Otvori glavni meni

Benin, službeno Republika Benin (francuski: République du Bénin) je država u Zapadnoj Africi. Na zapadu graniči s Togom, na istoku s Nigerijom, a na sjeveru s Nigerom i Burkinom Faso. Većina populacije Benina živi na omanjem obalnom pojasu na jugu zemlje, uz Beninski zeljev, koji čini dio većeg Gvinejskog zaljeva.[1] Službeni glavni grad je Porto-Novo, međutim sjedište vlade nalazi se u gradu Cotonou, koji je najveći grad u zemlji i njezin gospodarski centar. Benin ima površinu od 114,763 km2,[2] dok je procijenjena populacija za 2016. godinu iznosila nešto više od 10,800,000 ljudi. Benin je zemlja u tropskom pojasu, a njezino je gospodarstvo uvelike temeljeno na poljoprivredi; glavni izvozi su pamuk i palmino ulje.[3]

Republika Benin
République du Bénin
Zastava Grb
GesloFraternité, Justice, Travail
(sh. Bratstvo, pravda, rad)
Državna himna: "L'Aube nouvelle"
Glavni gradPorto-Novo
6°29′0″N2°36′0″E
Najveći grad Cotonoua
Službeni jezici francuski jezik
Vlada Predsjednička republika
 -  Predsjednik Patrice Talon
Zakonodavno tijelo Narodna skupština
Nezavisnost
 -  od Francuske 1. kolovoza 1960. 
Površina
 -  Ukupno 114.763 km2 (100.)
 -  Voda (%) 0.4
Stanovništvo
 -  Procjena za 2016.  10,872,298 (82.)
 -  Gustoća 94.8/km2 (120.)
BDP (PPP) procjena za 2018.
 -  Ukupno $27.546 mlrd. (137.)
 -  Per capita $2,411 (163.)
BDP (nominalni) procjena za 2018.
 -  Ukupno $10.546 mlrd. (141.)
 -  Per capita $923 (163.)
Gini (2015)negative increase 47.8
visok
HDI (2015)Green Arrow Up.svg 0.485
nizak  167.
Valuta zapadnoafrički CFA franak (XOF)
Vremenska zona WAT (UTC+1)
Pozivni broj +229
Web domena .bj
a Iako je Porto-Novo ustavom određeni glavni grad Benina, Cotonou je sjedište vlade i de facto glavni grad.

Službeni jezik u Beninu je francuski, mada se lokalni jezici poput fona i jorube također često koriste. Najveća vjerska skupina u Beninu su katolici, a prate ih muslimani, vudu i protestanti. Benin je član Ujedinjenih nacija, Afričke unije, Pokreta nesvrstanih, Frankofonije, Organizacije islamske konferencije i drugih međunarodnih organizacija regionalnog, kontinentalnog i globalnog karaktera.[4]

Od XVII. do XIX. vijeka, najznačajniji entiteti na području današnjeg Benina bili su Kraljevstvo Dahomej, grad-država Porto-Novo te serija manjih, plemenskih entiteta na sjeveru. Zbog velikog broja robova koji su s ovog područja transportirani u Novi svijet, područje je još od XVII. vijeka bilo poznato kao Obala robova. Nakon ukidanja ropstva, Francuska je preuzela kontrolu nad teritorijem te mu nadjenula ime Francuski Dahomej. Republika Dahomej proglašena je 1958. godine, a 1. kolovoza 1960. je stekla potpunu nezavisnost od Francuske. Nezavisni Dahomej imao je burnu prošlost prepunu prevrata, vojnih udara i borbi za uspostavu demokracije. Od 1975. do 1990. godine, bio je uređen kao komunistička, jednopartijska Narodna Republika Benin. Višestranačje je uvedeno 1990. godine, kada je proglašena Republika Benin.[5]

EtimologijaUredi

Za vrijeme kolonijalnog perioda, Benin je nosio lokalni i historijski naziv Dahomej. Od 1975. godine koristi se naziv Benin,[6] prema Beninskom zaljevu, u kojem država leži. Zaljevu su ime dali Europljani prema Kraljevstvu Benin, koje se nalazi u današnjoj Nigeriji. Država Benin nema nikakve poveznice s današnjim Benin Cityjem u Nigeriji, kao ni s beninskom broncom. Sama riječ "Benin" nastala je krivim izgovorom grada Ubinu (danas Benin City) od strane portugalskih kolonizatora.

