Brodogradilište
Brodogradilište je veći ili manji pogon za izgradnju i remont brodova[1] i drugih plovnih objekata (podmornica, platformi za bušenje nafte, hidrokrilaca, lebdjelica).
Brodogradilište | |
---|---|
Brodogradilište Kawasaki u Kobeu (Japan) | |
Historija
urediBrodovi se grade na posebnim mjestima, zvanim brodogradilište, već od rane antike. To su bile blage padine prema vodi, sa dosta slobodnog mjesta uokolo na kojima su prvi brodograditelji mogli započeti svoju avanturu stvaranja nekog plovila. Venecijanski Arsenal bio je vrhunac antičke i srednjovjekovne brodogradnje[1] u kojem je postignut visok stupanj organizacije rada kao na tekućoj traci, pa je bio sposoban izgraditi brod u jedan dan[2], ploveći od prvog do posljednjeg doka u lancu proizvodnog procesa. Od postavljanja kobilice na prvom, do ugradnje posljednjeg jarbola i jedra na njemu na posljednjem.[1]
Od 18. vijeka primat u brodogradnji preuzimaju britanska brodogradilišta. Ona su kao novinu uvela plutajući ponton u koji bi dotegljila trup budućeg broda, i tek tu bi plovilo dobio završnu opremu (i obradu) jarbole i sve ostalo.[1] Suvremeni brodovi se također grade na taj način, od sklapanja poludovršenih dijelova u moru.[1]
Od 19. vijeka se masovno počinju graditi željezni i čelični brodovi sa parnim strojevima, primat u brodogradnji i nadalje ima Velika Britanija tako da se krajem 19. vijeka 80% svih čeličnih brodova proizvodilo u britanskim brodogradilištima.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata primat u brodogradnji preuzimaju Sjedinjene Američke Države, a nakon rata se ta proizvodnja počela ispočetka polako ali kasnije sve brže seliti na Daleki Istok (Japan, Južna Koreja, Tajvan, Kina).
Današnje tipično brodogradilište ima ograničen broj dokova za gradnju brodova, koji se u blagom padu spuštaju prema vodi, uz koje se nalaze velike radne hale i prostor za manipulaciju teškim teretima sa dizalicama.[1] Velike čelične ploče i profili se svakodnevno dovoze od vrlo udaljenih dobavljača do dokova gdje se sklapaju u komponente i sklopove, da se u konačnici zavare zajedno. Vrlo veliki brodovi se često grade u dubokim suhim dokovima, zbog veće udobnosti kod ugradnje velikih komponenti. Kad se završi trup, pušta se voda da se trup može odtegliti na daljnju dogradnju.[1]
Povezano
urediIzvori
uredi- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 „shipyard” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 29. 08. 2012.
- ↑ Atauz, A.D.. „Trade, piracy, and naval warfare in the central Mediterranean: The maritime history and archaeology of Malta” (engleski) (PDF). Texas A&M University Ph.D. Thesis. Pristupljeno 29. 08. 2012.