Posejdonije
Antička filozofija
Rođenje 135. pne.
Smrt 51. pne.
Filozofija
Škola/Tradicija Srednja stoa
Inspiracija

Posejdonije ili Posidonije (starogrčki: Ποσειδώνιος, Poseidonios, doslovno "Posejdonov") "iz Apameje" (ὁ Ἀπαμεύς) ili "s Rodosa" (ὁ Ῥόδιος), rođen oko 135. pne. i umro oko 51. pne., bio je starogrčki filozof, političar, astronom, astrolog,[1] geograf, povjesničar, matematičar i učitelj porijeklom iz Apameje u Siriji.[2][3][4][5][6] Nakon što je jedno vrijeme učio stoičku filozofiju kod Panetija u Ateni, proveo je niz godina u putovanjima i znanstvenim istraživanjima u Hispaniji, Africi, Italiji, Galiji, Liguriji, Siciliji i na istočnoj obali Jadrana. Kao učitelj nastanio se na Rodosu, gdje je njegova slava privukla brojne znanstvenike. Uz Panetija, najviše je učinio na širenju stoicizma u rimskom svijetu, kako svojim spisima tako i osobnim predavanjima, a postao je dobro poznat mnogim vodećim ljudima svog doba, uključujući Pompeja i Cicerona.

Njegova su djela danas izgubljena, ali kasnijim su piscima pružila pravi rudnik informacija. Poznati su naslovi i predmeti više od dvadeset spisa koja je napisao. U filozofiji je zastupao stoički monizam i materijalizam. Zajedno s drugim stoicima iz srednjeg razdoblja, pokazivao je sinkretičke tendencije, slijedeći ne samo ranije stoičare, već i služeći se radovima Platona i Aristotela. Kao polihistor i filozof iskreno se zanimao za prirodne znanosti, zemljopis, prirodnu povijest, matematiku i astronomiju. Nastojao je odrediti udaljenost i veličinu Sunca, izračunati promjer Zemlje i utjecaj Mjeseca na plimu i oseku.

ŽivotUredi

Djetinjstvo i obrazovanjeUredi

Posejdonije, s nadimkom "Atleta",[7] rođen je oko 135. pne.[8] Rodio se u grčkoj obitelji u Apameji,"Apameja je imala snažni helenski element stanovništva, uključujući makedonske koloniste... Posejdonije je imao grčko ime, pisao je na grčkom, visoko obrazovanje stekao je u Grčkoj i čitav svoj odrasli život živio je u Ateni i na Rodosu, gdje se očito osjećao kao kod kuće". (Kidd 1988, str. 7)</ref> helenističkom gradu na rijeci Orontu u sjevernoj Siriji.[9]

Kao mladić preselio se u Atenu i studirao kod Panetija, vodećeg stoičkog filozofa tog doba i posljednjeg neprikosnovenog poglavara (sholarha) stoičke škole u Ateni.[8] Kad je Panecije umro 110. godine pne., Posejdonije je imao oko 25 godina.[8] Umjesto da ostane u Ateni, on se umjesto toga nastanio na Rodosu i stekao državljanstvo tog polisa.[9] Na Rodosu je Posejdonije osnovao vlastitu školu, koja će postati vodeća obrazovna ustanova tog doba. institucija u to vrijeme.[10][11]

PutovanjaUredi

Tijekom 90-ih godina prije nove ere Posejdonije se otisnuo na niz plovidbi po Sredozemlju prikupljajući znanstvene podatke i promatrajući običaje i ljude na mjestima koja je posjetio.[8] Putovao je po Grčkoj, Hispaniji, Italiji, Siciliji, Dalmaciji, Galiji, Liguriji, sjevernoj Africi i po istočnoj obali Jadrana.[2]

U Hispaniji, na atlantskoj obali u Gadesu (moderni Cadiz), Posejdonije je mogao promatrati plimu i oseku koje su bile mnogo veće nego na rodnom Sredozemlju. Napisao je da su dnevne plime i oseke povezane s Mjesečevom orbitom, dok se visine plima i oseka razlikuju s Mjesečevim ciklusima, te je iznio pretpostavku o godišnjim plimnim ciklusima sinkroniziranim s ekvinocijima i solsticijima.[12]

