Wikipedija

Korisnik:PK2/Usporedba srpskohrvatskih standardnih varijeteta

< Korisnik:PK2
Južnoslovenski jezici, dijalekti i govori
Područja u kojima su bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski jezik govorili pluralitet govornika 2006 godine

Standardni bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski su različite nacionalne varijante [en] i službeni registri policentričnog srpskohrvatskog jezika.[1][2][3]:430[4][5]

Istorija uredi

U socijalističkoj Jugoslaviji, jeziku se pristupalo kao pluricentričnom jeziku sa dva regionalna normativna varijeteta — istočnim (koji u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini koriste sve nacionalnosti, bilo sa ekavskim ili ijekavskim akcentom) i zapadnim (koji se u Hrvatskoj koristi od strane svih etničkih grupa). sve nacionalnosti, samo ijekavski akcenat).[6][7][3] Međutim, zbog nezadovoljstva u hrvatskim intelektualnim krugovima, počevši od kasnih 1960-ih, hrvatski kulturni radnici počeli su taj jezik nazivati isključivo 'hrvatskim književnim jezikom', ili ponekad 'hrvatskim ili srpskim jezikom', kao što je bilo uobičajeno prije Jugoslavije.[8][9][10][11] Podstaknuta Deklaracijom o nazivu i statusu hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine, ova dva naziva su naknadno propisana u hrvatskom ustavu iz 1974. godine. Jezik se smatrao jednim zajedničkim jezikom sa različitim varijantama i dijalektima. Naglašeno je jedinstvo jezika, tako da razlike nisu pokazatelj jezičkih podela, već faktori koji obogaćuju raznolikost 'zajedničkog jezika'. Zapadnoevropski naučnici jugoslovensku jezičku politiku ocenjuju kao uzornu:[12][13] iako je tri četvrtine stanovništva govorilo jedan jezik, nijedan jezik nije bio zvaničan na saveznom nivou;[14]:41–42 službeni jezici su proglašeni samo na nivou konstitutivnih republika i pokrajina.[15][14][16]

Raspadom Federacije, u potrazi za dodatnim pokazateljima nezavisnih i odvojenih nacionalnih identiteta, jezik je postao politički instrument praktično u svim novim republikama. Sa bumom neologizama u Hrvatskoj, dodatnim naglaskom na turcizmima u muslimanskim dijelovima Bosne i povlaštenim položajem ćirilice u dijelovima novih država naseljenim Srbima, svaka država i entitet su pokazali 'nacionalizaciju' jezika. Jezik u Bosni počeo se samostalno razvijati nakon što je Bosna i Hercegovina proglasila nezavisnost 1992. godine. Samostalni razvoj jezika u Crnoj Gori [en] postao je tema među nekim crnogorskim akademicima tokom 1990-ih.

Srpski i bosanski standardi imaju tendenciju da budu inkluzivni, odnosno da prihvataju širi spektar idioma i da koriste pozajmljenice (njemački i turski), dok je hrvatska jezička politika [en] više puristička[17] i preferira neologizme[18] nego pozajmljenice, kao i ponovno upotreba zanemarenih starijih reči.[19] Ipak, kritika purističke jezičke politike ima čak iu Hrvatskoj, o čemu govori lingvista Snježana Kordić. U 2017. godini brojni istaknuti pisci, naučnici, novinari, aktivisti i druge javne ličnosti iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije potpisali su Deklaraciju o zajedničkom jeziku, suočeni sa „negativnim društvenim, kulturnim i ekonomskim posledicama političkih manipulacija jezikom. u aktuelnoj jezičkoj politici četiri zemlje“,[20] koja „uključuje korišćenje jezika kao argumenta koji opravdava segregaciju đaka u nekim multietničkim sredinama, nepotrebno 'prevođenje' u administraciji ili medijima, izmišljanje razlika tamo gde ih nema, birokratsku prinudu, kao i cenzura (a nužno i autocenzura), gde se jezički izraz nameće kao kriterijum etnonacionalne pripadnosti i sredstvo afirmacije političke lojalnosti“.[21]

Uprkos 'nacionalizaciji' jezika u četiri zemlje, „leksičke razlike između etničkih varijanti su izuzetno ograničene, čak i kada se uporede sa onima između blisko srodnih slovenskih jezika (kao što su standardni češki i slovački, bugarski i makedonski), i gramatičke razlike su još manje izražene. Što je još važnije, potpuno razumevanje između etničkih varijanti standardnog jezika onemogućava prevođenje i nastavu drugog jezika“, što sve znači da je on i dalje pluricentričan jezik.[4][7] „Ispitivanje svih glavnih 'nivoa' jezika pokazuje da je BHS očigledno jedan jezik sa jednim gramatičkim sistemom“.[22]

Pisanje uredi

 
Lingvistička struktura Bosne i Hercegovine po opštinama u 2013. godine

Skripta uredi

Iako bi sve jezičke varijante teoretski mogle da koriste bilo koje, skripta se razlikuju

  • Bosanski i crnogorski službeno koriste i latinično i ćirilično pismo, ali je latinica u široj upotrebi.
  • Hrvatski isključivo koristi latinično pismo.
  • Srpski jezik koristi i ćirilično i latinično pismo. Ćirilično je zvanično pismo administracije u Srbiji i Republici Srpskoj, ali se latinično pismo najšire koristi u medijima i posebno na internetu.[nedostaje referenca]

Foneme uredi

Sve standardne varijante imaju isti skup od 30 regularnih fonema, tako da se bosanska/hrvatska/srpska latinica i srpska ćirilica preslikavaju jedna na drugu i sa inventarom fonema.

Neki lingvisti analiziraju jat reflekse ⟨je⟩ i ⟨ije⟩, koji se u hrvatskim i bosanskim dijalektima obično realizuju kao [ie], kao zasebnu fonemu – „jat diftong“ – ili čak dva fonema, jedan kratki i jedan dugačak. Postoji čak nekoliko predloga hrvatskih lingvista za reformu pravopisa koja se tiču ova dva diftonga, ali oni nisu ozbiljno razmatrani za implementaciju.

