Marksizam-lenjinizam

Marksizam-lenjinizam je termin koji označava ideologiju utemeljenu na Lenjinovim i boljševičkim interpretacijama učenja i razmišljanja Karla Marksa i Fridriha Engelsa. Marksizam-lenjinizam posebno je uzeo maha od 1920-ih godina pošto ga je kao svoju temeljnu ideologiju prihvatila Komunistička internacionala.

Istorijat termina uredi

Marksizam-lenjinizam je kao zasebnu ideologiju predstavio Staljin u svom delu „Pitanja lenjinizma“.[1] Za vreme vladavine Staljina, marksizam-lenjinizam je bio službena ideologija Sovjetskog Saveza.[2]

Marksizam-lenjinizam se zasniva na centralizovanom, jednopartijskom političkom sistemu, koji autoritarnim metodama teži izgradnji uređenja socijalne pravde. Postoje različite varijante ove političke ideologije u zavisnosti od zemlje u kojoj se ova politička ideologija javila kao vladajuća.

Nakon sovjetsko-kineskog razlaza, komunističke partije Sovjetskog Saveza i Kine, svaka od njih tvrdila je da je jedini intelektualni naslednik marksizma-lenjinizma. U Kini je Mao Cedung smatrao da je prilagodio marksizam-lenjinizam kineskim uslovima, što je uskoro postalo poznato pod terminom „marksizam-lenjinizam-maoizam“ ili skraćeno „maoizam“. Neke partije, poput Komunističke partije Filipina ili peruanskog Sendera Luminosa, promovisale su ideju da je maoizam napredniji stupanj marksizma.

U Severnoj Koreji, marksizam-lenjinizam je službeno napušten još 1977. godine u korist ideje Džuče. Međutim, do danas se ovu zemlju još uvek ubraja u tabor „marksističko-lenjinističkih zemalja“ zbog njenog karakterističnog jednopartijskog političkog i etatističkog ekonomskog uređenja.

U ostalim današnjim jednopartijskim zemljama, Kubi, Laosu, Vijetnamu i Nepalu (gde maoisti čine značajan deo vlade), službena ideologija vladajućih partija je marksizam-lenjinizam, iako je svaka od tih zemalja teoriju prilagodila uslovima prakse.

Levičarska kritika marksizma-lenjinizma uredi

Socijaldemokrate, demokratski socijalisti, anti-autoritarni komunisti, anarhisti i neboljševički marksisti ne podržavaju "marksističko-lenjinistički" pristup izgradnji antikapitalističkog društva.

Savremeni marksisti smatraju "marksizam-lenjinizam" iskrivljenjem i izopačenjem plemenitih ideja Marksa i Engelsa o socijalnoj pravdi, jer oni nisu bili protiv političke demokratije tokom izgradnje antikapitalizma.[3] U Kritici Gotskog programa, Građanskom ratu u Francuskoj, Manifestu i drugim radovima Marks ukazuje da se antikapitalistički preobražaj treba učiniti u obliku demokratskog političkog režima, te da je prvi cilj "osvajanje demokratije".

U ovim delima, Marks na jezgrovit način govori, između ostalog, o državi, i daje skicu tranzicijske države koja je demokratska radnička vlast. U toj skici, nema mesta za logore, streljanje i proterivanje. Antikapitalistička izgradnja je suprotna vladavini partijske elite i autokratskim odnosima u ekonomskoj sferi. Marks piše o tome da je oslobođenje radništva delo samog radništva (a ne male konspirativne organizacije profesionalnih revolucionara), o tome da je sloboda pojedinca uslov slobode svih, te o tome da je Pariska komuna uzor antikapitalističke izgradnje.

U Građanskom ratu u Francuskoj Marks analizira iskustvo Pariske komune iz 1871. i ocenjuje da je to konačno pronađeni politički oblik oslobođenja radničke klase. „Konačno pronađeni oblik oslobođenja radničke klase“ je vlast koja je razvijala mehanizme direktne demokratije u politici i ekonomiji, koja je uvela radničko samoupravljanje, poštovala različita, pa i suprotna politička mišljenja, te dozvolila demokratsko takmičenje različitih stranaka na izborima, koja je pretvorila predstavničko telo u vrhovnu vlast, spojivši zakonodavnu i izvršnu funkciju u njegovim rukama, te ukinula stajaću vojsku i birokratiju.[4]


Izvori uredi

  1. G. Lisičkin, Mifы i realьnostь, Novый mir (Novy Mir), 1989, № 3, pp. 59 (ru)
  2. Aleksandr Butenko, Socializm segodnя: opыt i novaя teoriя// Žurnal Alьternativы, №1, 1996, pp. 3–4 (ru)
  3. http://komunist.free.fr/arhiva/mar2004/markovic.html
  4. http://www.noviplamen.net/glavna/marks-zivlji-nego-ikad/

Vidi još uredi

Spoljašnje veze uredi