U Galiji je proučavao Kelte.[10] Ostavio je slikovite opise stvari koje je svojim očima vidio dok je bio među njima: muškarci kojima je plaćeno da im se prereže grlo za javnu zabavu i pribijanje lubanja kao trofeja na vrata.[13] Ali primijetio je da su Kelti poštovali druide, koje je Posejdonije smatrao filozofima, i zaključio da, čak i među barbarima, "ponos i strast ustupaju mjesto mudrosti, a Ares strahuje od Muza". Posejdonije je napisao geografsku raspravu o zemljama Kelta, koja je u međuvremenu izgubljena, ali o kojoj se naveliko govori (i izravno i na drugi način) u djelima Diodora Sicilijskog, Strabona, Cezara, kao i u Tacitovoj Germaniji.

Političke dužnostiUredi

Na Rodosu je Posejdonije aktivno sudjelovao u političkom životu i postigao je visoku dužnost kad je imenovan za jednog od pritaneja.[10] To je bila najvažnija politička dužnost na Rodosu, koja je kombinirala predsjedničke i izvršne funkcije, pri čemu je bilo pet (ili možda šest) pritaneja koji su tu dužnost vršili tijekom šest mjeseci.[14]

Izabran je za barem jedno veleposlanstvo u Rim 87/86. pne., tijekom doba Gaja Marija i Kornelija Sule.[10] Iako je svrha veleposlanstva nepoznata, to je bilo u vrijeme Prvog mitridatskog rata, kada je Mitridat VI Pontski osporavao rimsku vlast nad grčkim gradovima na Crnom moru, pa je politička situacija bila iznimno osjetljiva.[15]

Škola na RodosuUredi

Za vrijeme Posejdonija, Rodos je pomračio Atenu kao novo središte stoičke filozofije u 1. stoljeću prije nove ere.[16] Taj je proces možda već započeo u vrijeme Panetija, koji je bio rodom s Rodosa, pa je možda tamo utemeljio i školu.[17] Ian Kidd primjećuje da je Rodos "bio privlačan, ne samo kao neovisan grad, trgovački napredan, otvoren i s lakim vezama u svim smjerovima, već i zbog toga što je bio dobrodošao za intelektualce, jer je već imao snažnu reputaciju, posebno za znanstvena istraživanja, kakva su provodili ljudi poput Hiparha".[10]

Premda se malo zna o organizaciji njegove škole, jasno je da je Posejdonije imao stalan priljev grčkih i rimskih učenika, kako se vidi po nizu uglednih Rimljana koji su je pohađali.[10] Pompey je prisutvovao jednom predavanju 66. godine i ponov 62. godine, nakon povratka iz pohoda na Istoku.[10] Ovom drugom prilikom predmet predavanja bio je "Nema drugog dobra do moralnog".[18] Poosejdonije je u to vrijeme vjerojatno bio u sedamdesetim godinama i bolovao je od gihta. Temu svog predavanja ilustrirao je ukazujući na svoju bolnu nogu i izjavivši: "Bol nije dobra; možda je dosadna, ali nikada me nećete uvjeriti da je zla".[18]

Kad je Ciceron bio u kasnim dvadesetim godinama, pohađao je tečaj Posejdonijevih predavanja, a kasnije je pozvao Posejdonija da napiše monografiju o Ciceronovom konzulatu (što je Posejdonije pristojno odbio).[18] U svojim kasnijim spisima Ciceron više puta govori o Posejdoniju kao "mom učitelju" i "dragom prijatelju".[19] Posejdonije je umro u osamdesetim godinama živata, oko 51. pne; njegov unuk Jason iz Nise naslijedio ga je na mjestu voditelja škole na Rodosu.[16]

DjelaUredi

Posejdonije je bio proslavljen kao polihistor u cijelom grčko-rimskom svijetu jer se približio ovladavanju svim znanjima svoga vremena, slično Aristotelu i Eratostenu. Pokušao je stvoriti jedinstveni sustav za razumijevanje ljudskog intelekta i svemira, koji bi pružio objašnjenje i vodič za ljudsko ponašanje.

