Wikipedija

Sveti Toma i Princip

Sveti Toma i Princip, službeno Demokratska Republika Sveti Toma i Princip,[a] je otočna država smještena u Gvinejskom zaljevu, kraj zapadne ekvatorijalne obale središnje Afrike. Sastoji se od dva glavna otoka, otoka Sveti Toma (São Tomé) i otoka Princip (Príncipe), koji su međusobno udaljeni 147 kilometara i oko 240 kilometara od sjeverozapadne obale Gabona. Druge obližnje zemlje su Ekvatorijalna Gvineja i Kamerun. Sveti Toma i Princip je demokratska republika, samostalna od 1975. i broji oko 220.000 stanovnika.

Demokratska Republika Sao Tome i Príncipe
República Democrática de São Tomé
e Príncipe
Zastava Sao Tomea i Principea
Zastava
Sao Tomea i Principea
Grb
Geslo: Unidade, Disciplina, Trabalho
(sh. Jedinstvo, disciplina, rad)
Himna: "Independência total
"
Glavni gradSão Tomé (80.099 st.)
0°20′0″N, 6°44′0″E
Službeni jeziciPortugalski
regionalni jeziciForro, angolarski, principenski
Religija
[1]
Demonim(i)Santomejci
VladaDemokratska polupredsjednička republika
Carlos Vila Nova
• Premijer
Américo Ramos
Nezavisnost 
od Portugala
• Datum
subota, 12. jula 1975.
Površina
• 
960 km2 (171.)
Stanovništvo
• Procjena za 2023
220.372[2] (175.)
• Gustoća
228,6 /km2 (61.)
BDP (PPP)procjena za
• Ukupno
1,064 mil. $[3]
• Per capita
4.238 $[3]
BDP (nominalni)procjena za
• Ukupno
751 mil. $
• Per capita
3.167 mil. $
Gini (2017)40.7[4]
srednji
HDI (2017)0.59
srednji
ValutaDobra (STD)
Vremenska zonaUTC+0 (UTC)
Pozivni broj239
Veb-domena.st

Historija

uredi

Otok su otkrili portugalski moreplovci između 1469. i 1472. godine. Prvo naselje São Tomé podigao je 1493. godine Alvaro Caminha koji je dobio zemlju od portugalskog kralja. Príncipe je utemeljen sličnim sporazumom 1500. godine. Portugalci su, koristeći robove, sredinom 16. stoljeća pretvorili otok u najvećeg afričkog izvoznika šećera.

Uzgoj šećera bio je u porastu sljedećih 100 godina. Početkom 19. stoljeća započelo se s uzgojem još dviju poljoprivrednih kultura - kave i kakaovca. Do 1908. Sveti Toma je postao najveći svjetski proizvođač kakaa, još uvijek najznačajnije privredne grane države.

Iako je Portugal ukinuo ropstvo 1876. godine, prisilni rad afričkih robova na otoku je nastavljen. Početkom dvadesetog stoljeća u svijetu je odjeknulo otkriće kontroverznog izrabljivanja radnika, većinom iz Angole. Neprestalne pobune radnika kulminirale su u neredima 1953. godine u kojima je nekoliko stotina afričkih radnika ubijeno u sukobima s Portugalcima. Ovaj "Batepá masakr" ostaje najznačajniji događaj u kolonijalnoj povijesti otoka i danas se obilježava kao praznik.

U drugoj polovici 20. stoljeća, kada nacije širom Afrike zahtijevaju neovisnost, mala grupa građana São Toméa osniva Pokret za oslobođenje Svetog Tome i Principa (Movimento de Libertação de São Tomé e Príncipe, MLSTP), i uspostavlja bazu u obližnjem Gabonu. Ubrzo nakon zbacivanja portugalskog diktatora Salazara i Caetanoa u travnju 1974. godine, nova je vlada izglasala neovisnost svih prekomorskih kolonija. U studenom 1974. dogovorena je predaja vlasti i proglašenje suvereniteta. Nakon perioda prijelazne vlasti puna neovisnost postignuta je 12. lipnja 1975. godine, kada je izabran prvi predsjednik Manuel Pinto da Costa.

