Nevesinjsko polje

Nevesinjsko polje je kraško polje na području općine Nevesinje, u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Pod Neveinjsko polje (u širem smislu) ubrajaju se i tri manja: Lakatsko i Mačipolje na zapadu, Kljunsko polje i Kruševo polje (Gornje polje) na istoku i Zovidolsko polje na jugu. Smješteno je između viših planina, Veleža na zapadu, Crvnja na sjeveroistoku i Bjelašnice (hercegovačka) na jugu. Sa nadmorskom visinom vrhova 820-1110 m. su niže planine: Sniježnica, Glog, Nekudina, Mala ruda, Orlovica i Kruške. Pruža se pravcem sjeverozapad-jugoistok u dužini 23 km. i širine 7,5 km, površine oko 180 km². Nadmorska visina je 817 m, sa kontinentalnom klimom, i djelimičnim mediteranskim uticajem. Zime su mu duge i hladne a ljeta topla sa max. temperaturom od 27 oC. U avgustu su količina i intenzitet padavina izaženiji nego u hladnijem periodu godine. [1]Poljem dominira vegetacija šikara, žbunova i niskog drveća.[2]

Nevesinjsko polje sa Veležom u pozadini

Jedino veće naseljeno mjesto je Nevesinje. Osim njega po oboda su nalaze još tridesetak manjih sela. U polju se gaje planinska žita, krompir, kupus i voće. Stanovništvo se bavi i stočarstvom.

GeografijaUredi

U građi Nevesinjskog polja i njegovog oboda učestvuju krečnjaci i dolomiti jure i krede, prominski konglomerati, laporci i gline sa ugljem eocen-oligocena. Dno polja ispunjavaju aluvijalni nanosi, a na njegovim sjeveroistočnim stranama su impresivni sipari čija je dužina mjestimično veća od 2 km.

Nevesinjsko polje usko je povezano s vodom. Krševite planine oko njega apsorbiraju goleme količine padavina koje se potom kroz propusnu stijenu cijede u podzemlje. Kad naiđu na nepropusnu stijenu, voda ponovno izbija na površinu, obično u jednom kraju polja u obliku jednog ili više raštrkanih izvora. Iz njih često teku rijeke, jer taloženjem lapora i gline nastaje nepropusna podloga, pa se održavaju na površini. U drugom, nižem kraju polja rijeke naiđu na propusnu krašku stijenu, pa voda ponovno ponire i nastavlja svoj put kroz kraško podzemlje. Osim što otječe u podzemlje, voda često u proljeće plavi, kada podzemni prostori ne mogu pohraniti svu količinu.[3] Neke ponornice toliko su izdašne u kišnom dijelu godine da gotovo posve potope polja kojima protječu. S time su povezane i estavele, otvori na površini koji su povremeno vrela, a povremeno ponori, ovisno o nivou podzemne vode. Općenito, polja u krašu složeni su hidrološki sistemi, gdje se povremeni i stalni izvori javljaju u gornjem najvišem dijelu polja, estavele su najčešće u srednjem dijelu, a ponori na rubnim, najnižim dijelovima polja.[4]

Opisani procesi karakterišu i Nevesinjsko polje. Periodično je plavljeno. Plavni perid traje od novembra do maja. Kroz njega teče jedna veća rijeka, ponornica Zalomka, gdje je zovu i Kolješka rijeka, s pritokama Zovidolska reka, Bukovik, Vučine i dr. Ponire u mnogobrojnim ponorima od kojih je najveći u Biogradu, gdje je i najniže mjesto polja - 799 m n.v. S kapacitetom gutanja od 110 m3/s jedan je od najvećih ponora u dinarskom kršu. Direktno je povezan s izvorom Bunice (37 m n.v.), pa se ta silna razlika u visini ogleda u brzini tečenja podzemne vode. Fiktivna brzina iznosi do 33,67 cm/s, što je čini najbržim podzemnim tokom u dinarskom kršu.