Tekuća standardizacija crnogorskog jezika uvela je dva nova slova, ⟨Ś⟩ i ⟨Ź⟩, za glasove [ɕ] i odnosno [ʑ]. Ovo su opcionalni pravopisi digrafa koji ⟨sj⟩ i ⟨zj⟩. Kritičari tvrde da su [ɕ] i [ʑ] samo alofoni [en; hr] /sj/ i /zj/ u hercegovačkim dijalektima kao što je crnogorski, te stoga nova slova nisu potrebna za adekvatnu ortografiju.

Većini dijalekata u Srbiji prvobitno nedostaje fonema /x/, umesto toga imaju /j/, /v/ ili ništa (tišina). /x/ je uveden sa objedinjavanjem jezika, a srpski standard dozvoljava neke dublete [en] kao što su snaja–snaha i hajde–ajde. Međutim, drugim rečima, posebno onima stranog porekla, ⟨h⟩ je obavezan.

U nekim regijama Hrvatske i Bosne, glasovi za slova ⟨č⟩ (realizovani kao [tʂ] u većini drugih dijalekata) i ⟨ć⟩ [tɕ] su se spojili [en] ili skoro spojili, obično u [tʃ]. Isto se dogodilo i sa njihovim glasovnim kolegama, tj. ⟨dž⟩ ([dʐ]) i ⟨đ⟩ ([dʑ]) spojeni u [dʒ]. Kao rezultat toga, govornici tih dijalekata često imaju poteškoća da razlikuju ove zvukove.

Pravopis uredi

Srpski varijetet obično fonetski transkribuje [en; sr] strana imena i reči (iako su dozvoljene i transkripcija i transliteracija), dok se hrvatski standard obično transliteruje. Bosanski prihvata oba modela, ali je transliteracija često poželjna.

Takođe, kada se subjekat budućeg vremena izostavi, što dovodi do preokreta infinitiva i pomoćnog „ću“, samo je krajnje „i“ infinitiva pravopisno eliminisano u hrvatskom i bosanskom jeziku, dok su se u srpskom ta dva spojila u jedna reč:

  • „Uradit ću to.“ (hrvatski/bosanski)
  • „Uradiću to.“ (srpski/crnogorski)

Gramatike uredi

Naglašavanje uredi

Uopšteno govoreći, štokavski govori koji predstavljaju osnovu četiri standardna varijeteta imaju četiri tonska akcenta [en; sr; hr] na naglašenim slogovima: padajući ton na kratkom samoglasniku, napisanom npr. ⟨ı̏⟩ u rečnicima; uzlazni ton na kratkom samoglasniku, napisanom npr. ⟨ì⟩; padajući ton na dugom samoglasniku, napisanom npr. ⟨î⟩; i uzdižući ton na dugom samoglasniku, napisanom npr. ⟨í⟩. Pored toga, sledeći nenaglašeni samoglasnik može biti ili kratak, ⟨i⟩, ili dug, ⟨ī⟩. U deklinaciji i glagolskoj konjugaciji [en; sr; hr] veoma su česte promene akcenata, kako po vrsti tako i po položaju.

Razlika između četiri akcenta i očuvanja postakcenatskih dužina uobičajena je u narodnim govorima zapadne Crne Gore, Bosne i Hercegovine, u delovima Srbije, kao i u delovima Hrvatske sa jakim srpskim prisustvom. Pored toga, izrazita karakteristika nekih narodnih govora je promena naglaska na proklitiku [en], npr. fraza u Bosni će se izgovarati /ǔ bosni/ umesto /u bôsni/ kao u severnim delovima Srbije.

I severni narodni govori u Srbiji čuvaju četvoroakcenatski sistem, ali su nenaglašene dužine skraćene ili nestale u pojedinim pozicijama. Međutim, skraćivanje postakcenatskih dužina je u toku u svim štokavskim narodnim govorima, pa i u onim najkonzervativnijim u Crnoj Gori. Promena naglaska na enklitike je, međutim, u severnoj Srbiji retka i uglavnom ograničena na negativne glagolske konstrukcije (ne znam > /nê znaːm/).

Situacija u Hrvatskoj je, međutim, drugačija. Veliki broj govornika hrvatskog jezika, posebno onih koji dolaze iz Zagreba, ne pravi razliku između porasta i pada akcenta.[23][24] Smatra se da je to odlika zagrebačkog dijalekta, koji ima jaki kajkavski uticaj, a ne standardni hrvatski.[24]

Bez obzira na vernakularne razlike, sva tri standardna varijeteta isključivo promovišu novoštokavski četvoroakcenatski sistem. Oba dijalekta koja se smatraju osnovom standardnog srpskog jezika (istočnohercegovački i šumadijsko-vojvođanski govori) imaju četiri akcenta.

Fonetika uredi

Odlika hrvatska varijanta[25] bosanska varijanta[26] srpska varijanta[27]
Opozicija -u/e burza berza
porculan porcelan
porculan		 porcelan
Opozicija -u/i tanjur tanjir
Opozicija -u/o barun baron
krumpir krompir
Opozicija -i/o(j) ubojstvo ubistvo
djelomično djelimično d(j)elimično
Opozicija -io/iju milijun milion
Opozicija -i/je posle l/t proljev proljev proliv
stjecaj stjecaj
sticaj		 sticaj
Opozicija -s/z inzistirati insistirati
Opozicija -s/c financije finansije
financije		 finansije
Opozicija -t/ć plaća plaća
plata		 plata
sretan sretan
srećan		 srećan
Opozicija -št/šć korištenje korišćenje
Opozicija -k/h kor hor
kirurg hirurg
klor hlor
Opozicija -ač/er boksač bokser
tenisač teniser
Opozicija -l/-o posle o sol so
vol vo
kolčić kočić
kolčić		 kočić
Srpski često ispušta ili ne dodaje početno ili srednje 'h' čahura čaura
hrvač rvač
hrđa rđa
Srpski ispao poslednje 'r' jučer juče
večer veče
također takođe

Morfologija uredi

Postoje tri glavna "izgovora" štokavskog dijalekta koji se razlikuju po refleksima praslovenskog samoglasnika jat. Ilustrovane zajedničkom slovenskom rečju za „dete“, dětę, to su:

  • dite u ikavskom izgovoru
  • dijete u ijekavskom izgovoru
  • dete u ekavskom izgovoru

Srpski jezik priznaje ekavski i ijekavski kao jednako validan izgovor, dok hrvatski i bosanski prihvataju samo ijekavski izgovor. U Bosni i Hercegovini (bez obzira na službeni jezik) iu Crnoj Gori se gotovo isključivo koristi ijekavski izgovor.

