Wikipedija

Crvena petokraka

Za ostala značenja, vidite članak Crvena zvezda.

Crvena petokraka (★) je jedan oblik starog simbola zvijezde. Znak je bio u 20. stoljeću vrlo popularan među komunističkim aktivistima i poslije stvaranja SSSRa postao je zvanični simbol komunističkog međunarodnog pokreta zajedno sa srpom i čekićem. Komunistička petokraka je se nalazila na svim zastavama, grbovima i broševima, i gotovo na svemu onome što je bilo zvanično i javno, od knjige do plakata iznad dućana. Poslije pada Berlinskog zida, ostao je u sjećanju ljudi kao simbol komunizma.

Crvena zvezda

Istorija crvene petokrake uredi

 
Zastava Californije 1836.
 
Primjerak Zastave Californije sačuvan u The Gene Autry Western Museumu

1836. godine Gornja Californija (Alta California) je se proglasila samostalna i odcijepila od Meksika, zahvaljivši pobuni Juan Bautista Alvaradoa. Sjedinjene Države će ju osvojiti 1846/1849 ali do tada zastava Californije je bila bijela sa jednom jedinom crvenom petokrakom (Lone Star) u sredini u spomen na Alvaradovu revoluciju. Ta zastava se danas spominje kao Lone Star Flag i jedan od zanjih primjeraka je sačuvan u Autry National Centru[1]. U borbi za samostalnost također Texas je imao zastavu sa petokrakom, čiju prvu pojavu američka povjest zabilježava 25. januara 1839.[2] a potom će sami Texas u američkom govoru biti poznat kao The Lone Star State pa sve do danas. Opća simbolika Texasa svodi se na petokraku, pa na primjer čuveni klub Dallas Cowboys ima jedan znak: jednu veliku plavu petokraku.

Sredinom marta 1916. američka zrakoplovna postrojba 1st Reconnaissance Squadron je koristila crvenu zvijezdu tokom vojne operacije u Meksiku protiv Pancho Ville[3].

U simboloci komunizma petokraka ulazi 1908. u romanu Crvena zvezda (Красная звезда)[4] Aleksandra Bogdanova, naučnofantastično djelo u kojem je riječ o kolektivističkom društvu na planeti Marsu. Bogdanov je se bavio prvenstveno filozofijom i bio jedan od prvih teoretičara boljševičkog pokreta. Simbol se svestrano pojavljuje u Oktobarskoj revoluciji i u Ruskom građanskom ratu tako da već 1918. ga nalazimo u zastavi Crvene Armije. Jedna druga teorija glasi da je komunistička petokraka nastala u susretu Trockog s esperantistom Krylenkom, pa je zelena zvijezda esperantističkog ideala, zarumenila kada je susrela Trockog[5].

 
roman Красная звезда 1908.

Crvena zvijezda je također lepršala katalonskim nebom na zastavi (Estelada) svog oslobodilačkog pokreta. Neprijatelj je bila kraljevina iz Madrida a katalonska petokraka je nastala početkom 20. stoljeća po uzoru onih su zastavama Puerto Rica i Kube koje je Vicenç Albert Ballester mogao vidjeti 1898. pri svojoj posjeti na tada oslobođenoj Kubi i prenijeo u katalonsku. Prve su bile bijele na polju plavog trokuta, a potom su se pojavile i crvene petokrake kada je katalonski pokret dobio socialistički smjer. Stoga u Španskom građanskom ratu crvena petokraka ulazi u mitologiju tog rata, zajedno sa anarhističko-komunističkim značenju. Izgleda da crvena petokraka ulazi tada među simbole anarhizma.

Krajem Drugog svjetskog rata postaje međunarodno poznati znak za komunističku narodnu borbu. Do tada je bila komunistička stvar, simbol jednog političkog pokreta koji je valom stupao na scenu 1917. ali koji je mahom bio zabranjen i prognan. Pobjeda Narodnooslobodilačkih pokreta (u Europi najznačajniji su bili jugoslovenski, grčki, italijanski i francuski) je otvorila narodno–republikansku eru a uzto simbol crvene zvijezde je postao svugdje popularan i dobio nove značaje. Simbolika borbe i ideala je postepeno prešao na niansu 1) birokratskog i autoritarnog sovjetskog komunizma ; ili 2) ilegalnog revolucionarnog pokreta, najčešće naoružane, paravojne i terorističke prirode. Jedan primjer je meksikanski EZLN koji je nastao u revoluciji 1994. godine, ili još u ranijoj Zapadnjoj Njemačkoj mogla se vidjeti zastava gerilske organizacije poznata kao Rote Armee Fraktion.