Posejdonije je pisao o fizici (uključujući meteorologiju i fizičku geografiju), astronomiji, astrologiji i proricanju, seizmologiji, geologiji i mineralogiji, hidrologiji, botanici, etici, logici, matematici, povijesti, prirodoslovlju, antropologiji i taktici. Njegova su istraživanja predstavljala dubinska istraživanja datog predmeta, premda nisu bila bez grešaka.

Nijedno od njegovih djela nije u cjelosti sačuvano. Pronađeni su samo fragmenti, iako su poznati naslovi i teme mnogih njegovih spisa.[20] Pisci poput Strabona i Seneke donose većinu danas poznatih podataka o njegovom životu i djelima.

FilozofijaUredi

Za Posejdonija je filozofija bila glavna znanost, kojoj su podređene sve pojedinačne discipline, budući da jedino filozofija može objasniti kozmos. Sva njegova djela, od znanstvenih do povijesnih, bila su prožeta filozofskim utemeljenjem.

Prihvatio je stoičku podjelu filozofije na fiziku (filozofiju prirode, uključujući metafiziku i teologiju), logiku (uključujući dijalektiku) i etiku.[21] Te su mu tri grane filozofije, na stoički način, bile nerazdvojni i međusobno ovisni dijelovi organske, prirodne cjeline. Usporedio ih je sa živim bićem, s fizikom tijela i krvi, logikom kostiju i tetiva koje drže organizam na okupu, i na kraju s etikom – najvažnijim dijelom – koji odgovara duši.[21][22]

Premda je bio čvrst stoičar, Posejdonije je bio sinkretičan poput Panetija i ostalih stoičara iz srednjeg razdoblja.[23] Slijedio je ne samo ranije stoičare, već se koristio i Platonovim i Aristotelovim spisima.[23] Posejdonije je proučavao Platonovog Timaja i čini se da je napisao komentar na njega naglašavajući njegove pitagorejske značajke u tom djelu.[24] Međitim, od Posejdonija bi se, kao originalnog filozofa, očekivalo da stvara inovacije u okviru tradicije filozofske škole kojoj je pripadao.[25] David Sedley primjećuje:

Što se tiče velike većine filozofskih pitanja, ono što znamo i o Panetiju i o Posejdoniju stavlja ih čvrsto u glavni tok stoicizma. Njihov inovativno pozitivan odnos prema Platonu i Aristotelu omogućuje im da obogate i, u ograničenoj mjeri, da preorijentiraju stoicizam koji su naslijedili iz prethodnog razdiblja, ali, uza sve to, oni ostaju jasni stoičari, koji djeluju u okviru ustaljene tradicije.

David Sedley[26]

EtikaUredi

Prema Posejdonijevom učenju, etika se tiče ne samo teorije, nego i prakse.[27] Ona uključuje znanje i o ljudskom i o božanskom, kao i znanje o svemiru, s kojim je ljudski razum povezan.[27]

Nekoć je bilo opće gledište da se Posejdonije udaljio od monističke psihologije ranijih stoika.[8] Hrizip je napisao djelo pod nazivom O strastima, u kojem je tvrdio da razum i osjećaji nisu odvojene i različite sposobnosti, te da su destruktivne strasti zapravo racionalni impulsi koji su izvan kontrole. Prema svjedočenju platoniste Galena, Posejdonije je napisao svoj vlastiti spis O strastima, u kojem je umjesto toga usvojio Platonovo podjelu duše na tri dijela, prema kojoj, osim racionalnih sposobnosti, ljudska duša ima i duhovne sposobnosti (ljutnju, želju za moći, za imetkom itd.) i željne sposobnosti (želju za seksom i hranom).[8] Premda neki i dalje prihvaćaju Galenovo svjedočenje, novija istraživanja tvrde da je Galen možda pretjerao u Posejdonijevim stavovima radi polemičkog učinka te da je Posejdonije možda pokušao razjasniti i proširiti Hrizipa, a nesuprotstaviti mu se.[8][28] Drugi pisci koji su poznavali Posejdonijeva etička djela, uključujući Cicerona i Seneku, smejštali su Hrizipa i Posejdonija u istu grupu i nisu vidjeli nikakvu značajniju razliku između njihovih etičkih učenja.[27][28]