Suvremeni naziv Benin izabran je zbog neutralnosti termina. Naime, termin "Dahomej" se izvorno odnosio na fonsko Kraljevstvo Dahomej, koje je obuhvaćalo južnu trećinu zemlje te se tako nije odnosilo na grad-državu Porto-Novo (koja je bila država rivalskog naroda Joruba), centralni Benin (gdje su Jorube također bili dominantni), multietnički sjeverni sektor zemlje, kao ni na kraljevstvo naroda Bariba na sjeveroistoku zemlje.[7]

HistorijaUredi

Glavni članak: Historija Benina
 
Željeznički kolodvor u gradu Cotonou tokom 1930-ih godina, prikazan u japanskoj knjizi Svjetlo i tama južnih mora.

Do europske kolonizacije, na području Benina nalazilo se nekoliko moćnih plemenskih država uz obalu (najmoćnija među kojima je bila ona naroda Aja, ali značajnu ulogu imali su i narodi Joruba i Gbe), koje su značajne prihode ostvarivale u trgovini robljem, uglavnom ratnim zarobljenicima, te značajne skupine plemena u unutrašnjosti zemlje (tu se posebno ističe narod Bariba). Do kraja XVII. i početka XVIII. vijeka, najmoćnija vojna sila bilo je Carstvo Oyo, koje je imalo svoj teritorij istočno od modernog Benina; to se promijenilo u navedenom periodu, kada je narod Fon osnovao Kraljevstvo Dahomej na platou oko Abomeyja, a isto je ubrzo počelo osvajati teritorije uz obalu.

Kraljevstvo Dahomej bilo je poznato po svojoj tradiciji. Mladi dječaci su od najranije dobi služili starijim vojnicima i učili vojne običaje,[8] a posebno je bila poznata elitna jedinica žena, "Ahosi" ("naše majke"), koje se europski istraživačima nazivali "Dahomejskim Amazonkama"; zemlja je uživala nadimak "crna Sparta" u tom periodu.[9] Zarobljenike iz svojih vojnih pothvata su prodavali u roblje (cijela je regija zbog plodne trgovine bila znana kao Obala robova)[10] i dijelom ih prema običajima ritualno pogubljavali. Pogubljavanja i zabrana transatlantske trgovine robljem (1807.) dovela je do smanjenja zarade i slabljenja kraljevstva, pa su tako od 1885. portugalski trgovački borodovi, koji su od 1472. godine imali sporazum s Dahomejom, napustili priobalno područje i trgovinu, preselivši se u Brazil.

Slabljenje kraljevstva u drugoj polovici XIX. vijeka omogućilo je Francuskoj da bez većih problema osvoji teritorij i pretvori ga u koloniju Francuski Dahomej, koji je 1899. godine integriran u Francusku Zapadnu Afriku. Francuzi su 1958. godine dali autonomiju Republici Dahomej, a potpunu nezavisnost nova je republika stekla 1. kolovoza 1960. godine, što se danas slavi kao državni praznik;[11] prvi predsjednik Dahomeja bio je Hubert Maga.[12][13]

Nedugo nakon sticanja nezavisnosti, došlo je do podjela u oslobodilačkom pokretu i brojnih državnih udara iz kojih je kao pobjednik 1972. izašao bojnik Mathieu Kérékou. Novi je predsjednik uveo politiku utemeljenu na marksizmu-lenjinizmu s nacionalizacijama i planiranom ekonomijom; ime države promijenjeno je u Narodna Republika Benin.[14][15] Kérékou je krajem 80-ih odbacio marksističku ideologiju, a 1. ožujka 1990. godine je ime države službeno promijenjeno u Republika Benin.[16] Godine 1991., Kérékou je poražen na izborima i postao je prvi crni afrički predsjednik koji je mirno sišao s vlasti nakon izbornog poraza. Vratio se na vlast nakon pobjede na izborima 1996. godine.