Simbol crvene petokrake je iščeznuo 1989. godine s padom Berlinskog zida.

Zakoni protiv crvene petokrake uredi

Danas, u nekim državama čiji su stanovnici doba realsocijalizma doživjeli kao totalitarnu diktaturu, javno isticanje crvenih zvijezda ili srpa i čekića kao određeni simboli prošlosti zajedno sa simbolima drugih dikatorskih sustava (kao primjerice i kukasti križ) zakonski su zabranjeni. Od pada komunizma 90-ih godina određene istočnoeuropske države su uvele zabranjujuće zakonske propise.

U povijesti je se dešavalo da su simbole stare vlasti brisala ona društva koja su doživjela kolektivnu traumu u trenutku kada je nestao jedan poredak a pojavio se novi. Nakon pobjede nad neprijateljom u ratu ili u revoluciji, inače slijedi opća čistka sljedbenika starog režima a potom i brisanje imena, knjiga, slika, rušenje kipova i spomenika, i svega onoga što je označavalo vrijednosti i politički smjer staroga doba. To je tzv. »damnatio memoriae«.

Od 1968. nadalje u Europi je komunizam doživljen kao birokratski aparat koji je autoritarno vladao nad narodnoj masi, a u ime narodne mase je u stvari legitimiran. Mit revolucije postepeno sklizi u pomračinu te revolucijom 1989. sustav marxističko-lenjinističke države biva odbačen u većini zemalja gdje je do tada vladao. U tom procesu je zvijezda petokraka u crvenoj boji postala izravan simbol nepravde starog režima i nezadovoljstva prema njemu.[nedostaje referenca]

Republika Češka je 1991. zabranila izražaj propagande za pokrete koji prijete ili ograničavaju ljudska prava i slobodu, tj. nacizam i komunizam. Zakon je potvrđen kao ustavno važeći mada tekst ne izriče detaljno koje simbole i koji oblici propagande su kažnjivi. Također je iste godine Rumunjska uvela sličan zakon (Zakon 51/1991, član 3.h) sa sličnom nejasnoćom.[6]

U Mađarskoj je Orbánova vlada snažno podržala niz reforma, među kojima i 2000. godine ispravku sekcije 269/B Akta IV. (1978.) u Kaznenom zakonu. Izvorni zakonodavac je zabranjivao isticanje nacističkog Kukastog križa, Esesovačkih zig runa, i Nyilaskereszta čime su se služili pripadnici mađarske Partije strijelastog križa. No vlada Fidesz–Jobbik je dodala dopunu s kojom se zabranjuju također petokraka i srp i čekić. Prvi kazneni postupak pojavio je se sa optužnicom protiv Attile Vajnai koji je u prosvjedu u Budimpešti 21. februara 2003. nosio petokraku od kartona sašivenu na odjelu. Slučaj je završio ispred Europskog suda, koji se oglasio 2011. godine o jednom drugom slučaju, to jeste o Janošu Franatolu, osuđenom zato što je na televizijskom intervjū 2004. godine nosio na sebi broš crvene petokrake. Oslanjajući se na Direktivu o jednakom postupanju prema osobama bez obzira na njihovu rasu ili etničko podrijetlo – što je jedan od stubova Europskog zakonodavstva – Europski sud u Strasbourgu je procijenio da je Mađarska prekršila članak 10. Europske konvencije o ljudskim pravima. Od 2013. simboli kukastog križa i crvene zvijezde su ponovo dozvoljeni.[7]

U martu 2017. Viktor Orbán je ušao u raspravu protiv multinacionale Heineken zbog isticanja crvene zvijezde na pivskim bocama.[8] Heineken je objasnio kako je crvena zvijezda simbol firme još iz davnih 1930-ih, mada je poslije 1945. firma preoblikovala svoj znak u bijelu zvijezdu s crvenim profilom jer je u tim godinama petokraka postala međunarodni simbol komunizma. Holanđanska multinacionala piva je se 1991. vratila na originalnu crvenu zvijezdu. Njihov portparol zastupa da će kompanija uvijek štititi svoje zaštitne znakove, uključujući crvenu zvijezdu, a da ona nema nikakva politička značenja i da datira još od srednjovjekovnih pivovara.[9]

