Wikipedija

Mark Sever Bell

Za ostale osobe s istim imenom, v. Mark Bell.

Mark Sever Bell (Sydney, 15. 5. 1843. – Windlesham, 26. 6. 1906), britanski oficir, inženjer, obavještajac i autor, učesnik britanskih vojnih ekspedicija u Aziji i Africi.[1]

Mark Sever Bell
Biografski podaci
Datum rođenja (1843-05-15)15. 5. 1843.
Mjesto rođenja Sydney, Novi Južni Wales,
Australija
Datum smrti 26. 6. 1906. (dob: 63)
Mjesto smrti Windlesham, Berkshire,
Engleska, UK
Počivalište All Soul's Churchyard,
Južni Ascot, Berkshire
Nacionalnost Britanac
Supruga Angelina Helen Dickenson
Nora Margaret Boger
Knjige Routes in Persia (1887)
Vojna karijera
Čin pukovnik
Ratovi Butanski rat (1865–1866)
Hazarski pohod (1868)
Treći ašantski rat (1873–1874)
Burmanska ekspedicija (1886–1887)
Važnije bitke Bitka za Ordašu (1874)
Vojska Britanska armija (1862–1900)
Rod vojske Kraljevski inženjeri (RE)
Bengalski inženjeri (BEG)
Nagrade Viktorijin križ (VC)
Red kupelja (CB)

Biografija uredi

Bell je rođen 1843. u australijskom Sydneyju (Novi Južni Wales), kao drugi sin Emily (r. Royes) i Hutchinsona Bella, porijeklom iz jorkširskog naselja Leconfielda.[1] Obrazovao se u Kraljevskoj školi i na Kraljevskom koledžu u Londonu,[1] postavši članom društva (engl. fellow) 1890. godine. Godine 1862. priključio se Kraljevskim inženjerima (RE) i od 1865. do 1866. sudjelovao je kao pomoćni terenski inženjer u Butanskom ratu, za što je nagrađen medaljom.[1] Istovremeno, služio je i u Bengalskim inženjerima (BEG).[1] Tokom 1868. komandirao je inženjerskim jedinicama u Hazarskom pohodu (današnji Pakistan) i nakon prisilnog marša od gotovo 1000 km zaradio je MiD.[1]

Uspješnu vojničku karijeru nastavio je i u Africi, gdje je sudjelovao u Trećem ašantskom ratu (današnja Gana),[1] poznatom i kao Prva ašantska ekspedicija. Dana 4. februara 1874. pod zapovjedništvom G. Wolseleyja kao ađutant borio se u bitci za Ordašu i zbog iskazane hrabrosti odlikovan je Viktorijinim križem (VC), te unaprijeđen u kapetana.[1] Kasnije je stekao i čin majora (1882), zatim potpukovnika (1884), te konačno pukovnika (1887).[1] Druga polovina Bellove vojne karijere bila je obavještajnog karaktera – prvo je od 1880. do 1885. obnašao dužnost pomoćnog general-konačara (AQMG) u Bengalu, potom zamjenika general-konačara (DQMG) od 1885. do 1888. godine, a od 1887. do 1900. služio je kao aide-de-camp kraljici Viktoriji za što je 1893. odlikovan Redom kupelja (CB) odnosno 1887. jubilarnom medaljom.[1] Među njegovim obavještajnim zadacima ističe se Burmanska ekspedicija (1886–1887).[1]

Od 1894. do 1898. Bell je komandirao zapadnim distriktima Kraljevskih inženjera, a u augustu 1898. zbog bolesti je otišao na privremeni odmor uz polovičnu plaću.[1] Konačno, umirovljen je 15. maja 1900. godine.[1] Bell se ženio dvaput[1] i imao je petero djece. Njegova prva žena bila je Angelina Helen (vj. 1875), kći kapetana H. B. F. Dickensona.[1] Rodila mu je dva sina, no obojica su umrli još za Bellovog života – Mark Fector Hougham (1876–1894) kao 17-godišnjak odnosno Charles kao novorođenče (1877). Sama Angelina Helen također je umrla 1879. godine. Druga žena bila mu je Nora Margaret, kći Hexta Bogera iz devonskog Incewortha,[1] koja mu je rodila troje djece – Anthonyja Harleyja Marka (r. 1892), Roberta de Houghama Marka (r. 1895) i Iantheu Joan de Hougham (r. 1899). Dva sina isto su se okušala u vojnim karijerama; stariji je nagrađen Vojnim križem, a mlađi je poginuo kao 20-godišnjak na Zapadnom frontu, u redovima KRRC-a.

