Gornji Milanovac

Gornji Milanovac je gradsko naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 24216 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 23982 stanovnika).

Gornji Milanovac


Pogled na Gornji Milanovac noću.

Grb
Grb
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Moravički
Opština Gornji Milanovac
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 24216
Geografija
Koordinate 44°02′00″N 20°27′00″E / 44.033333°N 20.45°E / 44.033333; 20.45
Gornji Milanovac na mapi Srbije
Gornji Milanovac
Gornji Milanovac
Gornji Milanovac (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 32300
32301
Pozivni broj 032
Registarska oznaka GM


Koordinate: 44° 01′ 60" SGŠ, 20° 26′ 60" IGD

Do 1859. grad je nosio ime Despotovac, po reci koja protiče kroz grad. Gradu je po nalogu kneza Miloša Obrenovića promenjeno ime u Gornji Milanovac.

Geografske odlike uredi

Gornji Milanovac se nalazi između planina Rudnik na severu i Vujan na jugu. Gornji Milanovac zahvata kotlinu oko reke Despotovica koja izvire ispod Rudnika i teče ka jugu.

Grad je smešten duž zapadne strane evropskog puta E763, između LJiga i Čačka.

Klima je kontinentalna, ali vrlo hladna; grad po broju stepen-dana stoji odmah iza Sjenice.

Istorija uredi

 
Zgrada starog suda, prva zgrada u novoosnovanoj Despotovici.

Gornji Milanovac je osnovan 1853. smešten u dolini reke Despotovice i jedan je od najmlađih gradova Srbije. Mesto na kome je grad počeo da se razvija zvalo se Divlje polje. Polje je pripadalo selu Brusnica koja je za vreme turske vladavine bila sedište turskih begova. Krajem 1850. za okružnog načelnika Rudničkog okruga dolazi Mladen M. Žujović koji odmah uviđa sve nepogodnosti Brusnice kao naselja, a posebno kao administrativno-političkog centra, i čini sve napore da se naselje izmesti na pogodnije mesto. Jednog jesenjeg dana 1851, Žujović i Gaja Riznić, član suda, izlaze u Divlje polje, kako bi videli da li je moguće tamo izmestiti naselje; očarani lepim jesenjim danom, čistim i svežim vazduhom, dolinom kroz koju protiče reka i pogledom na Rudnik i Vujan, Gaja predlaže Žujoviću da se tu premesti varošica. Žujović to prihvata, a kasnije, po saglasnosti Brusničana, on od državnih vlasti traži dozvolu za premeštaj naselja.[1]

Uoči Đurđevdana 1852, 22. aprila, u Divlje polje dolazi komisija iz Beograda.[1] Predsednik komisije za određivanje lokacije na Divljem polju bio je Trivun Novaković, zet Jakova Obrenovića, jedno vreme i načelnik Rudničke nahije[2] (mada drugi izvori navode da je predsednik komisije bio Stevan Knićanin[1]).

Ukazom kneza Aleksandra Karađorđevića iz 1853. godine počinje izgradnja novog naselja koje po reci dobija ime Despotovica, da bi mu konačno ime Milanovac posebnim ukazom dao Knez Miloš Obrenović 1859. u spomen svog starijeg brata, vojvode Milana Obrenovića.

Posle kraćeg vremena 1852, iz Beograda dolazi bečki inženjer Kamnik, koji pravi plan za grad i sa saradnicima čitavo leto razmerava ulice i parcele. Time Gornji Milanovac postaje prvi grad u Srbiji čiji je potpuni plan grada napravljen pre njegove izgradnje, sa ulicama koje se ukrštaju pod pravim uglom. Naredne godine se održava licitacija za podizanje velikog zdanja za okružno načelstvo, sud, poštu i druge ustanove. Indžinir Šulc, Nemac iz Pančeva, dobija posao na licitaciji, a zgrada koju je sagradio danas je spomenik kulture (u narodu poznata kao Stari sud).[1] Ko god je hteo da se naseli u mestu, dobio je plac besplatno, pa se do 1856. (kada je već sve preseljeno iz Brusnice) u Despotovici gradi više od 100 kuća za nove stanovnike - činovnike, trgovce i zanatlije.[1]

Crkva Sv. Trojice je građena uporedo sa gradom a završena je 1862. godine. Grad je sagrađen kao prestonica Drugog srpskog ustanka (Takovo je udaljeno 10km od centra grada).

