Blagoje Parović
Blagoje Parović Šmit (Biograd, kod Nevesinja, 25. mart 1903 — Viljanueva de la Kanjada, 6. jul 1937) je bio vodeći jugoslovenski komunista, član Politbiroa CK KPJ. Za vreme Španskog građanskog rata bio je politički komesar 13. internacionalne brigade.
Blagoje Parović | |
---|---|
![]() Plakat sa likom Blagoja Parovića, političkog komesara XIII internacionalne brigade u Španiji. | |
Datum rođenja | 25. mart 1903. |
Mesto rođenja | Biograd, kod Nevesinja![]() |
Datum smrti | 6. jul 1937. (34 god.) |
Mesto smrti | Viljanueva de la Kanjada![]() |
Supruga | Anka Butorac |
Profesija | obućarski radnik |
Član KPJ od | 1923. |
Učešće u ratovima | Španski građanski rat |
Služba | Internacionalne brigade |
Poginuo je pod nerazjašnjenim okolnostima u Španiji, kao kandidat za organizacionog sekretara Komunističke partije Jugoslavije.
Njegova supruga, Anka Butorac (1903 — 1942) je takođe bila poznata revolucionarka, članica CK KP Hrvatske, učesnica NOB-a i narodni heroj Jugoslavije.
BiografijaUredi
Rođen je 25. mart 1903. godine u selu Biogradu, kod Nevesinja. Potiče iz siromašne seljačke porodice. Za vreme Prvog svetskog rata, ostao je bez oba roditelja. Obućarski zanat je izučio u Vinkovcima.
Partijski radUredi
Od 1921. godine učestvuje u radničkom pokretu, a član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) je od 1923. godine. Godine 1924. i 1925. je bio hapšen zbog revolucionarne delatnosti. Od 1926. do 1928. godine radio je u zagrebačkoj partijskoj organizaciji zajedno sa Josipom Brozom Titom. U Zagrebu se Blagoje upoznao, a potom i oženio sa Ankom Butorac. Posle zavođenja Šestojanuarske diktaure, 1929. godine, povlači se u ilegalnost, a 1930. odlazi u Sovjetski Savez.
Posle završene "Lenjinove škole“ u Moskvi, Kominterna ga je uputila, kao svog delegata, u Nemačku.
U lipnju. 1932. Kominterna je raspustila tadašnje vodstvo KPJ i postavila Josipa Čižinskog, Blagoja Parovića i Vladimira Ćopića u tročlano Privremeno rukovodstvo KPJ.[1] U narednom periodu je često dolazio u Jugoslaviju radi oživljavanja partijskih organizacija. Na Četvrtoj zemaljskoj konferenciji KPJ 1934. godine izabran je u Politbiro Centralnog komiteta.[2]
Juna 1935. godine učestvovao je na Partijskom plenumu održanom u Splitu, na kojem je podneo referat „O frontu narodne slobode“. A iste godine bio je i delegat KPJ na Sedmom kongresu Kominterne.
Aprilski plenumUredi
Aprilski plenum CK KPJ je održan 1936. godine. Na njemu su došli do izražaja sukobi u vrhu KPJ. Tzv. "ljevičari" su istupili protiv Gorkića, smatrajući ga ambicioznim karijeristom koji je izgubio svaku vezu sa zemljom.[3]
Španski građanski ratUredi
Po izbijanju španskog građanskog rata, u sovjetskom je gradu Rjazansku završio tromjesečni vojni tečaj i početkom 1937. preko Pariza krenuo prema Pirenejima.[4] Godine 1937. stigao je u Španiju, kao predstavnik Gorkićev CK KPJ pri CK KP Španije. U Španiji je Parović pokrenuo i uređivao dobrovoljački list „Dimitrovac", u kome su tekstovi objavljivani na srpsko-hrvatskom, češkom, španjolskom i slovenskom jeziku.[4]
Njegovom inicijativom formiran je bataljon "Đuro Đaković", sastavljen od dobrovoljaca iz Jugoslavije. U ofanzivi republikanaca kod Bruneta, početkom srpnja 1937. postavljen je za političkog komesara 13. internacionalne brigade.[4] Bio je veoma cenjen i poštovan od strane svojih saboraca:
Nakon hapšenja generalnog sekretara Milana Gorkića u vreme velike staljinističke čistke u KPJ, jugoslovenski komunisti, dobrovoljci u internacionalnim brigadama, na Konferenciji u Barceloni su se je izjasnili protiv Titovog preuzimanja CK KPJ i za to kandidovali Blagoja Parovića.[6] Nakon toga su svi oni optuženi za "trockizam", što je bila najteža optužba nelojalnosti Staljinu, koja je neretko povlačila likvidaciju.[6]