FizikaUredi

Posejdonijeva velika filozofska vizija sastojala se u tome da je sam kozmos međusobno povezan kao organska cjelina, obilježen božanskim proviđenjem i organiziran u svim pogledima, od razvoja fizičkog svijeta do ponašanja živih bića.[29] Panetije je sumnjao kako u realnost proricanja tako i u stoički nauk o budućem opećem požaru (ekpirozi), no Posejdonije je pisao u korist tih ideja.[26] Kao stoik, Posejdonije je bio zagovornik kozmičke "simpatije" (συμπάθεια, sympatheia), tj. međusobnog organskog odnosa svih pojava na svijetu, od neba do zemlje, kao dijela racionalnog dizajna koji ujedinjuje čovječanstvo i sve stvari u svemiru. Vjerovao je da se iz znakova u prirodi mogu dobiti valjana znanstvena predviđanja, bilo putem astrologije ili proročkih snova.[30]

AstronomijaUredi

Neki fragmenti Posejdonijevih spisa o astronomiji sačuvani su u Kleomedovom djelu O kružnom kretanju nebeskih tijela, pri čemu se čini da je prvi odjeljak u drugoj knizi većinom preuzet od Posejdonija.

Posejdonije je zastupao teoriju da Sunce zrači vitalnom silom koja prožima svijet. Pokušao je izmjeriti udaljenost i veličinu Sunca. Otprilike 90. pne. Posejdonije je procijenio da je udaljenost od Zemlje do Sunca 9.893 puta veća od opsega Zemlje. Mada je to za polovinu manje od istinske udaljenosti, Posejdonije je, mjereći veličinu Sunca, dosegao brojku veću i precizniju od one koju su predložili drugi grčki astronomi i Aristarh sa Samosa[31]

Posejdonije je također izračunao veličinu i udaljenost Mjeseca.

Posejdonije je konstruirao orerij, (orrerium), spravu kojim se prikazuje kretanje nebeskih tijela oko Sunca, koji je možda bio sličan antikiterskom mehanizmu. Posejdonijev orerij, prema Ciceronu, pokazivao je dnevna kretanja Sunca, Mjeseca i pet poznatih planeta.[32]

GeografijaUredi

 
Karta svijeta prema Posedonijevim idejama (150–130. pne.), koju su 1628. godine nacrtali kartografi Petrus Bertius i Melchior Tavernier. Mnoge od prikazanih pojedinosti Posejdoniju nisu mogle biti poznate, ali Bertius i Tavernier pokazuju Posejdonijeve ideje o položaju kontinenata.

Posejdonijeva slava izvan specijaliziranih filozofskih krugova započela je najkasnije 80-ih godina pne. objavljivanjem djela "o oceanu i susjednim područjima". Ovo djelo nije bilo samo sveukupni prikaz geografskih pitanja prema tadašnjim znanstvenim spoznajama, već je poslužilo za popularizaciju njegovih teorija o unutarnjim vezama svijeta, kojima je pokazivao kako sve sile djeluju jedna na drugu i kako se međusobna povezanost primjenjuje i na ljudski život, kako na političku, tako i na osobnu sferu čovjeka.