Ikavski izgovor je nestandardan i ograničen je na dijalekatsku upotrebu u Dalmaciji, Lici, Istri, srednjoj Bosni (područje između Vrbasa i Bosne), Zapadnoj Hercegovini, Bosanskoj Krajini, Slavoniji i severnoj Bačkoj (Vojvodina). Tako, na primer:

ekavski izgovor ijekavski izgovor ikavski izgovor
vetar vjetar vitar
mleko mlijeko mliko
hteti htjeti htiti
strela strijela strila
Ali:
strelica strilica
prelaz prelaz
prijelaz

Nekoliko hrvatskih lingvista pokušalo je da objasne sledeće razlike u morfološkoj strukturi nekih reči, uvođenjem novog samoglasnika, „jat diftong“. Ovo nije mišljenje većine lingvista.

Ponekad ovo dovodi do zabune: Srpski poticati (poticati iz) je na hrvatskom i bosanskom „podsticati“. Hrvatski i bosanski „iz kojih proizilaze“ je potjecati, dok je srpski za „ohrabriti“ podsticati.

hrvatska varijanta bosanska varijanta srpska varijanta crnogorska varijanta
dolijevati dolijevati
 dolivati dolivati
proljev proljev proliv proliv
zaljev zaliv
zaljev		 zaliv zaliv
utjecati utjecati
uticati		 uticati uticati

Standardni bosanski dozvoljava obe varijante, a nejasnoće se rešavaju preferiranjem hrvatske varijante; ovo je opšta praksa za srpsko-hrvatske nejasnoće.

Fonema /x/ (napisano kao h) bila je nestalna u istočno-južnoslovenskim dijalektima. U srpskom i nekim hrvatskim dijalektima (uključujući i neke od onih u Slavoniji) zamenjen je sa /j/, /v/, ili uklonjen, a kasnija standardizacija je sankcionisala te oblike:

hrvatska varijanta bosanska varijanta srpska varijanta crnogorska varijanta
uho uvo
uho		 uho
muha muva muha
kuhati kuvati kuhati
snaha snaja snaha
hrđa rđa hrđa
hrvati rvati hrvati

Međutim, /x/ i /f/ su sačuvani u mnogim rečima kao posebna karakteristika bosanske govorne i jezičke tradicije, posebno pod uticajem turskog i arapskog jezika, pa čak i uvedeni [en] na nekim mestima gde etimološki nije postojao. Ti oblici su sredinom 1990-ih prihvaćeni i u pravopisu bosanskog jezika.[28][29] Međutim, 2018. godine u novom broju knjige Orthography of the Bosnian language (Pravopis bosanskog jezika) prihvataju se reči bez foneme /x/ (napisano kao „h“) zbog njihove rasprostranjenosti u jezičkoj praksi.[30]

bosanska varijanta[26] hrvatska varijanta crnogorska varijanta srpska varijanta
lahko
lako (dozvoljen)		 lako
mehko
meko (dozvoljen)		 meko
kahva
kava (dozvoljen)
kafa (dozvoljen)		 kava kafa
mehlem
melem		 melem
čaršaf
čaršav (dozvoljen)		 plahta
čaršav
čaršaf (regionalno)		 čaršaf čaršav
kafez
kavez		 kavez
truhnuti
trunuti (dozvoljen)		 trunuti truhnuti trunuti
mana
mahana (dozvoljen)		 mana
rubac
mahrama
marama		 rubac
marama		 marama

Pošto je ijekavski izgovor zajednički svim zvaničnim standardima, koristiće se za primere na ovoj stranici. Osim ovoga, primeri različite morfologije su:

hrvatska varijanta bosanska varijanta srpska varijanta (ijekavski izgovor) crnogorska varijanta[31]
točka tačka točka
točno tačno
točno		 tačno
općina općina
opština (kolokvijalni)		 opština
svećenik svećenik (za katoličke sveštenike)
svještenik (za pravoslavne sveštenike)		 sveštenik svještenik
studentica studentkinja
profesorica profesorica
profesorka		 profesorica
znanstvenik naučnik
znanstvenik		 naučnik naučnik
znanstvenik
prevoditelj prevodilac
prevoditelj		 prevodilac
čitatelj čitatelj
čitalac		 čitalac
Ali:
skupština
mislilac
ronilac
nastavnik
učitelj
profesor
pisac
spisatelj
spisateljica
spisateljka
vojvotkinja

Internacionalizmi uredi

Takođe, mnogi internacionalizmi [en; sr; hr] i transliteracije su različiti:

hrvatska varijanta bosanska varijanta srpska varijanta
organizirati organizirati
organizovati		 organizovati
konstruirati konstruirati
konstruisati		 konstruisati
Ali:
analizirati

(uporedi nemački organisieren, konstruieren, analysieren)

Istorijski gledano, internacionalizmi modernog doba su u bosanski i hrvatski ušli uglavnom preko nemačkog i italijanskog, dok su u srpski ušli preko francuskog i ruskog, pa su na osnovu tih jezika uspostavljeni različiti obrasci lokalizacije. Takođe, grčke pozajmljenice došle su direktno u srpski, ali preko latinice u hrvatski:

hrvatska varijanta bosanska varijanta srpska varijanta beleške
Armenija Jermenija Preko latinskog i mletačkog na hrvatskom, preko grčkog i francuskog na srpskom, a preko turskog na bosanskom.
Atena Atina
Kreta Krit
Cipar Kipar
Europa Evropa
Europa (dozvoljen)		 Evropa
Jeruzalem Jerusalem Jerusalim
Latvija Letonija
Litva Litvanija
Portugal Portugal
Portugalija
Rumunjska Rumunija
Španjolska Španija
Anatolija Anadolija
Anatolija (dozvoljen)
diplomacija diplomatija
diplomacija		 diplomatija
impedancija impedanca impedansa Sve iz francuskog impédance, italijanizirano sa završetkom na hrvatskom (uporedi impedenza); konačno od latinskog impedientia.
talijanski jezik talijanski jezik
italijanski jezik (dozvoljen)		 italijanski jezik
španjolski jezik španski jezik
španjolski jezik (dozvoljen)		 španski jezik
slovenski jezik slovenački jezik slovenski jezik (dozvoljen) slovenački jezik
certifikat sertifikat Sve od latinice certificatum, francusko počinje na srpskom (cf. certificat).
Ali:
licenca
dozvola		 Preko latinice licentia i tendentia u oba, iako se sekundarne varijante češće koriste
tendencija
sklonost
Krf
Italija
Napulj

Većina termina za hemijske elemente je različita: za međunarodna imena bosanski i hrvatski imaju -ij, dok srpski imaju (uranij–uranijum). U nekim izvornim imenima, hrvatski ima -ik a srpski -(o)nik (kisik–kiseonik, vodik–vodonik), dok bosanski prihvata sve varijante. Ipak, drugi su potpuno drugačiji (dušik–azot, kositar–kalaj). Neki nazivi elemenata su isti: srebro, zlato, bakar.