Nakon ponovne pobjede 2001. godine, Kérékou se nije kandidirao na izborima 2006., te su ga mnogi hvalili što nije pokušao promijeniti ustav kako bi dobio mogućnost ostanka na vlasti. Na izborima 2006. pobijedio je Yayi Boni, koji je na vlasti ostao do 2016. godine, kada ga je, nakon što mu je ustav zabranio kandidiranje za treći mandat, naslijedio poduzetnik Patrice Talon.[17]

GeografijaUredi

Glavni članak: Geografija Benina

Benin se nalazi u zapadnoj Africi, smješten između 6° i 13° sjeverno te 0° i 4° istočno. Na zapadu graniči s Togom, na sjeveru s Burkinom Faso i Nigerom te s Nigerijom na istoku. Na jugu, Benin izlazi na Beninski zaljev, koji je dio većeg Gvinejskog zaljeva. Beninska obala široka je tek 121 km, međutim najveća širina koju zemlja doseže, na sjeveru, iznosi 325 km.

Po pitanju reljefa, Benin pokazuje vrlo malo oscilacija te se može podijeliti na četiri veće zone od juga prema sjeveru. Izrazito niske, pješčane poljane uz obalu na jugu zemlje ne prelaze 10 metara visine. To područje obiluje močvarama te je prepuno laguna i manjih jezera koje su povezane s oceanom. U pozadini tih poljana nalazi gvinejski šumsko-savanski mozaik, koji se prostire diljem južnobeninskih platoa, a visinom se kreće od 20 do 200 metara. To područje presjecaju doline koje se nalaze uz tokove rijeka Couffo, Zou i Ouémé.

Treća regija je ispunjena je brdima i sličnim uzvisinama, koje rijetko dosežu 400 metara nadmorske visine. Na sjeveru zemlje nalazi se planinski lanac Atakora, koji se dalje proteže u Togo; tu se nalazi i najviši vrh Benina, Mont Sokbaro, visok tek 658 metara. Na sjeveru zemlje nalazi se i kompleks nacionalnih parkova W-Arly-Pendjari, kog Benin dijeli sa susjednim Nigerom i Burkina Faso; parkovi su zaštićeni od strane UNESCO-a i predstavljaju značajnu turističku atrakciju u regiji zbog bogate flore i faune.[18]

KlimaUredi

 
Köppenova klasifikacija klime pokazuje samo dvije izražene klimatske zone u Beninu.

Klima u Beninu je topla i vlažna. Tokom godine se izmjenjuju dva kišna i dva sušna perioda, a godišnja razina padalina uz obalu je oko 1,300 mm. Principijelna kišna sezona traje od travnja do kraja srpnja, uz kraći kišni period od kraja rujna do studenog. Glavna suha sezona je od prosinca do travnja, uz kraći sušni period od kraja srpnja do početka rujna. Temperature i vlažnost su dosta visoki uz tropsku obalu. U najvećem gradu, Cotonouu, prosječni minimum i maksum iznose 24°C, odnosno 31°C. Prema Köppenovoj klasifikaciji klime, Benin ima samo dvije izražene klimatske zone.[18]

Temperaturne varijacije se povećavaju kako se krećemo prema sjeveru, preko savana i platoa do Sahela. Od prosinca do ožujka diljem zemlje puše suhi vjetar znan kao harmatan, a koji solazi iz Sahare; harmatan ima značajan utjecaj na vegetaciju u Beninu.[18]