U ovom je djelu Posejdonije iznio svoju teoriju o utjecaju klime na ljudski karakter, koja je uključivala njegovo predstavljanje "geografije rasa". Ova teorija nije bila samo znanstvena, već je imala i političke implikacije: njegovi su rimski čitatelji bili obaviješteni da je klimatski središnji položaj Italije buo bitan uvjet sudbine Rima da zavede svoju dominaciju nad svijetom. Međutim, kao stoičar, Posejdonije nije pravio temeljnu razliku između civiliziranih Rimljana kao gospodara svijeta i manje civiliziranih naroda.

Kao i Pitej, Posejdonije je vjerovao da plimu uzrokuje Mjesec. Posejdonije je, međutim, pogriješio u određivanju uzroka. Misleći da je Mjesec mješavina zraka i vatre, uzrok plime i oseke pripisao je Mjesečevoj toplini, dovoljno vrućoj da voda nabubri, ali nedovoljno vrućoj da je ispari.

Zabilježio je promatranja i potresa i vulkana, uključujući izvještaje o erupcijama vulkana na Eolskim otocima, sjeverno od Sicilije.

Obujam ZemljeUredi

 
Posejdonijeva metoda za izračunavanje obujma Zemlje temeljila se na visini zvijezde Kanope.

Posejdonije je izračunao obujam Zemlje pozivajući se na položaj zvijezde Kanope. Kao što je objasnio Kleomed, Posejdonije je na Rodosu vidio Kanopu na horizontu, ali nikada iznad horizonta, dok je u Aleksandriji vidio kako se uspinje do 7½ stupnjeva iznad horizonta (luk meridijana između geografske širine dva lokaliteta zapravo je 5 stupnjeva i 14 minuta). Budući da je smatrao da je Rodos 5.000 stadija sjeverno od Aleksandrije, a razlika u visini zvijezde ukazuje na to da je udaljenost između dva lokaliteta 1/48 kruga, pomnožio je 5.000 s 48 da bi došao do broja od 240.000 stadija za obujam Zemlje.[33]

Njegova procjena razlike u geografskoj širini ove dvije točke, 360/48 = 7,5, zapravo je pogrešna. (Suvremena vrijednost je približno 5 stupnjeva.) Uz to, nisu baš na istom meridijanu kao što bi trebali biti. Geografska dužina točaka, nešto manja od 2 stupnja, nije zanemariva u usporedbi s zemljopisnom širinom. Prevođenje stadija u moderne jedinice za daljinu može biti problematično, ali općenito se smatra da je stadij koji je koristio Posejdonije bio gotovo točno 1/10 moderne nilje. Tako Posejdonijeva mjera od 240.000 stadija znači 39.000 km, a moderni izračuni za obujam Zemlje daju 40.074 km.[33]

Posejdonija je, u izračunavanju obujma Zemlje, vodio Eratosten, koji je stoljeće prije došao do brojke od 252.000 stadija; oba su broja bila nevjerojatno točna.

Strabon je primijetio da je udaljenost između Rodosa i Aleksandrije 3.750 stadija i prenio je Posejdonijevu procjenu obujma Zemlje od 180.000 stadija ili 29.000 km.[34] Plinije Stariji među svojim izvorima spominje Posejdonija i bez navođenja autora izvještava o njegovoj metodi za procjenu obujma Zemlje. Primijetio je, međutim, da je Hiparh dodao oko 26.000 stadija Eratostenovoj procjeni. Manja vrijednost koju nudi Strabon i različite duljine grčkih i rimskih stadija stvorile su trajnu zbrku oko Posejdonijevog rezultata. Klaudije Ptolomej upotrijebio je Posejdonijevu nižu vrijednost od 180.000 stadija (oko 33% prenisko) za obujam Zemlje u svojoj Geografiji. To je broj koji je Kristofor Kolumbo upotrijebio i tako potcijenio udaljenost od Indije, smatrajući da ona iznosi 70.000 stadija.[35]

MeteorologijaUredi

Posejdonije je u svojim spisima o meteorologiji slijedio Aristotela. Teoretizirao je o uzrocima oblaka, magle, vjetra i kiše, kao i mraza, tuče, munje itd. Procijenio je i da granica između oblaka i neba leži oko 40 stadija iznad Zemlje.