Važne godine i datumi uredi

  • 1853 — osnivanje naselja
  • 1857 — otvorena prva (muška) osnovna škola, premeštena iz Brusnice
  • 1858 — otvorena ženska osnovna škola, u privatnoj kući
  • 1859 — promena imena u „Gornji Milanovac“
  • 1862 — prema popisu, naselje broji 775 stanovnika
  • 1879 — otvara se dvorazredna gimnazija (gimnazijska realka)
  • 1885 — grade se paviljoni za smeštaj delova Desetog pešadijskog puka
  • 1887 — prema popisu, naselje broji 1.333 stanovnika
  • 1890 — u gradu počinje da radi prva štamparija
  • 1892 — osniva se okružna bolnica
  • 1900 — prema popisu, naselje broji 2.836 stanovnika
  • 1912 — početak izgradnje pruge uskog koloseka
  • 1914 — u Gornjem Milanovcu se nalazi štab vojvode Živojina Mišića, tokom Kolubarske bitke
  • 1921 — pojava prve električne rasvete i niskonaponske mreže[3]
  • 1922 — počinje sa radom pruga uskog koloseka
  • 1922 — osniva se prva fabrika u gradu: Fabrika bombone, čokolade i drugih slatkiša „Rudnik“
  • 1923 — električna centrala na ugalj
  • 1927 — prvi rentgen aparat nabavlja dr. Radosav Katanić
  • 1928 — počinje da radi bioskop
  • 1937 — osniva se i druga fabrika u bombone i ratluka „Šumadija“
  • 1941 — partizani i četnici u zajedničkoj akciji zarobljavaju prvi nemački tenk u selu
  • 1941 — osniva se fabrika bombone i ratluka "TAKOVO"
  • 1941 — u oktobru, Nemci spaljuju grad do temelja
  • 1945 — grad je oslobođen i počinje njegov razvoj

Kultura uredi

Spomenici kulture uredi

Spomenici kulture od velikog značaja u samom naselju su:

Detaljan spisak svih spomenika možete naći u posebnom članku.

 
Muzej rudničko-takovskog kraja.

Biblioteka uredi

Biblioteka „Braća Nastasijević“ postoji još od 1857., tada osnovana pod nazivom Čitalište varoši Despotovica (raniji naziv grada), a današnji naziv je dobila 2000. po čuvenoj umetničkoj porodici Nastasijević. Nalazi se u zgradi Starog suda na trgu kneza Mihaila. 1966. je postala deo Radničkog univerziteta, a od 1970. Kulturnog centra. Samostalna ustanova je postala 1995.[4] Biblioteka ima fond od preko 100.000 knjiga, u svom sastavu ima i knjižaru, a bavi se i izdavačkom delatnošću.[5]

Biblioteka u svom sastavu ima četiri izdvojena odeljenja u Vraćevšnici, Pranjanima, Brđanima i na Rudniku. Rudničko odeljenje je najstarije, nastalo 1921. kao Narodna knjižnica i čitaonica. Od 1970-ih je smešteno u Domu kulture i ima fond od preko 10.000 knjiga. 1970. su nastala izdvojena odeljenja u Vraćevšnici i Pranjanima, odeljenje u Vraćevšnici ima oko 6500 knjiga, dok Pranjansko ima 5000 knjiga. U Brđanima je izdvojeno odeljenje otvoreno 19. aprila 2005., a ima preko 3000 knjiga.

Međunarodni bijenale umetnosti minijature uredi

Svake druge godine se održava „Međunarodni bijenale umetnosti minijature“, na kome izlažu umetnici iz čitavog sveta. Jedini uslov da bi delo, koje mora biti originalno, moglo da bude uzeto u razmatranje od strane žirija je da može da se smesti u kocku stranice 10cm i da je nastalo u poslednje dve godine u odnosu na godinu održavanja bijenala. 2010. je održan jubilarni 10. bijenale minijature.[6]

Muzeji i galerije uredi

U gradu postoji Muzej rudničko-takovskog kraja, Moderna galerija Kulturnog centra u zgradi Starog suda, Likovna galerija Kulturnog centra otvorena 2008.,[7] kao i Ustanova za kulturu pri Skupštini opštine - Kulturni centar Gornji Milanovac, osnovana 1970. godine.

