Bazangansko jezero

Bazangansko jezero (perz. دریاچه بزنگان; Darjače-je Bazangan, ili perz. گل بی بی; Gol-e Bi-Bi) je jezero u pokrajini Razavi Horasan na sjeveroistoku Irana, oko 65 km zapadno od Sarahsa odnosno 70 km istočno od Mašhada. Nazvan je prema Bazanganu, naselju smještenom nekoliko kilometara prema jugozapadu. Jezero ima površinu od 69 ha i volumen od 5,520.000 što ga čini najvećim slatkovodnim jezerom sjeveroistočnog Irana. Vodom se napaja isključivo pomoću lokalnih izvora i padalina jer pritoka nema. Prosječna nadmorska visina površine jezera iznosi 852 m. Bazangansko jezero i njegovu užu okolicu karakterizira visok stupanj bioraznolikosti zbog čega su proglašeni zaštićenim područjem.

Bazangansko jezero
(fa) دریاچه بزنگان
Panorama Bazangana
Lokacija
Države Iran
PokrajineRazavi Horasan
Koordinate36°18′52″N60°28′51″E
Hidrografija
Vrstatektonsko; slatkovodno
Površina0,69 km²
Volumen0,00552 km³
Aps. visina852 m
Dužina1,3 km
Širina0,54 km
Dubina12 m
Hidrologija
Pritokenema
Karta
Bazangansko jezero na mapi Irana
Bazangansko jezero
Lokacija Bazanganskog jezera u Iranu

Geografija

uredi
Glavni članak: Geografija Irana

Bazangansko jezero u širom smislu nalazi se na sjeveroistočnim padinama planine Kara-Dag (1825 m) od čijih je vrhova najkraćom zračnom linijom udaljen 10-ak km. Navedena planina pruža se u smjeru sjeverozapadjugoistok i nadovezuje se na Kuh-e Marzdaran prema jugu odnosno gorja Hezar-Masdžid i Kopet-Dag na sjeveru. Padina Kara-Daga ima nagib od 2,5%, no relativno ravnomjerna topografija prekinuta je usporednom antiklinalom Kuh-e Šurluka podno čijih je sjeveroistočnih obronaka položeno jezero. Oblik jezera je izdužen i proteže se paralelno s okolnim planinama duljinom od 1,3 km, a širina mu oscilira od 250 m na sjevernom do 540 m na središnjem dijelu. Površina mu iznosi do 0,69 km², a nadmorska visina do 852 m. Najbliže naselje koje gravitira jezeru jest istoimeni Bazangan udaljen 3,5 km prema zapadu. Jezero i mjesto spojeni su cestom koja se prema jugu nadovezuje na državnu cestu 22 (MašhadSarahs). Ova prometnica 6,5 km jugoistočno od jezera prolazi kroz Tang-e Nejzar, klanac od velike strateške važnosti kojim su historijski prolazile karavane na Putu svile.

Geologija

uredi

Jezero se nalazi na kompleksnom krškom području u kojem se prožimaju dvije geološke strukture. Starija nepropusna podloga datira se u mastriht (kasnu kredu) i sastoji se od karbonatnih stijena poput zelenkastog odnosno glaukonitskog vapnenca, te škriljca, pješčenjaka i šljunka. Mlađi krški oblici koji okružuju jezero su paleocenski i sastavljeni su od crvenkastih i smeđih siliciklastičnih sedimenata poput škriljca, glinenca, pješčenjaka, valutičnjaka i lapora. U starijim stijenama na jugu jezera pronađeni su makrofosili iz razreda školjkaša (Hippurites) i puževa (Otostoma), te mikrofosili poput mahovnjaka i foraminifera (Globotruncana i Rotaliidae).

Hidrologija

uredi

U širem hidrološkom i hidrogeološkom smislu, Bazangansko jezero se klasificira pod karakumski sliv s čijim ga žarištem povezuju rijeke Rud-e Nejzar, Rud-e Šurluk i Harirud. Jezero nema izravnih pritoka i vodom se opskrbljuje isključivo lokalnim krškim izvorima, podzemnim vodama i padalinama. Bitno obogaćene vrijednosti ugljika-13 (13C) kod anorganskog otopljenog ugljika (DIC) u prosjeku od −4.5 ukazuju na doprinos raspadanja kalcita u navedenim krškim oblicima. Okolicom jezera prevladava hladna stepska klima (BSk) s visokim temperaturama od lipnja do rujna odnosno godišnjom količinom padalina od 200 mm. Najveća dubina jezera iznosi 12 m, a prosječna 8,0 m. Električna vodljivost vode vrlo je velika zbog otapanja podvodnih slojeva gipsa odnosno visokog stupnja evaporacije (2700 mm/god.) i iznosi 15,5 – 20.000 µ℧/cm, a pH vrijednost oko 8,0. Ovo potvrđuju i visoka koncentracija sulfata (SO4) od 4600 mg/l kao i prosječne vrijednosti stabilnih izotopa od 1,7% za kisik-18 (18O) odnosno −6,2 za deuterij (2H). Koncentracija otopljenog organskog ugljika (DOC) od 8,5 mg/l odnosno 27,7‰ veća je od one u opskrbnim izvorima (0,6 mg/l, 26,2), prvenstveno zbog prisutnosti fitoplanktona u vodi. Termalna stratifikacija odvija se od kraja juna do kraja jula, dok se termoklina nalazi na 4,25 do 6,0 m dubine. Bazangan se ubraja u oligotrofna jezera jer je siromašan hranjivim tvarima i ima malu organsku proizvodnju.

Flora

uredi
Glavni članak: Flora Irana

Uz obale Bazanganskog jezera i užem utjecajnom području koje pokriva 102 ha zabilježeno je 112 biljnih vrsta raspoređenih u 96 rodova odnosno 35 porodica. Klasificirano prema Raunkiærovim formama rasta, 57% vrsta spada u terofite odnosno 28% u hemikriptofite. Također, prema fitogeografskim područjima 50% biljaka pripada iransko-turanskoj odnosno 30% evrosibirskoj regiji. Najzastupljenije porodice su Compositae, Gramineae, Cruciferae i Umbelliferae. Identificirane biljne vrste prema porodicama su:

Fauna

uredi
Glavni članak: Fauna Irana

Jezero godišnje posjećuje od 2140 do 3200 ptica od čega desetak vrsta vodarica i buljine (Bubo bubo) iz reda sovki. Indeks disperzije najviši je tokom oktobru, a najmanji u decembru. Na obalama se pojavljuje više vrsta sisavaca uključujući Ochotona rufescens iz porodice zviždara, endema na Iranskoj visoravni. Četiri identificirane vrste makroalgi i 33 vrste fitoplanktona pripadaju među četiri skupine algi: Chrysophyta (21 vrsta), Chlorophyta (7 vrsta), Cyanophyta (4 vrste) i Pyrrophyta (4 vrste). Najzastupljenije među navedenima su Diatoma tenuis, Fragillaria crotonensis, Ulothrix subtilissima i Merismopodia punctata. U usporedbi s ostalim skupinama, Chrysophyta je obilna tokom svih godišnjih doba, osobito tokom proljeća i ljeta. Zooplanktoni uključuju kalanoid Diaptomus, rašljoticalca Daphnia, midževe Chironomus, te kolnjake Hexarthera, Branchionus i Synchaeta. Pri obalnom pojasu također su prisutni Collembola, Corixid i Trichocorixa. U Bazanganskom jezeru uzgaja se nekoliko vrsta riba među kojima i introducirana kalifornijska pastrva.

Povezano

uredi

Literatura

uredi
Ostali projekti
 U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Bazangansko jezero