Gacko je općina na jugoistoku Bosne i Hercegovine koja administrativno pripada Republici Srpskoj.

Gacko

Osnovni podaci
Država  Bosna i Hercegovina
Stanovništvo
Stanovništvo ((1991)) 15.000
Geografija
Koordinate 43°09′33″N 18°32′17″E / 43.159167°N 18.538056°E / 43.159167; 18.538056
Gacko na mapi Bosne i Hercegovine
Gacko
Gacko
Gacko (Bosne i Hercegovine)


Koordinate: 43° 09′ 33" SGŠ, 18° 32′ 17" IGD

Geografija uredi

Na sjeveru graniči sa opštinama Kalinovik i Foča, na zapadu sa opštinom Nevesinje, na jugu sa opštinom Bileća.

Opština Gacko zauzima površinu od 736 km2 i ima oko 15.000 stanovnika. Nadmorska visina grada je 940 m što uslovljava umjereno kontinentalnu klimu sa hladnim zimama i toplim ljetima.

Smješten je uz Gatačko polje ispod visoravni Ponikve. Polje je okruženo planinama Zelengora, Volujak, Lebršnik, Baba i Gatačka Bjelašnica.

Na teritodiji opštine je prvo veštačko jezero u BiH, Klinje, nazvano po toponimu Klini, mjestu na kome je uklinjeno. Površina jezera je 26 hektara. Akumulirano je od 1891. do 1896, izgradnjom kamene lučne brane, prve ove vrste na Balkanu.

Historija uredi

Prvi tragovi naseljenosti datiraju još od starog paleolita, što svedoče tragovi nađeni na lokalitetima Ružina pećina.

Brojne gradine govore o naseljenosti Ilira i njihovo pleme Melkumani u željeznom dobu (Jasenik, Kokorina, Jugovići, Gradina). U rimskim izvorima o Oktavijanovim ratovima iz 33-35. god p.n.e, govori se i o osvajanju ovog područja. Rimljani grade svoja naselja u Gračanici, Gacku i Kazancima, ali se život nastavio i u predrimskim gradinama posebno oko Avtovca, Slivljama i Koritima, što je potvrđeno rimskim građevinskim materijalom i novcem. Rimljani grade dva puta. Jedan je išao iz Epidaura (Cavtat) prema Podrinju (poznat kao Dubrovački drum), a drugi je dolazio iz Nevesinjskog polja i išao prema Nikšiću i Skadru. I ovdje je manji dio stanovništva dobio status rimskog građanina što potvrđuju pronađeni nadgrobni natpisi iz Voljica kod Korita. [1]

Grad se u istorijskim izvorima prvi put pominje u ljetopisu popa Dukljanina oko 1150. godine kao župa koja je ulazila u sastav oblasti Podgorje. Krajem 12. stoljeća u sastavu je srpske države pod dinastijom Nemanjića. Dubrovački pisani izvori navode Gacko 1278. godine. U prvoj polovini 14. vijeka, bilo je područje u sastavu Dušanovog carstva. U sastav bosanske države ulazi nakon što su knez Lazar i kralj Tvrtko I podijelili zemlje Nikole Altomanovića. Poslije je područje bilo vlasništvo poznate vlastelinske porodice Sandalj-Kosača. Pod vlast Osmanlija dolazi nakon pada Hercegovine 1483. Odlukom Berlinskog kongresa, u ovaj kraj ulaze austrougarske trupe 1878. godine.

Među istoričarima vlada podeljeno mišljenje kako je Gacko dobilo ime: većina njih zastupa stav da naziv potiče od brda Gat koje se nalazi na obodu Gatačkog polja. Ovo mišljenje sačuvano je u narodnom predanju. Akademik Vladimir Ćorović je svojevremeno pisao da je Gacko dobilo ime po Gotima koji su ovim prostorima vladali nakon propasti Rimskog carstva.

Kultura uredi

Naseljena mjesta uredi

Avtovac, Bahori, Bašići, Berušica, Borač, Brajićevići, Branilovići, Brljevo, Cernica, Čemerno, Danići, Dobrelji, Domrke, Donja Bodežišta, Dramešina, Dražljevo, Drugovići, Dubljevići, Fojnica, Gacko, Gareva, Gornja Bodežišta, Gornji Borač, Gračanica, Gradina, Hodinići, Igri, Izgori, Jabuka, Jasenik, Jugovići, Kazanci, Ključ, Kobilja Glava, Kokorina, Kravarevo, Kula (Fazlagić Kula), Lazarići, Lipnik, Lončari, Luka, Lukovice, Ljeskov Dub, Medanići, Međuljići, Mekavci, Melečići, Miholjače, Mjedenik, Mrđenovići, Muhovići, Nadinići, Novi Dulići, Obješenik, Platice, Poda, Pridvorica, Pržine, Ravni, Rudo Polje, Samobor, Slivlja, Soderi, Srđevići, Stambelići, Stari Dulići, Stepen, Stolac, Šipovica, Šumići, Ulinje, Višnjevo, Voćnjak, Vratkovići, Vrba, Zagradci, Zečice, Zurovići i Žanjevica.

Privreda uredi

Gacko je jedan od dva grada u RS koji ima svoju termoelektranu i rudnik a uskoro će početi i gradnja druge termoelektrane. Na teritoriji Gacka treba da se realizuje i dio projekta Gornji horizonti.

Istaknute ličnosti uredi

Reference uredi

  1. Ivo Bojanovski, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 - BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA

Vanjske veze uredi