Rok muzika uredi

U Gornjem Milanovcu je osamdesetih i devedesetih godina XX veka bila aktivna rok-scena koja je izrodila jednu od najpoznatijih srpskih grupa devedesetih, Bjesove, a Milanovčanin Predrag Drčelić Skaki je bio predvodnik pank-rok grupe Trula koalicija. Poznate grupe tog vremena bile su i: An Fas, GM Undergrounders, Skarlet i Čudna Šuma.

Početkom dvehiljaditih najpoznatija rok grupa su i dalje Bjesovi, a tu si u Plišani mališan[8], Morbid Cow, Strah od DŽeki Čena[9], Parnassus i drugi.

Folklor i narodna muzika uredi

U opštini ima nekoliko kulturno-umetničkih društava koja se bave folklorom i pevanjem izvornih pesama, kao i jedno amatersko pozorište. Od 1987. godine u Gornjem Milanovcu radi Folklorni ansambl „Tipoplastika“, jedno od najvećih kulturnih udruženja rudničko-takovskog kraja,[10] dok je Kulturno-umetničko društvo „Šumadija“ formirano 2006. godine i danas ima više od 600 članova.

Ostalo uredi

Zanimljivo je da u gradu ne postoji bioskop, iako Kulturni centar pušta projekcije određenih filmova u sali Doma kulture, a jedina bioskopska zgrada je srušena 2009. godine, iako je prema mišljenju Zavoda za zaštitu spomenika kulture bila arhitektonski značajna.

Gornji Milanovac je drugi grad u Srbiji koji je 1999. godine izdao svoju „Multimedijalnu monografiju opštine Gornji Milanovac“, odmah posle Beograda, zahvaljujući Aleksanderu Krsmanoviću, a koja može da se nađe u Narodnoj biblioteci Srbije.[11]

Privreda uredi

 
Pogled na južnu industrijsku zonu i planinu Vujan u pozadini.
 
Gradski park.
 
Stari grb opštine (zamenjen 2009) na uglu ulica Velimira Rajića i Kneza Aleksandra

Jedan od prvih značajnijih pomaka je početak rada prve štamparije 1890., čime se razvila izdavačka delatnost i pojavili se listovi kao što su „Takovo“, „Rudničanin“, „Rudnička samouprava“, „Školska samouprava“, „Narodna reč“ itd. Milanovac je početkom 20. veka privredno stagnirao, najviše zbog nedostatka odgovarajućih saobraćajnica do ostalih gradova. Nakon Prvog svetskog rata, u kojem je izgubljen veliki deo radno sposobnog stanovništva, završetkom pruge 1922. koja je grad spojila sa Čačkom i Beogradom oživljava privreda grada, ponovnim razvojem zanatstva i trgovine. Iste 1922. osnovana je prva fabrika u Milanovcu, a to je bila fabrika bombone, čokolade i drugih slatkiša „Rudnik“, a 1937. je osnovana i druga fabrika bombone i ratluka „Šumadija“, i obe su funkcionisale do spaljivanja grada 1941. godine. Dana 29.januara 1941.godine u Gornjem Milanovcu osnovana je fabrika bombone i ratluka "TAKOVO",a osnivač i vlasnik je bio Ivan Milosavljević,poznatiji kao ivo Bombondžija. Fabrika "TAKOVO" radi i za vreme II svetskog rata, nastavlja sa radom i po završetku rata, a novembra 1948.godine biva oteta od gospodina Milosavljevića. Kao takva, radi sve do 1962.godine kada spajanjem sa propalom zemljoradničkom zadrugom "PROGRES" nastaje PIK "TAKOVO". Osnivač "TAKOVA" radi sve do 1969.godine, kada odlazi u penziju posle 47 godina radnog staža. PIK "TAKOVO" je ponovo oteto marta 2004.godine. U toku je proces vraćanja kompletne imovine osnivaču,odnosno naslednicima, pred Agencijom za restituciju.