Litvanija je zabranila sovjetske i nacističke simbole 17. juna 2008. pod prijetnjom novčane kazne.[10][11] Između 2009. i 2013. Moldavija[12][13] i Poljska[14] su uvele također slične zakone, ali su njihovi Ustavni sudovi procijenili ih protivustavnim i nevažećim.[15] U Gruziji zakon 2010. godine zabranjuje simbole koji podsjećaju na sovjetsko doba,[16][17] spremda se zakon vrlo rijetko primjenjuje.[18] 20. juna 2013. mjeru iste prirode je usvojio Latvijski parlament za vrijeme Vlade Dombrovskisa.[19][20] U aprilu 2015. ukrajinska Verhovna Rada je zabranila javno iskazivanje komunističkih simbola[21] dok su 17. decembra 2015. komunističke stranke zvanično zabranjene u državi. Za pjevanje Союз нерушимый республик свободных ili drugih komunističkih pjesama u Ukrajini se zaslužuje do pet godina zatvora.[22]

Erdoğanova Vlada u Turskoj nije još donijela takve zakone mada prvi ministar oslovljava domaće komuniste kao neprijatelje domovine. Stoga valja naglasiti kako je kroz cijelo 20. stoljeće komunistička stranka u Turskoj bila trajno zabranjena ili katkada dozvoljena ali pod teškim uvjetima. Turska zapravo je jedan od rijetkih primjera država u Europi koje nisu imale realnog iskustva sa komunizmom. Stranka TKP je osnovana 10. septembra 1920. u gradu Baku a njezine vođe su usmrćene 28. januara 1921., s time je cijelog vijeka ostala ilegalna u Turskoj. Stoviše TKP je bio znatno jači u dijaspori nego u Turskoj. Godine 1991. ukinuti su zakoni koji zabranjuju komunističke (članci 141. i 142. Kaznenog zakona) i islamske fundamentalističke ideje (članak 163. Kaznenog zakona). Ovaj paket pravnih promjena znatno je oslobodio izražavanje ljevičarske misli, ali je istovremeno stvorio novo kazneno djelo »separatističke propagande« prema članku 8. Antiterorističkog zakona. Tužitelji su također počeli koristiti članak 312. Kaznenog zakona (o vjerskoj ili rasnoj mržnji) umjesto članka 163.[23]

U Indoneziji su komunistički simboli de facto zabranjeni od 1966.[24][25]

Petokraka u zastavama uredi

Zastave su stari običaj. U Srednjem vijeku od Križarskih ratova na dalje ljudih ih najčešće koriste u ratovima i u plovidbi da bi se iz daleka najavili i označili svoju pripadnost. Države svijeta su sistemski uvele zastave od 19. stoljeća i nakon Prvog svjetskog rata. Prosječno najčešće boje u zastavama su crvena i bijela, od simbola najčešća je zvijezda, izričito ona sa pet vrha. Vrlo rijetke su zvijezde sa tri ili četiri vrha (Mercedes, NATO, nema ih u zastavama) a kadkad se pojavljuje zvijezda šestokraka (Slovenija, Burundi, Izrael) ili još rjeđe zvijezde za više vrhova (Australija, Azerbejdžan, Jordan, Maršalovi Otoci, Nauru). Iznimku čine sastave sa suncem (Urugvaj, Argentina). Slijedi popis zastava razvrstanih po obliku i boju zvijezda :

Crvena:

Žuta:

Bijela:

Crna:

Plava: Honduras (pet malih plavih), Panama (jedna crvena i jedna plava)

Zelena:

Sa polumjesecom:

Sa srpom i čekićom:

  • Sovjetski savez
  • Pridnjestrovlje
  • skoro sve zastave tadašnjih sovjetskih republika (Jermenija, Azerbejdžan, Bjelorusija, Estonija, Gruzija, Kazahstan, Kirgizija, Litvanija, Moldavija, Tadžikistan, Turkmenistan, Uzbekistan, Orlovska oblast, Karelo-Finsk, Transkavkaz, Mongolija)
  • brojne republike iz komunističkog bloka (Albanija, Bugarska itd.)