Sveti Toma i Princip je jedna od prvih afričkih država koja je 1990. godine prihvatila demokratske reforme i legalizaciju oporbenih stranaka, tako da su izbori održani 1991. godine bili slobodni. Miguel Trovoada, bivši premijer, u egzilu od 1986. godine, vratio se na otok i izabran je kao predsjednik. Trovoada je ponovno izabran za predsjednika 1996. godine.

Principe ima svoju vlast od 29. aprila, 1995.

Politika

uredi

Od ustavnih amandmana iz 1990., Sveti Toma i Princip je demokratska država s polupredsjedničkim sustavom. Predsjednik se bira svakih pet godina. Jednodomni parlament (Assembleia Nacional) sastoji se od 55 zastupnika i bira se svake četiri godine, bez obzira na mogući pad vlade. Parlament bira premijera, koji potom svoj tîm ministara predstavlja predsjedniku, koji ih uzvratno imenuje. Ustav iz 2003. je glavni zakon zemlje, usvojen Zakonom br. 1/03 od 29. januara 2003. Ustav jamči neovisnost pravosuđa. Vrhovni sud pravde je, uz prvostupanjske sudove, najviše sudbeno tijelo u zemlji. Pravosudni sustav Svetoga Tome i Principa ipak pati od velikih neriješenih predmeta i kroničnog nedostatka sredstava. Ostale važne zakonske odredbe u zemlji su Zakon br. 8/1991 (Temeljni zakon o pravosuđu), Zakon br. 10/1991 (Statut sudaca) i Zakon br. 5/1997 (Statut javne službe).

Od 2021. predjsednik je Carlos Vila Nova, dugogodišnji suradnik Patricea Trovoade, vođa stranke Nezavisne demokratske akcije (desni centar), dok je od 14. januara 2025. premijer Américo Ramos, bankar, prethodno guverner Centralne banke Svetog Tome i Principa.

Glavne političke stranke u zemlji su:

Međunarodni odnosi

uredi
 
Administrativna podjela države.

Do 2016. bila je jedna od rijetkih zemalja u Ujedinjenim narodima koja je priznala Tajvan i održavala dobre odnose s njim, što je značilo da je bila jedna od rijetkih (afričkih) zemalja koje nisu imale diplomatske odnose s Narodnom Republikom Kinom. U decembru 2016. zemlja je prekinula veze s Tajvanom, što je otvorilo put za nove odnose s Kinom. Od 17. marta 2012. država je priznala neovisnost Kosova. Trenutačni ministar vanjskih poslova je Urbino Botelho.

São Tomé i Príncipe ima veleposlanstva u Angoli, Belgiji (i misiju pri Europskoj uniji), Gabonu, Portugalu i Tajvanu, te misije pri Zajednici zemalja portugalskog govornog područja u Lisabonu i pri Ujedinjenim narodima u New Yorku. U Svetome Tomi nalaze se veleposlanstva Angole, Brazila, Tajvana, Ekvatorijalne Gvineje, Gabona, Nigerije, Portugala i Južne Afrike. Indonezija također razmatra otvaranje veleposlanstva.

Vojska

uredi

Vojska Svetoga Tome službeno se zove Forças Armadas de São Tomé e Príncipe ili FASTP. Sastoji se od tri dijela: kopnenih snaga, obalne straže (Guarda Costeira ili GCSTP) i predsjedničke straže. Godine 2005. vojska je brojala oko 300 pripadnika. CIA opisuje vojsku kao malu i neučinkovitu, s nedostatkom sredstava, zastarjelom opremom i promaknućima temeljenim na pokroviteljstvu. Obalnu stražu čini samo pedesetak volontera i dva gumenjaka. Mornarica Sjedinjenih Država povremeno trenira s vojnim osobljem Svetog Tome u sklopu Afričke partnerske postaje (APS). U 2006. godini oko 0,8% bruto domaćeg proizvoda potrošeno je na obranu, što je relativno nizak postotak.

