Kambodžansko-vijetnamski rat

Kambodžansko-vijetnamski rat, u Vijetnamu znan i kao Kontraofenziva na jugozapadnoj granici (vijetnamski: Chiến dịch Phản công Biên giới Tây-Nam), bio je oružani sukob između Vijetnama i Demokratske Kampućije, odnosno Crvenih Kmera, koji je trajao od 1978. do 1989. godine. Bio je to sukob bivših saveznika iz Vijetnamskog rata, a koji je rezultirao velikom vijetnamskom invazijom i uklanjanjem Crvenih Kmera s vlasti u Kambodži. Na njezinom teritoriju uspostavljena je provijetnamska Narodna Republika Kampućija, koja je nastavila voditi gerilski rat protiv Crvenih Kmera uz vijetnamsku podršku. Konflikt je zaključen 1989. godine povlačenjem vijetnamskim trupa iz Kambodže, a sve je formalizirano mirovnim sporazumom 1991. godine.

Kambodžansko-vijetnamski rat
Segment Hladnog rata

Ulazak vijetnamskih trupa u evakuirani Phnom Penh, siječanj 1979.
Datum 25. prosinca 1978.26. rujna 1989.
(formalno do 23. listopada 1991.)
Lokacija  Kambodža
Vijetnam južni Vijetnam
Tajland istočni Tajland
Ishod Vijetnamska pobjeda i subsekventno povlačenje

Sukobljene strane
 Vijetnam
FUNSK

Poslije invazije
 Vijetnam
NR Kampućija (1979–1989)
Država Kambodža (1989–1991)


Podrška
 Sovjetski Savez
NR Poljska[1]
Čehoslovačka Čehoslovačka[2]
 Istočna Njemačka[3]

Demokratska Kampućija

Poslije invazije

Koalicijska vlada

 Tajland (granični sukobi)


Podrška
 Kina
 Sjedinjene Države (navodno)
 Malezija[4]
 Singapur[4]
 Ujedinjeno Kraljevstvo[5]

Komandanti i vođe
Vijetnam Lê Duẩn
Vijetnam Trường Chinh
Vijetnam Nguyễn Văn Linh
Vijetnam Văn Tiến Dũng
Vijetnam Lê Đức Anh
Heng Samrin
Hun Sen
Pol Pot
Khieu Samphan
Son Sann
Dien Del
Kambodža Norodom Sihanouk
Tajland Prem Tinsulanonda
Tajland Chatichai Choonhavan
Snage
Vijetnam 150,000–200,000 73,000 (1979) → 30,000 (1989)[6]
Žrtve i gubici
30,000 ranjenih[7]
15,000–23,500 mrtvih[7][8]
Ukupno: 150,000+ mrtvih[8][9]
100,000+ ubijenih civila (bez žrtava gladi)[10]

Za vrijeme Vijetnamskog rata, Crveni Kmeri i Sjeverni Vijetnam su bili saveznici u borbama protiv proameričkih režima u svojim državama (Kmerska Republika i Južni Vijetnam). Međutim, unatoč otvorenom savezništvu, Crveni Kmeri su se pribojavali da Vijetnam ima tajne planove uspostaviti indokinesku federaciju, koju bi uz to i predvodili. Kako bi djelovali preventivno, Crveni Kmeri su nedugo nakon rušenja Lon Nolovog režima 1975. godine započeli čistku vijetnamskih kadrova u svojim redovima. Nakon formiranja Demokratske Kampućije, Crveni Kmeri su nastavili s progonima Vijetnamaca i provijetnamskih kadrova, a uspostavljena je i praksa sporadičnih graničnih upada na teritorij Vijetnama. Prvi među njima bio je napad na vijetnamski otok Phú Quốc. No, unatoč povremenim napadima, koji su se odvijali godinama, ujedinjeni Vijetnam i Crveni Kmeri su tokom 1976. godine održavali dobre diplomatske odnose, kako bi javnosti prikazali navodno snažno savezništvo među njima. Vođe Crvenih Kmera su se, usprkos svemu, i dalje bojali kako Vijetnam planira aktivirati ekspanzionističke planove. Posljedica tog paranoidnog straha bio je veliki napad Crvenih Kmera na Vijetnam, koji se dogodio 30. travnja 1977. godine. Šokirani, Vijetnamci su krajem iste godine uzvratili, nadajući se da će tako prisiliti Pol Pota na pregovore. Ipak, kako su Crveni Kmeri ustrajali u svojoj ideji o nepregovaranju, Vijetnamci su se u siječnju 1978. godine povukli.

