Kambodža (kmerski: កម្ពុជា, UNGEGN: Kâmpŭchéa, ALA-LC: Kambujā), službeno Kraljevina Kambodža, jest monarhija koje se nalazi na južnom dijelu indokineskog poluotoka u Jugoistočnoj Aziji. Kambodža ima površinu od 181,035 km2, a graniči s Tajlandom na sjeverozapadu, Laosom na sjeveroistoku, Vijetnamom na istoku i Tajlandskim zaljevom na jugu.

Kraljevina Kambodža
kmerski: ព្រះរាជាណាចក្រកម្ពុជា
Preăh Réachéanachâk Kâmpŭchéa
Zastava Kraljevski grb
Gesloជាតិ សាសនា ព្រះមហាក្សត្រ
(sh. Narod, vjera, kralj)
Državna himna: "Nokor Reach"
Glavni grad
i najveći grad
Phnom Penh
11°33′0″N104°55′0″E
Službeni jezici kmerski
Religija theravada budizam
(službena religija)
Vlada Unitarna parlamentarna izborna ustavna monarhija s dominantnom strankom
 -  Kralj Norodom Sihamoni
 -  Premijer Hun Manet
Zakonodavno tijelo Parlament
 -  Gornji dom Senat
 -  Donji dom Narodna skupština
Uspostava
 -  Kraljevstvo Funan 68.550. 
 -  Kraljevstvo Chenla 550.706. 
 -  Kmersko Carstvo 802.1431. 
 -  Nezavisnost
(od Francuske)
9. studenog 1953. 
 -  Pariški mirovni sporazum 23. listopada 1991. 
 -  Reuspostava monarhije 24. rujna 1993. 
 -  Bangkoška deklaracija 30. travnja 1999. 
Površina
 -  Ukupno 181.035 km2 (88.)
 -  Voda (%) 2.5
Stanovništvo
 -  Procjena za 2016 15,762,370 (65.)
 -  Gustoća 81.8/km2 (118.)
BDP (PPP) procjena za 2017.
 -  Ukupno $64.405 mlrd.
 -  Per capita $4,022
BDP (nominalni) procjena za 2017.
 -  Ukupno $20.953 mlrd. 
 -  Per capita $1,308 
Gini (2011)31.8
srednji
HDI  0.563
srednji  143.
Valuta riel (KHR)
Vremenska zona KRAT (UTC+7)
Format datuma dd/mm/gggg
Pozivni broj +855
Web domena .kh

U Kambodži trenutno živi više od 15,000,000 stanovnika. Službena religija je theravada budizam, kojeg prakticira oko 95% populacije. Kmeri su dominantna etnička skupina u zemlji, a manjinske skupine su Vijetnamci, Kinezi, Cham i oko 30 planinskih plemena. Glavni i najveći grad je Phnom Penh, koji je politički, ekonomski i kulturni centar zemlje. Krajevina je uređena kao izborna ustavna monarhija, na čijem je čelu Norodom Sihamoni, kralj kojeg izabire Kraljevsko vijeće, kao šef države. Uz njega, egzekutivu predstavlja i premijer; aktualni premijer je Hun Manet, koji je 2023. godine naslijedio svog oca, Hun Sena, koji je na vlasti bio više od 30 godina te je tako najduži nekraljevski vladar u jednoj jugoistočnoazijskoj zemlji.

Godine 802., Jayavarman II. je ujedinio zaraćene kmerske prinčeve Kraljevstva Chenla špod imenom "Kambudža" ("Kambuja").[1] Taj događaj označio je početak Kmerskog Carstva, koje će rasti više od 600 godina, omogućavajući nasljednim kraljevima kontrolu i utjecaj nad većim dijelom Jugoistočne Azije, ali i akumulaciju moći i bogatstva. Indizirana monarhija gradila je monumentalne hramove, među kojima je i Angkor Wat, danas zaštićena svjetska baština, te je pripomogla u inicijalnom širenju hinduizma, kasnije i budizma, na teritoriju Jugoistične Azije. Nakon što je Angkor u XV. vijeku pao u ruke Kraljevstva Ayutthaya, oslabljena Kambodža nastavila je postojati kao vazalna država sudjednih sila. Godine 1863., Kambodža je postala francuski protektorat te je udvostručila svoj teritorij, povrativši sjever i zapad zemlje od Tajlanda.

Kambodža je 1953. godine postala nezavisna država. Obližnji Vijetnamski rat proširio se i na Kambodžu s američkim bombaridranjima od 1969. do 1973. godine. Nakon puča iz 1970. godine, svrgnuti kralj je pružio podršku svojim bivšim protivnicima, Crvenim Kmerima. Ovi su ubrzo postali dominantna snaga u zemlji te su, nakon osvajanja Phnom Penha 1975. godine, bili na čelu režima koji je od 1975. do 1979. bio odgovoran za monstruozni Kambodžanski genocid. Režim Crvenih Kmera svrgnut je od strane Vijetnama i od strane Vijetnama podržavane NR Kampućije u Kambodžansko-vijetnamskom ratu.

Nakon Pariškog mirovnog sporazuma iz 1991. godine, Kambodža je pala pod upravu misije Ujedinjenih nacija. Ujedinjene nacije povukle su se iz zemlje nakon održanih izbora na kojima je izlaznost bila veća od 90%. Puč iz 1997. godine koncentrirao je svu vlast u ruke premijera Hun Sena i Kambodžanske narodne stanke, koji su na vlasti i danas.

Suvremena Kambodža suočena je s brojnim problemima. Važna sociopolitička pitanja su rašireno siromaštvo,[2] korupcija,[3] manjak političkih sloboda,[4] nizak ljudski razvoj[5] i visoka glad među stanovinštvom.[6][7][8] David Roberts, direktor organizacije Human Rights Watch za Jugoistočnu Aziju, opisao je Kambodžu kao "neodređeno komunističku zemlju sa slobodnim tržištem s relativno autoritativom koalicijom koja vlada u atmosferi površne demokracije."[9]

Iako je per capita dohodak nizak u odnosu na većinu susjednih zemaja, Kambodža ima jedno od najbrže rastućih tržišta u Aziji s prosječnim rastom od oko 6% tokom posljednjeg desetljeća. Poljoprivreda ostaje dominantna gospodarska djelatnost, s izraženim rastom tekstilne industrije, građevine i turizma, što dovodi do povećanih stranih investicija i međunarodne trgovine.[10] Po pitanju vladavine prava, Kambodža na godišnjim izvještajima redovito završava među najlošije plasiranim zemljama svijeta.[11]

Etimologija

Glavni članak: Nazivi Kambodže

"Kraljevina Kambodža" je službeni naziv zemlje na srpskohrvatskom jeziku. Sam termin "Kambodža" nastao je fonetizacijom francuskog izraza "Cambodge" (i engleskog izraza "Cambodia", koji je također nastao od francuskog izraza), koji pak predstavlja francusku transliteraciju kmerskog izraza "Kampućija" (kmerski: កម្ពុជា). "Kampućija" je zapravo skraćena alternativa punog naziva države na kmerskom, Preah Reacheanachak Kampuchea (kmerski: ព្រះរាជាណាចក្រកម្ពុជា).