Provincije

uredi

Godine 1977., dvije godine nakon postignute neovisnosti od Portugala, zemlja je podijeljena na dvije pokrajine – provincija Sveti Toma i provincija Princip – i na šest okruga. Glavne historijske pokrajine su:

  • Sao Tome (glavni grad: São Tomé), provincija se sastoji od jednog otoka na kome živi najveći dio stanovništva države;
  • Principe (glavni grad: Santo Antonio), sjeverna provincija koja zaokuplja cjelinu manjeg otoka Principe.

Od donošenja novog ustava 1990. pokrajine su ukinute, a okruzi su jedine administrativne podjedinice. Od 29. aprila 1995, otok Princip je autonomna regija, koja se graniči s okrugom Pagué. Veći otok Sveti Toma podijeljen je na šest okruga, a otok Princip na jedan.

br. Distrikt Glavni grad Površina
(km2) [5] 		Stanovništvo
(2012.)[6] 		Stanovništvo
(2018.)[7]
1 Água Grande São Tomé 16,5 69.772 77.700
2 Cantagalo Santana 119,0 17.169 19.400
3 Caué São João dos Angolares 267,0 6.062 7.200
4 Lembá Neves 229,5 14.676 16.300
5 Lobata Guadalupe 105,0 19.414 22.000
6 Mé-Zóchi Trindade 122,0 44.763 50.800
7 Pagué Santo António 142,0 7.344 8.420

Geografija

uredi
Vidi takođe: Otok svetoga Tome i Príncipe
 
Kamerunska linija.

Arhipelag Svetog Tome i Principa se nalazi gotovo točno na ekvatoru. Točka gdje se spajaju ekvator i Grinički meridijan (vidi: Null Island) nalazi se 718 kilometara od obale Sao Tome, u mjestu Formiga. Otok Sao Tome udaljen je 285 kilometara od obale Afrike (Gabon), dok je otok Princip udaljen 217 kilometara od obale Ekvatorijalne Gvineje. Otoci Sveti Toma i Princip međusobno su udaljeni 147 kilometara.

Sveti Toma (portugalski: São Tomé) je masivni štitasti vulkan koji se uzdiže s dna Atlantskog oceana, preko 3.000 metara ispod razine mora. Nastao je duž Kamerunske linije tj. niza vulkana koji se proteže od Kameruna jugozapadno do Atlantskog oceana. Većina lave koja je izbila na Svetome Tomi u posljednjih milijun godina bila je bazalt. Najmlađa datirana stijena na otoku stara je oko 100.000 godina, no brojni noviji češeri od pepela nalaze se na jugoistočnoj strani otoka. Ukupna površina otoka je 859 km2 s perimetrom od 124 kilometra. Najviši vrh na otoku je Pico de São Tomé, visok 2.024 metara.

Otok Princip (portugalski: Príncipe) je otočić iste prirode s površinom od 136 km2 i perimetrom od otprilike 73 kilometra. Najviša točka na otoku je planina Pico do Príncipe, visoka 947 metara.

 
Otok Sveti Toma.

U sastavu arhipelaga, dakle pod zakonodavstvu Svetog Tome i Principa, nalaze se manji otočići

  • Bom Bom (portugalski: Ilhéu Bom Bom, 15 stanovnika);
  • Kozji otočić (portugalski: Ilhéu das Cabras, nenaseljen);
  • Caroço (portugalski: Ilhéu Caroço, nenaseljen);
  • Gabado (portugalski: Ilhéu Gabado, nenaseljen);
  • Pedra da Galé (portugalski: Pedra da Galé, nenaseljen);
  • Mosteiros (portugalski: Ilhéu dos Mosteiros, nenaseljen);
  • Quixibá (portugalski: Ilhéu Quixibá, nenaseljen);
  • Rolas (portugalski: Ilhéu das Rolas, 76 stanovnika);
  • Santana (portugalski: Ilhéu de Santana, nenaseljen);
  • Sveti Mihovil (portugalski: Ilhéu de São Miguel, nenaseljen);
  • Sedam stijena (portugalski: Sete Pedras, nenaseljen);
  • Tinhosa Grande (portugalski: Tinhosa Grande, nenaseljen);
  • Tinhosa Pequena (portugalski: Tinhosa Pequena, nenaseljen).