Neke druge uvezene reči se razlikuju po gramatičkom rodu, reči ženskog roda imaju sufiks -a i reči muškog roda koje imaju sufiks nula:

hrvatska varijanta[25] bosanska varijanta[26] srpska varijanta[27]
minuta (imenica) minuta
minut (dozvoljen)		 minut
minuta (dozvoljen)
sekunda (imenica) sekund
sekunda
Ali:
teritorij teritorija
misterij misterija
planet planeta
komet kometa
Ali:
raketa

Zamjenice uredi

U srpskom i bosanskom jeziku zamjenica što je što kada se koristi kao relativ, ali šta kada se koristi kao upitna; ovo poslednje važi i za relativne rečenice sa upitnim značenjem. Hrvatski koristi što u svim kontekstima (ali se u kolokvijalnom govoru često koristi "šta").

hrvatska varijanta bosanska i srpska varijante (ijekavski izgovor)
Što je rekao? Šta je rekao?
Pitaj ga što je rekao. Pitaj ga šta je rekao.
To što je rekao je laž.

Ovo važi samo za nominativ i akuzativ – u svim ostalim slučajevima standardi imaju iste oblike: čega, čemu, itd. za što.

U hrvatskom, zamjenica ko ima oblik tko, dok u srpskom, bosanskom i crnogorskom ima ko, ali opet, u kolokvijalnom govoru, početno "t" se obično izostavlja. Deklinacija je ista: kome, koga, itd. Osim toga, hrvatski koristi komu kao alternativni oblik u dativu.

Lokativna zamjenica kamo koristi se samo u hrvatskom:

hrvatska varijanta bosanska i srpska varijante (ijekavski izgovor) crnogorska varijanta
Gdje ćeš biti? Gdje ćeš biti? Gdje ćeš da budeš? Đe ćeš biti? Đe ćeš da budeš?
Kamo ćeš ići? Kuda ćeš ići? Gdje ćeš ići? Gdje ćeš da ideš? Kuda ćeš ići? Kuda ćeš da ideš? Đe ćeš ići? Đe ćeš da ideš?

Sintakse uredi

Infinitiva naspram subjunktiva uredi

Kod modalnih glagola kao što su ht(j)eti ili moći, infinitiv [en; sr; hr] je propisan [en] u hrvatskom, dok se u srpskom preferira konstrukcija da + prezent. Ovaj svojevrsni subjunktiv [en] je verovatno uticaj Balkanska jezička zajednica. Opet, obe alternative su prisutne i dozvoljene u bosanskom (prva se preferira u ortografiji, dok je druga češća u razgovornom jeziku).

Evo primera jat refleksije koja je ista u svemu osim u sintaksi: Rečenica „želim to da uradim“ mogla bi se prevesti sa bilo kojom od

  • Hoću to da uradim.
  • Hoću to učiniti.

Ova razlika se delimično proteže i na buduće vreme, koje se u srpskohrvatskom jeziku formira na sličan način kao u engleskom, koristeći (izostavljen) prezent glagola "ht(j)eti" → "hoću"/"hoćeš"/… > "ću"/"ćeš"/… kao pomoćni glagol. Ovde je infinitiv formalno obavezan u obe varijante:

  • Ja ću to uraditi.

Međutim, kada se umesto toga koriste da + prezent, to može dodatno da izrazi volju ili nameru subjekta da izvrši radnju:

  • Ja ću to da uradim.

Ovaj oblik se češće koristi u Srbiji i Bosni. Nijanse u značenju između ova dva konstrukta mogu biti neznatne ili čak izgubljene (naročito u srpskim dijalektima). Prekomerna upotreba da + prezenta se u srpskim lingvističkim krugovima smatra germanizmom i povremeno može dovesti do nezgodnih rečenica.

Upitne konstrukcije uredi

U upitnim i relativnim konstrukcijama standardni hrvatski propisuje upotrebu upitnog participa li iza glagola, dok standardni srpski dozvoljava i oblike sa da li. (Slična situacija postoji na francuskom, gde se pitanje može formirati ili inverzijom ili upotrebom est-ce que, a na engleskom se može razvući modalnim glagolima):

  • Možeš li? (hrvatskom jeziku)
  • Oba Možeš li? i Da li možeš? su uobičajeni u srpskom jeziku.

Pored toga, nestandardni je li, koji se obično izbacuje u je l' , je narodni jezik za formiranje svih vrsta pitanja, npr. Je l' možeš?. U standardnom jeziku se koristi samo u pitanjima koja uključuju pomoćni glagol je:

  • Je li moguće? (hrvatskom jeziku)
  • Oba Je li moguće? i Da li je moguće? su uobičajeni u srpskom jeziku.

Ukratko, srpsko-hrvatska rečenica „Želim da znam da li ću početi da radim“ obično bi glasila:

  • Želim da znam hoću li početi da radim. (govornom srpskom jeziku)
  • Želim znati hoću li početi raditi. (govornom hrvatskom jeziku)

iako se u narodnom govoru mogu sresti mnoge kombinacije između, u zavisnosti od govornog dijalekta, idiolekta ili čak raspoloženja.

Hrvatsko izbegavanje da li je u velikoj meri izraz preskriptivizmapreskriptivizma [en]. U svakodnevnom govoru u Hrvatskoj da li se koristi, zapravo, obilato, ali se izbegava u pisanom jeziku.