MatematikaUredi

Posejdonije je bio jedan od prvih koji je pokušao dokazati Euklidov peti postulat geometrije. Predložio je promjenu definicije paralelnih ravnih crta u ekvivalentnu izjavu koja će omogućiti da se dokaže peti postulat. Odatle bi se mogla preustrojiti euklidska geometrija i peti postulat staviti među teoreme.[36]

Uz svoje radove o geometriji, Posejdonije je bio zaslužan za stvaranje nekih matematičkih definicija ili za artikuliranje stavova o tehničkim pojmovima, na primjer "teorem" i "problem".

Historija i taktikaUredi

U djelu Historije Posejdonije je nastavio Polibijevu Svjetsku povijest. Navodno je njegova povijest pokrivala razdoblje od 146. do 88. pne. i sastojala se od 52 sveska.[37] Njegove Historije nastavljaju izvještaj o usponu i širenju rimske vlasti, koji je, čini se, podržavao. Posejdonije nije slijedio Polibijev hladnokrivni i činjenični stil, jer je Posejdonije na događaje gledao kao na posljedicu ljudske psihologije; mada je razumio ljudske strasti i ludosti, nije ih opraštao ili pravdao u svom povijesnom spisu, te je svoju pripovjedačku vještinu koristio da kod čitatelja potakne odobravanje ili osudu.

Za Posejdonija se "historija" protezala izvan zemlje u nebo; čovječanstvo nije bilo izolirano u posebnim političkim povijestima, već je bilo dio kozmosa. Stoga se njegove Historije nisu bavile izoliranom političkom poviješću naroda i pojedinaca, nego su uključivale rasprave o svim silama i faktorima (zemljopisni fakotori, mineralni resursi, klima, prehrana), koji su omogućili ljudima da djeluju i budu dio njihove okoline. Primjerice, Posejdonije je klimu Arabije i životvornu snagu sunca, plimu i oseku (preuzetu iz njegove knjige o oceanima) i klimatsku teoriju razmatrao kako bi objasnio etničke ili nacionalne karaktere ljudi.

Gčki povjesničar Arijan požalio se da je Posejdonijev spis o taktici, Ratno umijeće, napisan "za stručnjake", što sugerira da je Posejdonije možda imao osobno iskustvo vojnog vodstva ili je možda koristio znanje koje je stekao poznanstvom s Pompejem.

Posejdonijevi spisi o Židovima vjerojatno su bili izvor Diodorovog izvještaja o opsadi Jeruzalema, a možda i Strabonovog.[38][39][40] Neke Posejdonijeve argumente osporava Josip Flavije u spisu Protiv Apiona.

Značaj i utjecajUredi

 
Posejdonije, prikazan kao srednjovjekovni učenjak u Nürnberškoj kronici.

U doba kad je žvio, Posejdonijevi spisi o gotovo svim glavnim dijelovima filozofije učinili su ga poznatom međunarodnom ličnošću u grčko-rimskom svijetu, a široko su ga citirali pisci njegovog doba, uključujući Cicerona, Tita Livija, Plutarha, Strabona (koji je Posejdonija zvao "najučenijim od svih filozofa mog vremena"), Kleomeda, Seneku Mlađeg, Diodora Sicilijskog Siculus (koji je Posejdonija koristio kao izvor za svoju Historijsku biblioteku ["Povijesna knjižnica"]) i druge. Iako je njegov kitnjasti i retorički stil pisanja nestao iz mode ubrzo nakon njegove smrti, Posejdonija su tijekom njegova života hvalili zbog njegovih književnih sposobnosti i stila.

Posejdonije je bio glavni izvor građe o Keltima u Galiji i obilno ga citiraju Timagen, Julije Cezar, Diodor Sicilijski i Strabon.[41]

Čini se da se Posejdonije s lakoćom kretao u gornjim slojevima rimskog društva kao izaslanik s Rodosa. Družio se s nekim od vodećih ličnosti pozne Rimske Republike, uključujući Cicerona i Pompeja, koji su ga obojica posjetili na Rodosu. U dvadesetim godinama Ciceron je pohađao njegova predavanja (77. pne.), a potom su se nastavili dopisivati. Ciceron je u svom spisu O krajevima [dobra i zla] (De finibus) pomno slijedio Posejdonijevo izlaganje Panetijevih etičkih učenja.