Ubrzani razvoj uredi

U bivšoj SFRJ Gornji Milanovac se posebno razvijao posle rata i bio je jedan od najrazvijenijih industrijskih centara. Razvile su se dve dobro locirane industrijske zone, jedna se nalazi južno od grada, a druga na samom ulazu u grad od Beograda, na jugoistočnoj strani. U njima se nalaze poznate fabrike: PIK Takovo (sada Svislajon Takovo), Metalac, Modna konfekcija Rudnik, FAD, Zvezda-Helios, Tipoplastika i dr.

Doba vladavine Slobodana Miloševića i Socijalističke partije Srbije označili su kraj gornjomilanovačkog „privrednog čuda”.[12] Nekoliko nekadašnjih socijalističkih giganata je propalo, te su početak ovog veka dočekali u stečaju ili nadomak njega.

Privreda početkom 21. veka uredi

Dečje novine, jedna od najvećih izdavačkih kuća u bivšoj SFRJ, sa izbijanjem rata 90-ih i raspadom države, u potpunosti su propale. Glavni uzroci propasti su smanjenje tržišta, hiperinflacija i nesavesno vođenje firme. Stečajna agonija Dečjih novina je trajala sve do početka 21. veka, kada je rasprodata preostala imovina da bi se namirili brojni poverioci, a ugašene su 2001. godine.[13]

Nekadašnje veliko građevinsko preduzeđe GRO Graditelj, osnovano još 1959., koje je decenijama gradilo stanove, hale i dr., se zbog slabog poslovanja i nakon kupovine od strane Eurotrend inženjering, preorijentisalo se na izgradnju putne infrastrukture.[14]

Metal Seko je kupljen od strane Avala Metalprometa, koju je posle preuzela kompanija Merkur, a od 2009. nosi naziv Merstil Profajl.

PIK Takovo, osnovan još 1947. i nekada jedan od najvećih proizvođača hrane i pića, je tokom 90-ih usled sankcija i ograničenja tržišta upao u velike probleme. Početkom 21. veka kompanija je uspela da se delimično povrati i izbegne stečaj, a 2004. PIK Takovo je na tenderskoj prodaji kupljeno od strane Svislajona,[15] tako da danas radi pod imenom Svislajon Takovo.

Kompanija Metalac, koja se nakon osnivanja 1959. bavila limarijom i bravarijom i ubrzo prešla na proizvodnju emajliranog posuđa, danas je izrasla u jednu od najuspešnijih kompanija Srbiji sa 14 preduzeća u svom sastavu. Za razliku od drugih kompanija u periodu 90-ih, Metalac je u tom najtežem periodu izvršio veliku reorganizaciju i modernizaciju fabrike, a Metalac je iz svega izašao kao privatno preduzeće u vlasništvu akcionara, dok je 2006. postao holding organizacija. U sistemu Metalca danas rade i nekada nezavisne Milanovačke kompanije, Sigma i Proleter.[16]

Neka od najpoznatijih preduzeća Gornjeg Milanovca su „9. septembar“, „Merstil“, „AD Rudnik“, „Zvezda-Helios", „Metalac“, „Tetra Pak“, „Papir Print“, „Svislajon Takovo“, „Spektar“, „Tipoplastika“, „Flint Grup Balkan“, „FAD“, „Planeta računari Arhivirano 2020-06-06 na Wayback Machine-u“, „Interplet gradnja“, „Foka“, „Es-grup“, „Semiks Tehno“ i „Alfa suport“.

Znamenite ličnosti uredi

Obrazovanje uredi

 
Gimnazija Takovski ustanak.

Grad ima četiri osnovne škole, tri srednje škole (gimnazija, tehnička i ekonomska) i tri vrtića.

Osnovne škole:

Srednje škole:

Najstarija srednja škola u gradu je Gimnazija „Takovski ustanak“, osnovana 1879., Tehnička škola „Jovan Žujović“ je osnovana 15. maja 1961., dok je najmlađa Ekonomsko-trgovačka škola „Knjaz Miloš“ koja je osnovana 1. juna 1990. godine.

Gradovi pobratimi uredi

 
Pogled na zgradu starog suda iz pravca parka.
 
Ulica Kneza Aleksandra kod hotela Šumadija.