Kontroverze oko smrtiUredi
Blagoje Parović je ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima u Španiji, pokraj jednog sela blizu Madrida 6. jula 1937. godine.[8][4]
Prema službenoj verziji, poginuo je u borbi protiv španskih fašista kod Viljanueve de la Kanjade, tokom bitke za Madrid. August Cesarec je zapisao da je Parović poginuo u svojoj prvoj bici, tako što ga je neprijateljski metak pogodio u glavu dok je vodio juriš.[5] Sahranjen je na groblju Interbrigadista u Fuencarralu kraj Madrida. Prema drugoj verziji, ubijen je jer se nije slagao sa partijskom linijom.[6][9] Postoje sumnje da je SSSR preko NKVD-a bio umešan u likvidiranje Blagoja Parovića i drugih jugoslovenskih revolucionara u Španiji.[9] Neki veruju da ga je likvidirao Vlajko Begović, navodno jedan od NKVD egzekutora.[6] Kao dokaz tome navodi se činjenica da je Begović fotografisao mrtvog Parovića neposredno posle ubistva i ta slika je navodno predata Josipu Brozu kao dokaz.[10] Takođe se navodi da kut snimanja fotografije – s lica, iznad tijela ubijenog – pokazuje da je snimka napravljena ne iz pijeteta prema pokojniku već da bi se dokazalo da je zadatak izvršen.[4] Međutim, za takve pretpostavke nema ozbiljnih dokaza.[11]
Parovićevo telo je bilo izloženo u bazi interbrigadista u Madridu. Pokraj odra je prodefilovala masa madridskih radnika. Veličanstveni pogreb je organizovan na madridskom groblju Fuenkaral.[12] Na sahrani su bili mnogobrojni madridski radnici, predstavnici svih interbrigada i vod jugoslovenskih dobrovoljaca iz bataljona "Đuro Đaković", koji mu je odao vojne počasti.[13]
Nakon smrti Blagoja Parovića, na njegovo mesto je postavljen Božidar Maslarić, kao predstavnik CK KPJ.[14]
Vrhovni sud SSSR je 1958. godine utvrdio da su optužbe protiv Parovića bile montirane i on je rehabilitovan.[15]
DelaUredi
- Izabrani spisi (objavljeni posthumno), Beograd, 1976.
PovezanoUredi
IzvoriUredi
- ↑ Staljinski obračun s jugoslavenskim partijskim vodstvom u SSSR-u
- ↑ http://www.znaci.net/00001/93_7.pdf
- ↑ 3,0 3,1 Petar Požar, Jugosloveni žrtve staljinskih čistki (str. 192-206), Beograd, 1989.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 Tito je bio šef stožera NKVD-a za likvidacije trockista u Španjolskoj
- ↑ 5,0 5,1 August Cesarec, Španjolski susreti (str. 75), Zagreb 1961.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 Žan-Žak Mari i Pavluško Imširović – Predgovor srpskohrvatskom izdanju knjige „Trockizam i trockisti“. Polinom, Beograd 2011.
- ↑ Zbornik sećanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radničkog pokreta, knjiga četvrta (str. 208), Beograd 1960.
- ↑ Embargo i posle smrti[mrtav link]
- ↑ 9,0 9,1 Branko Petranović, Momčilo Zečević: JUGOSLAVIJA 1918-1988 (poglavlje ORGANIZACIONO-IDEOLOŠKO SAZREVANJE KPJ U PREDVEČERJE APRILSKOG RATA)
- ↑ „Drug Tito gologuzan”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 2014-07-08.
- ↑ http://www.politika.rs/pogledi/Boris-Begovic/Smrt-Blagoja-Parovica.sr.html
- ↑ Zbornik sećanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radničkog pokreta, knjiga četvrta (str. 228), Beograd 1960.
- ↑ Zbornik sećanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radničkog pokreta, knjiga četvrta (str. 229), Beograd 1960.
- ↑ Zbornik sećanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radničkog pokreta, knjiga četvrta (str. 228), Beograd 1960.
- ↑ Smrt komesara Parovića
LiteraturaUredi
- Mala enciklopedija Prosveta. Beograd 1959. godine
- Vojna enciklopedija (knjiga šesta). Beograd 1973. godine