Patrijarh srpski Jefrem

Sveti Jefrem (oko 1311. kod Trnova15. jun 1399. u blizini Peći[1]) je bio pećki patrijarh u dva navrata, od 13751379. godine, i ponovo nakon kosovskog boja od 1389. do svoje smrti 1399. godine.

Patrijarh srpski Jefrem


Datum rođenja oko 1311.
Mesto rođenja kod Trnova
Datum smrti 15. jun 1399.
Mesto smrti u blizini Peći
Zvanje Patrijarh srpski
Godine 1375—1379.
Prethodnik Sava IV
Naslednik Spiridon
Zvanje Srpski patrijarh
Godine 1389—1392.
Prethodnik Spiridon
Naslednik Danilo III

Period nakon kosovske bitke je obeležilo dvovlašće u srpskoj crkvi. Uporedo sa patrijarhom Jefremom u Peći, u Zemlji Brankovića, u susednoj Moravskoj Srbiji je proglašen za patrijarha Danilo III, sin njegovog prethodnika Spiridona.

Veruje se da je njegov ponovni dolazak na čelo crkve najviše odgovarao interesima Vuka Brankovića.[2]

Život uredi

Poreklom je bio Bugarin.[3] Kao sin jednoga sveštenika odmalena je težio za duhovnim i podvižničkim životom. Odbegao je u Svetu goru sa 23 godina, kada su roditelji hteli da ga žene.[3] Najpre je živeo u Hilandaru, zatim u Zografu, a onda na samoj planini Atosu. Zbog najezde Turaka prešao je u neki manastir u okolini Plovdiva, kome je bio iguman.[3]

Od patrijarha Joanikija je dobio blagoslov da se nastani u „Dečanskoj pustinji,“ odnosno u tamošnjoj isposnici. Posle Dušanove smrti, patrijarh Sava mu je stovorio ćeliju u Ždrelu, nedaleko od Pećke patrijaršije.[3] Kada je nastala borba o prvenstvo u državi i u crkvi, Sabor je izabrao Jefrema za patrijarha na mesto upokojenog Save IV 1375. godine.

Sabor je održan u Prizrenu ili u Peći, gde se nalazila patrijaršija. Saboru je prisustvovala i crkvena delegacija iz Konstantinopolja i novi patrijarh je izabran sa blagoslovom vizantijske crkve.[4] Đorđe Balšić, koji je tada držao tu oblast, uključujući Prizren i Peć, je imao bitnu ulogu na saboru, iako je tada već postao katolik.[4]

Jefrem nije dugo ostao na mestu patrijarha. Kada je Đorđe Balšić umro 1379. godine, Jefrem je napustio patrijaršijski tron.[4] Žitije Jefremovo navodi da je on predao presto Spiridonu, i povukao se u pustinju radi molitve.[4] Ipak, mnogi proučavaoci veruju da je on bio Đorđev kandidat, smenjen nakon njegove smrti jer knezu Lazaru nije odgovarao.[4] Ovu pretpostavku potvrđuje činjenica da je nakon Lazareve smrti (i smrti patrijarha Spiridona) 1389. godine, ponovo preuzeo dužnost.[4] Njegovo žitije navodi da se episkopi nisu mogli složiti oko izbora novog patrijarha pa su ga pozvali da se vrati.[4]

Upravljao je pećkom patrijaršijom u teško vreme posle Kosovske bitke. Za njegova života odigrao se Boj na Rovinama 1395. godine, i kod Nikopolja 1396. godine, u kojima su vojnici Stefana Lazarevića učestvovali kao turski vazali protiv hrišćana. Nakon velike turske pobede, njegov gospodar Vuk Branković je uhvaćen, zatočen i ubrzo umire u turskoj tamnici, a čitava Oblast Brankovića, zajedno sa Pećkom patrijaršijom pada pod tursku vlast.

Umro je 1399. godine. Mošti mu se nalaze u manastiru u Peći.

Srpska pravoslavna crkva slavi ga 15. juna po crkvenom, a 28. juna po gregorijanskom kalendaru.

Književni rad uredi

U istoriji književnosti poznat i kao monah Jefrem, napisao je Kanon molbeni Isusu Hristu, Kanon molbeni prečistoj Bogorodici, Stihire molbene prečistoj Bogorodici, Stihire molbene gospodu našem Isusu Hristu, Stihire Krstobogorodičine i Stihire bez akrostiha (sve između 1355. i 1371). U teškim vremnenima preteće turske najezde, monah Jefrem je ispisao dramatične stihove pune isihastičkih motiva, pokajničkog molebnog tona i čvrste vere u pomoć Hrista i Bogorodice u prosvetljenje od mraka koji se nadvio nad Srbiju i u preobražaj sumračnog stanja svoje grehom ispunjene duše. Jefremovo delo je 1970. u Hilandaru u celini otkrio i priredio D. Bogdanović, a nezavisno od njega i P. Matejić 1975, koji smatra da nije reč o srpskom patrijarhu, već o trnovskom monahu–piscu koji pripada bugarskoj književnosti.

Dela uredi

Sledeća njegova dela su prevedena na savremeni srpski jezik:

  • Kanon molbeni gospodu Isusu Hristu;
  • Kanon molbeni prečistoj Bogorodici;
  • Kanon molbeni za cara;
  • Stihire molbene prečistoj Bogorodici;
  • Istoga Jefrema druge stihire bez akrostiha;
  • Istoga Jefrema druge stihire molbene gospodu našem Isusu Hristu;
  • Istoga Jefrema druge stihire, Krstobogorodične;

Objavljeno u: „Šest pisaca HIV veka“, izbor, današnja jezička verzija i redakcija Dimitrije Bogdanović. Beograd, Prosveta, SKZ, 1986, Stara srpska književnost u 24 knjige, knj. 10.

Literatura uredi

  • John V. A. Fine, The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest, The University of Michigan Press, 2009.[1]
  • Dimitrije Bogdanović: Istorija stare srpske književnosti, Beograd, SKZ, 1980.
  • Dejan Mihailović: Vizantijski krug (Mali rečnik ranohrišćanske književnosti na grčkom, vizantijske i stare srpske književnosti), Beograd, „Zavod za udžbenike“, 2009, str. 85.
  • Пламен Павлов, Венелин Грудков. Призвани да просияят... (Жития на св. патриарх Йоаким I Търновски, св. Исая Серски и св. патриарх Ефрем Печки).Велико Търново, изд. "Фабер", 1999, стр. 55 - 103. ISBN 954-9541-34-7

Izvori uredi

  1. Narodna enciklopedija, St. Stanojević, Zagreb, 1925.- 1929.
  2. Grupa autora, Istorija srpskog naroda II , Beograd, 1982. (str. 24,26,48,50,51,56,58,110,144,157,182)
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Momčilo Spremić (1994). Despot Đurađ Branković i njegovo doba. Srpska književna zadruga. str. 28. 
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 John V. A. Fine, The Late Medieval Balkans (p. 388), 2009

Vidi još uredi

Vanjske veze uredi

Prethodnik:
Sava IV
pećki patrijarh
13751379.
Nasljednik:
Spiridon
Prethodnik:
Spiridon
pećki patrijarh
13891399.
Nasljednik:
Sava V