Selo

malo naseljeno mjesto
Za ostale upotrebe, v. Selo (razvrstavanje).

Selo (ponekad i seosko naselje ili ruralno naselje) jedno je od tri vrste ljudskih naselja. To je osnovni oblik teritorijalne, socijalne i ekonomske organizacije stanovništva koje se bavi poljoprivredom.

Selo

Definicija sela uredi

Postoji nekoliko različitih definicija seoskog naselja:

  • Pored grada i mešovitog naselja kao polifunkcijskih naselja, selo se može definisati kao monofunkcijsko naselje, tj. naselje u kome je prevashodno zastupljeno samo jedno zanimanje, i to prvenstveno poljoprivreda. Neka sela mogu, pored poljoprivrede kao glavnog zanimanja, imati i nekoliko sekundarnih.
  • Selo je naziv za svako naselje s manjim brojem stanovnika.

Stanovnici sela nazivaju se seljacima ili seljanima. Riječ seljak ipak najčešće označava osobu koja se bavi poljoprivrednom proizvodnjom.

  • Savremena definicija precizira da je selo naselje u kome se najveći dio stanovništva bavi poljoprivredom, gustina naseljenosti nije veća od 10-20 stanovnika po hektaru, slabo je komunalno opremljeno, u dvorištima se nalazi barem jedan privredni objekat, a spoljne funkcije su slabo razvijene. (B. Kojić)

Seoska teritorija uredi

Seoska teritorija obuhvata određenu površinu koja je iskorištena za potrebe poljoprivredne proizvodnje, kao i za biološku i ekonomsku egzistenciju čovjeka.

U pogledu naseobinsko-proizvodnog sadržaja može se izdvojiti:

  • homogena teritorija (pravi seoski tip, s izrazitim seljaštvom, udaljena od gradova)
  • nehomogena teritorija (osim agrarnih, ima i urbano-industrijskih svojstava)

Osnovna podjela seoskih teritorija je na:

  • primarno ruralno područje (više susjednih naselja i njihovih atara)
  • drugostepeno ruralno područje (ruralna teritorija koja obuhvata više povezanih seoskih područja)

U administrativnom pogledu seoska teritorija se dijeli na:

  • seoski atar (teritorija koja pripada nekom selu - naselje s okolnim zemljištem, koje se dijeli na potese; službeno se naziva katastarska opština)
  • katastarski srez (najveća organizaciona jedinica seoske teritorije koja obuhvata više katastarskih opština)

Tipologija seoskih naselja uredi

Seoska naselja klasifikuju se prema brojnim mjerilima, od kojih treba izdvojiti sljedeće:

  • genetska tipologija
    • spontano nastala (heterogena, šarenolika, nepravilna)
    • nastala pod nekom intervencijom (čitluci, ušorena sela)
    • nastala pod intervencijom vlasti (sela u Vojvodini)
    • divlja naselja (u predgrađima većih gradova)
  • demografska tipologija
    • najmanja sela (patuljasta — do 100 stanovnika i mala — 101-500 stanovnika)
    • srednja sela (501-1000 stanovnika i 1001-2000 stanovnika)
    • velika sela (veća — 2001-3000 stanovnika i najveća — preko 3000 stanovnika)

Fizionomska tipologija sela uredi

Prema fizionomskoj strukturi sela se mogu podeliti na više načina, ali u našoj literaturi najkarakterističnija je sljedeća:

  • zbijena sela (gusto koncentrisani stambeni objekti)
  • razbijena sela (raštrkani stambeni objekti)
  • prelazna (mješovita)

Prema obliku izdvajaju se tri tipa sela:

  • okruglasta
  • izdužena (uz put ili rijeku)
  • zrakasta

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • Mastilo, Natalija (2005): Rečnik savremene srpske geografske terminologije, Geografski fakultet, Beograd
  • Stamenković, Srboljub i Bačević, Milan (1992): Geografija naselja, Geografski fakultet, Beograd
  • Cvijić, Jovan (1987): Balkansko poluostrvo, SANU, Beograd
  • Babić, Darija (2009): urednica