U sportu uredi

Crvena petokraka je se nalazila u brojnim grbovima od fudbalskih timova (Crvena zvezda, Partizan, CSKA Sofija, CSKA Moskva, Dinamo Zagreb, Hajduk Split). Postoji niz sportskih klubova koji se zovu po ovom znaku:

U novinama i časopisima uredi

Crvena Armija je imala svoj časopis koji je osnovan 1. siječnja 1924. i zvao se Krasnaïa Zvezda (Кра́сная звезда́). Za vrijeme Sovjestkog saveza časopis je služio kao glas ministarstva za Obranu i država ih je dijelila besplatno svim vojnim licima. List još uvijek postoji.

Crvena zvijezda i slobodno zidarstvo uredi

Jedna poznata teorija zavjere tvrdi da su crvena petokraka i srp i čekić preinačenje masonskih simbola, što bi bio neki dokaz da je komunizam neka vrsta ogranka velikog masonskog nacrta. Ta maštovita teorija zavjere je u biti netočna pa nije ni teško to dokazati, mada istovremeno postoje brojne sličnosti između realnog socializma i slobodnog zidarstva, jednostavno zato što se ideali socializma, bez kojeg nema komunizma, rađaju na tlu prosvjetiteljstva, Francuske revolucije, liberalizma i borbe za ljudska prava. Ti ideali slobode i ljudskog napredka su imali svoju ideološku maticu u slobodnom zidarstvu. Brojni francuski revolucionari su bili slobodni zidari[26] dok je nakon revolucije isusovac Barruel kao prvi tvrdio kako su zapravo masoni pripremili revoluciju prije 1789. Dakle u samom stvaranju demokratske ideologije, katolička propaganda je smatrala masone kao saučesnike njezinih neprijatelja. No ako se vratimo nazad, Velika loža Londona se rađa 1717. godine a već 1738. papa Klement XII. osuđuje masonski pokret i zabranjuje vjernicima učlanjivanje u lože. To nije bio jedini slučaj zabrane od strane pape, i tako sve do 1983. kada je Ivan Pavao II. potpisao dokument KNVa protiv slobodnog zidarstva to jeste Deklaraciju o masonskim udrugama Quaesitum est od 26. novembra 1983. Po pravilu koherentan katolik nebi trebao biti mason.

Masoni nisu bili poželjni ni u komunističkim zemljama. Kao prvo, masonstvo podrazumijeva niz građanskih odnosno buržujskih ideala i na primjer stoji za korporativizmom. Stoviše pojam »klasnog neprijatelja« je protiv masonskog humanitarizma. Sovjetski savez, Narodna republika Kina i komunističke države su zvanično zabranile lože i pripadništvo masonima, koje su smatrale kao subverzivnu unutarnju snagu. Za vrijeme Druge internacionale prvi je Zinovjev predložio tu zabranu. Tijekom Hladnog rata masonski pokret je aktivno sudjelovao u borbi protiv komunizma u svijetu tako da su američke, engleske, talijanske i druge lože davale izravnu pomoć američkoj propagandi pa čak i u pripremi državnih pučeva. Dakle, možemo zaključiti kako masonstvo i komunizam dijele zajedničku maticu, ali se razvijaju od 1914. do 1990. u suprotnim smjerovima.

Ako pokušamo usporediti simboliku tih pokreta, vidjet ćemo kako masonci koriste kvadrat i kompas, što su bili radni alati potrebni da bi se izgradila zgrada. U simbolici masonstva ono što se gradi to je čovjek i društvo, tako da kvadrat ili trokut označava moralnu pravednost zidara dok kompas ili šestar označava sposobnost zidara da ograniči svoje ponašanje i djela u skladu sa svojim moralom. Drugačije rečeno, kvadrat i kompas podsjećaju zidara da nastoji razvijati svoje naklonosti ali to uvijek u granicama dobrog morala. S druge strane, srp i čekić ☭ pojavljuju se tijekom Listopadske revolucije i označuju komunističku zajednicu, to jeste zajednicu radnika industrije i zemljoradnika u borbi protiv klasa koje ih iskorištavaju.
U slobodnom zidarstvu blistajuća zvijezda pokazuje u simbolu krajnju točku ili cilj prema kojim ide dugo inicijacijsko putovanje. Zvijezda je izvor svjetla i osvjetljuje put, što u tumačenju zidara će bit znanje koje osvjetljuje njegov put. Pak crvena petokraka nastaje kao srp i čekić također u Listopadskoj revoluciji. Komunistima je ona bila simbol za nadu, pobjedu, vjeru u svijetli komunistički ideal, što nije bio humanističko znanje nego krajnja pobjeda nad neprijateljom i stvaranje sustava u kojem će vladati pravda i svi ljudi biti zaista ravnopravni.