U polju se nalazi i vještačko jezero Alagovac (Aligovac, Nevesinjsko jezero), građeno za potrebe snadjevanja Nevesinja pitkom vodom.

Gornji horizontiUredi

Glavni članak: Gornji horizonti

Hidrologija mnogih polja poremećena je regulacijama i izgradnjom brana, čime se mijenjaju uslovi plavljenja i vodnog režima, često nagore. To ima velike negativne posljedice na ekološke sisteme, jer kraška su polja samo dio složene hidrologije koja uključuje i površinu i podzemlje i atmosferu. Očito je da su ponornice samo nadzemni dijelovi složenog, zamršenog i često nepredvidivog sustava kretanja vode u kršu. Navedena sudbina zadesiti će i Nevesinjsko polje realizacijom projekta Gornji horizonti, koji predstavlja hidroenergetski megaprojekat kompleksnih i velikih zahvata u slivu rijeke Trebišnjice. Radovi su počeli u drugoj dekadi XXI vijeka.

Pećina Provalija (Mala Vjetrenica)Uredi

Nalazi se u Gaju, zaselku Kifina Sela, oko 500 m od ceste Nevesinje - Gacko. Zbog svojih prirodnih vrijednosti 1954. godine, rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti, stavljena je pod zaštitu države kao spomenik prirode. Nekada je bila jedan od izvora potoka Surdup, a i danas su sedreni bazeni (bigrene kade) u pećini ispunjene vodom i u najsušnijem periodu. Iznad se nalazi stijena Vjetrača, te selo Koleško. Ulaz u pećinu je malih dimenzija, širine 0,73 m x 0,30 m. s vertikalnim zidom od 1,7 m.

Godine 2017. i 2018. održane su međunarodne speleološke ekspedicije, s ciljem istraživanja i topografskog snimanja. Zbog svoje dužine i velikog broja kanalanije do kraja istražena. Sa do sada izmjerenih i ucrtanih 2674 m kanala zauzela četvrto mjesto po dužini u BiH (podatak iz 2018.). Po konfiguraciji terena i pravcu pružanja kanala ima ogromni potencijal za dalje istraživanje. Po ljepoti pećinskog nakita (helektiti i pećinski biseri), Provalija spada među najljepše u Bosni i Hercegovini.

Mesojedna biljka droseraUredi

Lokalitet biljke Drosera rotundifoliau Nevesinjskom Polju nalazi se na sjeverozapadnom kraju Polja, i to na rubu bare ispod naselja Srednje Vode na podnožju Veleža. Geološka podloga Nevesinjskog polja u poređenju sa drugim kraškim poljima, u kojima se nalaze pretežno jednolični nanosi lapora, vrlo je šarolika. [5]

HistorijaUredi

U antičko vrijeme i tokom srednjeg vijeka, zbog nemogućnosti prolaska dolinom Neretve, polje je predstavljalo glavnu saobraćajnicu između jadranskog primorja i unutrašnjosti Bosne. Narona kod Metkovića bila je rimski centar iz koje su polazili putevi u raznim pravcima. Jedna njihova cesta počela se graditi za vrijeme cara Oktavijana Avgusta i išla je u Nevesinjsko polje i dalje prema Borcima, Konjicu i Sarajevskom polju.[6] Put je prelazio Zalomku na mjestu današnjeg mosta Ovčiji brod, nakon čega se dijelio u dva pravca. Jedan pravac se odvajao prema Zalomu i dalje prema Gacku i istočnoj Bosni. Drugi pravac je išao prema Drenoviku gdje je bilo najveće rimsko naselje u Nevesinjskom polju, a zatim dalje prema Konjicu preko Borika. I početkom XXI vijeka, u dužini od preko 500 m. vidljivi su tragovi rimskog puta u blizini mosta preko Zalomke. Na području Nevesinja evidentiran je i 21 miljokaz (Donja Bijenja, Udrežnja, Luke), koje su Rimljani podizali uz puteve.

