Štavljenje je kemijska obrada sirovog životinjska krzna ili kože kako bi ga se pretvorilo u materijal koji se da koristiti - u savitljivu kožu.[1]

Štavljenje
Ilustracija štavionice kože iz 19. vijeka
Ilustracija štavionice kože iz 19. vijeka
Ilustracija štavionice kože iz 19. vijeka

Sredstvo za štavljenje istiskuje vodu iz međuprostoru između proteinskih vlakana i sljepljuje ta vlakna zajedno. Za štavljenje se najčešće koriste tri sredstva biljni tanini, mineralne soli, kao što su krom sulfati i riblje ulje ili životinjsko ulje.[1]

Historija uredi

Najstariji sistem štavljenja bazira se na kemijskom djelovanju biljnog materijala koji sadržava tanin ili taninske kiseline, na sadržaj proteina. Štavljenje biljem izgleda da se prakticira još od prahistorije.[1]

Za antike Hebreji su štavili hrastovom korom, Egipćani sa mahunama nilske agacije. Rimljani su koristili kore, određenih stabala i njihove plodove a Arapi kore i korjenje.[1]

U Evropi je tokom srednjeg vijeka ponovno obnovljeno znanje štavljenja posredstvom Španjolske. Do 18. vijeka ponovno se počelo cijeniti kao odlična sredstva za štavljenje; hrastove kore, sumak, hrast šiškar i štitarke. Metoda štavljenja ostala je u osnovi nepromijenjena do danas, svodi se na namakanje koža u bačvama od više jakih lužina ili tekuća ekstrakti biljnog tanina.[1]

Štavljenje krom(III) sulfatom otpočelo je krajem 19. vijeka, to je vjerojatno bila prva promjena u metodi proizvodnje kože u proteklih 2000 godina.[1]

Primjenjuju se dvije metode. Kod metode dvostrukog namakanja se kože najprije namaču u blagoj otopini krom(III) sulfata. Kod drugog namakanja koriste se natrijum tiosulfat i druge kiseline koje reagiraju sa krom(III) sulfatom da se dobije bazični krom(III) hidroksid, koji se polaže na vlakna kože.[1]

U puno više korištenoj metodi jednostrukog namakanja, kože se namaču u rotirajućim [[bubanj|bubnjevima ispunjenim jakom otopinom krom(III) sulfata, a koriste se i natrijum aluminosilikat i cirkonijum.[1]

Štavljenje uljem je drevna metoda koja se koristi za štavljenje mekanih i poroznih koža kao je divokozina i jelenska, koje se mogu više puta namočiti i osušiti, bez štetnih efekata. Riblje ulje posipa na kožu a zatim se snažno lupa mehaničkim čekićem. Kože se zatim suše u pećima, a oksidirano ulje spaja kožna vlakna.[1]

Dvije glavne sirovine za štavljenje su; životinjske kože i biljni tanini, a njih ima gotovo svugdje. Kao rezultat toga, štavljenje se proširilo po čitavom svijetu i bilo jedna od prvih industrija. [1]

Izvori uredi

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Tanning (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 26. 01. 2017. 

Vanjske veze uredi