Kmerski endonim "Kampućija" dolazi od sanskrtskog naziva Kambojadeśa (कम्बोजदेश); termin se sastoji od izraza deśa (देश), koji se prevodi kao "zemlja" ili "država", i naziva naroda Kambodži (कम्बोज), što aludira na mitove o osnovanju prvog kmerskog kraljevstva.[12]

Kolokvijalno, Kambodžani svoju zemlju nazivaju Srok Khmer (kmerski izgovor: [srok kʰmae]), što doslovno znači "Zemlja Kmera", ili pak nešto formalnije Prateh Kampuchea (ប្រទេសកម្ពុជា), što doslovno znači "Država Kampućija". Naziv "Kambodža" se gotovo redovito koristi na Zapadu, dok je na Istoku češće korišten termin "Kampućija".[13][14][15]

Historija

Glavni članak: Historija Kambodže
 
Reljef na hramu Bayon koji prikazuje borbu Kmera protiv naroda Cham; kasni XII./rani XIII. vijek.

Historija Kambodže može se pratiti od 5. tisućljeća pne.;[16][17] bogata prahistorijska arheološka ostavština svjedoči o postojanju organiziranih ljudskih zajednica još od pleistocena. Prvi detaljni izvještaji o postojanju nekakve složenije, političke strukture mogu se pronaći u kineskim tekstovima koji govore o Kraljevstvu Funan, političkom entitetu koji je obuhvaćao najjužniji dio indokineskog poluotoka u periodu od I. do VI. vijeka nove ere. Sa središtem u donijem dijelu toka rijeke Mekong,[18] Funan ostaje zapamćen kao najstarija regionalna hinduistička kultura, što sugerira postojanje dužih socioekonomskih odnosa s pomorskim partnerima Indosfere na zapadu.[19] Do kraja VI. vijeka, civilizacija koja se u kineskim analima naziva Chenla (ili Zhenla), potpuno je zamijenila Funan, kontrolirajući veće dijelove teritorija i imajući centraliziraniju vlast..[20][21]

Kmersko Carstvo uspostavljeno je početkom IX. vijeka. Historijski izvori u ovom slučaju referiraju na mitsku inicijaciju i konsekraciju Jayavarmana II. na planini Kulen, u konstekstu ceremonije iz 802. preko koje je isti uspostavio svoj politički legitimitet.[22] Njegujući hinduističku tradiciju kulta Devarāje, snažni vladari u sukcesiji su vladali klasičnim dobom kmerske civilizacije do XI. vijeka. Nova dinastija, provincijskog porijekla, uvela je budizam u zemlju što je, prema nekim naučnicima, dovelo do religijskih diskontinuiteta i općeg pada.[23] Kraljevska kronologija završava u XIV. vijeku. Velika postignuća u upravi, poljoprivredi, arhitekturi, hidrologiji, logistici, urbanom planiranju i umjetnosti dokaz su postojanja kreativne i progresivne civilizacije, koja je u svojoj kompleksnosti bila jedan od temelja jugoistočnoazijske kulture.[24]

Pad se nastavio kroz prijelazni period od otprilike 100 godina, nakon kojega je uslijedio srednji period kambodžanske historije znan kao Mračno doba Kambodže, a koji je započeo sredinom XV. vijeka. Iako su hinduistički kultovi u tom periodu bili gotovo u potpunosti zamijenjeni, monumentalne građevine starog središta ostale su i dalje važno duhovno središte.[25] Ipak, od sredine XV. vijeka, gro populacije započeo je postepenu selidbu na istok - uz kraće izuzetke - smjestivši se na sutoku rijeke Mekong i jezera Tonle Sap kod Chaktomuka, Longveka i Oudonga.[26][27]

Pomorska trgovina bila je osnova za vrlo prosperitetan XVI. vijek. Međutim, to je za posljedicu imali povećan utjecaj stranaca - malajskih muslimana, Chama, pustolova iz kršćanske Europe te misionara - na vlast u Kambodži. Promjenjiva sreća i snažno gospodarstvo, s jedne strane, te poremećena kultura i kompromitirano plemstvo, s druge strane, bili su glavne odlike Longvek perioda kambodžanske historije.[28][29]

Do XV. vijeka, tradicionalni susjedi Kmera, narodi Mon i Cham, postepeno su zamijenjeni izdržljivim Sijamcima i Anamcima.[30] Ti su narodi percipirali, shvatili i dosljedno slijedili imperativno načelo da je kontrola nad donjim tokom rijeke Mekong ključ za kontrolu nad cijelom Indokinom.[31][32] Slabašno kmersko kraljevstvo samo je poticalo stratege u Ayutthayji (kasnije u Bangkoku) i Huếu. Napadi na i osvajanja kmerskih kraljevskih rezidencija doveli su do toga da suvereni nemaju ceremonijalni i legitimni centar vlasti. Problemi sa sukcesijom i bračne politike dodale su raspadu kraljevskog prestiža. Oudong je osnovan 1601. godine kao kraljevsko središte tokom Srednjeg perioda.[33]

Sljedeća važna epoha bio je XIX. vijek, koji je doveo novu tehnoligiju, ali i europske kolonizatore s jasnim ciljem o globalnoj dominaciji. Dolazak Europljana donio je, doduše, kraj višestoljetnih susjedskih sukoba; naime, Sijam je, iako ponižen i u povlačenju, izbjegao kolonizaciju kao tampon država, dok je Vijetnam postao glavni fokus francuskih kolonizatora.[34][35] Kambodža je ubrzo postala dio Francuske Indokine te je, iako mahom zanemarivana,[36] bila u mogućnosti povratiti svoj integritet i kročiti u modernost.[37][38]

 
Princ, kasnije kralj, Norodom Sihanouk bio je jedan od pionira moderne kambodžanske historije i jedan od glavnih faktora u uspostavi njezine nezavisnosti.

Nakon 80 godina kolonijalne hibernacije, kratkotrajna japanska okupacija tokom Drugog svjetskog rata, koja je koncidirala s investiturom kralja Sihanouka, bila je uvodni čin[39] u nezaustavljivi proces reemancipacije i reuspostave nezavisne Kambodže. Kraljevina Kambodža, nezavisna od 1953. godine, borila se ostati neutralna u periodu polarizacije između dvaju nuklearnih sila, Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza.[40] Eslakacija Vijetnamskog rata dovela je do sve većeg uplitanja Kambodže,[41] a to je za posljedicu imalo dva važna događaja - prvi je bila Kmerska Republika iz 1970., a drugi građanski rat. Crveni Kmeri su 1975. izašli kao pobjednici u građanskom ratu te su uveli Kambodžu u njazin najmračnijih period, Demokratsku Kampućiju,[42] koju je obilježio monstruozni genocid pod direkcijom Pol Pota. Kraj komunističkog režima koincidirao je s vijetnamskom okupacijom, tokom koje se Narodna Republika Kampućija pokušala izboriti za međunarodni suverenitet.

Nakon mandata Ujedinjenih nacija, Kambodža je 1993. godine postepeno zakoračila u svoje moderno dobra.[43] Norodom Sihanouk je vraćen na kraljevsko prijestolje, međutim sva je vlast, prema međunarodnim dogovorima, pripala vladi. Donekle uspostavljena stabilnost ponovo je poljuljana 1997. godine, kada je premijer Hun Sen izveo državni udar i preuzeo apsolutnu vlast u državi.[44] Pokušaji rekonstrukcije postepeno su se počeli pojavljivati u posljednjim godinama kroz uspostavu višestranačkog sustava i ustavne monarhije.

