Tomáš Baťa
Tomáš Baťa (Zlín, 3. april 1876. - Otrokovice, 12. jul 1932.) bio je češki businessman poznat kao jedan od osnivača kompanije Bata Corporation, i kao kralj-cipela. Tomaš je bio i čovjek sa jakom socijalnom notom koji je svojim radnicima osiguravao pristojan život ne samo u tvornici, već i izvan nje u naseljima koje je gradio za svoje radnike.[1]
| Tomáš Baťa | |
|---|---|
|
| |
| Informacije | |
| Rođenje | 3. april 1876. Zlín, Austro-Ugarska |
| Smrt | 12. jul 1932. Otrokovice, Čehoslovačka |
.jpg)
Biografija uredi
Tomaš je rođen u porodici koja je živjela u Zlínu od 17. vijeka, i bavila se postolarstvom. Iskoristivši novac naslijeđen od preminule majke 1894., zajedno sa bratom Antoninom i sestrom Annom osnovao je postolarsku firmu. Ona se u nekoliko dekada iz male radionice razvila u svjetski poznati brand. Ponajviše zajhvaljući Tomašu koji je bio briljantni trgovac na malo, sjajan organizator proizvodnje i logistike, kompletni businessman, istinsko utjelovljenje američkog - self-made man-a.[1]
Tomaš je svojom marljivošću, upornošću i intuicijom, uspio je postati ličnost koja je svoje poslovanje uzdigla do multinacionalne korporacije, sa tvornicama i filijalama po čitavom svijetu. On je proširio proizvodnju od obuće i na druge povezane industrije, od gume do kože. Kasnije je ušao i u potpuno nove poslove od rudarstva, poljoprivrede, šumarstva, građevinarstva, željeznice, mašinogradnje do prehrambene i kemijske industrije.[1]
Prvi dućan izvan Čehoslovačke otvorio je u Beogradu 1919., te iste godine podigao je i prvu inozemnu tvornicu u američkom gradu tvornice u Massachusettsu.[2]
Kompanija Bata koja je 1920-ih proizvodila nekoliko milijuna pari jeftinih cipela, razvila se u korporaciju koja je pored tog počela proizvoditi mašine, gumene proizvode tekstil, i osnovala brojne filijale. Zajedno sa eksplozivnim razvojem kompanije procvjetao je i grad Zlin.[1]
Od 1923. kad je Tomaš Bata postao gradonačelnik Zlina, veza između njegove kompanije i grada postala je još čvršća. Pored robnih kuća, bolnice, škola i kina, kompanija je izgradila i puno kuća za svoje radnike. Angažiravši suvremene arhitekte, Bata je Zlin pretvorio iz ruralnog gradića u moderni funkcionalistički grad bogat zelenilom.[1]
U periodu između 1930. - 1931. Tomaš je neke tvornice preselio je u Otrokovice, koje su mu se činile prikladnijim zbog lakšeg transporta (željeznica, brodovi - a kasnije i aerodrom). Nakon tog je izrasla industrijska aglomeracija u dolini na ušću rijeke Dřevnice u Moravu.[1]
Tridesetih godina prošlog vijeka kad je već imao 25,000 zaposlenih samo u Čehoslovačkoj, podigao je tvornice u Borovu (Kraljevina Jugoslavija), Chełmeku (Poljska), Möhlinu (Švicarska) i Batavillu (Francuska). Tad je pokrenuo i proizvodnju automobilskih guma, otvorio nekoliko rudnika ugljena i osnovao fakultet.[2]
Batin uspjeh u poslu proizašao je iz većeg sudjelovanja njegovih radnika, kojima je omogućio jedan model samoupravljanja u svojim tvornicama. On je uveo i specifičan sofisticirani sistem nadnica, u kom su radnici bili uključeni kako u stvaranje profita i njegovu raspodjelu, tako i u saniranje gubitaka. Njegov poslovni kredo nije se svodio samo na to kako da poveće profit, već i kako praktični modernizirati menadžment.[1]
Te ideje iznio je u svom testamentu u kom je iznio stav - da je svakom biznisu koji ne služi ljudima suđeno da izumre.[1]
Tomas Bata poginuo je u padu aviona prilikom slijetanja na aerodrom u Otrokovici 12. jula 1932.[2]