Gornji Milanovac se pobratimio sa gradovima:

Demografija uredi

 
Pogled na Gornji Milanovac, u prvom planu gradski trg, park, zgrada skupštine opštine i crkva Svete trojice.
Broj stanovnika grada
1862
  
770 3%
1865
  
876 3%
1900
  
2000 8%
1948
  
2697 11%
1953
  
3402 14%
1961
  
4492 18%
1971
  
10972 45%
1981
  
17791 73%
1991
  
22070 91%
2002
  
23982 99%
2011
  
24216 100%

U naselju Gornji Milanovac živi 18869 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 36,8 godina (35,9 kod muškaraca i 37,6 kod žena). U naselju ima 7786 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,08.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima, a u poslednjih nekoliko popisa primećen je porast u broju stanovnika.[17][18]

Etnički sastav grada (2011)
Srbi
  
23581 97.38%
Neizjašnjeni
  
184 0.76%
Romi
  
155 0.64%
Ostali
  
75 0.31%
Nepoznati
  
61 0.25%
Crnogorci
  
60 0.25%
Makedonci
  
37 0.15%
Hrvati
  
26 0.11%
Jugosloveni
  
23 0.09%
Muslimani
  
14 0.06%
Verski sastav opštine (2011)
Pravoslavni
  
43179 97.24%
Neiskazani
  
347 0.78%
Nepoznati
  
217 0.49%
Nereligiozni
  
109 0.24%
Katolici
  
65 0.15%
Muslimani
  
53 0.12%
Ostali
  
31 0.07%


Turizam uredi

Ovaj šumadijski kraj pun je istorijskih mesta: Takovo, spomen park Brdo mira, etno kuće na Rudniku i u Koštunićima, muzeji. Na brdu nasuprot grada, pored ibarske magistrale, nalazi se čuvena „Norveška kuća“ (ranije kuća jugoslovensko-norveškog, a sada srpsko-norveškog prijateljstva).

U selu Vraćevšnica se nalazi čuveni istoimeni manastir.

U selu Gornja Crnuća nalazi se konak kneza Miloša Obrenovića iz kojeg je vladao Srbijom od Drugog srpskog ustanka do 1818. godine kada je prestonica preseljena u Kragujevac.

Izletnička mesta su Takovo, Savinac, Rudnik i Ždreban.

Krajem avgusta se u gradu održava „Milanovački kotlić“, takmičenje u kuvanju riblje čorbe. Svakako kuriozitet, s obzirom da se u Despotovici ne može uloviti ni jedna riba teža od 100 grama...

Sport uredi

 
Stadion FK Metalac
 
Sportska hala „Breza“

U Gornjem Milanovcu postoji preko 40 sportskih klubova. U gradu trenutno postoje dva stadiona, stadion SD Takovo i stadion FK Metalac, jedan gradski bazen, četiri školske sale i sportska hala „Breza“ čija je izgradnja završena 2008. godine. Hala Breza ima kapacitet od 1.500 sedećih mesta, a površina hale je 3.500 m2.

Dva glavna fudbalska kluba u gradu su FK Takovo koji je član Sportskog društva Takovo, a osnovan je 1911. godine i trenutno se takmiči u Zoni Morava i FK Metalac koji je osnovan 1961. godine i trenutno se takmiči u Prvoj ligi Srbije. U gradu funkcioniše još nekoliko fudbalskih klubova, koji se takmiče u opštinskom rangu takmičenja. KMF Metalac-Kolorado se takmiči u Drugoj futsal ligi Zapad.

OK Takovo je osnovan 12. januara 1976. i u svom sastavu ima mušku i žensku seniorsku ekipu: OK Metalac-Takovo (seniori) igra u Drugoj ligi Zapad, dok OK Takovo-Zvezda Helios (seniorke) igra u Prvoj ligi Srbije.[20]

ŽRK Metalac AD je osnovan 1961. godine i trenutno se takmiči u Prvoj rukometnoj ligi Srbije, drugom rangu takmičenja, a prethodni naziv kluba je bio Tipoplastika. Ranije je u gradu postojao i Muški rukometni klub Tipoplastika, koji se većinom takmičio u drugom i trećem rangu takmičenja, ali je ugašen polovinom 2000-ih. 2012. je osnovan novi muški rukometni klub pod imenom RK Omladinac, što je bilo ime prvog rukometnog kluba u gradu iz 1959.[21]