Geografija

Glavni članak: Geografija Kambodže

Kambodža ima ukupnu površinu od 181,035 km2 i nalazi se u potpunosti u tropskom pojasu, između 10° i 15° sjeverno te 102° i 108° istočno. Na sjeverozapadu graniči s Tajlandom, na sjeveroistoku s Laosom, a na istoku s Vijetnamom. Na jugu ima 443 km dugu obalu na Tajlandskom zaljevu.

Reljef Kambodže karakterizira niska centralna ravnica okružena visoravnima i niskim gorjem, a u sklopu kojeg se nalazi jezero Tonle Sap te gornji dijelovi delte Mekonga. S vanjske strane te centralne ravnice nalaze se prijelazne ravnice, slabo prošumljene i ne više od 200 metara nadmorske visine.

Sjever kambodžanske ravnice naslanja se na pješčanu škarpu, koja formira prema jugu okrenutu hridinu koja se proteže ukupno 320 km u smjeru istok-zapad s nadmorskim visinama od 180 do 550 metara. Hridina predstavlja južni obronak lanca Dângrêk.

Prema jugu, u istočnim dijelovima zemlje, teče rijeka Mekong. Istočno od rijeke, prijelazne ravnice se postepeno stapaju s istočnim visoravnima, regijom prošumljenih planina i visokih platoa koja se proteže u Laos i Vijetnam. Na jugozapadu zemlje nalaze se dva distinktna visinska predjela, planine Krâvanh i Dâmrei, koji formiraju još jednu visoravan koja zauzuma velik dio površine između Tonle Sapa i Tajlandskog zaljeva.

U toj udaljenoj i uglavnom nenaseljenoj regiji nalazi se i najviši vrh Kambodže, Phnom Aural, visok 1,813 metara. Južna priobalna regija koja izlazi na Tajlandski zaljev zapravo je uski nizinski pojas, dobro prošumljen i slabo naseljen, izoliran od centralne ravnice zbog jugozapadnih visoravni.

Najistaknutija geografska odlika su inundacije Tonle Sapa, koje se tokom sušne sezone rasprostiru na oko 2,590 km2, a tokom kišne sezone se šire i na 24,605 km2. Ova gusto naseljena ravnica, posvećena kultiviranju riže, predstavlja žilu kucavicu Kambodže. Velik dio ovog područja određen je kao prirodni rezervat.

Klima

 
Köppenova klasifikacija klime na mapi Kambodže.

Klima u Kambodži je, kao i u ostatku Jugoistočne Azije, pod dominantnim utjecajem monsuna, koji mogu biti tropski vlažni ili suhi, zbog velikih razlika tokom godišnjih dobā.

Prosječne temperature u zemlji kreću se od 21°C do 35°C, uz veliku učestalost tropskih monsuna. Jugozapadni monsuni pušu prema unutrašnjosti donoseći vlažne vjetrove iz Tajlandskog zaljeva i Indijskog oceana od svibnja do listopada. Monsuni sa sjeveroistoka donose sušnu sezonu, koja traje od studenog do travnja. Najviše padalina prisutno je tokom rujna i listopada, dok su najsuši periodi u siječnju i veljači.

Klimatološki, Kambodža ima dva izražena godišnja doba. Kišna sezona, koja traje od svibnja do listopada, može dovesti i do pada temperature na 21°C i generalno je popraćena velikom vlažnošću. Sušna sezona traje od studenog do travnja kada se temperature penju do 40°C, mahom tokom posljednjeg mjeseca sezone.

Katastrofalne poplave pogodile su zemlju 2001. i 2002. godine, a gotovo svake godine dolazi do određenog stupnja poplavljivanja.[45]

Ekologija

Glavni članak: Biota Kambodže

Biodiverzitet Kambodže uglavnom se temelji na njezinim sezonskim tropskim šumama, koje sadrže oko 180 zabilježenih vrsta stabala i riparijske ekosustave. U zemlji se nalazi 212 vrsta sisavaca, 536 vrsta ptica, 240 vrsta gmazova, 850 vrsta slatkovodnih riba (područje jezera Tonle Sap) i 435 vrsta morskih riba koje su naučnici dokumentirali i zabilježili. Većina biodiverziteta obitava oko jezera Tonle Sap i okolne biosfere.[46]

Politika

Zgrade najvažnijih političkih institucija u Kambodži (od vrha, s lijeva na desno): Prijetsolna dvorana u sklopu Kraljevske palače; zgrade Narodne skupštine i Senata; Palača mira, središte Vlade Kambodže; i zgrada Vrhovnog vijeća magistrature.

Nacionalna politika Kambodže odvija se unutar okvira postavljenih Ustavom iz 1993. godine. Formalno se radi o ustavnoj monarhiji, a koja u praksi funkcionira kao parlamentarna predstavnička demokracija. Na čelu izvršne vlasti su premijer, poziciju koju trenutno drži Hun Manet (od 2023. godine), kao šef vlade, te kralj, aktualni je Norodom Sihamoni, kao državni poglavar. Premijera imenuje kralj prema savjetu i uz odobrenje Narodne skupštine. Faktično izvršavanje egzekutivne vlasti je u rukama premijera i njegovih imenovanih ministara.

Zakonodavna vlast podijeljena je između egzekutive i dvodomnog Parlamenta (kmerski: សភាតំណាងរាស្ត្រ Saphea Damnang Reastr), koji se sastoji od Narodne skupštine (kmerski: រដ្ឋសភា Rotsaphea), kao donjeg doma, i Senata (kmerski: ព្រឹទ្ធសភា Protsaphea), kao gornjeg doma. Ukupno 123 člana Narodne skupštine biraju se proporcionalnom reprezentacijom na mandat u trajanju od maksimalno pet godina; Senat broji ukupno 61 članaka, dvojicu od kojih imenuje kralj, dvojicu Narodna skupština, a ostatak izabiru općinska vijeća iz 24 kambodžanske provincije. Mandat senatora traje šest godina.[47]

Kralj je izborni, a izabire ga Kraljevsko vijeće; aktualni kralj, Norodom Sihamoni, izabran je 14. listopada 2004. godine. Ovakav sustav izbora kralja uveden je promptno nakon što je Norodom Sihanouk abdicirao tjedan dana prije izbora svog nasljednika; izbor kralja Sihanomija tada su podržali i premijer Hun Sen i princ Norodom Ranariddh, kraljev polubrat i glavni savjetnik, obojica članovi Kraljevskog vijeća. Sihanomi je okrunjen 29. listopada 2004. godine.