Posejdonije je Pompeja upoznao dok je bio rodoski izaslanik u Rimu, a Pompej ga je posjetio na Rodosu dva puta, jednom 66. godine pne. za vrijeme pohoda protiv gusara i ponovo 62. godine pne. tijekom svojih istočnih pohoda, i zamolio je Posejdonija da napiše njegovu biografiju. Kao gestu poštovanja i velike časti, Pompej je spustio svoje fasce ispred Posejdonijevih vrata.

Klaudija Ptolemeja impresionirala je sofisticiranost Posejdonijevih metoda, koja je uključivala ispravljanje loma svjetlosti koja prolazi kroz gušći zrak u blizini horizonta. Ptolemejevo odobravanje Posejdonijevog rezultata, umjesto Eratostenove ranije i ispravnije brojke, dovelo je do toga da je on postao prihvaćena vrijednost za obujam Zemlje u sljedećih 1.500 godina.

Posejdonije je svojim učenjem učvrstio stoicizam srednjeg razdoblja. Uz svog učitelja Panetija, najviše je, svojim spisima i osobnim kontaktima, proširio stoicizam u rimskom svijetu. Stoljeće kasnije, Seneka je Posejdonija nazvao jednim od onih koji su dali najveći doprinos filozofiji. Njegov utjecaj na grčko filozofsko razmišljanje trajao je sve do srednjeg vijeka, što pokazuje i činjenica da se mnogo puta kao izvor citira u bizantskoj enciklopediji Sudi iz 10. stoljeća.

Wilhelm Capelle većinu doktrina popularne filozofske rasprave O svijetu (De mundo) izvodi iz Posejdonijevoh učenja.[42] Danas se čini da je Posejdonije prepoznat kao neko ko je imao znatiželjan i širok um, ne posve originalan, ali sa širinom pogleda koji je, sukladno njegovoj stoičkjm filozofiji, povezivao sve stvari i njihove uzroke i sve znanje u sveobuhvatan i jedinstveni pogled na svijet.

Po njemu je nazvan krater Posidonije na Mjesecu.