Klima

uredi

Klima Svetog Tome i Principa je u biti uvjetovana njegovim geografskim položajem, podložna sezonskom prenošenju niskih ekvatorskih tlakova, monsunskim vjetrovima s juga, toplom Gvinejskom strujom te reljefom.[8]

Na razini mora klima je tropska — vruća i vlažna s prosječnom godišnjom temperaturom od oko 26 °C i malim dnevnim varijacijama. Temperatura se rijetko penje iznad 32 °C. Na višim unutarnjim visinama prosječna godišnja temperatura je 20 °C, a noći su uglavnom svježe. Godišnja količina oborina varira od 7.000 mm u gorskim oblačnim šumama do 800 mm u sjevernim nizinama. Kišna sezona je od oktobra do maja.[8]

Klimatološki medijani za São Tomé (São Tomé International Airport)
Mjesec jan-sij feb-velj mar-ožu apr-tra maj-svi jun-lip jul-srp aug-kol sep-ruj okt-lis nov-stu dec-pro godina
Apsolutni maksimum (°C) 29,4 29,9 30,2 30,1 29,3 28,0 27,3 27,7 28,6 28,7 29,0 29,1 28,9
Srednja dnevna (°C) 25,9 26,2 26,4 26,4 26,0 24,7 23,8 24,1 25,0 25,2 25,5 25,6 25,4
Srednji minimum (°C) 22,4 22,5 22,6 22,6 22,6 21,4 20,4 20,5 21,3 21,8 22,0 22,1 21,8
Precipitacija (mm) 81 84 131 122 113 19 0 1 17 110 99 108 884


Bioraznolikost

uredi
 
Corythornis cristatus nais.

Teritorij zemlje je dio ekoregije Sveti Toma, Princip i Annobón vlažnih nizinskih šuma. Sveti Toma i Princip nema veliki broj autohtonih sisavaca, mada su saotomska rovka (Crocidura thomensis) i nekoliko vrsta šišmiša endemični. Otoci su dom većem broju endemskih ptica i biljaka, uključujući najmanji ibis na svijetu (Saotomski ibis, Bostrychia bocagei), najveću svjetsku pticu sunčanicu (Velika nektarka, Dreptes thomensis), rijetkog Saotomskog fiskala (Lanius newtoni) i nekoliko divovskih vrsta begonije. Sveti Toma i Princip je važno mjesto za gniježđenje morskih kornjača, uključujući kornjače kljunaše (Eretmochelys imbricata).

Jedini sisavci porijeklom iz Svetog Tome i Principa bili su šišmiši i rovke. Nakon ljudi, nekoliko drugih sisavaca je stiglo do otoka, uključujući štakore, majmune i domaće životinje poput svinja i pasa. Na otocima je uočeno više od 140 vrsta ptica, od kojih je više od dvadeset endema. Također, neki vodozemci, neki gmazovi, pet vrsta riba i mnogi beskralježnjaci ne nalaze se nigdje drugdje na svijetu.

Oko 74% otoka prekriveno je tropskom prašumom. Samo dio toga je izvorna prašuma, veliki dio čine nekadašnji nasadi koji su ponovno zarasli. Postoji oko 895 vrsta vaskularnih biljaka, od kojih je 95 endemičnih za Svetog Tomu i 37 za Principa. Papratnjače su dobro zastupljene. Jedina golosjemenjača je crnogorični Afrocarpus mannii. Oko 30% zemlje – više od četvrtine Svetoga Tome i gotovo polovica Principa – dio je Parque Natural Ôbo. Osim tropske prašume, park također uključuje područja mangrova i savane.