PolitikaUredi

Glavni članak: Politika Benina

Prema Ustavu, Benin je predsjednička republika s predstavničkom demokracijom, u sklopu koje je predsjednik Benina istovremeno i državni poglavar i predsjednik vlade unutar višestranačkog političkog sistema. Vlada i predsjednik predstavljaju izvršnu vlast, dok je zakonodavna vlast podijeljena između vlade i parlamenta, Narodne skupštine. Sudbena vlast je nezavisna od izvršne i zakonodavne vlasti. Sudbenu vlast provode Ustavni sud (Court constitutionnelle), sa 7 članova imenovanih za jedan mandat od 5 godina te Vrhovni sud (Court suprême), čijeg predsjednika imenuje predsjednik republike za mandat od 5 godina.[19] Aktualni Ustav Benina donesen je 1990. godine te je bio na snazi u periodu tranzicije prema demokraciji 1991. godine.

U kontekstu funkcionalnosti političkog sustava, Benin spada među bolje ocijenjene afričke zemlje; na Ibrahimovom indeksu afričke vlasti za 2013. godinu nalazio se na 13. mjesto uz značajan dvanaestogodišnji napredak. Uz to, našao se na 18. mjestu među afričkim zemljama po pitanju sigurnosti, vladavine prava, participacije i ljudskih prava.[20] U rangiranju udruge Novinari bez granica, Benin se nalazio na 53. mjestu (od 169 zemalja) po pitanju slobode medija.

S druge strane, korupcija je, kao i u većini Afričkih zemalja, gorući problem; godine 2005. je Benin rangiran na 88. mjestu (od 159 zemalja) po pitanju korumpiranosti policije, gospodarstvenika i političara.[21]

Administrativna podjelaUredi

Glavne administrativne jedinice u Beninu su departmani (départements), kojih trenutno ima 12. Do 1999. godine, Benin je imao šest departmana, koji su nakon administrativne reforme podijeljeni tako da je nastalo aktualnih dvanaest; deparmatni su svoja središta dobili tokom 2008. godine. Departmani se dalje dijele na općine (communes), kojih od 1999. godine ima 77.

Departman Glavni grad[22][23] Populacija (2013.) Površina (km2)[24] Mapa
Alibori Kandi
868,046
26,242
AliboriAtakoraBorgouDongaCollinesPlateauZouCouffoAtlantiqueOuéméMonoLittoral 
Atakora Natitingou
769,337
20,499
Atlantique Allada
1,396,548
3,233
Borgou Parakou
1,202,095
25,856
Collines Dassa-Zoumé
716,558
13,931
Kouffo Aplahoué
741,895
2,404
Donga Djougou
542,605
11,126
Littoral Cotonou
678,874
79
Mono Lokossa
495,307
1,605
Ouémé Porto-Novo
1,096,850
1,281
Plateau Pobè
624,146
3,264
Zou Abomey
851,623
5,243

StanovništvoUredi

Glavni članak: Demografija Benina
 
Grafički prikaz porasta populacije Benina od 1960. godine do 2010. godine. Trend rasta još uvijek je aktualan, uz prosječnu stopu od oko 2.7-2.8%.

Prema procjeni za 2018. godinu, u Beninu živi 11,340,504 stanovnika, po čemu je 82. zemlja na svijetu.[25] Populacija je od 50-ih godina XX. vijeka konstantno rasla, tako da se u tom periodu broj stanovnika upeterostručio, s cca. 2,200,000 na cca. 11,300,000 ljudi; godišnja stopa rasta stanovništva iznosi oko 2.8%.[25] Prosječna očekivana životna dob iznosi 62 godine. Stanovništvo benina uglavnom je izrazito mlado (gotovo 63% stanovništva je u dobnoj skupini od 0-24 godine), a udjelom starog stanovništva (stariji od 65 godina) od samo 2.7%.[25]

Najveći postotak stanotvništva Benina nalazi se na razvijenijem jugu zemlje.