ReferenceUredi

  1. Augustin, Država Božja, V, 2:, "Stoičar Posejdonije, koji se mnogo bavio astrologijom".
  2. 2,0 2,1 „Posidonius”. Encyclopaedia Britannica. 22. str. 172. 
  3. Magill, Frank Northen; Aves, Alison (1998). Dictionary of World Biography. Taylor & Francis. str. 904–910. ISBN 9781579580407. https://books.google.com/books?id=wyKaVFZqbdUC. 
  4. Sarton, George (1936). "The Unity and Diversity of the Mediterranean World". Osiris 2: 406–463 [430]. DOI:10.1086/368462. 
  5. Kidd, I. G. (2016-03-07). „Posidonius (2), Stoic philosopher, c. 135–c. 51 BCE” (en). DOI:10.1093/acrefore/9780199381135.001.0001/acrefore-9780199381135-e-5275. https://oxfordre.com/classics/view/10.1093/acrefore/9780199381135.001.0001/acrefore-9780199381135-e-5275. 
  6. Kidd, Ian Gray (2005), "Posidonius" (en), The Oxford Classical Dictionary (Oxford University Press), DOI:10.1093/acref/9780198606413.013.5275, ISBN 978-0-19-860641-3, https://www.oxfordreference.com/view/10.1093/acref/9780198606413.001.0001/acref-9780198606413-e-5275, Pristupljeno 14.1.2021 
  7. Kidd 1988, str. 3
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 8,5 8,6 Sellars 2006, str. 10
  9. 9,0 9,1 Kidd 1988, str. 7
  10. 10,0 10,1 10,2 10,3 10,4 10,5 10,6 Kidd 1999, str. 4
  11. Sedley 2003, str. 26-7
  12. Kidd 1999, str. 13
  13. Posejdonije, fragment 16 (citiran kod Ateneja, Gozba sofista, knj. IV) i fragment 55 (citiran kod Strabona, Geografija, knj. IV).
  14. Kidd 1988, str. 22
  15. Kidd 1988, str. 23
  16. 16,0 16,1 Sedley 2003, str. 27
  17. Sedley 2003, str. 26
  18. 18,0 18,1 18,2 Kidd 1999, str. 5
  19. Graver 2002, str. 215
  20. Kidd, I. G. Posidonius: The Translation of the Fragments, Volume III.
  21. 21,0 21,1 Diogen Laertije, Životi i mišljenja znamenitih filozofa, VII, 39-40.
  22. Sekst Empirik, Protiv učitelja, VII, 19.
  23. 23,0 23,1 Sedley 2003, str. 22
  24. Sedley 2003, str. 21
  25. Sellars 2006, str. 11
  26. 26,0 26,1 Sedley 2003, str. 24
  27. 27,0 27,1 27,2 Kidd 1988, str. 69
  28. 28,0 28,1 Graver 2002, str. 216
  29. Kidd 1999, str. 9-10
  30. CiceronO proricanju, I, 130; II, 42.
  31. Posejdonije, fragment 215.K iz Kleomeda.
  32. Ciceron, O prirodi bogova, II, 34.
  33. 33,0 33,1 Posejdonije, fragment 202.
  34. Kleomed, (u fragmentu 202) kaže da, ako bi se udaljenost mjerila nekim drugim brojem, rezultat bi bio drugačiji, a koristeći 3,750 umjesto 5,000 dobija se ova procjena: 3,750 x 48 = 180,000; v. Fischer I., (1975), Another Look at Eratosthenes' and Posidonius' Determinations of the Earth's Circumference, Ql. J. of the Royal Astron. Soc., Vol. 16, str. 152.
  35. John Freely, Before Galileo: The Birth of Modern Science in Medieval Europe (2012).
  36. Trudeau, Richard. The Non-Euclidean Revolution, Boston: Birkhauser, 1987, str. 119–120.
  37. Suda, s.v. "Posejdonije".
  38. Safrai, Shemuel; Stern, M. (1988), The Jewish people in the first century: Historical Geography, p. 1124, "Većina stručnjaka drži da je Diodor, od 33. knjige njegova djela nadalje, ovisio o Posejdoniju" 
  39. Gmirkin, Russell E. Berossus and Genesis, Manetho and Exodus: Hellenistic histories, 2006, str. 54. "Židovska mizantropija bila je značajka i u Posejdonijevom izvještaju o Židovima, iako u manje ekstremnom obliku. Diodor Sicilijski, Historijska biblioteka, LX, 3, 4b, vjerojatno se oslanja na Posejdonija, čiju je povijest možda konzultirao Pompej".
  40. Bar-Kochva, Bezalel. The Image of the Jews in Greek Literature: The Hellenistic Period, 2009, str. 440: "Posejdonije iz Apameje (d) Protužidovske klevete i optužbe u Diodoru i Apionu; u poglavljima 11–12 vidjeli smo da je Posejdonije koristio Mojsija i mojsijevsko židovstvo da bi prikazao vlastite vjerske, društvene i političke ideale".
  41. Berresford Ellis, Peter (1998). The Celts: A History. Caroll & Graf. str. 49–50. ISBN 0-7867-1211-2. 
  42. Aristotle; Forster, E. S. (Edward Seymour); Dobson, J. F. (John Frederic) (1914). De Mundo. str. [1]. https://archive.org/details/demundoarisrich. 

LiteraturaUredi

Vanjske vezeUredi

  Članak Posejdonije je odabran u kategoriju izabranih članaka.
Pozivamo vas da unaprijedite i potom predložite neki članak za izabrani.