Škola

Škola je vaspitno-obrazovna ustanova čija je svrha podučavanje učenika, pod nadzorom i vodstvom učitelja. Većina zemalja u današnjem svijetu poznaje škole kao dio formalnog, odnosno obaveznog školovanja, kroz koje učenici prolaze kroz nekoliko razina škola. Za najmlađe učenike, odnosno djecu, su predviđene osnovne škole; za starije učenike, odnosno adolescente su predviđene srednje škole.

Za djecu predškolske dobi se može pružiti tzv. predškolsko obrazovanje u obliku dječjih vrtića. Za starije učenike, koji su završili srednju škole postoje institucije visokog obrazovanja u obliku viših i visokih škola, obično specijalizirane za obrazovanje u određenoj oblasti (struci) i predviđene za ograničeni broj učenika (studenata) koji zadovoljavaju akademske ili financijske kriterije.

Na nižim i višim razinama mogu postojati škole koje pružaju posebne vrste obrazovanja - muzičke škole, vjerske škole, vojne škole ili škole za djecu sa posebnim potrebama.

Škole se u većini zemalja dijele na javne škole, čiji je vlasnik i kojima upravlja država, odnosno privatne škole kojima upravljaju pojedinci, poduzeća ili vjerske zajednice. Škole čiji nastavni programi i metode podučavanja izlaze iz tradicionalnih i općeuvriježenih okvira se nazivaju alternativnim školama.

Postoje i sistemi obrazovanja koji ne sadrže fizičko pohađanje škola; to su online škole i sistem školovanja kod kuće.

Historija

Koncept grupiranja učenika na centraliziranom mjestu za učenje postoji od klasične antike. Formalne škole postoje barem od antičke Grčke (vidi Platonova akademija), starog Rima (vidi Obrazovanje u starom Rimu), drevne Indije (vidi Gurukul) i drevne Kine (vidi Historija obrazovanja u Kini). Bizantsko je carstvo imalo uspostavljen školski sustav koji je započeo na osnovnoj razini. Prema Tradicijama i susretima, osnivanje sustava osnovnog obrazovanja započelo je 425. godine nove ere i "...vojno osoblje obično je imalo barem osnovno obrazovanje...". Ponekad učinkovita i često velika vladavina Carstva značila je da su obrazovani građani bili nužni. Iako je Bizant u procesu preživljavanja izgubio velik dio veličine i ekstravagancije rimske kulture, Carstvo je u svojim ratnim priručnicima naglašavalo učinkovitost. Bizantski obrazovni sustav nastavio se sve do propasti carstva 1453. godine.

U zapadnoj Europi tijekom ranog srednjeg vijeka osnovan je znatan broj katedralnih škola kako bi se podučavalo buduće svećenstvo i administratori, a najstarije još uvijek postojeće i kontinuirano katedralne škole bile su The King's School, Canterbury (osnovana 597. g.), King's School, Rochester (osnovana 604. g.), School of St. Peter's, York (osnovana 627. g.) i Thetford Grammar School (osnovana 631. g.). Počevši od 5. stoljeća naše ere redovničke škole također su osnivane u cijeloj zapadnoj Europi, gdje su se predavali vjerski i svjetovni predmeti.

Islam je bila druga kultura koja je razvila školski sustav u modernom smislu te riječi. Akcenat je stavljen na znanje koje je zahtijevalo sustavan način poučavanja i širenja znanja te namjenski izgrađene strukture. Isprva su džamije kombinirale i vjerske rituale i aktivnosti učenja, ali do 9. stoljeća uvedena je medresa, škola koja je izgrađena neovisno od džamije, kao što je al-Qarawiyyin, osnovana 859. godine. Oni su također bili prvi koji su sustav medrese učinili javnim domenom pod nadzorom kalifa.

Pod Osmanlijama su gradovi Bursa i Edirne postali glavna središta učenja. Osmanski sustav Külliye, građevinskog kompleksa koji sadrži džamiju, bolnicu, medresu i javne kuhinje i blagovaonice, revolucionizirao je obrazovni sustav, budući da je učinio učenje dostupnim široj javnosti putem svojih besplatnih obroka, zdravstvene zaštite i ponekad besplatnog smještaja.

Jednosobna škola u Alabami

U Europi, u 12. stoljeću nastaju prvi univerziteti. Tu je važan element bila skolastika, a akademici su se nazivali schoolmen ("školarcima"). Tijekom srednjeg vijeka i tijekom većeg dijela novog vijeka, glavna svrha škola (za razliku od sveučilišta) bila je podučavanje latinskog jezika. Tako je nastao termin grammar school (= gimnazija), koji se u Sjedinjenim Državama neformalno odnosi na osnovnu školu, ali u Ujedinjenom Kraljevstvu označuje školu koja odabire polaznike na temelju sposobnosti ili postignuća. Slijedom toga, školski se program postupno proširio tako da uključuje pismenost na narodnom jeziku kao i tehničke, umjetničke, znanstvene i praktične predmete. Obvezno pohađanje škole postalo je uobičajeno u dijelovima Europe tijekom 18. stoljeća. U Dansko-Norveškom Kraljevstvu i Norveškoj to je uvedeno već u razdoblju između 1739. i 1741. godine, s temeljnim ciljem da se poveća stupanj pismenost tzv. "običnih ljudi". Mnoge ranije javne škole u Sjedinjenim Državama i drugdje bile su jednosobne škole u kojima je jedan učitelj predavao sedam razreda dječaka i djevojčica u istoj učionici. Počevši od 1920-ih, jednosobne škole konsolidirane su u više učionica, a prijevoz sve više pružaju školski autobusi.

Povezano

• Školsko razvojno planiranje
• Školovanje kod kuće

Literatura

Škola na Wikimedijinoj ostavi

• Dodge, B. (1962). ‘Muslim Education in the Medieval Times’, The Middle East Institute, Washington D.C.
• Education as Enforcement: The Militarization and Corporatization of Schools, edited by Kenneth J. Saltman and David A. Gabbard, RoutledgeFalmer 2003.review
• Makdisi, G. (1980). ‘On the origin and development of the college in Islam and the West’, in Islam and the Medieval West, ed. Khalil I. Semaan, State University of New York Press
• Nakosteen, M. (1964). ‘History of Islamic origins of Western Education AD 800-1350’, University of Colorado Press, Boulder, Colorado,
• Ribera, J. (1928). ‘Disertaciones Y Opusculos’, 2 vols. Madrid
• Spielhofer, Thomas, Tom Benton, Sandie Schagen. “A study of the effects of school size and single-sex education in English schools.” Research Papers in Education Jun. 2004:133 159, 27.
• Toppo, Greg. "High-tech school security is on the rise." USA Today 9 October 2006.
• Traditions and Encounters, by Jerry H. Bentley and Herb F. Ziegler