Iako je formalno višestranačka demokracija, Kambodža je pod neupitnom kontrolom Narodne stranke i bivšeg premijera Hun Sena, bivšeg Crvenog Kmera, koji si je apsolutnu vlast priskrbio u insceniranom puču 1997. godine; godine 2023. povukao se u mirovinu, a poziciji premijera formalno ga je naslijedio njegov sin, Hun Manet, iako Hun Sen i dalje ima veliku ulogu u kambodžanskoj politici. Politička kultura u Kambodži općenito je na vrlo niskim razinama, uz optužbe za namještanje izbora, gotovo nepostojeću oporbu i vlast koja silom održava svoj autoritet.[48] Dodatan udar višestranačju bila je i sudska odluka iz 2017. godine kojom je glavna opozicijska stranka ukinuta, što je utrlo put još autoritarnijem sustavu vlasti.[49] Uz to, korupcija je gorući problem u zemlji te se Kambodža smatra jednom od najkorumpiranijih zemalja na svijetu; unatoč usvajanju antikorupcijskog zakona 2010. godine, stupanj korupcije je i dalje visok, a zviždači po samom zakonu ne uživaju gotovo nikakvu zaštitu.[50]

Sudbena vlast formalno je nezavisna od ostalih grana, međutim u stvarnosti je kambodžansko sudtsvo jedno od najpolitiziranijih, što dodatno doprinosti ionako visokoj razini korupcije.[50] Najviši sud u državi je Vrhovno vijeće magistrature (Vrhovni sud), koje broji 17 sudaca, a postoje i niža sudska tijela. Sudbena vlast formirana je tek 1997. godine (iako ju je ustav predvidio još 1993.), što je bila posljedica masovne čistke odvjetnika i sudaca za vrijeme režima Crvenih Kmera, koji su potpuno eliminirali suce i odvjetnike, proglasivši ih "klasnim neprijateljima"; u zemlji je tada ostalo između 6 i 12 pravnih stručnjaka.[51] Samo odvjetnišvto ponovo je uvedeno tek 1995. godine osnivanjem Odvjetničke komore Kraljevine Kambodže (kmerski: គណៈមេធាវីនៃព្រះរាជាណាចក្រកម្ពុជា).[52][53]

Administrativna podjela

Kambodža je administrativno podijeljena na tri razine. Prvu razinu čine glavni grad (kmerski: ភ្នំពេញ reach thani) i 24 provincije (kmerski: ខេត្ត khaet). Glavni grad predstavlja posebnu administrativnu jedinicu prve razine i ne spada među 24 provincije, unatoč činjenici da spadaju u istu administrativnu razinu.

Provincije se dalje dijele na distrikte (kmerski: ស្រុក srok), koji se dalje dijele na komune (kmerski: ឃុំ khum), odnosno sela (kmerski: ភូមិ phum). Distrikti u sklopu Phnom Penha nazivaju se khani (kmerski: ខណ្ឌ), a koji se dalje dijele na jedinice nazvane sangkat (kmerski: សង្កាត់). Isti se dalje dijele na krome (kmerski: ភូមិ), koji se također mogu prevesti kao "sela", mada ne moraju nužno pokrivati samo jedno naselje.

Mapa Ime Izvorno ime Upravno središte Površina (km²) Populacija
 
Glavni grad (reach thani)
Phnom Penh
ភ្នំពេញ
(Chamkar Mon)
678.46
1,501,725
Provincije (khaet)
Banteay Meanchey
បន្ទាយមានជ័យ
Serei Saophoan
6,679
677,872
Battambang
បាត់ដំបង
Battambang
11,702
1,058,174
Kampong Cham
កំពង់ចាម
Kampong Cham
4,549
928,694
Kampong Chhnang
កំពង់ឆ្នាំង
Kampong Chhnang
5,521
472,341
Kampong Speu
កំពង់ស្ពឺ
Chbar Mon
7,017
716,944
Kampong Thom
កំពង់ធំ
Stueng Saen
13,814
631,409
Kampot
កំពត
Kampot
4,873
585,850
Kandal
កណ្តាល
Ta Khmau
3,568
1,265,280
Koh Kong
កោះកុង
Khemarak Phoumin
11,160
117,481
Kep
កែប
Kep
336
35,753
Kratié
ក្រចេះ
Kratié
11,094
319,217
Mondulkiri
មណ្ឌលគីរី
Senmonorom
14,288
61,107
Oddar Meanchey
ឧត្តរមានជ័យ
Samraong
6,158
185,819
Pailin
បៃលិន
Pailin
803
70,486
Preah Sihanouk
ព្រះសីហនុ
Sihanoukville
868
221,396
Preah Vihear
ព្រះវិហារ
Tbeng Meanchey
13,788
171,139
Pursat
ពោធិ៍សាត់
Pursat
12,692
397,161
Prey Veng
ព្រៃវែង
Prey Veng
4,883
947,372
Ratanakiri
រតនគីរី
Banlung
10,782
150,466
Siem Reap
សៀមរាប
Siem Reap
10,299
896,443
Stung Treng
ស្ទឹងត្រែង
Stung Treng
11,092
111,671
Svay Rieng
ស្វាយរៀង
Svay Rieng
2,966
482,788
Takéo
តាកែវ
Doun Kaev
3,563
844,906
Tboung Khmum
ត្បូងឃ្មុំ
Suong
4,928
754,000

Stanovništvo

Prema procjeni iz 2016. godine, u Kambodži trenutno obitava 15,762,370 stanovnika. Stopa rođenih je 25.4 na 1,000 stanovnika, a stopa porasta populacije trenutno iznosi 1.7%.[54]

Čak 50% populacije Kambodže mlađe je od 22 godine. Omjer žena u odnosu na muškarce je 1.04, što Kambodžu čini zemljom s najviše žena u odnosu na muškarce u subregiji rijeke Mekong.[55] Među populacijom starijom od 65 godina, omjer iznosi 1.6:1.[56]

Stopa plodnosti 2010. godine iznosila je 3.0 djece po jednoj ženi;[57] ta je brojka predstavljala pad u odnosu na 2000., kada je stopa bila 4.0.[57] Žene u urbanim sredinama imaju prosječno 2.2 djece, dok žene u ruralnim predjelima imaju prosječno 3.3 djece.[57]

Etničke grupe

 
Etnička mapa Kambodže

Kambodža je u velikoj mjeri etnički homogena zemlja; prema podacima iz 2013. godine, gotovo 98% stanovništva su Kmeri, izvorni govornici kmerskog jezika, jedinog službenog jezika u zemlji.[58] Kmeri su narod koji potječe iz područja donjeg toka rijeke Mekong, koji i zauzima najveći dio današnje Kambodže. Oni su najstariji narod koji obitava današnju Kambodžu te se vjeruje da su to područje nastanili oko 2000. pne. Kmeri se danas dijele na tri dominantne skupine. Kmeri iz Kambodže smatraju se domorodačkim stanovništvom današnje države, dok Sjeverni Kmeri žive u Tajlandu, a Khmer Krom uglavnom na području Vijetnama.

Svi ostali narodi u Kambodži su manjinske skupine. Chami su najbrojniji, oko 1.2% ukupong stanovništva,[58] te uglavnom žive u zasebnim naseljima, mada ih dio živi i s Kmerima. Uglavnom su situirani na jugoistoku zemlje, uz granicu s Vijetnamom, gdje ih također obitava veliki dio.

Treća skupina su Vijetnamci, koji sačinjavaju oko 0.1% stanovništva.[58] Oni uglavnom naseljavaju jugoistočni dio zemlje, uz granicu s Vijetnamom. Iako se vijetnamski jezik, kao i kmerski, ubraja među austroazijske, zbog činjenice da su Kmeri bili pod utjecajem indijske kulturološke sfere, a Vijetnamci pod kineskom, danas postoji vrlo malo kuturoloških veza među dvama narodima. Etničke tenzije među dvama narodima postoje još od Mračnog doba (XVI.XIX. vijek), kada su Vijetnamci i Tajlanđani pokušali porobiti oslabljenu Kambodžu i dominirati cijelom Indokinom.

