teutinog povlačenja Rim mu je dao zapovijed nad Ilirijom a zatim je oženio Triteutu i oduzeo tron Pineusu. Nakon Krfa, rimska vojska se iskrcala kod Apolonije i počela napredovati prema sjeveru, osvajajući grad za gradom. Uskoro je bio opkoljen i Skadar a Teuta se u međuvremenu sklonila u Rhizon (Risan).

U proljeće je poslala pregovarače u Rim i prihvatila poraz 227. godine pne. Morala je odstupiti s prijestolja i prihvatiti uvjete o miru koji su bili vrlo nepovoljni za ilirsku kraljevinu. Ipak, Rimljani su dopustili opstanak kraljevstva, ali ograničenog na malu teritoriju oko Skadra uz zabranu plovidbe naoružanih brodova južnije od Lissusa, nedaleko od Skadra.

Izvori

Tema Ilira je intrigantna i za znanstvenike^[5] i pisce. Taj nestali narod, koji je živio na prostorima Dalmacije i Mediterana, zagonetka je koja intrigira maštu i pozornost. Iako okupiran od Rimljana, uništavan, zatiran, taj narod nije mogao faktički i fizički nestati. Podaci o Teuti su dostupni kod antičkih i suvremenih povijesničara, u literaturi, likovnoj umjetnosti i legendama. Potpisavši mirovni ugovor čije su točke diktirali pobjednici i koji je označio bezuvjetnu predaju, Teuta je nestala s pozornice svjetske povijesti. Ništa nije poznato o njezinoj daljnjoj sudbini. No, uspomena na nju i njezinu slavu opstala je u literaturi i brojnim legendama i pričama.^[6]

Antički pisci

Predodžbe o ženama u antici bile su negativne jer ih se doživljavalo destruktivnim snagama koje su ugrožavale civilizirano i uređeno društvo. Njih se percipiralo kao opasne, sklone “nasilju, bijesu i nedostatku samokontrole". Takva razmišljanja nalaze se i kod Polibija koji je smatrao da grčka i rimska elita ima dužnost zaštititi društvo od takvih negativnih pojava. Samo je “zreli aristokratski muškarac” mogao održati kontrolu i vladati situacijom koja zahtjeva hrabrost i razumno postupanje^[7]

Polibije (Polyb., Hist., 2, 8, 4) piše da je Teuta Korunkanijevu (rimski diplomat) otvorenost primila ljutito i nerazumno kao žena te da je zbog bijesa zanemarila opće pravo naroda (ius gentium) i naredila ubojstvo poslanika. Svojim opisom Teutine reakcije na količinu plijena nakon napada na Foenike Polibije sugerira da njezini podhvati nisu imali vojnopolitičke ciljeve, nego pljačkaške, a količina plijena djelovala je kao poticaj za nastavak takvog djelovanja. Tu se jasno uočava da on zlonamjerno pokušava prikazati Teutu kao pohlepnu vladaricu koja teži isključivo materijalnom bogatstvu.

Kasije Dion bio je još kritičniji u opisu Teute nakon ubojstva poslanika, kada kaže da je ona u “kratkom vremenu pokazala slabost ženskog spola, koji brzo plane zbog "pomanjkanja prosuđivanja" te da se brzo preplašila zbog kukavičluka.

Apijanov prikaz Teute se po ovom pitanju razlikuje od prethodne dvojice. On navodi da je ona poslala izaslanike u Rim da im preda zarobljenike i dezertere te je molila oprost za prijašnja djela. Teuta je u njegovu opisu savjesna, oštroumna i svjesna da ako uđe u rat s Rimom može biti poražena te pokušava diplomatskim putem izgladiti situaciju.

