Sforza je ime talijanske dinastije, čije su članovi vladali Milanskim Vojvodstvom od 1411. do 1535.[1]

Sforza
Porodični grb
ZemljaItalija
Titulevojvoda
OsnivačMuzio Attendolo
Posljednji suverenFrancesco II Sforza
Osnivanje1411.
Prestanak1535.
Etnicitettalijani

HistorijaUredi

Porodica se orginalno prezivala - Attendoli, oni su bili prosperitetni seljaci u okolici Ravenne, svoje novo prezime - Sforza (snaga) uzeli su tek sa osnivačem dinastije kondotjerom Muziom Attendolom (1369.-1424.). Njegov vanbračni sin Francesco Sforza, također je bio kondotjer, ali je zahvaljujući ženidbi sa kćerkom milanskog vojvode Filippa Maria Viscontija postao milanski vojvoda 1450.[1]

Francescov najstariji sin, Galeazzo Maria Sforza (1444.-76.), nasljedio je svog oca - 1466. Njega se tradicionalno opisuje kao ekstravagantnog i razuzdanog despota, iako je očito bio sposoban vladar, on je za svog mandata unaprijedio poljoprivredu, gradnjom kanala za navodnjavanje, uveo je nove kulture; rižu i dud radi dudova svilca i proizvodnje svile. I ovčarstvo je prosperiralo zbog napretka trgovine vunom. Galeazzo Maria izgradio je dosta novih cesta, usto je bio i veliki mecena; muzičara, umjetnika, pjesnika i intelektualaca, a i sam se bavio pisanjem (napisao je traktat o lovu). Ono u čemu je bio loš je politika, naročito vanjska, jer je svoje Vojvodstvo doveo u poziciju da nema saveznika.[1]

Galeazza su na sam Božić ubila trojica zavjerenika, koji su se nadali da će njihov čin biti uvertira za masovnu pobunu, ali su se prevarili jer su Milanezi ostali mirni i nezainteresirani. Nakon njegove smrti vladala je kao regent njegova udovica - Bona od Savoje, uz pomoć nepopularnog kancelara Cicca Simonetta, sve dok nije odrastao njegov sin Gian Galeazzo (1469-94.). On je vladao vrlo kratko jer je vlast uzurpirao njegov ujak Ludovico Sforza, znan i kao Ludovico il Moro (Ludovico Crni).[1] Ludovico je čak i zatvorio Gian Galeazza, u zatvoru je i umro pod vrlo sumnjivim okolnostima.

Ni Ludovico nije dugo vladao jer ga je sa trona - 1499. zbacio francuski kralj Louis XII. Ludovicovi sinovi Massimiliano Sforza (1493.-1530.) i Francesco Maria (1495.-1535.) pobjegli su iz Milana u egzil po njemačkim zemljama Svetog Rimskog Carstva. Uz pomoć Švicaraca Massimiliano se 1513. vratio u Milano i zasjeo na očev tron. Tri godine kasnije novi francuski kralj François I napao je grad. Milanezi i njihovi švicarski saveznici poraženi su od francusko-mletačkih snaga kod Melegnana jugoistočno od Milana.[1]

Massimiliano je predao Milansko Vojvodstvo Françoisu i otišao u egzil u Pariz, a Francesco Maria je pobjegao na sjever u Trento. Uz pomoć cara Svetog Rimskog Carstva Karla V. vratio se u Milano i ponovno postao milanski vojvoda 1522. nakon poraza Francuza u Bitci kod Bicocca (sjeverno od Milana).[1]

Kako je Francesco umro bez nasljednika izumrla je vladarska dinastija, pa je Milansko Vojvodstvo prešlo na Karla V. odnosno sa Habsburge.[1]

Preživjelo je nekoliko drugih grana porodice, među njima potomci vanbračnog sina Francesca Sforze - Sforze Seconda, oni su čak postali grofovi, a jedan od njih Carlo Sforza (1873.-1952.) bio je državnik i ministar vanjskih poslova Italije nakon Drugog svjetskog rata.[1]

PovezanoUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Sforza family (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/topic/Sforza-family. Pristupljeno 27. 02. 2019. 

Vanjske vezeUredi