Uz njih, značajniju skupinu čine i Kinezi, kojih također ima 0.1%.[58] Većina današnjih Kineza u Kambodži su potomci migranata koji su se u XIX. vijeku doselili u tadašnji francuski protektorat u potrazi za poslom. Većina ih živi u gradovima i bave se trgovinom.

U zemlji živi omanja grupa Tajlanđana, a ranije je postojala i veća koncentracija Laošana.[58]

Domorodačko stanovništvo u planinskim dijelovima zemlje, Planinski Kmeri (kmeri: ខ្មែរលើ Khmer Loeu), uvelike se razlikuje od Kmera u ostatku zemlje. Naime, kako su kroz povijest bili geografski dosta izolirani, nisu potpali pod proces kulturološke indizacije te danas imaju jako malo kulturoloških poveznica s Kmerima u ostatku zemlje.

Religija

Glavni članak: Religija u Kambodži
Religijska struktura Kambodže
prema podacima iz 2010. godine[59]
Religija
Budizam
  
96.9%
Islam
  
2.0%
Narodne religije
  
0.6%
Kršćanstvo
  
0.4%
Nereligiozni
  
0.2%

Teravadski budizam je službena religija u Kambodži, a prakticira ju više od 95% stanovništva. U zemlji se, prema procjeni, nalazi oko 4,400 manastirskih hramova za prakticiranje budističke religije.[60] Budizam u Kambodži je duboko ukorijenjen u hinduizmu, tantrizmu i animizmu. S druge strane, većina Kineza i Vijetnamaca u Kambodži prakticira mahajaski budizam, a kod kineske zajednice prisutni su i elementi konfucijanizma i taoizma.

Druga najborjnija religija, iako ju prakticira samo 2% stanovništva, je islam, koji je uglavnom prisutan među Chamima, čak 80% kojih prakticira tu religiju; ostatak muslimana uglavnom su Malajci, kojih nema prevelik broj.[61]

U religijskoj strukturi prisutne su i narodne religije, dok je kršćanstvo prakticirano od strane samo 0.4% stanovništva. Udio nereligioznih osoba je izrazito malen i iznosi samo 0.2%.

Jezici

Jedini službeni jezik u Kambodži je kmerski, koji spada u skupinu austroazijskih jezika. Kmersko pismo, službeno u zemlji, potječe od južnoindijskog palavskog pisma, nastalog u VI. vijeku.

Iako nije službeni, francuski jezik je također naširoko prisutan u Kambodži, što je posljedica kolonijalizma. Mnogi stari Kambodžani i danas govore francuski, a isti se koristi kao službeni jezik u nastavi u nekim školama i univerzitetima financiranim od strane francuske vlade. Kambodža je članica Frankofonije, a kambodžanski francuski, kao dijalekt, još uvijek se koristi u Kambodži, posebice na sudovima. Ipak, od 1993. godine, engleski jezik počeo je preuzimati primat i postajati najčešće korišteni strani jezik u zemlji.

Od 2002., engleski je zamijenio francuski na poštanskim markicama i na valuti.[62]

Kriminal

Glavni članak: Kriminal u Kambodži

Prema podacima iz 2012. godine, Kambodža je imala stopu ubojstva od 6.5 na 100,000 stanovnika, s ukupno 964 ubojstva tokom te godine.[63] Od ostalih oblika kriminaliteta, pljačke su prilično učestale, mada najčešće u obliku sitnih krađa ili džeparenja, a česte mete budu turisti. Oružane pljačke nisu pretjerano česte, ali lak pristup oružuju ih čini potencijalno rastućom kategorijom.

Iako je prostitucija zakonom zabranjena, izrazito je učestala; procjene s početka 90-ih godina navodile su kako u Kambodži radi oko 100,000 seksualnih radnika.[64] Ipak, serija intervjua iz 1993. godine otkrila je kako posao prostutke ne nosi sa sobom stigmu te se ne smatra društveno neprihvatljivim ponašanjem.[64]

Gospodarstvo

Glavni članak: Ekonomija Kambodže

Kambodža trenutno ima otvoreno tržište (tržišna ekonomija) i bilježi ubrzan ekonomski rast u posljednjem desetljeću.[65] Procjena nominalnog BDP-a za 2017. godinu iznosila je $20.953 milijardi, dok je per capita dohodak procijenjen na $1,308; iako u porastu, per capita dohodak je i dalje nizak u odnosu na susjedne zemlje. Godine 1995., nominalni BDP iznosio je samo $2.92 milijarde,[66] što je potaklo vlast da ukine plansko gospodarstvo i započne prijelaz na tržišno gospodarstvo.[67] Ta je promjena ubrzo dovela do osjetnog rasta, koji je stagnirao tokom 1997. i 1998. zbog regionalne krize i internih problema, ali je nastavljen već 1999. godine s rastom od 4%. Tokom 2016. godine, Kambodža je napravila nagli skok iz skupine najslabije razvijenih zemalja u skupinu zemalja sa srednjom razinom dohotka, a trend rasta nastavlja se i danas.

Najvažnije gospodarske grane su tekstilna industrija i turizam, a značajan doprinos daje i poljoprivreda, koja je i dalje dominantna djelatnost u zemlji.[68] Uslužne djelatnosti mahom su orijentirane na trgovinu, a nedavno su se pojavili i izvještaji o otkriću nafte i plina u moru.

Aktualna vanjska politika Kambodže bazira se na njegovanju dobrih odnosa sa susjedima (posebice Tajlandom i Vijetnamom), ali i na integraciji u regionalne (ASEAN) i globalne (WTO) organizacije. Neki od glavnih ekonomskih problema su loš obrazovni sustav i nedostatak kvalitetne radne snage, posebice u osiromašenim selima, gdje se stanovništvo bori s nedostatkom osnovne infrastrukture.

Kultura

 
Ilustracija legende o braći Vorvongu i Sorvongu, nastala tokom XIX. vijeka.

Historijski gledano, mnogi su faktori doprijnijeli formiranju kambodžanske kulture. Inicijalni utjecaji dolazili su od teravadskog budizma i hinduizma, dok je poseban kulturološki utjecaj imala Angkorska kultura. U suvremenom dobu, francuski kolonijalizam je snažno utjecao na formiranje kambodžanske kulture, a u najnovijem vremenu je i ona potpala pod utjecaj globalizacije. Kultura Kambodže ne uključuje samo kulturološke običaje i ostavštinu etničke većine u nizinskom predjelu zemlje, već i kulturu 20-ak planinskih plemena znanih kao Planinski Kmeri, što je naziv kojega je skovao Norodom Sihanouk kako bi potaknuo jedinstvo između stanovnika nizinskih i planinskih predjela.

