Oktobarska revolucija

Oktobarska ili Listopadska revolucija, naziv je koji se koristi za drugu fazu ruske revolucije, nakon koje je u Rusiji godine 1917. ustanovljena prva socijalistička država. Revoluciju su vodili boljševici na čelu s Vladimirom Iljičom Lenjinom, te je njome srušena ruska Privremena vlada, ustanovljena nakon Februarske revolucije kojom je ukinuta Ruska Imperija.[1]

Oktobarska revolucija
Segment Ruska revolucija

Vladimir Lenjin, vođa ruske Oktobarske revolucije.
Datum 1917. - 8.11. 1917.
Lokacija Sankt Petersburg, Ruska Republika
Ishod Pobjeda boljševika
Sukobljene strane
Boljševici Rusija Ruska Republika
Komandanti i vođe
Vladimir Lenjin
Lav Trocki
Pavel Dijbenko
Rusija Aleksandar Kerenski
Snage
30.000 - 40.000 vojnika 500 - 1.000 dobrovoljaca
1.000 žena
Žrtve i gubici
nekoliko ranjenika svi dezertirali

Uvod u revoluciju uredi

Suprotno popularnom mišljenju kako Februarska i Oktobarska revolucija nastaju kao posljedica Prvog Svjetskog Rata službeni dokumenti Ruskog Carstva nam govore drugačiju priču. Nakon gušenja revolucije 1905. godine pod pritiskom državne represije dolazi do samo kratkotrajnog smirivanja situacije koja se ubrzo počinje pogoršavati po vladajuću elitu. Tijekom 1910. godine Rusiju potresaju samo 222 štrajka i od toga je bilo 8 političkih. Već 1913. godine broj štrajkova je 2404 i od njih policija kao političke ocjenjuje njih 1034, a samo u prvom dijelu 1914. godine (do kolovoza) imamo 3534 štrajka od kojih je 2565 poličkih. Sve u svemu Rusija se u trenutku izbijanja rata nalazi u predrevolucionarnom razdoblju, ali čak niti car toga nije svjestan jer mu policija u izvještaju iz 1913. godine javlja da se broj nemira smanjuje i kako nema opasnosti od revolucije pošto se svi problemi mogu rješiti bez pomoći vojske.

Događanja uredi

Glavni članak: Februarska revolucija

Dana 8. ožujka 1917. god. (23. veljače po starom kalendaru – Februarska revolucija) nemiri se pretvaraju u pobunu. Počelo je rušenje carskog apsolutizma i polufeudalnog sistema u Rusiji. U sljedeća dva dana postalo je jasno da je riječ o građanskoj revoluciji. Car raspušta Dumu, ali je dio poslanika formirao Privremeni izvršni odbor. 12. ožujka vojska otkazuje poslušnost i prelazi na stranu pobunjenika. Revolucionari zauzimaju Admiralitet, Zimski dvorac (Ermitaž), Petrovpavlovsku tvrđavu i uhićuju posljednje članove carske vlade. Izvršni odbor proglasio se privremenom vladom, a istovremeno se formirao Petrogradski sovjet od 250 članova koji je također želio djelovati kao vlada, pa je u Rusiji tako počelo razdoblje dvovlašća. 14. ožujka Privremena vlada dobija podršku u odnosu na Sovjet. Vladavinu je car povjerio bratu Mihajlu, ali je i on abdicirao, što su učinili i ostali članovi carske obitelji. Tako je poslije 4 stoljeća završeno carsko razdoblje u povijesti Rusije. Privremena vlada imala je vlast, s Aleksandrom Fjodorovičem Kerenskim kao najutjecajnijim članom, ali je stanje sve više išlo na ruku radikalnim boljševicima.

Privremena vlada nije uspela riješiti ekonomsku krizu u Rusiji. Boljševici su svoju priliku vidjeli u zahtjevu da Rusija odmah istupi iz rata. Ulice Petrograda 2. i 3. svibnja ponovo su bile poprište nemira, koji su zahvatili i Moskvu.

17. srpnja u Petrogradu je nakon pogubljenja carske obitelji na ulicama bilo nekoliko stotina tisuća ljudi. Dolazilo je do sukoba između demonstranata i vladinih odreda. Nemirima se pridružuju i boljševici, a socijalist Kerenski s fronta dovlači vjerne jedinice i prelazi u protunapad.

 
Krstarica Aurora koja je označila početak revolucije.

Na svom četvrtom kongresu boljševici donose odluku o oružanom sukobu. Rujna 1917. god. njihov vođa, Vladimir Iljič Uljanov Lenjin razrađuje plan ustanka i metode osvajanja vlasti. »Crveni komesari« danonoćno urgiraju za prekid rata i potpisivanje separatnog mira s Njemačkom. Veći dio vojske bio je pod boljševičkom vlašću. Najaktivniji revolucionar bio je Lav Trocki. Ipak, dio vođa Boljševika (Kamenjev i Zinojev) nije bio za ustanak, ali je konačnu odluku ipak donio Lenjin.

7. studenog (25. listopada po starom kalendaru – oktobarska revolucija) počela je pobuna. Tada je bio zakazan »drugi sveruski kongres sovjeta«. Naoružani ustanici kreću u akciju još u zoru i zauzimaju najvažnije dijelove Petrograda. Otpora nije bilo, pa je grad već ujutro bio u rukama boljševika, Vlada je još uvijek držala Zimski dovrac. Kerenski je uzalud pokušavao prijeći u protunapad jer jedinice nisu izvršavale njegova naređenja.  »Krstarica Aurora« odbija isploviti i usmjerava topove prema Zimskom dvorcu. Odlično pripremljeni ustanak donio je brzu pobjedu, praktično bez jednog pucnja. Tako je počela povijest komunizma u svjetskoj civilizaciji.

8. studenog 1917. god. Kongres Sovjeta prihvatio je da se do Ustavotvorne skupštine osnuje privremena vlada »radnika i seljaka«, pod nazivom «Sovjet narodnih komesara» (Sovnarkom), koji je bio sastavljen isključivo od boljševika. Predsjednik je bio Lenjin, komesar vanjskih poslova Trocki, a unutrašnjih Aleksej Ivanovič Rikov. Stvoren je i poseban odbor za pitanje nacionalnosti čiji je predsjednik bio Staljin, budući crveni imperator. Program ove vlade bio je utemeljen na Dekretima o miru i zemlji.

Kasniji događaji uredi

Nakon što u julskom puču Aleksandar Kerenski umišljeni "ruski Napoleon" preuzima vlast on najavljuje izbore u bliskoj budućnosti i počinje vršiti pripreme za njih. Pošto su pripreme za izbore bili u poodmakloj fazi, a boljševici su vjerovali u izbornu pobjedu oni ih dopuštaju i na izborima bivaju poraženi pošto apsolutnu većinu osvaja stranka socijalističkih revolucionara (SR). Na žalost po pobjednike ovi izbori dolaze u doba kada se stranka već bila raspala na dvije frakcije:proboljševičku i prokapitalističku, tako da se s jedne strane pojavio taj problem s druge strane Lenjin je koristio sve trikove da ne siđe s vlasti, a s treće strane počeo je ruski građanski rat što je stvorilo izvanrednu situaciju u državi.

U skladu s već ranijim mnogim unutrašnjim problemima i početkom građanskog rata Boljševici u skladu s narodnim željama zaključuju 15.12.1917. teritorijalno skupu plaćeno primirje s centralnim silama.

Vidi još uredi

Eksterni linkovi uredi

  1. History.com Editors. „Russian Revolution”.