Iz srednjeg vijeka u polju su i dvije nekropole stećaka, nacionalni spomenici kulture Bosne i Hercegovine:

Nevesinjska olimpijadaUredi

Nevesinjska olimpijada je tradiocionalna sportska i kulturna manifestacija koju organizira opština Nevesinje, a održava se u avgustu na Bratačkom lugu kod Nevesinja. Korijeni natjecanja potječu iz 1850. kada su se počele organizirati konjičke utrke na Bratačkom lugu. U samome početku u njima su sudjelovali domaći ljudi, a kasnije se krug učesnika i disciplina širio. Prvi sačuvani plakat koji je čuva u arhivi Crkvene Opštine Nevesinje potječe iz 1891. godine. Do današnjih dana se ova manifestacija prekidala samo u dva navrata: u vrijeme Drugog svjetskog rata i rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.). Sve vlasti su podržavale ovaj događaj, od Turskog Crstva, Austro-Ugarske, Jugoslavije, sve do Bosne i Hercegovine. 2018. je održana 143. Nevesinjska olimpijada. Godine 2019. manifestacija je nominirana za UNESCO-v popis nematerijalnih kulturnih dobara.

Na natjecanju su zastupljene tradicionalne i moderne sportske discipline. Neke od tradicionalnih disciplina su: konjičke trke (centralni događaj), bacanje kamena s ramena, skakanje na mijeh, potezanje konopa, potezanje klipa, penjanje na stub namazan lojem, trka u džaku, trka sa jajetom u kašici, skok u dalj iz mjesta, skok u vis iz mjesta, trka na 1500 m.[2]

Maskota Nevesinjske olimpijade je Ero, kršni Hercegovac u narodnoj nošnji i opancima. Termin Nevesinjska olimpijada počeo se koristiti početkom 1960-tih godina.

LiteraturaUredi

  • Uzeir Beširović - Zapis sa Crvanj planine. Naše planine, 1984. br.5; str. 107-108 (PDF)
  • Šefik Bešlagić - Nevesinjski stećci. Naše starine XIII, Zavod za zaštitu spomenika kulture SR BiH, Sarajevo, 1972., 97-122
  • 1948.
  • Ivo Lučić - Moj dom: Nevesinjsko polje (DOC)
  • REDŽIĆ, S., LAKUŠIĆ, R., MURATSPAHIĆ, D., BARUDANOVIĆ, S.: Fitocenoze subalpinskog i alpinskog pojasa planine Crvanj u Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, 31, 1992/95. str. 285-310.
  • Dimitrije Sergejevski - Rimska cesta na Nevesinjskom polju. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija, sveska III, Sarajevo, 1948., 43-61
  • Dimitrije Sergejevski - Putne bilješke sa Nevesinjskog polja. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija, sveska III, Sarajevo, 1948., 167-187
  • Zavod za vodoprivredu d.d. Sarajevo -Broj ugovora 03-21-185-3/11 -Studija uticaja hidroenergetskog postrojenja Dabar na životnu sredinu – Integralni pristup uspostavi ciljne strukture
  • Dr. Mijo Vranješ, Dr. Maja Prskalo, Mr. Tatjana Džeba, 2013 -HIDROLOGIJA I HIDROGEOLOGIJA SLIVA NERETVE I TREBIŠNJICE, OSVRT NA IZGRADNJU DIJELA HE SUSTAVA - GORNJI HORIZONTI
  • Ivo Lučić -Ekonomska i ekohistorija -Časopis za gospodarsku povijest i povijest okoliša – Zagreb 2012 TREBIŠNJICA. JUČER NAJVEĆA PONORNICA, DANAS TVORNICA STRUJE, SUTRA…?

ReferenceUredi

Vanjski linkoviUredi