Trebati uredi

U formalnom hrvatskom, glagol trebati je prelazan [en], kao i na engleskom.[32] U srpskom i bosanskom jeziku je bezličan [en], kao francuska il faut, ili engleska konstrukcija is necessary (to); gramatički subjekt je ili izostavljen, ili predstavlja objekat potrebe; osoba kojoj je nešto potrebno je indirektni gramatički objekat, u dativu.[33] Ova druga upotreba se, međutim, sreće i u hrvatskom, posebno u govornom obliku.[32]

srpske i bosanske varijante hrvatska varijanta
Petru treba novac. Petar treba novac.
Ne trebaš mi. Ne trebam te.
Ne trebam ti. Ne trebaš me.
Treba da radim. Trebam raditi.

Rečnik uredi

Primeri uredi

Vidi takođe: en:Croatian linguistic purism i hrvatski jezički purizam

Najveće razlike između standarda su u rečniku [en]. Međutim, većina reči je dobro razumljiva, pa čak i povremeno korišćena u drugim standardima. U većini slučajeva, uobičajena upotreba favorizuje jednu varijantu, a druga(e) se smatra „uvezenom“, arhaičnom, dijalekatskom ili jednostavno ređe korišćenom.

hrvatska varijanta[25] bosanska varijanta[26] srpska varijanta[27] crnogorska varijanta[31]
tisuća hiljada
povijest historija istorija
pov(ij)est		 povijest
historija (dozvoljen)
siječanj[34] januar
tvornica fabrika
tvornica		 fabrika
riža pirinač
riža
mrkva mrkva
šargarepa (dozvoljen)		 šargarepa mrkva
šargarepa (dozvoljen)
susjed komšija komšija
sused		 komšija
susjed
hlače hlače
pantalone
gaće (dozvoljen)		 pantalone
glazba[35] muzika
glazba		 muzika
knjižnica[35] biblioteka
zračna luka
aerodrom		 aerodrom
kruh hljeb
kruh
 hl(j)eb
kruh		 hljeb
most most
ćuprija		 most
tisućljeće
milenij		 milenijum
milenij
tisućljeće		 milenijum
stric amidža
stric		 stric
čika		 stric
amidža
stoljeće vijek
stoljeće		 vek
stoleće		 vijek
desetljeće decenija
desetljeće		 decenija
desetleće		 decenija
desetljeće
špinat špinat
spanać		 spanać
nogomet nogomet
fudbal[36]		 fudbal
vlak voz
vlak		 voz
val talas
val (dozvoljen)		 val
dvorište avlija
dvorište		 dvorište dvorište
avlija (dozvoljen)
osoba osoba
lice
neodgojen neodgojen
nevaspitan		 nevaspitan
osobno
vlastito		 osobno
vlastito
sopstveno		 sopstveno
vlastito
lično
cesta
put		 put cesta
put
cestarina cestarina
putarina		 putarina
tata babo
tata		 tata tata
babo (dozvoljen)
rajčica paradajz
prihvaćati prihvaćati
prihvatati		 prihvatati
sretan srećan
sretan		 srećan
shvaćati shvaćati
shvatati		 shvatati
Ali:
mama
rukomet
hvatati

Imajte na umu da postoji samo nekoliko razlika koje mogu izazvati zabunu; na primer glagol „ličiti” znači „izgledati” na srpskom i bosanskom, ali u hrvatskom je „sličiti”; „ličiti” znači „farbati (kuću)”. Međutim, „ličiti” se u hrvatskom često koristi sa značenjem „izgledati”.

Reč „bilo” znači „belo” na ikavskom akcentu, „puls” u službenom hrvatskom, a „bilo” u svim službenim jezicima, iako nije toliko zbunjujuće kada se izgovara zbog različite akcentuacije (bîlo ili bílo = belo, bı̏lo = puls, bílo = bilo).

U srpskom i bosanskom jeziku reč izvanredan ima samo pozitivno značenje (odličan), a vanredan se koristi za „neobičan“ ili „van reda“; međutim, u hrvatskom se u oba konteksta koristi samo izvanredan.

Takođe imajte na umu da u većini slučajeva bosanski jezik zvanično dozvoljava gotovo sve navedene varijante u ime „jezičkog bogatstva“, a nejasnoće se rješavaju preferiranjem hrvatske varijante. Bosanski pisci vokabulara su svoje odluke zasnivali na upotrebi pojedinih riječi u književnim djelima bosanskih autora.

Imena meseci uredi

Meseci imaju slovenske nazive na hrvatskom, dok srpski i bosanski imaju skoro isti skup naziva izvedenih iz latinice kao i jezici poput engleskog. Slovenska imena se takođe mogu koristiti u bosanskom jeziku,[nedostaje referenca] ali se preferiraju latinski nazivi.

hrvatska varijanta bosanska varijanta srpska varijanta
siječanj januar
veljača februar
ožujak mart
travanj april
svibanj maj
lipanj juni jun
srpanj juli jul
kolovoz august avgust
rujan septembar
listopad oktobar
studeni novembar
prosinac decembar

Nazivi meseci koji potiču iz latinice su dobro poznati u Hrvatskoj i koriste se u nekoliko fiksnih izraza kao što su Prvi maj, Prvi april ili Oktobarska revolucija.

U govornom hrvatskom jeziku iu zapadnoj Bosni uobičajeno je da se mjesec označava brojem. Stoga mnogi govornici mjesec maj nazivaju peti mjesec. Reći sedmi peti bilo bi ekvivalentno 7. maju.

