Otvori glavni meni
A Roman portrait bust said to be of Josephus[1]

Josif ben Matijas, poznatiji po svom romanizovanom imenu Josif Flavije ili Josip Flavij (37. - 100.), bio je židovski vojskovođa i povjesničar

BiografijaUredi

Rođen je u Jeruzalemu u aristokratskoj obitelji. Prvi dio života zvao se Joseph ben Mathias. Bio je svećenik jeruzalemskog hrama, a po političkom uvjerenju i pripadnosti bio je farizej. Nakon što je rimski prokurator Galileje utamničio neke židovske svećenike, otputovao je kao vješt pregovarač u Rim da bi ih izbavio iz zatvora. U toj diplomatskoj misiji pomogla mu je Neronova supruga Popeja. Tijekom boravka u Rimu toliko su ga fascinirali rimska kultura i običaji da je postao romanofil. U Prvom židovskom ustanku protiv Rimljana, koji je 66. buknuo u Palestini, ubrzo po njegovom povratku iz Rima u rodni Jeruzalem, bio je u procijepu između domoljublja i romanofilstva prilično neodređen. Nastojao je da se ustanak protiv rimskih okupatora što prije stiša uz što manje žrtava. On sam kaže u svojoj autobiografiji:

  „Video sam da su revolucionarni pokreti već bili počeli, i da je vladalo veliko uzbuđenje zbog moguće pobune protiv Rima. Pokušao sam da sprečim one koji su bunili narod... podstičući ih da formiraju predstavu o svojim protivnicima i da shvate da su inferiorniji od Rimljana ne samo u vojnoj veštini nego i u ratnoj sreći. Mada sam iskreno i uporno nastojao da in odvratim od njihovog cilja, predviđajući da ćemo biti poraženi, nisam ih ubedio. Prevagnula je velika ludost očajnika.[2]
()

Kad mu je bila povjerena obrana Galileje izvršio je svoju građansku dužnost uporno braneći grad Jodfat i na kraju se predao rimskom vojskovođi Vespazijanu. Prorekao mu je da će uskoro postati rimskim carem, što se zaista i obistinilo dvije godine kasnije. U znak priznanja za to proročanstvo Vespazijan je vidovitog Josipa, koji je bio njegov rob, proglasio slobodnim građaninom, a Josip je u znak zahvalnosti uzeo rodno ime svoga zaštitnika - Flavije (Flavius) - pa se otada umjesto Joseph ben Mathias naziva Josip Flavije (Josephus Flavius). U velikom pohodu rimske vojske na Jeruzalem 70. pratio je mladog vojskovođu Tita, Vespazijanova sina. Prilikom dugotrajne i nadmoćne rimske opsade Jeruzalema nagovarao je gradske vođe da se grad preda Rimljanima da bi se izbjegle nepotrebne ljudske žrtve.

DelaUredi

Josip Flavije napisao je na grčkom jeziku sljedeća povijesna djela:

  • "Hebrejski rat",
  • "Hebrejske starine",
  • "O starosti židovskog naroda" te
  • "Životopis".

Djela je pisao od 75. do 99. godine, a najznačajnija su Židovske starine, Židovski rat i Život. Ona su značajan antički povijesni izvor.U njima nam daje uvid u rano židovstvo, no valja pritom voditi računa i o njegovim apologetskim namjerama, budući da je nastojao rimskom svijetu približiti židovstvo njihovim načinom izražavanja i razmišljana.

U staroslovenskom (ruskom) prevodi sačuvani su neki fragmenti njegovi delo koji su prethodni bili nepoznati na zapadu. O njihovoj autentičnosti se još uvek raspravlja.[3]

U popularnoj kulturiUredi

U BBC-jevoj TV-seriji Ancient Rome: The Rise and Fall of an Empire se lik Josipa Flavija pojavljuje u epizodi posvećenoj ustanku, a tumači ga Ed Stoppard.

IzvoriUredi

  1. Plagnieux, P. 'Les sculptures Romanes' Dossiers d'Archéologie (January 2001) pg 15
  2. Elejn Pejgels - Poreklo Satane (scribd)
  3. THE SLAVONIC JOSEPHUS' ACCOUNT OF THE BAPTIST AND JESUS

Eksterni linkoviUredi