Najraniji zapisi kambodžanske historije nastali su na palminim listovima; knjige od palminih listova sadrže bilješke o kmerskim legendama, Reamker (kambodžansku verziju Ramajane), priče o nastanku budizma i druge tekstove. Kako bi zaštitile od vlade i klime, te se knjige umataju u platno.[69] Kambodžanska književnost generalno se dijeli na pisanu, koja je mahom nastajala na dvorovima i u budističkim hramovina, te usmenu, koja se u formi legendi prenosila kroz generacije. Kralj Ang Duong jedan je od najznačajnijih predstavnika dvorske književnosti, napisavši nekoliko značajnih romana tokom XIX. vijeka; iz tog perioda datiraju i Kambodžanske kraljevske kronike, važni historijski tekstovi koji dokumentiraju kambodžansku historiju od 1430. godine do početka XVI. vijeka.[70]

 
"Kralj kmerske glazbe", Sinn Sisamouth, bio je pionir popularne glazbe u Kambodži. Ipak, kao i mnogi njegovi suvremenici, završio je kao žrtva zloglasnog režima Crvenih Kmera.

Period francuske kolonizacije uvelike je utjecao na modernizaciju kambodžanske književnosti, iako je u vrijeme režima Crvenih Kmera, zbog državnog progona intelektualaca, ista doživjela značajnu stagnaciju. Usmena književnost bogata je kmerskim legendama i pričama iz kmerskog folklora koje su se inicijalno prenosile usmenom predajom, a tek su u XIX. i XX. vijeku dobile i svoje pisane zapise te su bile podloga za mnoga djela suvremene kambodžanske književnosti.[71] Među poznatijim legendama iz kmerskog folklora su ona o braći Vorvongu i Sorvongu, dvojici kmerskih prinčeva koji, nakon što su izgubili ugled, moraju odraditi seriju iskušenja kako bi ga ponovo stekli, te ona o braći Preah Kou i Preah Keu, koja je izrazito popularna među narodom.

Iako su suvremeni urbani centri uvelike osjetili val modernizacije i globalizacije, ruralni dijelovi zemlje još su uvelike zadržali elemente kmerske kulture razvijene još tokom Kmerskog Carstva, a koje su posebno vidljive u odjeći, hrani i plesu. Upravo je ples jedna od najupečatljivijih odlika suvremene kambodžanske kulture, a dijeli se na tri glavne kategorije - kmerski klasični ples, narodni ples i društveni plesovi. Kmerski klasični ples, za kojeg većina smatra da je nastao u vrijeme Angkora (mada postoji skupina naučnika koja ga smatra varijacijom sijamskog plesa), zapravo je stilizirani performans kojeg plešu i muškarci i žene, a koji se uglavnom izvodi u pratnji pinpeat ansambla uz vokale; njegova funkcija istovremeno je i za užitak, ali i ceremonijalna,[72] s obzirom da su se često izvodili prilikom različitih obreda ili prezentacije priča iz kmerskog folklora.[73] Službeni naziv plesa je "Teatar kraljevskog bogatstva" (kmerski: របាំព្រះរាជទ្រព្យ Robam Preah Reach Trop). Narodni ples, koji se uglavnom izvodi uz mahori glazbu, slavi različite kulturološke i etničke skupine Kambodže. Ruralnog porijekla i znatno svjetovniji u svom pristupu,[74] narodni plesovi su osjetno neformalni i manje stilizirani u odnosu na klasični ples. Posljednja kategorija, ona društvenih plesova, uglavnom je prisutna tokom banketa i sličnih socijalnih okupljanja; među iste se ubrajaju narodni plesovi romvong, romkbach, saravan i lam leav, ali i zapadni plesovi poput bolera, madisona ili cha-cha.

Uz ples, glazba je također važan dio kambodžanske kulture. Glazba se dijeli na tradicionalnu i modernu. Tradicionalni glazbeni oblici prisutni su još od Kmerskog Carstva[75] te su često bili izvođeni uz plesove; primjer toga je mahori glazba, koja se izvodila uz kraljevski ples asparu. Ruralni oblici glazbe su chapei, koji se sastojao od a cappella pjevanja u pratnji gitare (između stihova), te a yai, koji je zapravo oblik lirskog pjesništva. Popularna glazba počela se značanije razvijati od 60-ih godina, a uz standardno korištenje zapadnih stilova, česte su i kombinacije tradicionalne glazbe sa suvremenim, zapadnim tendencijama. Sinn Sisamouth i Ros Serey Sothea, koji su djelovali tokom 60-ih i 70-ih godina, smatraju se pionirima kambodžanskog popa. Tokom režima Crvenih Kmera, brojni pjevači i izvođači popularne glazbe su ubijeni,[76] što je dovelo do opadanja glazbene produkcije tokom tog perioda; uz to, Kmeri su uništili veliki broj originalnih snimki iz tog perioda. Preporod kambodžanskog stila uslijedio je tokom 80-ih i 90-ih godina, kada je izbjeglica Keo Surath u Sjedinjenim Državama započeo s obnovom kambodžanske glazbe. Suvremeni period donio je porast popularnosti kantruma, tradicionalne glazbe Sjevernih Kmera, kombinirane s modernom instrumentacijom.[77]

Iako brojni sportovi sve više dobivaju na popularnosti, razvoj profesionalnog sporta u Kambodži uvelike zaostaje za Zapadom, mahom zbog loših ekonomskih uvjeta u zemlji. Nogomet je najpopularniji sport, a u Kambodžu ga uveli Francuzi te je odmah postao popularan među narodom.[78] Kambodžanska reprezentacija je svoj najbolji plasman na međunarodnom natjecanju ostvarila 1972. godine, osvojivši četvrto mjesto na Azijskom kupu u Tajlandu; bio je to ujedno i jedini njihov nastup na kontinentalnom prvenstvu. Prvi nastup na Olimpijskim igrama imali su 1956. godine, kada su poslali dvojicu natjecatelja u konjičkim sportovima. Brojni tradicionalni sportovi također su popularni, a među iste se ubrajaju utrka zmajevim brodovima, utrka bivola, borilačke vještine bokator i pradal serey te tradicionalno kmersko hrvanje.