Manji konflikti nastavili su se tokom 1978. godine, a jedan od najznačajnijih bio je masakr u Ba Chúcu, što ga je izvela vojska Crvenih Kmera; istovremeno, Kina je pokušala organizirati mirovne pregovore, ali bez uspjeha. Do kraja godine, službeni Hanoi je odlučio svrgnuti Crvene Kmere s vlasti, smatrajući ih prokineskima i neprijateljskima prema Vijetnamu. Dana 25. prosinca 1978. godine, čak 150,000 vijetnamskih vojnika ulazi u Demokratsku Kampućiju i započinje veliku invaziju zemlje. U samo dva tjedna, vojska Crvenih Kmera bila je potpuno dotučena. Phnom Penh je službeno pao 7. siječnja 1979. godine, mada su Vijetnamci ušli u prazan grad; gotovo svi čelnici Crvenih Kmera su ranije napustili grad. Tri dana kasnije, službeno je proglašena provijetnamska Narodna Republika Kampućija, na čijem su čelu bili izbjegli Kmeri i prebjezi iz Crvenih Kmera. Bio je to početak desetogodišnje okupacije. Za vrijeme tog perioda, Crveni Kmeri su i dalje zadržali status međunarodno priznate vlasti u Kambodži pri Ujedinjenim nacijama, a došlo je i do formiranja većeg broja gerilskih skupina za borbu protiv Vijetnama. Iza kulisa, premijer NR Kampućije, Hun Sen, pokušao je stupiti u pregorove s Crvenim Kmerima. Pod velikim pritiskom međunarodne zajednice, Vijetnamci su implementirali cijelu seriju društvenih i vanjskopolitičkih reformi, a u jeku slabljenja Sovjetskog Saveza, njihovog glavnog saveznika, pristali su i na povlačenje svoje vojske iz Kambodže. Formalno, povlačenje je završeno 26. rujna 1989. godine, mada je vjerojatnije da je dovršeno tek tokom 1990. godine.

Tokom 1990., na trećem neformalnom sastanku u Jakarti, pod okriljem od strane Australije sponzoriranog mirovnog plana za Kambodžu, predstavnici koalicijske vlade i tadašnje Države Kambodže dogovorili su sporazum o podjeli vlasti kroz formiranje unitarne vlade nazvane Vrhovno narodno vijeće. Vijeće je za zadatak imalo predstavljati Kambodžu na međunarodnoj sceni, dok je prijelazna uprava Ujedinjenih nacija bila zadužena za provođenje unutarnje politike do izbora nove vlade na mirnim, demokratskim izborima. Put prema potpunom miru bio je, doduše, izrazito težak jer su Crveni Kmeri odbili sudjelovati na izborma, odlučivši radije ometati izborni proces vojnim napadima na dužnosnike UN-a i ubijanjem Vijetnamaca. Konačni mirovni sporazum potpisan je u Parizu 1991. godine.

Tokom 1993. godine, Sihanoukov FUNCINPEC porazio je Hunovu Narodnu stranku. Nedugo zatim došlo je do ponovne uspostave monarhije, a na čelo vlade došao je princ Norodom Ranariddh.

Reference uredi

  1. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2019-03-29. Pristupljeno 2018-05-31. 
  2. https://books.google.ca/books?id=31qFeSkSb5IC&pg=PA58
  3. https://www.rbth.com/arts/2016/03/19/when-moscow-helped-topple-the-khmer-rouge_576789
  4. 4,0 4,1 https://www.nytimes.com/2000/09/29/news/singaporean-tells-of-khmer-rouge-aid.html
  5. https://www.newstatesman.com/politics/politics/2014/04/how-thatcher-gave-pol-pot-hand
  6. Morris, p. 103
  7. 7,0 7,1 Vietnamese sources generally offer contradictory figures, but Vietnamese General Tran Cong Man stated that at "least 15,000 soldiers died and another 30,000 were wounded in the ten-year long Cambodian campaign". So the figure do not include the casualties from the period between 1975 and 1978. Thayer, 10
  8. 8,0 8,1 SIPRI Yearbook: Stockholm International Peace Research Institute
  9. Rummel, Rudolph J.: China's Bloody Century : Genocide and Mass Murder Since 1900 (1991); Lethal Politics : Soviet Genocide and Mass Murder Since 1917 (1990); Democide : Nazi Genocide and Mass Murder (1992); Death By Government (1994), http://www2.hawaii.edu/~rummel/welcome.html.
  10. Clodfelter, Michael, Warfare and Armed Conflict: A Statistical Reference to Casualty and Other Figures, 1618-1991

