Lične zamjenice

Lične zamjenice postoje u svim jezicima. Većina jezika ima šest ličnih zamjenica, koje se razlikuju na osnovi tri lica (1., 2. i 3. lice), npr. ja / ti / on, i dva gramatička broja (jednina i množina), npr. ja / mi.[1]

Grafikon čestoće upotrebe u srpskohrvatskom jeziku pokazuje da se lične zamjenice 3. lica znatno češće koriste u pisanom jeziku

Među slavenskim jezicima postoji velika razlika u broju ličnih zamjenica 1. i 2. lica. U slovenskom ih ima čak deset: jaz, ti, mi, vi, me, ve, midva, medve (midve), vidva, vedve (vidve). Tako veliki broj zamjenica uzrokovan je postojanjem dvojine i gramatičkog roda u dvojini i u množini. Za razliku od slovenskog jezika, u srpskohrvatskom postoje samo četiri lične zamjenice 1. i 2. lica: ja, ti, mi, vi.[1]

U nizu jezika se lična zamjenica ne mora upotrijebiti kad ima funkciju subjekta. Takvi jezici se nazivaju pro-drop jezici. Radi se o jezicima s toliko razvijenim ličnim glagolskim oblicima da je iz njih vidljivo je li subjekt u 1., u 2. ili u 3. licu, npr. radi-m, radi-š, radi-mo, radi-te. Tako se npr. u srpskohrvatskom, za razliku od npr. njemačkog ili engleskog jezika, lična zamjenica u funkciji subjekta ispušta ako nije kontrastirana ili posebno naglašena, usp. Putujem na more naspram Ja putujem na more (a ne ti).[2]

Deklinacija ličnih zamjenicaUredi

Jednina
N ôn òna òno
G mene, me tebe, te njega, ga njê, je njega, ga
D meni, mi tebi, ti njemu, mu njôj, joj njemu, mu
A mene, me tebe, te njega, ga njû, ju, je njega, ga
V - ti - - -
L meni tebi njemu, njem njôj njemu, njem
I mnôm, mnôme tobom njîm, njîme njôm, njôme njîm, njîme
Množina
N òni òne òna
G nâs, nas vâs, vas njîh, ih njîh, ih njîh, ih
D nama, nam vama, vam njima, im njima, im njima, im
A nâs, nas vâs, vas njîh, ih njîh, ih njîh, ih
V - vi - - -
L nama vama njima njima njima
I nama vama njima njima njima

IzvoriUredi