Gospodarstvo

uredi
 
Glavni izvoz Svetog Tome i Principa (2019.)

Od 1800. gospodarstvo Svetog Tome i Principa temelji se na poljoprivredi. U doba proglašenja neovisnosti Portugalci su kontrolirali 90% plantaža koje su nakon proglašenja nezavisnosti prešle u vlasništvo različitih državnih tvrtki, danas privatiziranih.

Dominantan je uzgoj kakaovca i glavni izvoz su zrna kakâ, što čini otoke ovisne od tržišta čokolade. Sveti Toma uz kakao izvozi također kopru, zrna kave, palmino ulje, većinom prema Europi (Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Belgija, Portugal). Proizvodnja hrane nedovoljna je za podmirenje domaćih potreba tako da se dio hrane uvozi (22% od ukupnog uvoza).[9] Država također uvozi svu potrebnu naftu[10] (15% od ukupnog uvoza),[9] te građevinski materijal i pića.[9] Glavni uvozni partneri su Portugal (54% ukupnog uvoza), Angola (22%), Kina (5%) i Nigerija (2%).[9] Trgovinska bilanca zemlje uglavnom je negativna.

Osim poljoprivrede razvijeno je i ribarstvo i mali industrijski sektor koji vrši preradu poljoprivrednih proizvoda.

Otok ima velik potencijal za razvoj turizma.

Nakon proglašenja neovisnosti, privredom se upravljalo centralno jer je najveći dio proizvodnje bio u vlasništvu države. U 1980-im i 1990-im godinama privreda Svetog Tome i Principa našla se u velikim poteškoćama. Ekonomski razvoj je stagnirao, izvoz kakâ je pao, kao i njegova cijena na tržištu. Kao odgovor na gospodarske teškoće vlada je provela reforme. Od 1987. godine na snazi su mjere Međunarodnog monetarnog fonda, koje uključuju povećanje udjela privatnog vlasništva u svim sektorima gospodarstva.

Sveti Toma i Princip trenutno predstavlja jednu od najmanjih ekonomskih sustava na svijetu, mada s obzirom na afrički kontekst i na veličinu zemlje, ostaje relativno uravnoteženo gospodarstvo. U decembru 2023. zabilježila je stopu nezaposlenosti od 14,2%.[11]

Stanovništvo

uredi
Glavni članak: Demografija Sao Tome i Principea

São Tomé ima 193.380 stanovnika, а Príncipe 8.420. Svi potječu iz različitih etničkih skupina koje su naselile otok od 1485. godine, među kojima se ističe šest grupa:

  • Mesticos, potomci afričkih robova koji su dovedeni na otok iz Benina, Gabona i Konga;
  • Angolares, potomci robova iz Angole koji su preživjeli brodolom 1540.;
  • Foros, potomci oslobođenih robova;
  • Servisais, radnici iz Angole, Mozambika i Zelenortskih otoka koji privremeno žive na otoku;
  • Tongas, djeca servisaisa koja su rođena na otoku;
  • Europljani, najvećim dijelom Portugalci.

Sedamdesetih godina 20. stoljeća dogodile su se dvije značajne migracije stanovništva: okо 4.000 Portugalaca napustilo je otok, a doselilo se nekoliko stotina izbjeglica iz Angole.