U povijesti istočnog Jadrana bilo je puno poznatih ljudi u Slobondom zidarstvu[27] ali među njima vrlo malo komunista.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ↑ (en)„Where to Find California's Oldest Flag & Other Objects in SoCal's Archives”. Pristupljeno 29. 04. 2021. 
  2. ↑ (en)„Lone Star flag turns 181”. Pristupljeno 29. 04. 2021. 
  3. ↑ (en)„Historic Wings: Chasing Pancho Villa”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  4. ↑ (en)Możejko, Edward (decembar 1985). „Reviewed Work: Red Star: The First Bolshevik Utopia by Alexander Bogdanov”. Canadian Slavonic Papers 27 (4): 461–462. JSTOR 40868523. 
  5. ↑ (eo)„Pri La Stelo: Militista simbolo”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  6. ↑ (en)  (PDF)„LAW on the National Security of Romania”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  7. ↑ (de)„Ungarn: Hakenkreuz und Roter Stern wieder erlaubt”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  8. ↑ (en)„Hungary threatens to ban Heineken's red star as 'communist'”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  9. ↑ (en)„Heineken will never remove its iconic red star: ‘defending it to its core’”. BeverageDaily. 28. 03. 2017.. Pristupljeno 12. 04. 2022. 
  10. ↑ (en)„Lithuania: Ban on Nazi and Soviet Symbols”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  11. ↑ (en)„Lithuanian ban on Soviet symbols”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  12. ↑ (de)„Moldawien erteilt ein Verbot für das kommunistische Regime”. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-15. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  13. ↑ (de)„Moldawien: Hammer und Sichel als kommunistisches Symbol unter Verbot”. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-06. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  14. ↑ (de)„Poland Imposes Strict Ban on Communist Symbols”. 27. 11. 2009. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  15. ↑ (pl)„Wyrok Trybunału Konstytucyjnego z dnia 19 lipca 2011 r. sygn. akt K 11/10”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  16. ↑ (en)„The Banning of Soviet Symbols in Georgia”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  17. ↑ (en)„Georgia: Ban on Soviet Symbols Proposed”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  18. ↑ (en)„Georgia to enforce ban on communist symbols”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  19. ↑ (en)„Latvia bans the use of USSR symbols during public events”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  20. ↑ (en)„Latvia Bans Soviet Symbols”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  21. ↑ (de)„Die sowjetischen Machtsymbole müssen weg”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  22. ↑ (en)„Ukraine bans Soviet symbols and criminalises sympathy for communism”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  23. ↑ (en)„Questions and Answers: Freedom of Expression and Language Rights in Turkey”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  24. ↑ „Ini Penjelasan Kapolri Soal Lambang Palu Arit yang Dilarang di Indonesia”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  25. ↑ (en)„Malaysian detained in Indonesia for wearing T-shirt with communist symbol”. Pristupljeno 30. 04. 2021. 
  26. ↑ Mirabeau, Couthon, La Fayette, La Rouërie, Joseph Bonaparte, Eugène de Beauharnais.
  27. ↑ Janko Drašković, Aleksa Nenadović i Mateja Nenadović, Dositej Obradović, Mihailo Obrenović, Sima Milutinović Sarajlija, Stevan Sremac, Đorđe Vajfert, Jovan Jovanović Zmaj, Janko Katić, Vuk Karadžić, Milovan Milovanović, Živojin Mišić, Stevan Mokranjac, Borislav Pekić, Petar Karađorđević, Ante Tresić Pavičić, Jurij Vega, Ivan Šubašić, Ferdo Šišić, Mihajlo Pupin, Milan Grol, Slobodan Jovanović, Andrija Štampar, Grga Novak, Milivoj Dežman, Josip Badalić, Ljubo Babić, Ivan Meštrović, Vladimir Prelog, Ivo Andrić, Vladimir Vidrić, Ante Trumbić, Milan Rojc, Vladimir Prelog, Adolf Mihalić, Ante Pavelić senior, Vladan Desnica, Ivan Ribar, Frano Supilo, Slavko Kvaternik, Gustav Krklec, Hinko Hinković
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Crvena_petokraka&oldid=41303814