Kao obavještajac i pustolov Bell je putovao hiljadama kilometara, prošavši kroz brojna (u to vrijeme) neistražena područja Kine, Centralne Azije, Irana i Anatolije.[1] Napisao je nekoliko vojnih i geografskih članaka odnosno monografija,[1] među kojima su neke prevedene na ruski jezik. Velik dio tih radova publicirao je Blackwood's Magazine i obavještajni odjel Britanske Indije, a obrađene teme uključuju organizaciju britansko-indijskih snaga, vojne potencijale Kine i Afganistana, te geografiju i saobraćaj Irana. Uz istraživača F. Younghusbanda i pukovnika T. Holdicha, Bell je jedan od najranijih članova Kraljevskog centralnoazijskog društva (RCAS),[2] organizacije utemeljene 1901. s ciljem prikupljanja i obrade materijala o geografskim, ekonomskim i naučnim aspektima Centralne Azije.[2] Također, Bell je bio i članom Vojno-mornaričkog kluba i Kluba ujedinjene službe u Simli.[1] Na temelju djela o izviđanju od Zavoda ujedinjene službe (USI) nagrađen je MacGregorovom medaljom.[1] Umro je 26. juna 1906. u Windleshamu[1] i sahranjen je na groblju All Soul's Churchyard u Južnom Ascotu (Berkshire). Njegov Viktorijin križ izložen je u Muzeju Kraljevskih inženjera u engleskom Chathamu.

Opus uredi

Monografije
Raporti
  • (en) Bell, Mark Sever (1884). China: being a military report on the north-eastern portions of the provinces of Chih-li and Shan-tung, Nanking and its approaches, Canton and its approaches. Simla: Government Central Branch Press. OCLC 62412311. 
  • (en) Bell, Mark Sever (1885). Military report on South-West Persia, including the provinces of Khuzistan (Arabistan), Luristan and part of Fars. Simla: Government Central Branch Press. OCLC 498623695. 
  • (en) Bell, Mark Sever (28. aprila 1885). Notes on that portion of the memorandum on Afghanistan as a theatre of war. Simla: Government Central Branch Press. OCLC 500481517. 
  • (en) Bell, Mark Sever (1887). Extracts from a letter addressed to the Quarter-Master General in India. Simla: Government Central Branch Press. OCLC 63847867. 
  • (en) Bell, Mark Sever (1888). China: reconnaissance journey through the central and western provinces, from Peking through Shansi, Shensi, Kansuh and Sin-kiang to Ladakh and India. Calcutta: Superintendent of Government Printing. OCLC 500480428. 
  • (en) Bell, Mark Sever (1888). Narrative of the British wars with China from 1840 to 1860, selections from a military report on north-east, central and south China. Simla: Government Central Branch Press. OCLC 55951418. 
Članci
  • (en) Bell, Mark Sever (1879). „Proposed organization of Indian Sappers for field service (Bengal)”. Royal Engineers Journal (Chatham: Institution of Royal Engineers) 9: 31-32, 54-55. 
  • (en) Bell, Mark Sever (april 1889). „A visit to the Karun River and Kum”. Blackwood's Edinburgh Magazine (Edinburgh: William Blackwood) 145: 453-481. OCLC 553617491. 
  • (en) Bell, Mark Sever (juni 1889). „Kum to Isfahan”. Blackwood's Edinburgh Magazine (Edinburgh: William Blackwood) 145: 843-864. OCLC 500613656. 
  • (en) Bell, Mark Sever (juli 1889). „Isfahan to Bushire, roads and resources of southern Persia”. Blackwood's Edinburgh Magazine (Edinburgh: William Blackwood) 145: 96-121. OCLC 553620503. 
  • (en) Bell, Mark Sever (1890). „The defence of India, and its imperial aspect”. Journal of the Royal United Services Institution (London: Royal United Services Institution) 34 (154): 939-968. DOI:10.1080/03071849009417246. ISSN 0035-9289. OCLC 4804948429. 

Reference uredi

  1. ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 (en) „Bell, Colonel Mark Sever”. Who Was Who, a companion to 'Who's Who' containing the biographies of those who died during the period 1897-1916. London: A & C Black. 1920. str. 54-55. OCLC 390480. 
  2. ↑ 2,0 2,1 (en) Johnson, Robert (2013). „9. A Plain Tale of Pundits, Players and Professionals: The Historiography of the Great Game”. u: Moran, Christopher R.; Murphy, Christopher J. Intelligence Studies in Britain and the US: Historiography since 1945. Edinburgh: Edinburgh University Press. str. 183-201. DOI:10.3366/edinburgh/9780748646272.003.0010. ISBN 9780748646272. OCLC 824725423. 

Vanjske veze uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Mark_Sever_Bell&oldid=41750953