Najveći gradovi u Beninu
Glavni članak: Popis gradova u Beninu

Etnolingtivstička strukturaUredi

Na području Benina živi nekoliko desetaka etnolingvističkih skupina koje ugrubo predstavljaju tri velike afričke jezične porodice - nigersko-kongoansku, nilo-saharsku i afroazijsku. Glavni predstavnici posljednje skupine su Hause, koji uglavnom žive kao trgovci na sjeveru zemlje, dok nilo-saharsku porodicu predstavlja narod Dɛndi, potomci Carstva Songhai. Dɛndi jezik dominira na sjeveru zemlje uz rijeku Niger te se koristi kao lingua franca među muslimanskim zajednicama na sjeveru. Predstavnici nigersko-kongoanskih jezika dijele se u pet skupina:

  • Narod Boko, koji je danas ograničen na krajnji istok zemlje, govori jezicima iz skupine mande;
  • Narod Fulani, koji nastanjuje sjeveroistok zemlje, koristi senegambijske jezike;
  • Narod Joruba, koji nastanjuje urbana područja, koristi benue-kongoanske jezike;
  • Gur jezici dominiraju u četiri provincije na sjeveru zemlje, gdje ih koriste brojne etničke skupine;
  • Kwe i gbe jezici dominantnu su u južnom i centralnom dijelu zemlje, gdje ih također koriste brojne i raznovrsne etničke skupine.

Najbrojnija etnička skupina su pripadnici naroda Fon, nakon čega slijede Jorube, Aje, Baribe, Ayizi, Fulani i Guni. Uz lučke gradove na jugu stanuju i brojni potomci brazilskih robova. Europljani su prisutni, mada u malom broju (uglavnom Francuzi), a prisutan je i određen broj ljudi iz Azije, mahom Libanonaca i Indijaca.

ReligijaUredi

Glavni članak: Religija u Beninu
Religija u Beninu (CIA, 2013.)[27]
Kršćanstvo
  
48.5%
Islam
  
27.7%
Ostale / areligiozni
  
12.2%
Vudu
  
11.6%

Predominantna religija u Beninu je kršćanstvo (48.5%, 2013.), među kojima su najdominantnija denominacija katolici (oko 30%). Nešto manje od 30% stanovništva (27.7%) su muslimani, dok se nešto više od 10% stanovnika (11.6%) izjasnilo pripadnicima zaparnoafričkog vudua. Ostale religije, kao i oni areligiozni, čine 12.2% stanovništva.

Značajno prisustvo imaju i tradicionalne religije, poput animističkih skupina u departmanu Atakora, pobornika vudua i religije Òrìṣà među narodima Joruba i Tado u centralnom i južnom dijelu države. Grad Ouidah se smatra duhovnim centrom beninskog vudua. Kršćanstvo je predominantno na jugu i u središtu Benina, dok su muslimanske zajednice dominantne na sjeveru zemlje.

GospodarstvoUredi

Glavni trgovinski partneri
Benina za 2017. godinu[28]
Izvoz Uvoz
  Bangladeš
18.1%
  Tajland
18.1%
  Indija
10.7%
  Indija
15.9%
  Ukrajina
9%
  Francuska
8.5%
  Niger
8.1%
  Kina
7.5%
  Kina
7.7%
  Togo
5.9%
  Nigerija
7.2%
  Nizozemska
4.3%
  Turska
4%
  Belgija
4.3%

Unatoč činjenici da je jedna od razvijenijih afričkih zemalja, Benin se globalno i dalje smatra nerazvijenom zemljom, a njegovo gospodarstvo se još uvijek temelji na samoodrživoj poljoprivredi i pamuku kao glavnom proizvodu.[19] Trgovina i proizvodnja pamuka čine gotovo 40% BDP-a, a pamuk sačinjava čak 80% službene vanjske trgovine. Ostali značajni proizvodi su tekstil, proizvodi od palmi i kakao. Sjemenke i žitarice se uglavnom uzgajaju radi lokalne opskrbe. Početkom 80-ih godina, Benin se uspio probiti i na međunarodno tržište naftom zahvaljujući skromnim nalazišima nedaleko od obale, međutim proizvodnja je u posljednjim godinama obustavljena, iako se polagano otkrivaju nova nalazišta. Skroman doprinos gospodarstvu daje i ribarstvo, koje je primarno lokalnog značaja, ali sačinjava i dio izvoza.

