Disambig.svg Za ostala značenja, v. Politika (razvrstavanje).

Politika u najširem smislu označava aktivnost kroz koju ljudi stvaraju, čuvaju, provode ili mijenjaju pravila po kojima žive. Kao takva označava prvenstveno društvenu aktivnost, koja je s jedne strane bitno vezana uz postojanje različitosti i konflikta, a s druge strane spremnosti na kompromis i konsenzus. Politika u pravilu nikada ne predstavlja ostvarenje, nego nastojanje da se ostvari razrješenje sukoba.

Politika je i proces i metod sticanja i održavanja podrške javnosti.

Nauka koja proučava političko ponašanje i istražuje metode sticanja i primene vlasti, nametanja volje jedne grupe drugoj, zove se političke nauke.

EtimologijaUredi

Definicija riječi politika se bazira na osnovu historije riječi i ideja. Ona se pored toga u velikoj mjeri inspiriše prihvaćenim koncepcijama i rječnikom. U humanističkim naukama treba se prepustiti općem mišljenju. Sociolozi su primjetili direktno podudaranje između jezika i stvaranja prava. Isto to se odrazilo i na političke pojmove. Umjesto različitih i spornih solucija, preovladava definicija koja je najviše prihvaćena.

Naime izraz politika dolazi od grčke riječi polis, ta politiká, politeia,poliktika,politike.

  • polis: grad-država, grad, predjel, skup građana koji obrazuju grad
  • politeia: država, ustav, politički režim, republika, državljanstvo
  • politika: neutralna množina od riječi politikos, političke stvari, građanske stvari, sve što se odnosi na državu, ustav, politički režim, republiku, suverenitet.
  • politike tehne: političko umjeće

Pojam politike i različito značenje reči "politika"Uredi

Kroz historiju su se iskristalizirala četiri glavna značenja, odnosno definicije pojma "politika". To su:

  • politika kao "umjetnost vladanja";
  • politika kao vođenje javnih poslova;
  • politika kao sredstvo rješavanja sukoba;
  • politika kao ostvarivanje vlasti, odnosno raspolaganje društvenim resursima.

U pogledu 'sektora' politika se najčešće dijeli na ekonomsku, financijsku, socijalnu, kulturnoprosvjetnu i naučno-tehničku. S obzirom na sve veću međuzavisnost država u svetu i uspostavljeni globalni monopolizam kapitalističkih korporacija, sve ove grane lokalne (nacionalne) politike sve više ovise o diktatu svetskih hegemonističkih sila.

Pojam apolitičan, apolitičnost se u svakodnevnici namjerno iskrivljava svevši ga na osobe koje se ne žele baviti, tj. odbijaju pratiti stranačku dnevnopolitičku scenu, a zapravo se radi upravo o političnim ličnostima sa sasvim jasnim političkim stavom uslijed prepoznavanja sušine prevare te s time i prezirnim stavom prema stranačkoj političkoj praksi u autoproklamiranim 'demokratskim' sistemima. Čovjek kao društveno biće po prirodi stvari je i političko biće, kao što su još davno ustanovili stari Grci, a čak i 'prava' apolitičnost pustinjaka u sebi sadrži politički stav.


Filozofija politikeUredi

O porijeklu, temelju, smislu i biti politike pita se filozofija politike u uskoj vezi s filozofijom prava i države. U tom sklopu mogući su različiti teoretski pristupi. prvenstveno takvi koji istražuju stvarne političke tvorevine kako to npr. čine Aristotel, Hegel i Marx, ili pak takvi koji se prvenstveno bave nacrtima idealnih država u svojim utopijama kako to pokazuju Platon, Morus, Münzer i Campanella. Antička filozofija politike općenito smatra da je čovjek po prirodi političko biće (zoon politikon) koji se prijateljski udružuje u zajednicu radi zajedničkih potreba i ciljeva. Stupanj slobode koji se time postiže odlučuje o kojem je obliku države riječ - monarhiji, aristokraciji i demokraciji, ili o obliku njihovog propadanja - tiraniji, oligarhiji ili ohlokraciji. Despocija ostaje izvan te podjele kao azijatski način vladavine svojstven npr. Perziji i bitno tuđ pojmu politike i grčkom načinu života. U suvremeno doba kao bitna antipolitika nastupa totalitarizam.

Nasuprot grčkoj filozofskoj baštini novovjekovne teorije gotovo bez razlike poimaju politiku kao silu i moć. Bilo da zastupaju tezu da su za održanje države kao najvišeg cilja politike dopuštena sva sredstva kako to tumači Machiavelli, bilo da državu shvaćaju kao Levijatana koji garantira građanski mir poput Hobbesa ili kao plod tzv. društvenog ugovora kako to zastupaju Locke i Rousseau, svim je tim teorijama zajedničko uvjerenje da je državas sila iznad društva koja 'sebične međusobno zaračene pojedince' samo disciplinom i prisilom može udružiti u građansku zajednicu, pa odatle i politika dobiva pravo da se za to služi odgovarajućim metodama. Umjesto najrazboritijih i najboljih, kako je to smatrala antička Grčka, na čelo politike trebaju sada doći oni najlukaviji. Tek Hegel sinteom antičkog i modernog pojma politike opet postiže razinu razumijevanja njezine biti kao radnje ravnopravnih subjekata. Marxova kritika Hegelove filozofije države i prava smatra državu samo prividnom zajednicom, zapravo oblikom otuđenja društvenog čovjeka od svoje biti, politiku instrumentom klasne borbe i sredstvom ugnjetavanja i iskorištavanja radničke klase u kapitalističkom poretku, a istinsku emancipaciju vidi samo u svjetskoj revoluciji i 'ljudskom društvu bez države' s onu stranu svake politike (v. marksizam), a sličnih su stavova i anarhisti.

V. takođerUredi

Spoljašnje povezniceUredi