Zamjenica
Zamjenica (ijek.) ili zamenica (ek.), odn. pronomen (lat. pronomen: što stoji za ime, mjesto imena), riječ koja zamjenjuje druge riječi (osobito imenice), i riječi izvedene iz njih.
Zamjenice imaju bitnu gramatičku funkciju i zato u nekim jezicima (pa i u srpskohrvatskom) postoje dvostruki oblici (kraći i duži, slobodni i vezani…) nekih zamjenica koji se različito koriste (u hrvatskom genitiv mene ima i skraćeni enklitički (nenaglašeni) oblik me koja mora stajati na drugom mjestu u rečenici). Pored gramatičke funkcije, zamjenice imaju bitnu ulogu u ostvarivanju kohezije teksta.[1]
U srpskohrvatskom jeziku
urediU srpskohrvatskom su zamjenice promjenjiva vrsta riječi kojima se zamjenjuju druge imenske riječi (imenice i pridjevi). Njima se označava, ali ne upućuje.
To je heterogena skupina riječi različitih gramatičkih oblika i službi.[1] Tradicionalno se dijele prema značenju, funkciji i oblicima. Podjela koja slijedi odnosi se na tradicionalni opis standardnog hrvatskog jezika.
Terminologija nekih vrsta zamjenica je bila predmet diskusije (lične ili osobne). Tradicionalno se koristi termin lične, a u novije vrijeme neki su predlagali da se koristi osobne. Razlika je isključivo terminološka; argument za oblik lične je da se te zamjenice odnose i na glagolska lica, a ne samo na osobe.[2]
Podjela zamjenica prema značenju
uredi- lične zamjenice ("lične" je prema rusizmu "личные местоимение", čit. ljičnjie mjestoimjenjije) npr. ja, ti - mijenjaju neku imenicu
- povratne zamjenice - sebe, se... - mijenja osobu koja je označena drugdje u rečenici, odnosno mogu značiti uzajamnost odnosa među subjektima
- posvojne zamjenice - npr. moj, tvoj - odnose se prema osobnim zamjenicama kao posvojni pridjevi prema imenicama; upotrebljavaju se kao posvojni pridjevi
- povratno-posvojne zamjenice - kao za posvojne zamjenice, samo se izvode iz povratnih
- pokazne zamjenice - npr. ovaj, ona
- upitne zamjenice - npr. tko, što
- odnosne zamjenice - npr. koji
- neodređene zamjenice - npr. netko, nešto
Podjela zamjenica prema funkciji
uredi- imeničke (koje zamjenjuju imenice):
- lične zamjenice
- povratne zamjenice
- upitno−odnosne zamjenice tko, što, i
- neodređene zamjenice izvedene od njih
- pridjevske (koje zamjenjuju pridjeve) sve su preostale.
Podjela zamjenica prema oblicima
uredi- lične zamjenice
- posvojne zamjenice 3. l. jd.
- ostale zamjenice i zamjenički pridjevi sav i sam (značenja: osobno, glavom)
- zamjenički pridjevi
Gore je izložena podjela i definicija tradicionalna. O statusu zamjenica vode se rasprave. Npr. u izrazu Ivanov pas riječ Ivanov možemo zamijeniti posvojnom zamjenicom njegov:
Ivanov pas → njegov pas
…a uvijek se možemo vratiti i na punu formu. Međutim, u izrazu ovaj pas ne postoji pridjev kojeg smo zamijenili pokaznom zamjenicom:
? → ovaj pas
Izvori
uredi- ↑ 1,0 1,1 Kordić, Snježana (1996). „Zamjenice u izgradnji kohezije teksta” (PDF). Radovi Zavoda za slavensku filologiju (Zagreb) 30-31: 55–100. ISSN 0514-5090. CROSBI 447307. (NSK). (KGZ). Pristupljeno 2023-12-14.
- ↑ Tafra, Branka: Lice i osoba, Jezik, god., 47., br. 3., 2000., str. 95.-105.
vrste riječi |
imenica | zamjenica | pridjev | broj | glagol | prilog | prijedlog | veznik | čestica | uzvik |