Književnost

Djelo Dimitrija Demetera Teuta (1844), je nacionalno-povijesna tragedija u pet činova, objavljena 1844. godine. U njoj je na vjeran način predočen život jedne žene, koja je imala zavidan položaj i moć, što joj na kraju to nije ništa značilo. Drama Teuta ima za temu kobni gubitak nacionalne neovisnosti Ilira iz rimskog vremena, uzrokovan međusobnim razmiricama i sukobom protagonista tragedije zbog sebičnih interesa pojedinaca. Dimitrije Demeter bio je pristalica hrvatskog narodnog preporoda pod imenom Ilirski pokret.^[8]

Milorad Janković napisao je knjigu Teuta : roman o ilirskoj kraljici iz Risna koji je 1966. god. objavila Svjetlost Sarajevo.^[9]

Crnogorski pisac Miraš Martinović, dobitnik je Međunarodne nagrade Zlatni zmaj za 2020. godinu za roman Teuta kraljica Ilira. Nagradu je dodjelio Regionalni festival fantastične književnosti – REFESTICON, koji se te godine odvijao u znaku drevnih Ilira.^[10]^[11]

Marisstella Octek je objavila priču Risan jest Teuta (2019).^[12]

Kanadski pisac Perparim Kapllani, albanskog podrijetla, napisao je knjigu pod naslovom Ilirska kraljica Teuta.

Legende

Brojne legende žive na prostoru južne Dalmacije - Boke Kotorske, na obali Jonskog i Jadranskog mora do Neretve i otocima^[13]

Kada su Rimljani osvojili Risinium Teuta se sa svojim ljudima i blagom povukla u tvrđavu iznad i mjesecima odolijevala. Kad je vidjela da će tvrđava biti osvojena bacila se niz vodopad podzemne rijeke, a rimski vojnici nisu našli ništa od blaga.^[14] U drugoj varijanti ove legende, nastavila je da živi u brdima iznad grada, odakle je povremeno izlazila na obalu zaliva, kako bi ukrala boju moru i tako osvježila boju svojih očiju.^[15]

Jedna od legendi kaže da se Teutina grobnica nalazi u pećini kod Perasta u blizini Risna i Kotora, a ta pećina skriva i kraljičino blago.

Na otoku Hvaru, na mjestu Oglavka i Koščaka pokraj Sućuraja, na istočnom rtu otoka stajali su Teutini dvori, a kraljica je u okolini počela zidati i grad koji nije dovršila, budući da su je Rimljani porazili.

Stanovnici Šolte znaju za još jedne Teutine dvore, na brdu iznad uvale Senjska, gdje su ribari običavali bacati dio ulova na sve četiri strane svijeta da steknu kraljičinu naklonost i milost u daljnjem ribolovu. U šoltanskoj uvali Tatinji, kažu, neko se vrijeme Teuta skrivala pred napadom rimskog brodovlja.

Ako je vjerovati mještanima, boravila je i na otoku Svecu (Sv. Andrija) zapadno od Komiže, gdje je podigla tvrđavu - lokalitet se danas zove Krajicina i Kraljičino - s koje se survala u more nakon što su je Rimljani svladali.

I Višani se mogu pohvaliti Kraljičinom Špiljom u kojoj je, pripovijedaju, također živjela kraljica Teuta. ^[16]

Oleandera (Nerium oleander)

Oleandar

Uz magistralni put, koji danas prolazi kroz Risan, protežu se divlji zasadi oleandra sa crvenim i rozim cvjetovima. To je cvijeće kraljice Teute. Legenda kaže da su ga u ovaj kraj donijeli Teutini ratnici, a možda i Grci ili Rimljani, kako bi njegovim otrovnim sokom premazivali svoje ratničke strijele. Zato oleander ovdje ima i svoje drugo ime - zlojesina. Raste posvud slobodno, rijetko ga tko uzgaja, pa ipak mogu se vidjeti zasadi svuda na obali.^[17]

Na krečnjačkoj padini iznad Vrela Sopot kod Risna, nalazi se Zajednica lovora (Laurus nobilis) i oleandera (Nerium oleander)^[18] Zauzima površinu od 40 hektara. Zajednica je spomenik prirode u Crnoj Gori.