Gradovi i naselja

uredi
Najveći gradovi u Svetome Tomi i Principu
Instituto Nacional de Estatística
Poredak Pop.
1 São Tomé Distrito de Água Grande 71.868
2 Trindade (São Tomé and Príncipe) Distrito de Mé-Zóchi 16.140
3 Santana (São Tomé and Príncipe) Distrito de Cantagalo 10.290
4 Neves (São Tomé and Príncipe) Distrito de Lembá 10.068
5 Guadalupe (São Tomé and Príncipe) Distrito de Lobata 7.604
6 São João dos Angolares Distrito de Caué 3.605
7 Santo António (São Tomé and Príncipe) Região Autónoma do Príncipe 2.620
8 Bombom (São Tomé and Príncipe) Distrito de Mé-Zóchi 1.754
9 Picão Região Autónoma do Príncipe 278
10 Nova Estrela Região Autónoma do Príncipe 222

Kultura

uredi

Glavni članak: Kultura Sao Tome i Principe

Jezik

uredi

Portugalski je službeni jezik kojim govori oko 98,4% stanovništva zemlje, od kojih ga značajan dio govori kao materinji jezik. Govore se i restrukturirane varijante portugalskog ili portugalskog kreolskog kao što su forro, zelenortski kreolski (8,5%), angolarski (6,6%) i lunguié (1%).

Francuski (6,8%) i engleski (4,9%) su strani jezici koji se uče u školama.

Religija

uredi
Religija na Sv. Tomi i Principu
Vjera % aproks.
Katolici
 
 55.7%
Drugi (kršćani)
 
 16.9%
Ne-kršćani
 
 6.2%
Nereligiozni
 
 21.2%

Vjerska opredjeljenja su neizmjerno složena: ona potječu iz najrazličitijih vjerovanja, prateći raznolikost podrijetla stanovništva u državi. Prema podacima iz World Factbooka, stanovništvo je 72,6% kršćansko, 6,2% prati druge vjere izvan kršćanstva, 21,2% je nereligiozno.

U kršćanskoj skupini se broji 55,7% katolika, 4,1% adventista, 3,4% sljedbenika Božjeg sabora, 1,86% Jehovini svjedoka i 7,54% iz ostalih grupa. Crkva adventista sedmog dana je najveća protestantska skupina u zemlji s više od 8.000 članova. Oko 21,2% su agnostici ili ateisti. Manje od 2% muslimani.

 
Katedrala Gospe od Milosti.

Katolička zajednica na otoku odnosi se na Biskupiju Svetog Tome i Principa[b]. Biskupiju je prvo stvorio papa Klement VII. 31. januara 1533. rasparčavanjem Funchalske nadbiskupije[c] a zatim ju je zvanično osnovao i odvojio od male biskupije Madeira papa Pavao III. 3. novembra 1534. bulom "Aequum reputamus". Ista bula je vrlo značajna jer se s njom uspostavlja biskupiju Goa, biskupija León u Nikaragvi, dijeli se biskupija Funchal i daje se kralju Portugala, tadašnji João III, pravo pokroviteljstva i predstavljanja biskupa novoosnovane biskupije Sv. Tome i sve druge infrabiskupske beneficije. Biskupija Sv. Tome je imala jurisdikciju koja se protezala na Kongo i Angolu, tako vodeći širenje katoličke vjere u gvinejskoj regiji. Svetac zaštitnik biskupije je Toma Apostol, koji se spominje 3. jula ili 21. decembra, a njezino sjedište je Katedrala Gospe od Milosti (Nossa Senhora da Graça),[d] sagrađene pri kraju 15. stoljeća. Katedrala se nalazi u blizini obrambenog tornja koji je 1492/93. izgradio kapetan Álvaro de Caminha.

Trenutni vođa zajednice je João de Ceita Nazaré (Trindade, 1973.), prvi domorodac koji je preuzeo biskupiju. Apostolska nuncijatura Svetog Tome i Principa osnovana je 1985. godine.[e]

Kuhinja

uredi
 
Kalulu, tradicionalno jelo.

Osnovna hrana u saotomejskoj kuhinji uključuje ribu, plodove mora, grah, kukuruz, krušno voće i kuhanu bananu. Tropsko voće, poput ananasa, avokada i banane su značajne komponente lokalne kuhinje, koja se ističe i po upotreba ljutih začina. Kava se koristi u raznim jelima kao začin. Jela za doručak često su podgrijani ostaci obroka od prethodne večeri, a popularni su omleti.