Razno uredi

  • Izgovor i rečnik se razlikuju među dijalektima koji se govore unutar Srbije, Hrvatske i same Bosne. Svaki veći region ima svoj izgovor i prilično je lako pogoditi odakle je govornik po njegovom akcentu i/ili rečniku. Kolokvijalni [en] rečnik se može posebno razlikovati od zvaničnih standarda.
Ovo je jedan od argumenata za tvrdnju da je sve to jedan te isti jezik: više je razlika unutar teritorija samih službenih jezika nego između standarda (od kojih su sva tri zasnovana na istom novoštokavskom dijalektu). To, naravno, nije iznenađujuće, jer kada bi se granice između varijeteta povukle ne politički, već lingvistički, onda uopšte ne bi bilo granica. Kako objašnjava Pavle Ivić, neprekidna migracija slovenskog stanovništva tokom petsto godina turske vladavine rasula je lokalne govore svuda unaokolo.
  • Kada Bošnjaci, Hrvati, Crnogorci i Srbi međusobno razgovaraju, drugi govornici ih obično potpuno razumeju, osim čudne reči, i često znaju šta to znači (kao i kod britanskih i američkih engleskih govornika). Ipak, u međusobnoj komunikaciji postoji navika da se koriste pojmovi koji su svima poznati, sa namerom da se izbegne nerazumevanje i/ili zabuna. Na primer, da bi se izbegla zabuna sa nazivima meseci, oni se mogu nazvati „prvi mesec“, „drugi mesec“ i tako dalje ili se nazivi izvedeni iz latinice mogu koristiti ako je sam „prvi mesec“ dvosmislen, što ga čini savršeno razumljivim za sve. U Srbiji su nazivi meseci isti latinični nazivi kao i na engleskom pa su opet razumljivi za svakoga ko zna engleski ili neki drugi zapadnoevropski jezik.
  • Čak iu vreme Jugoslavije bilo je uobičajeno da izdavači rade neke adaptacije na „istočni” ili „zapadni” standard. Naročito su prevode menjali i menjaju lektori. Treba smatrati da hrvatski i srpski standardi imaju potpuno različitu naučnu terminologiju.[nedostaje referenca] Remek-delo Karla Gustava Junga „Psihologija i alhemija” („Psychology and Alchemy” na engleskom jeziku) prevedeno je na hrvatski jezik 1986. godine, a krajem 1990-ih adaptirano na srpski jezik. Ivo Andrić je u Hrvatskoj imao problema sa izdavačima koji su menjali njegove infinitivne konstrukcije i druge izraze. Na kraju je uspeo da zabrani takvu intervenciju. U Crnoj Gori je izdavač CID prešao sa ekavskog na ijekavski akcenat nakon osamostaljenja Crne Gore.

Jezički uzorci uredi

Sledeći uzorci, uzeti iz članova 1 do 6 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, su „sinonimni tekstovi, prevedeni što je bukvalnije moguće“ u smislu Amona[37] koji su osmišljeni da demonstriraju razlike između standardnih varijanti koje se tretiraju u ovom članku u neprekidnom tekst. Međutim, čak i kada postoji drugačiji prevod, to ne mora da znači da reči ili izrazi iz drugih jezika ne postoje na odgovarajućem jeziku, na primer. Reči osoba i pravni subjekt postoje na svim jezicima, ali u ovom kontekstu reč osoba je preferirana u hrvatskom i bosanskom jeziku, a reč pravni subjekt je favorizovana u srpskom i crnogorskom. Reč vjeroispovijest se pominje samo u crnogorskom prevodu, ali ista reč postoji iu drugim standardnim varijantama - doduše u srpskom u ekavskoj varijanti veroispovest.

