Dahomejske Amazonke

Dahomejske Amazonke, znane i kao Mino (srpskohrvatski: "Naše majke"), bile su elitni, ženski vojni odred u vojsci Kraljevstva Dahomej, koji je postojao do kraja XIX. vijeka. Lokalno fonsko stanovništvo nazivalo je odred Mino, dok su im Europljani dali nadimak "Dahomejske Amazonke" zbog njihovih percipiranih sličnosti s mitskim ženskim ratnicama Amazonkama.

Dahomejske Amazonke na fotografiji iz cca. 1890. godine.

Historičari nisu potpuno suglasni oko toga kada su "Dahomejske Amazonke" uopće formirane. Prema nekim izvorima, već je kralj Houegbadja u XVII. vijeku postavio temelje onoga što će kasnije postati odred Mino, međutim suvremene interpretacije uglavnom su suglasne kako se tu radilo tek o nekom rudimentarnom obliku. Houedgadjine ratnice zapravo su bile lovkinje na slonove po imenu gbeto;[1] njegova kći, Tassi Hangbé, imala je tjelohraniteljice, dok se kraljica/regentica Hangbè također navodi kao osnivačica odreda, iako postoje sumnje je li ona uopće ikada vladala Dahomejom.[2] Europski trgovci su već u ovom periodu spominjali ženske ratnice, a navodno su pomogle kralju Agaji da 1727. godine osvoji grad Savi, dotadašnje središte Kraljevstva Whydah.[3] Međutim, suvremeni historičari osporavaju da su Dahomejske Amazonke formalno postojale već u ovom periodu.

Prvi pouzdani izvori o postojanju Amazonki datiraju iz doba vladavine kralja Ghéza (1818.1858.), kada je Dahomej postao izrazito militariziran. "Crna Sparta", kako su Europljani nazivali Dahomej, imala je snažnu vojsku i strog režim obuke; Ghézo je regrutirao kako dječake, tako i djevojčice, a neki su vojsci pristupali već s osam godina.[3] Obuke su bile intenzivne, a osim borbe uključivale su i vještine preživljavanja, pogubljivanje i indiferentnost prema smrti te izdržljivost na bol.[4] Ratnice iz Mino odreda bile su izrazito cijejnjene, a pripadnost odredu omogućavala im je ugled i utjecaj u društvenoj strukturi monarhije;[3][4] ratnice su aktivno sudjelovale u Velikom vijeću te su raspravljale o državnoj politici, a sudjelovale su i u godišnjim običajima. Najpoznatija Amazonka, koja je bila i na čelu odreda, bila je Seh-Dong-Hong-Beh.

Što se tiče konkretnih vojnih angažmana, Dahomejske Amazonke su aktivno sudjelovale u sukobima s Francuskom krajem XIX. vijeka kao dio vojske kralja Béhanzin, a formalno su raspuštene nakon što je Dahomej postao francuska kolonija.[5] I nakon raspuštanja su uživale velik ugled, a i danas imaju značajnu ulogu u popularnoj kulturi.

ReferenceUredi

LiteraturaUredi

Više informacijaUredi

  • A Mission to Gelele, King of Dahome. Richard Burton, London, 1864
  • Acts of War: the behavior of men in battle. Holmes R. New York, Free Press, 1985
  • Dahomey and the Dahomans, Being the Journals of Two Missions to the King of Dahomey and the Residence at his Capital in the Years 1849 and 1850. Frederick E. Forbes. Kessinger Publishing. 2010 ISBN 978-1163235027
  • Der Atlantische Sklavenhandel von Dahomey, W. Peukert, 1740–1797, Wiesbaden, 1978
  • On Killing: The Psychological Cost of Learning To Kill in War and Society. Grossman D. New York, Back Bay Books / Little, Brown and Company, 1995 ISBN 0-316-33011-6 pp. 175
  • Les Amazones: Une Armée de Femmes dans l’Afrique Précoloniale, Hélène Almeida-Topor, Paris, Editions Rochevignes, 1984
  • Warrior Women: The Amazons of Dahomey and the Nature of War. Robert B. Edgerton. Boulder: Westview Press, 2000
  • Wives of the Leopard: Gender, Culture, and Politics in the Kingdom of Dahomey. Edna G. Bay. Charlottesville, 1998
  • Women Warlords: An Illustrated Military History of Female Warriors. Tim Newark and Angus McBride, Blandford Press, 1989 ISBN 0-7137-1965-6