Za 2018. godinu, nominalni BDP je bio u porastu i iznosio je $10.456 milijardi, dok je PPP također bio u porastu, s iznosom od $27.718 milijardi.[29] Od 2015. godine, Benin bilježi stalni porast BDP-a, koji je 2018. godine iznosio čak 6%.[30] Izvoz je za 2017. godinu iznosio $1.974 milijardi, dok je uvoz bio $2.787 milijardi.[28]

KulturaUredi

 
Tradicionalna ženska muzička skupina iz Benina

Kultura u Beninu spoj je višestoljetne kulture lokalnih plemena i naroda koji su nastanjivali područje puno prije nego su došli prvi Europljani; značajniji trag na historiju i kulturu Benina ostavili su Portugalci i Francuzi, s tim da je potonja bolje prošla kroz test vremena od ove prve. Utjecaj afričkih kultura vidljiv je u plesu, likovnoj umjetnosti, kuhinji, folklori i u davanju imena, mada mahom na jugu Benina,[31] dok je francuski (i generalno europski) utjecaj vidljiv u književnosti, muzici i sportu.

Prije dolaska Europljana, beninska književnost je imala dugogodišnju usmenu tradiciju;[32] prvi roman beninske književnosti, L'Esclave, napisan je tek 1929. godine od strane Félixa Couchoroa i to na francuskom jeziku. Sam francuski jezik je službeni jezik u zemlji, međutim u školama se uči tek u višim razredima, uz izuzetak bogatijih škola, gdje se uči od ranije dobi; inače se u osnovnim školama koriste lokalni jezici.

Suvremena beninska muzika razvijala se pod različiti utjecajima - rock, funk, jazz, soul, kongoanska rumba, kabare, highlife - a njihova globalno najpoznatija pjevačica, Angélique Kidjo, izdala je dvadesetak albuma i ostvarila značajnu karijeru u Sjedinjenim Državama. Ostali značajni muzičari su kompozitor Wally Badarou te pjevač Gnonnas Pedro. Uz njih, značajnu međunarodnu karijeru ostvario je i glumac Djimon Hounsou, koji je glumio u seriji američkih filmova. Od likovnih umjetnika, značajan međunarodni ugled uživaju Georges Adéagbo, Meschac Gaba, Romuald Hazoumè, Dominique Zinkpè i Emo de Medeiros.

Po pitanju sporta, daleko najpopularniji nacionalni sport je nogomet, mada nacionalna reprezentacija nikada nije imala značajnijih rezultata; od beninskih nogometaša, značajnu međunarodnu karijeru izgradio je Stéphane Sessègnon.

ObrazovanjeUredi

Glavni članak: Obrazovanje u Beninu
 
Osnovnoškolska djeca u Beninu, 2011. godina.

Prema podacima za 2015. godinu, Benin je imao jednu od najviših stopa nepismenosti u svijetu; procjena za opću stopu iznosila je 38.4%, dok su brojke za muškarce iznosile 49.9%, odnosno 27.3% za žene. S druge strane, danas je proces općeg osnovnog obrazovanja u Beninu potpuno realiziran, a 54% djece je upisano u srednje škole, prema UNESCO-vim podacima za 2013. godinu. Ovo je posebno značajno u svjetlu činjenice da školstvo u Beninu nije bilo besplatno sve do 2007. godine,[33] kada su u sklopu obrazovnih reformi ukinute školarine.[34] Nastava se odvija na francuskom jeziku, a ocjene se kreću od 0 do 20. Osnovno obrazovanje traje šest godina, srednje ukupno sedam, a sveučilišno tri za diplomski i četiri za magistarski studij.[35]

Od 2009. godine, država je ulagala minimalno 4% BDP-a u obrazovanje, što se do 2015. godine popelo na 4.4%. Ukupno 0.97% BDP-a išlo je u tercijarno obrazovanje,[36] posljedica čega je bio značajan porast upisanih na sveučilišta u zemlji. Glavni univerzitet u zemlji je Nacionalni univerzitet Benina u Abomeyju.

