Otvori glavni meni

Togo je država u zapadnoj Africi. Na jugu izlazi 56 km dugom obalom na Gvinejski zaljev, dio Atlantskog oceana, a graniči na zapadu s Bjelokosnom Obalom, na sjeveru s Burkinom Faso i na istoku s Beninom. Togo je među državama svijeta površinom najsličniji Hrvatskoj (veći je za 243 km²).

Togoanska Republika
République Togolaise
Zastava Grb
GesloTravail, Liberté, Patrie
(francuski: Rad, sloboda, domovina)
Državna himna: "Salut à toi, pays de nos aïeux"
Glavni gradLomé
Službeni jezici francuski
Vođe
 -  Predsjednik Faure Gnassingbé
Uspostava Od Francuske 27. travnja 1960.
Površina
 -  Ukupno 56,785 km2 (122.)
 -  Voda (%) 5
Stanovništvo
 -  Popis iz 2002  5.556.812 (124.)
 -  Gustoća 98/km2
Valuta CFA franak
Pozivni broj 228
Web domena .tg

Sadržaj/Садржај

GeografijaUredi

Zemlja se prostire u smjeru sjever-jug u duljini od oko 550 km, s širinom od 40 do 130 km. Zbog izduženog oblika Togo zahvaća više zemljopisnih zona koje se nastavljaju iz susjednih zemalja: na krajnjem jugu nalazi se obalna nizina s plitkim lagunama, na sjeveru i jugu reljef je ravan ili valovit (sjevernu ravnicu pokriva savana), dok se u središtu i na krajnjem sjeverozapadu teren izdiže (najviša točka Agou, 986 m).

HistorijaUredi

O povijesti Toga pre dodira s Europljanima malo je poznato. U 18. stoljeću obalu današnjeg Toga kontrolisala je Danska, ali krajem 19. veka u velikom talasu evropske kolonizacije ovo je područje zauzela Nemačka. Nemački Togo uključivao je i istočni deo današnje Gane. Posle Prvog svetskog rata koloniju su poeelile Velika Britanija kojoj je pripao zapadni deo i Francuska koja je dobila istok s većinom prometne infrastrukture koju su izgradili Nijemci.

Kad su se 1950-ih afričke zemlje počele pripremati za dekolonizaciju, postavilo se pitanje sudbine podijeljenog Toga. Britanski se Togo na plebiscitu 1956. izjasnio za priključenje britanskoj Zlatnoj obali i dvije su kolonije stvorile neovisnu Ganu. U francuskom je dijelu 1960. proglašen samostalni Togo. Godine 1963. u državnom je udaru svrgnut i ubijen prvi predsjednik Sylvanus Olympio, a 1967. u novom je udaru na vlast došao načelnik glavnog stožera oružanih snaga, potpukovnik (kasnije general) Étienne Eyadéma.

Eyadéma se kombinacijom klijentelizma i represije održao na vlasti sve do smrti u veljači 2005. po čemu je rekorder među afričkim vođama. Godine 1974. proveo je afrikanizaciju svih osobnih imena u zemlji, promijenivši vlastito u Gnassingbé. Tijekom 1970-ih stanje togoanskog gospodarstva poboljšalo se zahvaljujući prihodima od fosfata, ali kad su početkom 80-ih cijene fosfata na svjetskom tržištu pale Togo je zahvatila duboka gospodarska kriza. Eyadéma je uspio preživjeti val demokratizacije u Africi 1990-ih i pobijediti na trima izborima koje su međunarodni promatrači raznoliko ocijenili. Na mjestu predsjednika naslijedio ga je sin Faure Gnassingbé.

StanovništvoUredi

Stanovništvo Toga sastoji se od oko 20 etničkih skupina. Dvije najveće su narod Ewe koji živi na jugu i Kabye sa sjevera. Ova su dva naroda u nedavnoj togoanskog povijesti često bila politički sukobljena (dugogodišnji predsjednik Eyadéma pripadao je narodu Kabye i mnogi su ga optuživali za favoriziranje sjevernog dijela zemlje). Jezici Ewea i Kabyea služe i međusobnom sporazumijevanju manjih skupina. Francuski je jezik uprave i višeg obrazovanja.

Vjerski, više od polovice stanovnika pripada domaćim religijama. Kršćana je nešto manje od 30%, a muslimana oko 20%.

EkonomijaUredi

Togoansko gospodarstvo temelji se na komercijalnoj i nekomercijalnoj poljoprivredi te rudarstvu i trgovini. Najvažnije izvozne kulture su pamuk, kava i kakao. Izvoze se i fosfati.

BDP je za 2004. procijenjen na 1600 USD po stanovniku (mjereno po PPP-u).

GradoviUredi