hrvatska varijanta[38] bosanska varijanta[39] skrpska varijanta[40] crnagorska varijanta[41]
Opća deklaracija o pravima čovjeka Opća deklaracija o pravima čovjeka Opšta deklaracija o pravima čov(j)eka Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima
Članak 1. Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i treba da jedno prema drugome postupaju u duhu bratstva. Član 1. Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i treba da jedno prema drugome postupaju u duhu bratstva. Član 1. Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sv(ij)ešću i treba da jedno prema drugome postupaju u duhu bratstva. Član 1. Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću i jedni prema drugima treba da postupaju u duhu bratstva.
Članak 2. Svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što su rasa, boja, spol, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili drugi pravni položaj.
Nadalje, ne smije se činiti bilo kakva razlika na osnovi političkog, pravnog ili međunarodnog položaja zemlje ili područja kojima neka osoba pripada, bilo da je to područje neovisno, pod starateljstvom, nesamoupravno, ili da se nalazi ma pod kojima drugim ograničenjima suverenosti. 		Član 2. Svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što su rasa, boja, spol, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, narodnosno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili drugi pravni položaj.
Nadalje, ne smije se činiti bilo kakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog položaja zemlje ili područja kojima neka osoba pripada, bilo da je ovo područje nezavisno, pod starateljstvom, nesamoupravno, ili da se nalazi ma pod kojim drugim ograničenjima suverenosti. 		Član 2. Svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što su rasa, boja, pol, jezik, v(j)era, političko ili drugo mišljenje, narodnosno ili društveno por(ij)eklo, imovina, rođenje ili drugi pravni položaj.
Nadalje, ne sm(ij)e da se čini bilo kakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog položaja zemlje ili područja kojima neko lice pripada, bilo da je ovo područje nezavisno, pod starateljstvom, nesamoupravno, ili da se nalazi ma pod kojim drugim ograničenjima suverenosti. 		Član 2. Svakom pripadaju sva prava i slobode proglašene u ovoj Deklaraciji bez ikakvih razlika u pogledu rase, boje, pol, jezika, vjeroispovijesti, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili društvenog porijekla, imovine, rođenja ili drugih okolnosti.
Dalje, neće se praviti nikakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog statusa zemlje ili teritorije kojoj neko lice pripada, bilo da je ona nezavisna, pod starateljstvom, nesamoupravna, ili da joj je suverenost na ma koji drugi način ograničena.
Članak 3. Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost. Član 3. Svako ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost. Član 3. Svako ima pravo na život, slobodu i ličnu bezb(j)ednost. Član 3. Svako ima pravo na život, slobodu i bezbijednost ličnosti.
Članak 4. Nitko ne smije biti držan u ropstvu ili ropskom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuju se u svim svojim oblicima. Član 4. Niko ne smije biti držan u ropstvu ili ropskom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuje se u svim njihovim oblicima. Član 4. Niko ne sm(ij)e da bude držan u ropstvu ili ropskom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuje se u svim njihovim formama. Član 4. Niko se ne smije držati u ropstvu ili potčinjenosti: ropstvo i trgovina robljem zabranjeni su u svim svojim oblicima.
Članak 5. Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju. Član 5. Niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju. Član 5. Niko ne sm(ij)e da bude podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečov(j)ečnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju. Član 5. Niko se ne smije podvrgnuti mučenju ili svirepom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.
Članak 6. Svatko ima pravo da se svagdje pred zakonom priznaje kao osoba. Član 6. Svako ima pravo da se svugdje pred zakonom priznaje kao osoba. Član 6. Svako ima pravo da svuda bude priznat kao pravni subjekt. Član 6. Svako ima pravo da svuda bude priznat kao pravni subjekt.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ↑ Bunčić, Daniel (2008). „Die (Re-)Nationalisierung der serbokroatischen Standards” [(Re)nacionalizacija srpsko-hrvatskih standarda]. u: Kempgen, Sebastian (de). Deutsche Beiträge zum 14. Internationalen Slavistenkongress, Ohrid, 2008. Welt der Slaven. Munich: Otto Sagner. str. 93. OCLC 238795822. 
  2. ↑ Gröschel, Bernhard (2009) (de). Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik: mit einer Bibliographie zum postjugoslavischen Sprachenstreit [Srpskohrvatski između lingvistike i politike: sa bibliografijom o postjugoslovenskom jezičkom sporu]. Lincom Studies in Slavic Linguistics ; vol 34. Munich: Lincom Europa. str. 451. ISBN 978-3-929075-79-3. LCCN 2009473660. OCLC 428012015. OL15295665W.  Sadržaj.
  3. ↑ 3,0 3,1 Kordić, Snježana (2018) [Prvi objavljen 2010]. Jezik i nacionalizam. Rotulus Universitas. Zagreb: Durieux. str. 430. DOI:10.2139/ssrn.3467646. ISBN 978-953-188-311-5. LCCN 2011520778. OCLC 729837512. OL15270636W. CROSBI 475567. Arhivirano iz originala na datum 3 March 2016. Pristupljeno 6 April 2021. 
  4. ↑ 4,0 4,1 Šipka, Danko (2019). Lexical layers of identity: words, meaning, and culture in the Slavic languages. New York: Cambridge University Press. str. 166. DOI:10.1017/9781108685795. ISBN 978-953-313-086-6. LCCN 2018048005. OCLC 1061308790. 
  5. ↑ Mader Skender, Mia (2022). „Schlussbemerkung” [Rezime] (de) (PDF). Die kroatische Standardsprache auf dem Weg zur Ausbausprache [Hrvatski standardni jezik na putu da postane prošireni jezik]. UZH Dissertations. Zurich: University of Zurich, Faculty of Arts, Institute of Slavonic Studies. str. 196–197. Pristupljeno 8 June 2022. »Obwohl das Kroatische sich in den letzten Jahren in einigen Gebieten, vor allem jedoch auf lexikalischer Ebene, verändert hat, sind diese Änderungen noch nicht bedeutend genug, dass der Terminus Ausbausprache gerechtfertigt wäre. Ausserdem können sich Serben, Kroaten, Bosnier und Montenegriner immer noch auf ihren jeweiligen Nationalsprachen unterhalten und problemlos verständigen. Nur schon diese Tatsache zeigt, dass es sich immer noch um eine polyzentrische Sprache mit verschiedenen Varietäten handelt.« 
  6. ↑ Jonke, Ljudevit (1968). „Razvoj hrvatskoga književnog jezika u 20. stoljeću” [The Development of the Croatian language in the 20th century] (sh). Jezik 16 (1): 18. ISSN 0021-6925. 
  7. ↑ 7,0 7,1 Ćalić, Jelena (2021). „Pluricentricity in the classroom: the Serbo-Croatian language issue for foreign language teaching at higher education institutions worldwide”. Sociolinguistica: European Journal of Sociolinguistics (De Gruyter) 35 (1): 113–140. DOI:10.1515/soci-2021-0007. ISSN 0933-1883. Pristupljeno 9 June 2022. »The debate about the status of the Serbo-Croatian language and its varieties has recently shifted (again) towards a position which looks at the internal variation within Serbo-Croatian through the prism of linguistic pluricentricity« 