AK Takovo je jedini atletski klub u gradu, a za svoje potrebe koristi stadion SD Takovo. Članovi atletskog kluba su osvajali veliki broj medalja na domaćim i međunarodnim takmičenjima, imao je brojne reprezentativce, a 50-ih godina 20. veka se takmičio u Prvoj ligi Jugoslavije.[22]

OKK Takovo je osnovan 15. januara 1972. i danas je orijentisan na rad sa mlađim kategorijama, bez seniorskog tima. Najveći uspesi košarkaškog kluba su igranje u Drugoj saveznoj ligi Jugoslavije početkom 1980-ih, nekoliko pobeda protiv prvoligaških ekipa u Kupu, kao i više medalja njenih članova sa evropskih i svetskih prvenstava za mlađe kategorije.[23] Od 1971. u Milanovcu funkcioniše Karate klub Takovo, koji je jedan od najstarijih klubova u Srbiji i član je Karate federacije Srbije.

Kuglaški klub Metalac je standardan član Superlige Srbije. Klub je nekoliko puta završavao kao viceprvak Srbije, a osvajao je i Kup Srbije. Streljačko društvo Dragan Jevtić Škepo spada u najtrofejnije srpske streljačke družine.[24]

Slike uredi

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Živadin M. Stevanović: Postanak i razvitak Gornjeg Milanovca, 1968; izdanje pisca.
  2. Milorad Bošnjak, Slobodan Jakovljević: Obrenovići, sakrivena istorija, LIO, Gornji Milanovac 2006. ISBN 978-86-83697-33-5.
  3. Milomir Glišić, Dušan Ilić, Aleksandar Lazarević, Radmilo Lale Mandić, Miroslav Laf Marković, Miodrag Ristić: Stari Milanovac, treće dopunjeno izdanje. 2003. ISBN 978-86-7152-018-8. pp.
  4. Istorijat Arhivirano 2011-05-10 na Wayback Machine-u, www.bibliotekagm.com
  5. Biblioteka danas Arhivirano 2011-05-10 na Wayback Machine-u, www.bibliotekagm.com
  6. Grand prix 10. Međunarodnog bijenala umetnosti minijature pripao Saši Marjanoviću, www.kcgm.org.rs[mrtav link], Pristupljeno 17. 4. 2013.
  7. Otvorena Likovna galerija Arhivirano 2011-02-20 na Wayback Machine-u, www.gornjimilanovac.rs, 19. 04. 2008.
  8. „Plišani mališan, pobednik Jelen Demofesta”. Arhivirano iz originala na datum 2014-06-07. Pristupljeno 2014-08-23. 
  9. Demo Fest Live 2014: Pobednici - Strah od Džeki Čena
  10. Folklorni ansambl „Tipoplastika“ Arhivirano 2011-09-01 na Wayback Machine-u, www.gm032.net
  11. Spisak, www.nb.rs
  12. Privreda Gornjeg Milanovca 2002.[mrtav link], www.gornjimilanovac.rs
  13. B92, Stečaj u Dečjim Novinama
  14. Graditelj iz Gornjeg Milanovca sve više gradi puteve, www.ekapija.com
  15. B92: Svislajon kupio Takovo
  16. Metalac - istorijat Arhivirano 2012-08-14 na Wayback Machine-u, www.metalac.com/pgs
  17. Jovan Mišković: Opis Rudničkog okruga, 1872.
  18. Prvi rezultati popisa 2011.
  19. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7
  20. Istorijat Arhivirano 2013-01-17 na Wayback Machine-u, www.oktakovo.com
  21. Rukometni klub Omladinac[mrtav link], www.sportskahalabreza.com
  22. Gde je Gornji Milanovac danas, www.politika.rs, 03. 10. 2011.
  23. 40 godina postojanja OKK Takovo[mrtav link], www.sportskahalabreza.com, 01. 06. 2012.
  24. Za titule papovkom i vojničkom puškom u Lazarevcu[mrtav link], naslovi.ha.rs, 25. 09. 2010.

Literatura uredi

  • Gornji Milanovac u borbi i izgradnji (25 godina), opštinska konferencija SSRN, 1969.
  • Gornji Milanovac i Takovski kraj. NIRO Dečje novine. 1987. 

Spoljašnje veze uredi

 U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Gornji Milanovac

Takođe videti uredi

  • Zapadno Pomoravlje danas i sutra, Zapis 1995, [1]