Kędzierzyn-Koźle

Kędzierzyn-Koźle (njemački: Kandrzin-Cosel) je grad od 60,021 stanovnika[2] na jugu Poljske u Opolskom vojvodstvu.[1]

Kędzierzyn-Koźle
Aleja Ivana Pavla II
Aleja Ivana Pavla II
Koordinate: 50°21′N 18°12′E / 50.350°N 18.200°E / 50.350; 18.200
Država  Poljska
Vojvodstvo Opolsko
Povjat Kędzierzyn-Koźle
Osnivanje 1975.[1]
Vlast
 - gradonačelnik Sabina Nowosielska
Površina
 - Ukupna 123.7 km²[2]
Visina 180[2]
Stanovništvo (2020.)
 - Grad 60,021[2]
 - Gustoća 485.2 stan. / km²[2]
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Poštanski broj 47-200, 47-220, 47-232
Karta
Kędzierzyn-Koźle na karti Poljske
Kędzierzyn-Koźle
Kędzierzyn-Koźle
Pozicija Kędzierzyn-Koźla u Poljskoj

Geografske karakteristikeUredi

Kędzierzyn-Koźle leži u ušću rijeke Kłodnice u Odru, nedaleko od češke granice, udaljen 44 km jugoistočno od vojvodskog centra Opola.

HistorijaUredi

Kędzierzyn-Koźle je novi grad osnovan 1975. spajanjem 4 susjedna mjesta; Kędzierzyn, Koźle, Kłodnica i Sławięcice.[1]

Najstarije naselje Kędzierzyn dokumentirano je još u 13. vijeku, a zna se da je u 14. vijeku podpao je pod vlast čeških vladara i dijelio sudbinu Gornje Šleske sve do 1742. (Druga podjela Poljske) kad je podpao je pod Kraljevinu Prusku.[1] Na razvoj Kędzierzyna utjecala je izgradnja kanala duž Kłodnice (1788.-1812.) i željezničkih pruga; - 1846. prema Wrocławu i Gliwicama, i 1847. prema Beču. Tako da je do druge polovice 19. vijeka izrastao u veliko stambeno naselje željezničara i radnika u luci.[1]

Kod Kędzierzyna se u vrijeme Šleskih ustanaka - 1921. odigrala jedna od presudnih bitaka, ali je on nakon održanog plebiscita 1921. ostao unutar granica Njemačkog Carstva.[1]

Koncern IG Farben sagradio je 1939. pored Kędzierzyna kemijsku tvornicu, koja je za Drugog svjetskog rata razorena.[1]

Za rata je u Kędzierzynu i oko njega osnovano preko 40 radnih logora filijala Koncentracijskog logora Auschwitz kroz koje je prošlo oko 50 000 zarobljenika različitih nacionalnosti koji su radili na izgradnji i radu tvornice sintetičkih benzina Oberschlesische Hydrierwerke AG, (vlasništvo IG Farben) i u luci.[1]

Nakon rata od 1945. Kędzierzyn je pripao Narodnoj Republici Poljskoj, pa je 1951. dobio status grada, a od 1999. je i administrativni centar vlastitog povjata.[1]

ZnamenitostiUredi

Najveća znamenitost Kędzierzyn-Koźla grada je grobnica vojnika Crvene armije (oko 18,200)[1] i župna crkva iz 18. vijeka.

PrivredaUredi

Današnji Kędzierzyn-Koźle je industrijski grad poznat po tvornici dušika Zakłady Azotowe Kędzierzyn, pokrenute 1952. na terenu tvornice sintetičkih benzina. Iz nekadašnjeg kemijskog kombinata Zakłady Chemiczne Blachownia (likvidiran 1999.) izniknule su; Petrochemia-Blachownia, PCC Synthesis, PCC Odjel za derivate ugljika Chemiczne Blachownia i pogoni za proizvodnju energana i mašina za kemijsku i drvnu industrije.[1]

Pored tog u gradu djeluje i brodogradilište, štavionica, pilana, štamparija i kompleks prehrambene industrije sa silosom, mlinom i mljekarom i brojna manja građevinska i montažerska poduzeća.[1]

Kędzierzyn-Koźle je i važan transportni centar, raskršće željezničkih pruga i velika riječna luka, naročito od 1970. kad je proširen krak kanala do Gliwica.[1]

Pobratimski gradoviUredi

Kędzierzyn-Koźle ima ugovore o prijateljstvu sa slijedećim gradovima[3];

IzvoriUredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 „Kedzierzyn Kozle” (poljski). Encyklopedia PWN. https://encyklopedia.pwn.pl/haslo/Kedzierzyn-Kozle;3921914.html. Pristupljeno 21.07. 2021. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Poland: Opolskie (engleski). City population. https://www.citypopulation.de/en/poland/opolskie/. Pristupljeno 20.07. 2021. 
  3. Miasta partnerskie (poljski). Urzad miasta Kędzierzyn-Koźle. https://www.kedzierzynkozle.pl/pl/strona/miasta-partnerskie. Pristupljeno 21.07.2021. 

Vanjske vezeUredi