Reference

  1. Chandler, David P. (1992) History of Cambodia. Boulder, CO: Westview Press, ISBN 0813335116.
  2. „Consumerism booms as Cambodia embraces once-forbidden capitalism”. Reuters. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-01. Pristupljeno 28 October 2014. 
  3. „2013 Freedom House”. Freedom House. 2013. Arhivirano iz originala na datum 2013-04-07. Pristupljeno 6 April 2014. 
  4. „2013 Corruption Perceptions Index”. Transparency International. 2013. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-03. Pristupljeno 6 April 2014. 
  5. „The 2013 Human Development Report – "The Rise of the South: Human Progress in a Diverse World"”. HDR Program Ujedinjenih naroda za razvoj. str. 144–147. Pristupljeno 2 March 2013. 
  6. Welthungerhilfe, IFPRI, and Concern Worldwide: 2013 Global Hunger Index – The challenge of hunger: Building Resilience to Achieve Food and Nutrition Security. Bonn, Washington D. C., Dublin. October 2013.
  7. „Cambodia's opposition leader says Australian asylum seeker deal will fund corruption”. Pristupljeno 28 October 2014. 
  8. Chueyprasit, Orapa; Naasiri, Chaite (27 March 2014). „Thailand ranks 2nd in ASEAN for the best quality of life”. National News Bureau of Thailand. Arhivirano iz originala na datum 28 March 2014. 
  9. David Roberts (29 April 2016). Political Transition in Cambodia 1991-99: Power, Elitism and Democracy. Taylor & Francis. ISBN 978-1-136-85054-7.  (section XI, "Recreating Elite Stability, July 1997 to July 1998")
  10. Cambodia to outgrow LDC status by 2020 | Business | The Phnom Penh Post – Cambodia's Newspaper of Record Arhivirano 2011-05-21 na Wayback Machine-u. The Phnom Penh Post (18 May 2011). Retrieved on 20 June 2011.
  11. Cuddy, Alice (2 June 2015). „Rule of law rank near bottom”. Phnom Penh Post. Pristupljeno 7 February 2016. »Indeks vladavine prava Svjetskog projekta pravde, koji se temelji na ispitivanjima običnih ljudi i nacionalnih stručnjaka, rangira zemlje prema osam ključnih indikatra uključujući kontrolu vladinih ovlasti, izostanak korupcije, regulatornih provjera... U svakom izmjerenom faktoru, Kambodža je ostvarila najgore rezultate u Istočnoj Aziji i pacifičkoj regiji, gdje ju uspoređujemo s Mijanmarom, Vijetnamom i Mongolijom... [g]dje je vladavina prava slaba.« 
  12. Chad, Raymond (1 April 2005). „Regional Geographic Influence on Two Khmer Polities”. Salve Regina University, Faculty and Staff: Articles and Papers: 137. Pristupljeno 1 November 2015. 
  13. „kampuchea. (n.d.). Collins English Dictionary – Complete & Unabridged 10th Edition.”. Dictionary.com. Pristupljeno 31 October 2015. 
  14. „Cambodia”. Google Books. Pristupljeno 31 October 2015. 
  15. „"On some Cambodian Words," Thai-Yunnan Project Newsletter No. 20., Department of Anthropology, Research School of Pacific Studies Australian National University by Serge Thion”. Nectec. Pristupljeno 31 October 2015. 
  16. Chandler, David (July 2009). „Cambodian History: Searching for the Truth”. Northwestern Primary School of Law Center for International Human Rights and Documentation Center of Cambodia. Pristupljeno November 25, 2015. »We have evidence of cave dwellers in northwestern Cambodia living as long ago as 5000 BCE.« 
  17. Mourer, Cécile; Mourer, Roland (July 1970). „The Prehistoric Industry of Laang Spean, Province of Battambang, Cambodia”. Archaeology & Physical Anthropology in Oceania (Oceania Publications, University of Sydney) 5 (2): 128–146. JSTOR 40386114. 
  18. Stark, Miriam T. (2006). „Pre-Angkorian Settlement Trends in Cambodia's Mekong Delta and the Lower Mekong Archaeological Project”. Bulletin of the Indo-Pacific Prehistory Association (University of Hawai’i-Manoa) 26: 98–109. DOI:10.7152/bippa.v26i0.11998. Pristupljeno 5 July 2015. »Delta Mekoga imala je centralnu ulog u razvoju najranijih složenih političkih entiteta u Kambodži od otprilike 500. pne. do 600. godine (...) izaslanici Kang Dai i Zhu Ying posjetili su deltu sredinom trećeg stoljeća kako bi istražili prirodu morskog puta od Jugoistočne Azije do Indije (...) ekonomija temeljena na žrtvovanju, koja (...) Također sugerira da je važnost regije nastavila trajati neometano.« 
  19. Stark, Miriam T.; Griffin, P. Bion; Phoeurn, Chuch; Ledgerwood, Judy i dr.. (1999). „Results of the 1995–1996 Archaeological Field Investigations at Angkor Borei, Cambodia”. Asian Perspectives (University of Hawai'i-Manoa) 38 (1): 7–36. Pristupljeno 5 July 2015. »... razvoj pomorske trgovine i utjecaj hinduizma stimulirali su razni etatizam u političkim entitetima na obalama Jugoistočne Azije, gdje je pasivno domorodačko stanovništvo prihvatilo ideje državotvorstva i ideologije predstavljene od strane stranaca...« 
  20. „"What and Where was Chenla?", Recherches nouvelles sur le Cambodge”. Michael Vickery’s Publications. Pristupljeno 5 July 2015. 
  21. „Considerations on the Chronology and History of 9th Century Cambodia by Dr. Karl-Heinz Golzio, Epigraphist - ...the realm called Zhenla by the Chinese. Their contents are not uniform but they do not contradict each other.”. Khmer Studies. Arhivirano iz originala na datum 2015-05-24. Pristupljeno 5 July 2015. 
  22. Wolters, O. W. (1973). „Jayavarman II's Military Power: The Territorial Foundation of the Angkor Empire”. The Journal of the Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland (Cambridge University Press) (1): 21–30. JSTOR 25203407. 
  23. „The emergence and ultimate decline of the Khmer Empire - Many scholars attribute the halt of the development of Angkor to the rise of Theravada...p.14”. Studies Of Asia. Arhivirano iz originala na datum 2020-06-20. Pristupljeno 24 July 2016. 
  24. „Khmer Empire”. The Ancient History Encyclopedia. Pristupljeno 7 July 2015. 
  25. „AN EIGHTEENTH CENTURY INSCRIPTION FROM ANGKOR WAT by David P. Chandler”. The Siam Society. Pristupljeno 29 June 2015. 
  26. „Kingdom of Cambodia - 1431-1863”. GlobalSecurity. Pristupljeno 12 June 2015. 
  27. „Patriots and Tyrants: Ten Asian Leaders By Ross Marlay, Clark D. Nehe”. Google Books. Pristupljeno 12 June 2015. 
  28. „Murder and Mayhem in Seventeenth Century Cambodia”. Institute of Historical Research (IHR). Pristupljeno 26 June 2015. 
  29. „Maritime Trade in Southeast Asia during the Early Colonial Period ...transferring the lucrative China trade to Cambodia...”. Oxford Centre for Maritime Archaeology University of Oxford. Pristupljeno 26 June 2015. 
  30. „Blood and Soil: Modern Genocide 1500-2000 By Ben Kiernan p. 102 The Vietnamese destruction of Champa 1390-1509”. Google Books. Pristupljeno 27 June 2015. 
  31. „1551 - WAR WITH LOVEK - During the Burmese siege of Ayutthaya in 1549 the King of Cambodia, Ang Chan...”. History of Ayutthaya. Pristupljeno 26 June 2015. 
