Dalmacija (rimska provincija)

Dalmacija je bila rimska provincija osnovana početkom nove ere na južnom dijelu nekadašnjeg Ilirika. Ime je nastalo prema imenu ilirskog plemena Dalmati.

Polozaj dalmacije u Rimskim Carstvu

Formiranje provincijeUredi

Rim je 228. god. pne. prvi put iskrcao svoje trupe na teritoriju naseljenu Ilirima i počeo svoju ekspanziju koja će trajati oko dva vijeka. Od 35. do 33. godine prije nove ere Oktavijan Augustus vodio je veliki pohod protiv Ilira]] na području koja će kasnije biti dijelovi provincije Dalmacije.[1] Ratovao je protiv Japoda, Segestana u blizini Siska i Dalmata u zaleđu Salone. Nakon toga su mu se pokorila plemena na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine.[2]

Kao rezultat brojnih ratova, stvorena je 27. god. pne. jedna velika provincija Ilirik u Rimskom Carstvu, koja je obuhvatala i Panoniju i Dalmaciju. Iliri su na području Dalmacije prvi put bili prisiljeni plaćati danak Rimljanima 156. godine prije nove ere.

Tokom Velikog ilirskog ustanka od 6-9. god, provincijska struktura Ilirika je u potpunosti srušena, i uslijed niza okolnosti obnova provincije Ilirik u njenom starom teritorijalnom obliku je bila teško ostvarljiva. Nakon toga je rimski državni vrh (Oktavijan August i Senat), provinciju Ilirikum podijelio na Gornji Ilirik/Dalmacija i Donji Ilirik/Panonija.[3]

Rimski legatiUredi

Od 9. g. n. e. pa do cezara Gaja Flavija Valerija Konstancija (281—283/4. g.), kasnijeg cara (293—305), Dalmacijom su kao guverneri upravljali carski legati konzularnog ranga (legatus Augusti pro praetorè), ujedno vojni i civilni namjesnici. Za to vrijeme izmijenilo se preko pedeset carskih legata, među kojima su se svojom aktivnošću (organizacija uprave, javna sigurnost, izgradnja komunikacija, određivanje međa između plemenskih teritorija zbog sukoba oko šuma, voda i ispaša itd.) posebno istakli Tiberijev namjesnik Publije Kornelije Dolabela (P. Cornelius Dolabella leg. pro pr. Divi Augusti et Ti. Caesaris Augusti, CIL III 1741, Obod kod Cavtata), graditelj cesta i upravnog sistema (14. do 20. g. n. e.), i Lucije Volusije Saturnin (34—40?), koji je nastavio Dolabelino djelo na uređenju granica između plemenskih teritorija. Dolabelinih sedam godina bio je početak polumilenijumskog održanja rimske vlasti i stabilnosti provincije Dalmacije. [1]

Brojni su legati ostali nepoznati, ili vrlo slabo poznati (anonimni), i pored fragmentarnih natpisa. Završetkom IV. građanskog rata završena je era julijevaca koju karakteriše saživljavanju ilirskog, peregrinskog elementa sa Rimskom državom kao cjelinom.

Zemljopisni položaj i gradoviUredi

Dalmacija se pružala od istočne obale Jadrana prema unutrašnjosti, dopirući i do Save. Rimska provincija Dalmacija imala je daleko veću površinu nego Dalmacija iz vremena Austro-Ugarske. Ona je obuhvaćala ne samo današnju Dalmaciju, nego i najveći dio Bosne i Hercegovine, Crnu Goru, zapadnu Srbiju, najveći dio Hrvatske, i dijelove Slovenije i Albanije. Njene granice bile su otprilike ove: Jadransko more, od područja rijeke Raše (u Istri) do ušća rijeke Drima.

Najpotpunije podatke ο ilirskim civitates Dalmacije u rano carsko doba navodi Plinije Stariji (umro 79. . n. e.) u svom velikom enciklopedijskom djelu Naturalis.

Provincija je bila podijeljena u tri sudbena konventa (conventus iuridicus), u kojima su Iliri pred rimskim sudom iznosili razne domaće sporove: sjeverni konvent sa središtemu u Scardoni (Skradin), kojem su pripadali Japodi i 14 liburnskih civitates (conventus Scardonitanus); srednji u Saloni, u kojem su živjeli Dalmati, Dicioni, Mezeji, Sardeati i druga (manja) plemena(conventus Salonitanus), te južni u Naroni (conventus Naronitanus), s brojnim plemenima u Bosni istočno od doline Vrbasa i u cijeloj Hercegovini, Crnoj Gori i dijelu Albanije.

Najvažniji gradovi su bili Salona (Solin), Senia (Senj), Jader (Zadar), Faros (Hvar), Epidaurum (Cavtat), Rizinijum (Risan), Akruvijum (Kotor), Skodra (Skadar).

Rimski gradovi na teritoriji današnje Hercegovine: u Stocu (Diluntum), Orahovicama kod Bileća, Gacku, Kifinu Selu, Vitini, Krehinu Gracu (Brotnjo), Posuškom Gracu, Konjicu i dr. U srednjoj Bosni su se vremenom razvila gradska naselja na Ilidži (Aquae S...) , Višnjici kod Kiseljaka, Rogatici (Col. Ris...), u Srebrenici (Domavia), u Skelanima (Malvesiatium). U zapadnoj Bosni su značajni centri u Livnu, Vrbi kod Glamoča (Salvium), kod Duvna (Delminijum), Duvno (Bistue vetus), Bugojnu (Bistue Nova), Malom Mošunju kod Travnika, Šipovo (Baloia), Jajcu, Mrkonjić Gradu (Leusaba), Banjoj Luci (Castra), Bosanskoj Gradiški (Servicij).[4]

LiteraturaUredi

  • Salmedin Mesihović, Sarajevo 2014 -RIMSKI NAMJESNICI ILIRIKA, GORNJEG ILIRIKA I DALMACIJE
  • Salmedin Mesihović, Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 -ANTIQVI HOMINES BOSNAE

ReferenceUredi