Literatura uredi

  • “Annual Report 2012 Cambodia Programme”. (2013). United Nations Development Programme.
  • “Cambodia UN-REDD National Programme”. (n.d.). United Nations Development Programme.
  • Bannon, Ian; Collier, Paul (2003). Natural resources and violent conflict: Options and actions. World Bank publications.
  • Billon, Philippe Le (2002). “Logging in muddy waters: The politics of forest exploitation in Cambodia”. Critical Asian Studies, 34(4), 563-586.
  • Broyle, William (1996). Brothers in Arms: A Journey from War to Peace. Austin: First University of Texas Press. ISBN 0-292-70849-1. 
  • Bultmann, Daniel (2015). Inside Cambodian Insurgency: A Sociological Perspective on Civil Wars and Conflict. Burlington, VT/Farnham, UK: Ashgate. ISBN 978-1472443052. 
  • Chandler, David (2000). A History of Cambodia (3 izd.). Colorado: Westview. ISBN 0-8133-3511-6. 
  • Corbera, Esteve; Schroeder, Heike(2011). Governing and implementing REDD+. Environmental science & policy, 14(2), 89-99.
  • Corfield, Justin (1991). A History of the Cambodian Non-Communist Resistance, 1975–1983. Australia: Centre of Southeast Asian Studies, Monash University: Clayton, Vic.. ISBN 978-0-7326-0290-1. 
  • Corfield (a), Justin (2009). The History of Cambodia. Santa Barbara: ABC CLIO. ISBN 978-0-313-35722-0. 
  • Deng, Yong; Wang, Fei-Ling (1999). In the Eyes of the Dragon: China Views the World. Oxford: Rowman & Littlefield Publishers. ISBN 0-8476-9336-8. 
  • DeRouen, Karl; Heo, Uk (2007). Civil Wars of the World: Major Conflicts since World War II. Westport: ABC CLIO. ISBN 978-1-85109-919-1. 
  • Dijkzeul, Dennis (1998). The united nations development programme: The development of peace?. International Peacekeeping, 5(4), 92-119.
  • Etcheson, Craig (2005). After the Killing Fields: Lessons from the Cambodian Genocide. Westport: Praeger. ISBN 027598513X. 
  • Faure, Guy; Schwab, Laurent (2008). Japan-Vietnam: A Relation Under Influences. Singapore: NUS Press. ISBN 978-9971-69-389-3. 
  • Farrell, Epsey C. (1998). The Socialist Republic of Vietnam and the Law of the Sea: An Analysis of Vietnamese Behaviour within the Emerging International Oceans Regime. The Hague: Kluwer Law International. ISBN 90-411-0473-9. 
  • Froster, Frank (1993). Vietnam's Foreign Relations: Dynamics of Change. Singapore: Institute of Southeast Asian Studies. ISBN 981-3016-65-5. 
  • Gottesman, E. (2003). Cambodia after the Khmer Rouge: Inside the Politics of Nation Building. New Haven: Yale University Press. ISBN 978-0-300-10513-1. 
  • Haas, Michael (1991). Genocide by Proxy: Cambodian Pawn on a Superpower Chessboard. Westport: ABC CLIO. ISBN 978-0-275-93855-0. 
  • International Business Publications, USA (2008). Vietnam Diplomatic Handbook (5 izd.). Washington DC: International Business Publications. ISBN 1-4330-5868-5. 
  • Jackson, Karl D. (1989). Cambodia, 1975–1978: Rendezvous with Death. Princeton: Princeton UP. ISBN 978-0-691-07807-6. 
  • Jones, David M.; Smith, M.L.R (2006). ASEAN and East Asian International Relations: Regional Delusions. Northampton: Edward Elgar Publishing Limited. ISBN 978-1-84376-491-5. 
  • Kiernan, Ben (2002). The Pol Pot regime: race, power, and genocide in Cambodia under the Khmer Rouge, 1975-79. Yale University Press.
  • Kiernan, Ben (2006). „External and Indigenous Sources of Khmer Rouge Ideology”. u: Westad, Odd A.; Sophie. The Third Indochina War: Conflict between China, Vietnam and Cambodia, 1972–79. New York: Routledge. ISBN 978-0-415-39058-3. 
  • Khoo, Nicholas (2011). Collateral Damage: Sino-Soviet Rivalry and the Termination of the Sino-Vietnamese Alliance. New York: Colombia University Press. ISBN 9780231150781. 
  • Kiyono, Yoshiyuki et al. (2010). Carbon stock estimation by forest measurement contributing to sustainable forest management in Cambodia. Japan Agricultural Research Quarterly: JARQ, 44(1), 81-92.