  32. „The Cambridge History of Southeast edited by Nicholas Tarling”. Google Books. Pristupljeno 26 June 2015. 
  33. „Reconceptualizing Southern Vietnamese History from the 15th to 18th Centuries Competition along the Coasts from Guangdong to Cambodia by Brian A. Zottoli”. University of Michigan. Pristupljeno 26 June 2015. 
  34. Smithies, Michael (8 March 2010). „The great Lao buffer zone”. The Nation. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-02. Pristupljeno 3 April 2015. 
  35. LePoer, Barbara Leitch, ur. (1987). „The Crisis of 1893”. Thailand: A Country Study. Library of Congress. Pristupljeno 3 April 2015. 
  36. „Cambodia became a peripheral area, widely uncared for by France as economic benefits from Cambodia were negligible”. Max-Planck-Institut. Pristupljeno November 26, 2015. 
  37. „CAMBODIA’S BORDER WITH ENGAGEMENT FROM POWER COUNTRIES by SORIN SOK, Research Fellow - The treaty of 1863”. Cambodian Institute for Cooperation and Peace. Arhivirano iz originala na datum 2021-02-25. Pristupljeno 7 July 2015. 
  38. Martin, Marie Alexandrine (1994). Cambodia: A Shattered Society. University of California Press. str. 31. ISBN 9780520070523. Pristupljeno 3 April 2015. 
  39. „COMMUNISM AND CAMBODIA - Cambodia first declared independence from the French while occupied by the Japanese. Sihanouk, then King, made the declaration on 12 March 1945, three days after Hirohito's Imperial Army seized and disarmed wavering French garrisons throughout Indo-China.”. DIRECTORATE OF INTELLIGENCE. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 7 July 2015. 
  40. „Simulation on The Cambodia Peace Settlement - The Sihanouk Era - The government of the new kingdom initially took a neutral stance in order to protect itself from neighboring countries”. UNITED STATES INSTITUTE OF PEACE. Arhivirano iz originala na datum 2016-09-03. Pristupljeno 7 July 2015. 
  41. „Conflict in Cambodia, 1945-2002 by Ben Kiernan - American aircraft dropped over half a million tons of bombs on Cambodia's countryside, killing over 100.000 peasants...”. Yale University. Pristupljeno 7 July 2015. 
  42. „Blood and Soil: Modern Genocide 1500-2000”. Google Books. Pristupljeno 11 June 2015. 
  43. „Cambodia - History”. Sandbox Networks, Inc.. Arhivirano iz originala na datum 2017-02-12. Pristupljeno June 6, 2016. 
  44. STATEMENT BY AMBASSADOR THOMAS HAMMARBERG, SPECIAL REPRESENTATIVE OF THE SECRETARY-GENERAL OF THE UNITED NATIONS FOR HUMAN RIGHTS IN CAMBODIA. UN OHCHR Cambodia (9 July 1997)
  45. Nobleman, Marc Tyler (2003). Cambodia. Mankato, Minn: Bridgestone Books. str. 7. ISBN 9780736813709. 
  46. Tonle Sap Biosphere Reserve: perspective 2000, Mekong River Commission (MRC), 1 March 2003.
  47. „Cambodia 1993 (rev. 2008)”. Constitute. Pristupljeno 17 April 2015. 
  48. Adams, Brad (31 May 2012). „Adams, Brad, 10,000 Days of Hun Sen, International Herald Tribune, reprinted by Human Rights Watch.org”. Hrw.org. Pristupljeno 15 March 2013. 
  49. „Guardian report on Hun Sen as strongman”. Guardian. 3 December 2017. 
  50. 50,0 50,1 Retrieved November-14-2015. Globalwitness.org. Retrieved on 5 July 2015.
  51. „CO-PROSECUTORS' SUBMISSION ON STATUTE OF LIMITATIONS FOR NATIONAL CRIMES”. May 2, 2011. 
  52. Peng, Hor, ur. (2012). Introduction to CAMBODIAN LAW. Konrad-Adenauer-Stiftung, Cambodia. str. 7–8, 15–16. ISBN 978-99950-982-1-6. 
  53. Kim, Chin; Falt, Jeffrey L. (1996). „LAW OF THE BAR: KINGDOM OF CAMBODIA (STATUTORY UNDERPINNINGS OF THE DEVELOPMENT OF AN INDEPENDENT BAR IN CAMBODIA: CODE OF ETHICS; INTERNAL REGULATIONS)”. California Western International Law Journal 27: 2, Art. 5: 357–387. 
  54. „Birth Rate”. CIA – The World Factbook. Cia.gov. Arhivirano iz originala na datum 2019-02-23. Pristupljeno 15 March 2013. 
  55. „Sex Ratio”. CIA World Factbook. Cia.gov. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-16. Pristupljeno 21 December 2010. 
  56. Cambodia Arhivirano 2010-12-29 na Wayback Machine-u. CIA World FactBook.
  57. 57,0 57,1 57,2 National Institute of Statistics CAMBODIA DEMOGRAPHIC AND HEALTH SURVEY 2010. Nis.gov.kh (10 November 2013). Retrieved on 5 July 2015.
  58. 58,0 58,1 58,2 58,3 58,4 Cambodia Socio-Economic Survey 2013
  59. Pew Research Center – Global Religious Landscape 2010 – religious composition by country Arhivirano 2018-02-19 na Wayback Machine-u.
  60. „Cambodia”. State.gov. Pristupljeno 15 March 2013. 
  61. „Ramadan Ends Friday Evening”. Khmer Times – News Portal Cambodia -. 
  62. English Language and its Education in Cambodia, a Country in Transition, Koji Igawa Arhivirano 2016-08-17 na Wayback Machine-u. (PDF) . Retrieved on 20 December 2016.
  63. „UNODC: Global Study on Homicide”. unodc.org. 
  64. 64,0 64,1 Barry, Kathleen (1996). The Prostitution of Sexuality. NYU Press. str. 137–. ISBN 9780814712771. 
  65. Development and Its Discontent April 12, 2013 New York Times
  66. „Background Notes: Cambodia, January 1996”. Bureau of East Asian and Pacific Affairs U.S. Department of State - Economy. Arhivirano iz originala na datum 2022-10-14. Pristupljeno October 12, 2016. 
  67. Chheang, Vannarith (September 2008). „The Political Economy of Tourism in Cambodia”. Asia Pacific Journal of Tourism Research 13 (3): 281–297. DOI:10.1080/10941660802280414. 
  68. Weggel, Oskar (January 2006). „Cambodia in 2005: Year of Reassurance”. Asian Survey 46 (1): 158. DOI:10.1525/as.2006.46.1.155. 
  69. A Khmer pagoda stores unique leaf prayer books. english.vietnamnet.vn (23 September 2008).
  70. „AN EIGHTEENTH CENTURY INSCRIPTION FROM ANGKOR WAT - by David P. Chandler”. Siamese Heritage Protection Program. Pristupljeno May 12, 2015. 
  71. A la rencontre des conteurs de légendes du Cambodge
  72. „UNESCO Culture Sector – Intangible Heritage – 2003 Convention :”. Unesco.org. Pristupljeno 15 March 2013. 
  73. Cravath, Paul (1986). „The Ritual Origins of the Classical Dance Drama of Cambodia”. Asian Theatre Journal 3 (2): 179–203. DOI:10.2307/1124400. JSTOR 1124400. 
  74. Sam, Sam-ang & Sam, Chan Moly (Winter 2003) Khmer Folk Dance, Khmer Studies Institute; Newington, CT; ISBN 0-941785-02-5
  75. Cambodian music history. umbc.edu
  76. Ringer, Greg (2002). Killing Fields. New York: Charles Scribner's Sons. str. 368–370. 
  77. „Cambodia : National Geographic World Music”. Worldmusic.nationalgeographic.com. 17 October 2002. Arhivirano iz originala na datum 18 August 2012. Pristupljeno 16 March 2013. 
  78. „AFF- The official site of the ASEAN Football Federation”. Web.archive.org. 26 June 2008. Arhivirano iz originala na datum 26 June 2008. Pristupljeno 16 March 2013. 

Vanjske veze

Vlada

Civilno društvo