Među lokalnim specijalitetima mogu se spomenuti "aroc dosi" (arroz doce), "bariga de peiše" (barriga de peixe), "kašupa" (cachupa) i "kaluku" (calulu). Arroz doce je tradicionalni puding od riže uz slatkim kukuruzom i kokosom. Barriga de peixe je riba na žaru poslužena s rižom, kruhovim voćem ili maniokom (cassava). Cachupa je jelo koje se nalazi i na Zelenortskim otocima (Katxupa), u biti pripremljeno od sporo kuhanog mesa, zelenog graha, mahuna i kukuruza. Kalulu je isto tradicionalno, pripremljeno sa škarpinom ili dimljenom ribom, kozicama, rajčicom, bamijama, patlidžanom, lukom i začinima, uključujući rajska zrna.

Sport

uredi

Fudbal je najpopularniji sport na Svetome Tomi i Principu. Fudbalska reprezentacija Svetog Tome i Principa postoji od 1976. godine i pod kontrolom je Fudbalskog saveza Svetog Tome i Principa. Član je Afričke fudbalske konfederacije (CAF) i FIFA-e. Saotomejska reprezentacija nije ostvarila značajnije rezultate na međunarodnoj sceni, dok najvažniji igrači zemlje igraju uglavnom u portugalskom prvenstvu i njegovim nižim serijama.

Neke od disciplina u kojima se zemlja natjecala na Olimpijskim igrama tijekom godina su trčanje, trčanje sa preprekama, atletika, vožnja kanuom i džudo.

Poznati Santomejci

uredi

Povezano

uredi

Napomene

uredi
  1. ↑ portugalski: "República Democrática de São Tomé e Príncipe".
  2. ↑ portugalski: Diocese de São Tomé e Príncipe.
  3. ↑ latinski: Dioecesis Funchalensis.
  4. ↑ portugalski: Sé Catedral de Nossa Senhora da Graça de São Tomé, latinski: Dioecesis Sancti Thomae in Insula.
  5. ↑ Apostolska nuncijatura naziv je koji se tradicionalno pripisuje diplomatskoj misiji Svete Stolice u drugoj državi, na čijem je čelu apostolski nuncij. On je de facto veleposlanik Vatikana.

Reference

uredi
  1. ↑ „Religije u Sao Tomeu i Principeu | PEW-GRF”. Arhivirano iz originala na datum 2019-11-04. Pristupljeno 14. januara 2022. 
  2. ↑ (en) „Sao Tome and Principe”. The World Factbook – Central Intelligence Agency. Pristupljeno 27. 4. 2025. 
  3. ↑ 3,0 3,1 (en) „World Economic Outlook, april 2024. – São Tomé and Príncipe”. Međunarodni monetarni fond. Pristupljeno 27. 4. 2025. 
  4. ↑ (en) „GINI indeks koeficijent”. CIA Factbook. Pristupljeno 27. 4. 2025. 
  5. ↑ Sao Tome and Principe, citypopulation.de.
  6. ↑ Projecção a nível distrital 2012 - 2020, Instituto Nacional de Estatística.
  7. ↑ Instituto Nacional de Estadística de São Tomé e Príncipe, 13. maja 2018.
  8. ↑ 8,0 8,1 Barros, PLNL. „Dissertação”. str. 22–24. 
  9. ↑ 9,0 9,1 9,2 9,3 (en) „Sao Tome and Principe Imports”. tradingeconomics.com. Pristupljeno 28. 4. 2025. 
  10. ↑ „Nafta (tisuću barela dnevno)”. São Tomé and Principe: Country Analysis Brief. U.S. Energy Information Administration. Pristupljeno 5. februara 2013. 
  11. ↑ (en) „Unemployment Rate : Africa”. tradingeconomics.com. Pristupljeno 28. 4. 2025. 

Vanjske veze

uredi


Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Sveti_Toma_i_Princip&oldid=42467470