ReferenceUredi

  1. Hughes, R. H.; Hughes, J. S. (1992). A Directory of African Wetlands. IUCN. str. 301. ISBN 978-2-88032-949-5. https://books.google.com/books?id=VLjafeXa3gMC. 
  2. Annuaire statistique 2010 (PDF) (Report) (in French). INSAE. 2012. p. 49. Archived (PDF) from the original on 4 March 2016. Pristupljeno 17 December 2015.  Unknown parameter |df= ignored (help)
  3. "Food and Agriculture Organization of the United Nations" Archived 24 October 2012 at the Wayback Machine.. United Nations, 29 June 2010.
  4. "Benin – International Cooperation" Archived 27 September 2010 at the Wayback Machine.. Nation Encyclopedia (29 June 2010).
  5. Ibp Usa. Global Logistics Assessments Reports Handbook: Strategic Transportation and Customs Information for Selected Countries, p. 85. Int'l Business Publications, 2008. ISBN 0-7397-6603-1
  6. Lea, David; Rowe, Annamarie, ur. (2001). A Political Chronology of Africa. Taylor & Francis. str. 33. ISBN 978-1-85743-116-2. https://books.google.com/books?id=ROR1xreEJTsC. 
  7. Smith, Bonnie G., ur. (2008). The Oxford Encyclopedia of Women in World History, Volume 1. Oxford University Press. str. 535. ISBN 978-0-19-514890-9. https://books.google.com/books?id=EFI7tr9XK6EC. 
  8. Harms, Robert W. (2002). The Diligent: A Voyage Through the Worlds of the Slave Trade. Basic Books. str. 172. ISBN 978-0-465-02872-6. https://books.google.com/books?id=0YILMba_EnoC. 
  9. Alpern, Stanley B. (1998). Amazons of Black Sparta: The Women Warriors of Dahomey. C. Hurst & Co. Publishers. str. 37. ISBN 978-1-85065-362-2. https://books.google.com/books?id=Fdtg4e5_WoIC. 
  10. African Ambassador Apologizes for Slavery Role Archived 22 May 2010 at the Wayback Machine.. FOXNews.com. 10 July 2003
  11. "President Sirleaf congratulates Benin on 57th Independence Anniversary". Agence de Presse Africane (in English). 2017-07-31. Archived from the original on 30 July 2018. Pristupljeno 2018-07-30.  Unknown parameter |df= ignored (help)
  12. Stokes, Jamie, ur. (2009). Encyclopedia of the Peoples of Africa and the Middle East: L to Z. Infobase Publishing. str. 229. ISBN 978-0-8160-7158-6. https://books.google.com/books?id=gaFvrgEACAAJ. 
  13. Araujo, Ana Lucia (2010). Public Memory of Slavery: Victims and Perpetrators in the South Atlantic. Cambria Press. str. 111. ISBN 978-1-60497-714-1. https://books.google.com/books?id=kymzngEACAAJ. 
  14. Dickovick, J. Tyler (9 August 2012). Africa 2012. Stryker Post. str. 69. ISBN 978-1-61048-882-2. https://books.google.com/books?id=NdyYjQxd7uEC&pg=PA69. pristupljeno 5 March 2013. 
  15. Houngnikpo, Mathurin C.; Decalo, Samuel (14 December 2012). Historical Dictionary of Benin. Rowman & Littlefield. str. 33. ISBN 978-0-8108-7171-7. https://books.google.com/books?id=0yGPTsRubWEC&pg=PR33. pristupljeno 5 March 2013. 
  16. "Benin". Flagspot.net. http://flagspot.net/flags/bj.html. pristupljeno 2 May 2010. 
  17. "Businessman sworn in as Benin's president". Reuters. 6 April 2016. Archived from the original on 17 April 2016. Pristupljeno 1 May 2016.  Unknown parameter |df= ignored (help)