  8. ↑ Babić, Stjepan (2004) (sh). Hrvanja hrvatskoga [Croatian Language Quarrels]. Zagreb: Školska knjiga. str. 36. ISBN 978-953-0-61428-4. 
  9. ↑ Milutinović, Zoran (2011). „Review of the Book Jezik i nacionalizam”. The Slavonic and East European Review 89 (3): 522–523. ISSN 0037-6795. OCLC 744233642. ZDB-ID 209925-1. Arhivirano iz originala na datum 4 October 2012. Pristupljeno 8 January 2023. 
  10. ↑ Jonke, Ljudevit (1955). „Drugi i treći sastanak Pravopisne komisije” [The second and third meeting of The Orthographic Commission] (sh). Jezik 4 (2): 59. ISSN 0021-6925. 
  11. ↑ Jonke, Ljudevit (1961). „Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika” [Serbo-Croatian Spelling-Book] (sh). Jezik 9 (2): 57–59. ISSN 0021-6925. 
  12. ↑ Gröschel, Bernhard (2009) (de). Das Serbokroatische zwischen Linguistik und Politik: mit einer Bibliographie zum postjugoslavischen Sprachenstreit [Serbo-Croatian Between Linguistics and Politics: With a Bibliography of the Post-Yugoslav Language Dispute]. Lincom Studies in Slavic Linguistics. 34. Munich: Lincom Europa. str. 72, 451. ISBN 978-3-929075-79-3. LCCN 2009473660. OCLC 428012015. OL15295665W. (COBISS).  Contents.
  13. ↑ Mappes-Niediek, Norbert (2005) (de). Die Ethno-Falle: der Balkan-Konflikt und was Europa daraus lernen kann [The Ethnic Trap: the Balkan conflict and what Europe can learn from it]. Berlin: Christoph Links Verlag. str. 18, 64, 224. ISBN 978-3-86153-367-2. OCLC 61665869. 
  14. ↑ 14,0 14,1 Blum, Daniel (2002) (de). Sprache und Politik : Sprachpolitik und Sprachnationalismus in der Republik Indien und dem sozialistischen Jugoslawien (1945–1991) [Language and Policy: Language Policy and Linguistic Nationalism in the Republic of India and the Socialist Yugoslavia (1945–1991)]. Beiträge zur Südasienforschung. 192. Würzburg: Ergon. str. 200. ISBN 978-3-89913-253-3. OCLC 51961066. 
  15. ↑ Gak, Vladimir G. (1989). „K tipologii form jazykovoj politiki” [Towards a typology of language policy] (ru). Voprosy Jazykoznanija 5: 122–123. 
  16. ↑ Gröschel, Bernhard (2003). „Postjugoslavische Amtssprachenregelungen – Soziolinguistische Argumente gegen die Einheitlichkeit des Serbokroatischen?” [Post-Yugoslav Official Languages Regulations – Sociolinguistic Arguments Against Consistency of Serbo-Croatian?] (de). Srpski Jezik 8 (1–2): 160–161, 135–196. ISSN 0354-9259. Pristupljeno 8 January 2023.  (COBISS-Sr).
  17. ↑ Kordić, Snježana (2008). „Purismo e censura linguistica in Croazia oggi” [Purism and censorship of language in Croatia nowadays] (it). Studi Slavistici 5: 281–297. ISSN 1824-761X. OCLC 835514860. SSRN 3451442. CROSBI 427285. ZDB-ID 2182164-1. Arhivirano iz originala na datum 21 September 2013. Pristupljeno 9 May 2017. 
  18. ↑ Kordić, Snježana (2006). „Sprache und Nationalismus in Kroatien” [Language and Nationalism in Croatia]. u: Symanzik, Bernhard (de). Studia Philologica Slavica: Festschrift für Gerhard Birkfellner zum 65. Geburtstag gewidmet von Freunden, Kollegen und Schülern: Teilband I. Münstersche Texte zur Slavistik, vol. 4. Berlin: Lit. str. 337–348. ISBN 978-3-8258-9891-5. OCLC 315818880. SSRN 3438896. CROSBI 426593. Arhivirano iz originala na datum 1 June 2012. Pristupljeno 8 August 2018.  (ÖNB).
  19. ↑ Kordić, Snježana (2009). „Što je (ne)standardno za kroatiste?” [What is (non)standard for Croatists?]. u: Bierich, Alexander (sh). Varietäten im Slavischen. Heidelberger Publikationen zur Slavistik, Linguistische Reihe, vol. 17. Frankfurt am Main: Peter Lang. str. 313–330. ISBN 978-3-631-57010-4. LCCN 2009502912. OCLC 319695935. SSRN 3439290. CROSBI 426280. Arhivirano iz originala na datum 1 June 2012. Pristupljeno 8 August 2021. 
  20. ↑ Trudgill, Peter (30 November 2017). „Time to Make Four Into One”. The New European. str. 46. Pristupljeno 5 March 2018. 
  21. ↑ Nosovitz, Dan (11 February 2019). „What Language Do People Speak in the Balkans, Anyway?”. Atlas Obscura. Arhivirano iz originala na datum 23 May 2019. Pristupljeno 3 June 2019. 
  22. ↑ Bailyn, John Frederick (2010). „To what degree are Croatian and Serbian the same language? Evidence from a Translation Study”. Journal of Slavic Linguistics 18 (2): 181–219. ISSN 1068-2090. Pristupljeno 9 October 2019. 
  23. ↑ A Handbook of Bosnian, Serbian and Croatian, Wayles Brown and Theresa Alt, SEELRC 2004
  24. ↑ 24,0 24,1 Lexical, Pragmatic, and Positional Effects on Prosody in Two Dialects of Croatian and Serbian, Rajka Smiljanic Arhivirano 2007-08-18 na Wayback Machine-u, Routledge, ISBN 0-415-97117-9
  25. ↑ 25,0 25,1 25,2 Examples are given by http://hjp.znanje.hr/.
  26. ↑ 26,0 26,1 26,2 26,3 Examples are given by Rječnik bosanskog jezika. Sarajevo, 2007. Rječnik bosanskoga jezika. Sarajevo, 2010.
  27. ↑ 27,0 27,1 27,2 Examples are given by Rečnik srpskoga jezika. Novi Sad, 2011.
  28. ↑ Jahić, Dževad (1999) (sh). Bosanski Jezik U 100 Pitanja i 100 Odgovora. str. 220–221. ISBN 9789958220630. 
  29. ↑ Jahić, Ahmed. „Glas H u bosanskom jeziku”. 
  30. ↑ Halilović, Senahid (26 April 2018). „Halilović za N1: Dužni smo osluškivati javnu riječ” [Halilović for N1: We Have to Listen to the Public Word] (sh). TV show N1 na jedan (host Nikola Vučić). Sarajevo: N1 (TV channel). Arhivirano iz originala na datum 2021-12-12. Pristupljeno 26 November 2019. 
  31. ↑ 31,0 31,1 Examples are given by Pravopis crnogorskoga jezika i rječnik crnogorskoga jezika. Podgorica, 2009.
  32. ↑ 32,0 32,1 „Trebati” (sh). Hrvatski jezični portal. 
  33. ↑ „VI.Sintaksa §4” (sh), Kartoteka jezičkih nedoumica, Odbor za standardizaciju srpskog jezika 
  34. ↑ Imena svih meseci su različita. Pogledajte ispod za celu tabelu.
  35. ↑ 35,0 35,1 Roland Sussex; Paul V. Cubberley (2006). The Slavic languages. Cambridge University Press. str. 74. ISBN 978-0-521-22315-7. Pristupljeno 19 October 2011. 
  36. ↑ Bosanski lingvisti tvrde da se reč "nogomet" široko koristi u bosanskom jeziku (isto kao u hrvatskom); ipak, oblik "fudbal" je u većini u upotrebi među Bosancima (vidi FK Sarajevo, FK Željezničar Sarajevo i FK Velež Mostar, ali NK Čelik Zenica [en; sr; hr; bs]).
  37. ↑ Ammon, Ulrich (1995) (de). Die deutsche Sprache in Deutschland, Österreich und der Schweiz: das Problem der nationalen Varietäten [German Language in Germany, Austria and Switzerland: The Problem of National Varieties]. Berlin and New York: Walter de Gruyter. str. 6. OCLC 33981055. 
  38. ↑ „Universal Declaration of Human Rights - Hrvatski (Croatian)”. Office of the High Commissioner for Human Rights. 
  39. ↑ „Universal Declaration of Human Rights - Bosnian (Latin script)”. Office of the High Commissioner for Human Rights. 
  40. ↑ „Universal Declaration of Human Rights - Serbian (Latin) (Srpski)”. Office of the High Commissioner for Human Rights. 
  41. ↑ „Universal Declaration of Human Rights - Montenegrin”. Office of the High Commissioner for Human Rights. 

Vanjske veze uredi

Category:Serbo-Croatian language Category:Bosnian language Category:Croatian language Category:Montenegrin language Category:Serbian language Category:Comparison of Slavic languages Category:Linguistic controversies

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Korisnik:PK2/Usporedba_srpskohrvatskih_standardnih_varijeteta&oldid=41440468