  • Largo, V (2004). Vietnam: Current Issues and Historical Background. New York: Nova Science Publishders. ISBN 1590333683. 
  • Luoma-Aho, T et al. (2003). Forest genetic resources conservation and management. Proceedings of the Asia Pacific Forest Genetic Resources Programme (APFORGEN) Inception Workshop, Kepong, Malaysia. 15-18.
  • Martin, Marie A. (1994). Cambodia: A Shattered Society. Berkeley: California University Press. ISBN 978-0-520-07052-3. 
  • Matthew, Richard Anthony; Brown, Oli; Jensen, David (2009). “From conflict to peacebuilding: the role of natural resources and the environment (No. 1)”. UNEP/Earthprint.
  • McCargo, Duncan (2004). Rethinking Vietnam. London: Routledge-Curzon. ISBN 0-415-31621-9. 
  • McElwee, Pamela (2004). “You say illegal, I say legal: the relationship between ‘illegal’logging and land tenure, poverty, and forest use rights in Vietnam”. Journal of sustainable forestry, 19(1-3), 97-135.
  • Mee, Lawrence D. (2005). “The role of UNEP and UNDP in multilateral environmental agreements”. International Environmental Agreements: Politics, Law and Economics, 5(3), 227-263.
  • Minang, Peter Akong; Murphy, Deborah (2010). REDD after Copenhagen: The way forward. International Institute for Sustainable Development.
  • Morley, James W.; Nishihara, M. (1997). Vietnam Joins the World. New York: M.E. Sharp. ISBN 1-56324-975-8. 
  • Morris, Stephen J. (1999). Why Vietnam invaded Cambodia: political culture and causes of war. Chicago: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-3049-5. 
  • Peaslee, Amos J. (1985). Constitutions of Nations: The Americas. 2. Dordrecht: Martinus Nijhoff Publishers. ISBN 90-247-2900-9. 
  • O’Dowd, Edward C. (2007). Chinese military strategy in the third Indochina war: the last Maoist war. Abingdon: Routledge. ISBN 978-0-203-08896-8. 
  • Phelps, Jacob; Webb, Edward L.; Agrawal, Arun (2010). Does REDD+ threaten to recentralize forest governance?. Science, 328(5976), 312-313.
  • Ra, Koy et al. (2011). Towards understanding household-level forest reliance in Cambodia–study sites, methods, and preliminary findings. Forest and Landscape Working Papers, (60).
  • Raison, Robert John; Brown, Alan Gordon; Flinn, David W. (2001). Criteria and indicators for sustainable forest management (Vol. 7). CABI.
  • Salo, Rudy S. (2003). “When the Logs Roll Over: The Need for an International Convention Criminalizing Involvement in the Global Illegal Timber Trade”. Geo. Int'l Envtl. L. Rev., 16, 127.
  • SarDesai, D.R. (1998). Vietnam, Past and Present. Boulder: Westview. ISBN 978-0-8133-4308-2. 
  • Shiraishi, Masaya (1990). Japanese relations with Vietnam, 1951–1987. Ithaca: Cornell University Southeast Asian Program. ISBN 0-87727-122-4. 
  • Spooner, Andrew (2003). Footprint Cambodia. London: Footprint Handbooks. ISBN 978-1-903471-40-1. 
  • Stibig H-J. et al. (2014). Change in tropical forest cover of Southeast Asia from 1990 to 2010. Biogeosciences, 11(2), 247.
  • Trisurat, Yongyut (2006). “Transboundary biodiversity conservation of the Pha Taem Protected Forest Complex: A bioregional approach”. Applied Geography, 26(3-4), 260-275.
  • Swann, Wim (2009). 21st century Cambodia: view and vision. New Delhi: Global Vision Publishing House. ISBN 9788182202788. 
  • Thayer, Carlyle (1994). The Vietnam People’s Army under Doi Moi. Singapore: Institute of Southeast Asian Studies. ISBN 981-3016-80-9. 
  • Thayer (a), Carlyle A. (1999). Vietnamese foreign policy in transition. Singapore: Institute of Southeast Asian Studies. ISBN 0-312-22884-8. 
  • Thu-Huong, Nguyen (1992). Khmer Viet Relations and the Third Indochina Conflict. Jefferson: McFarland. ISBN 978-0-89950-717-0. 
  • Vickery, Michael (1990). "Notes on the Political Economy of the People's Republic of Kampuchea (PRK)". Journal of Contemporary Asia, 20(4), 435-465.
  • White, Nigel D. (2005). The Law of International Organisations (2 izd.). Manchester: Manchester University Press. ISBN 1-929446-77-2. 

Vanjske veze uredi