  18. 18,0 18,1 18,2 "Background Note: Benin" . U.S. Department of State (June 2008).   Ovaj članak sadrži tekst iz ovog izvora, koji je u javnom vlasništvu.
  19. 19,0 19,1 Benin na enciklopedija.hr (dozvola)
  20. "2014 Ibrahim Index of African Governance (IIAG)". Mo Ibrahim Foundation. 2014. Arhivirano iz originala 30 May 2013. https://web.archive.org/web/20130530015728/http://www.moibrahimfoundation.org/interact/. pristupljeno 16 April 2015. 
  21. "Countries Compared by Government > Government corruption rating. International Statistics at NationMaster.com". nationmaster.com. http://www.nationmaster.com/graph/gov_cor-government-corruption. 
  22. Communiqué du Conseil des Ministres du 22 Juin 2016 | Portail Officiel du Gouvernement Béninois. Gouv.bj (22 June 2016). Retrieved on 2017-01-02.
  23. Bénin : liste des 12 nouveaux préfets et des chefs-lieux de départements. Lanouvelletribune.info. Retrieved on 2017-01-02.
  24. Benin. Geohive.com. Retrieved on 2017-01-02.
  25. 25,0 25,1 25,2 worldpopulationreview.com - Benin
  26. Stanovništvo Benina po gradovima
  27. "Archived copy". https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/bn.html. 
  28. 28,0 28,1 "The World Factbook". Central Intelligence Agency. https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/bn.html. 
  29. "World Economic Outlook Database, April 2019". International Monetary Fund. https://www.imf.org/external/pubs/ft/weo/2019/01/weodata/weorept.aspx?pr.x=55&pr.y=14&sy=2017&ey=2021&scsm=1&ssd=1&sort=country&ds=.&br=1&c=638&s=NGDPD%2CPPPGDP%2CNGDPDPC%2CPPPPC%2CPCPIPCH&grp=0&a=. 
  30. "World Bank forecasts for Benin, June 2018 (p. 153)". World Bank. https://openknowledge.worldbank.org/bitstream/handle/10986/29801/9781464812576.pdf. pristupljeno 11 September 2018. 
  31. Akwamu – Encyclopedia Article and More from Archived 12 January 2012 at the Wayback Machine.. Merriam-Webster (13 August 2010), retrieved 15 August 2012
  32. "Benin". http://aflit.arts.uwa.edu.au/CountryBeninEN.html. pristupljeno 30 July 2007. 
  33. "Benin". Country Reports on Human Rights Practices. U. S. Department of State. 23 February 2001. https://2001-2009.state.gov/g/drl/rls/hrrpt/2000/af/861.htm. pristupljeno 17 September 2010. 
  34. "Benin". U. N. Educational, Scientific and Cultural Organization. http://www.unesco.org/new/en/unesco/worldwide/africa/benin/. pristupljeno 17 September 2010. 
  35. THE EDUCATIONAL SYSTEM OF BENIN REPUBLIC. Embassy of the United States, Cotonou, Benin. This article incorporates text from this source, which is in the public domain.
  36. Essegbey, George; Diaby, Nouhou; Konté, Almamy (2015). West Africa. In: UNESCO Science Report: towards 2030. Paris: UNESCO. str. 471–497. ISBN 978-92-3-100129-1. http://unesdoc.unesco.org/images/0023/002354/235406e.pdf. 

Vanjske vezeUredi

Vlada
Mediji
Trgovina
Sport
  Članak Benin je odabran u kategoriju izabranih članaka.
Pozivamo vas da unaprijedite i potom predložite neki članak za izabrani.